Književne novine

.

STRANA ı ~“

u“

i“

U drugoj polovini jula ove godine, američki list »Nijujerk tajms« pisao je đa se među studentima u Pekingu »šini raspoloženje za crvene. Pozivajući sć na mišljenje američkih obnvještajnih organa, specijalni dopisnik Talman Dervin tvrđio je đa je, u gra du koji je odavno pozaat kao centar kulturnog života Kine, »sedamdeset DO sto šfudenata zajedno s profesorima prokomunistički raspoloženo« a đa uzrok tom raspoloženju nije sama komunistička propaganda nego mnogo više tiranski režim Kuomintanga pooštren surovimi ob američkog gospodstva u Kini. »Sjedinjene Američke Države kao pomagač Centralne vlade — piše tamo — nailaze na jak otpor i u univerzitetskim krugovim?2«.

amo se može čuti mišljenje, koje Dervin sasvim jspravno i ne pokušava da pobije — đa su Amerikanci za šlobodu govora i izbora samo dok ta sloboda koristi njima i služi njihovim inferesima. Gruba imfervencija američkog ambasadora u Kini i hapšenja

oja su joj uslijedila — dočekana su 8# otvorenom mržnjiom i ogorčenjem. Iz svepa topa Dervin zžakliučuje da je "veliki dia inteligencije u Mini »olcrenuo leđa liniji američke demolcratije«. Nije prošlo ni pola gođine otada a praksa je neočekivanom brzinom, donekle ironično i uopšte na svoj na“čin, pokazala đa ovi zaključci nijesu bili pretjerani. Dopisnšci sa Dalekog Istoka u međuvrememi su viđjeli i opisali: kake se prema Nankingu, Šan gaju i Kantonu, vozovima i pored pruga, valjaju i kotrljaju »bujice izbjeglica s namještajem« bježeći pred liudđima bez namještaja, pred Oglaka otetim od amerikanizovanih diviziia, pred borcima koji ostvaruju veliki cilj ukidanja feudalizma i imperiialističkog ropstva u Kini Pod zastavom borbe za stvaranje nezavisne, mi roljubive, demokratske i „napredne domovine — „mnarodnooslobodilačka vojska Kine izvojevala je veličanstve me pobjede, oslobodila ogromna područia i mnoge gradove a prije kratkog vremena prodđrla i u Peking. Ne samo inteligencija Pekinga o kojoj je prije pola gođine pisao američki novinar, nego probuđeni milioni zemlje čije stanovništvo pretstavlja peti đio čavječanstva svojom borbom i slobođom „odbaeuju imperijalističku »demokratiju« i »slobođe« uslovljene interesima dolarskog porobljivača. ai

Istorija Kine broji mnoge pobune, ustanke i borbe za Slobodu, ali nikađ prije ta velika zemlja nije bila tako ujedinjena u jedinstvenom oslobodilačkom naporu kao danas. Nikad prije nije Kina imala takvo vođstvo pro kušano u dugim ratovima, nikad nijene pobjede nijesu bile tako dostojne njene veličine, nikad njene perspektive tako svijetle, zemlja snažna i hebo jasno.

Međutim, nmeprijatelji slobođe Kimneske petine čovječanstva i čovje> čanstva uopšte, — sve to vide u bratnom svietlu: kao tamu, zagonetku i katastrofu, »crnu perspektivu« i zamračeno nebo.

Feuđalni Čang Kaj Šek, čije trupe »skitaju po zemlji krađući i pljačkajući kao banditsške horđe« (»Njus kronikl«, 28 oktobra 1948), nosilac »najreakcionarnijep režima koji ie ikad postojao u dstoriji Azije (+»Njujork tajms« u članku »Mi izvozimo smrt u Kinu«)) — izjavljuje da će, kad

ropadne njegov režim u Kini, propasti i čovječanstvo. Oya izjava sr9čunata je na uecjenjivanje američkog Kongresa koji daje i nikako ne može nađavati milione dolara »kineskom buretu bez đna«, Isti cilj ima izjava doktora Mu, potpretsjednika nankinškog parlamenta, koji, da bi izvukao koju paru, tvrđi »da će komunisti, ako pobijede u Kini, pobjediti i u Inđiji, Burmi i Malaji;: ako Kina bude izgubljena, biće izgubljena i BritanijB#. Na ovu pektivu iz Britanije odgovaraju đa je njihova zemlia na Dalekom Istoku učinila sve što je mo

nakazno shvatanje'

gla, time što je (pomoću ljudoždera) »očistila Malaju od komunista«, Konzervativni »Dejli mel« sa svoje strane

' sugerira da bi general Klark »ili neki

drugi od najvažnijih američkih ge: nerala« mogao biti upućen u Kinu »da preuzme strategisku i taktičku vlast nad nacionalističkim snagama«, Ostali, londonski listovi puni su energičnih zahtjeva da se u Minu »odmah uputi ogromna smerička pomoć«, »San đej tajms« u članku »Nebo Kine se zamračuje« kaže da je»na Amerikan= cima a ne na Britancima da donesu odluku šta da se radi — jer Ameri-

kanci snose direktan teret. Oni bi m”

gli da povećaju svoju pomoć u savjetima i rukovodstvu, kao i u oružju«.

Samo Dalai Lama se nije obratio američkom Kongresu za pomoć: »u Lasi, svojoj prijestonici visoko na Himalajima« on je organizovao trodnevne vjerske a&večanosti i molilve za pobjedu Kuomintanga nad komunistima, Održane u avgustu, ove mo= litve do 8sađa nijesu pokazale nikalvo dejstvo,

'Pošto je mnogo teže davati dolare

i oružje nego se hvalisati pokoljima

u Mali! ili priređivati molitve — dolarska štampa i rukovodioci našli šu seu feškoi neđoumici, Za hroničare naših dana, a i za sav 8vijet, vrlo je slikovita i vrlo tipična zabuna u koju gu sami sebe doveli »demokratski« pomagači azijskog feudalnog militariste, ı

Sredinom novembra »Njujork tajms8« je donio članak Halena pod naglovom »Veliki problem SAD je šta da se radi s Kinom«. U članku se kaže: »Zbog geografskog položaja u Aziji, milionskog stanovništva i potencijal nih mogućnosti u budućnosti — Kina je dugo bila zemlja od najveće važnosti za Sjedinjene Američke Drža-

ve«. Postoje neke vrste ptica koje su,

zbog dobrog ukusa svoga mesa, na Vi sokoj cijeni njima nepoznatoj i koja ih staje giave. Ima djevojaka oko kojih se skupljaju mlađoženje ne zbog njihove ljepote nego zbog njihovog miraza — o tome su napisani mnogi romani, među njima i »Evgenija Gran de«. Iz Halenovog članka se vidi da amerjčki imperijalisti gledaju na Kinu očima slađokusaca i pljačkaša miraza a da imperijalistički novinari ne smatraju za potrebno da to kriju. Po svoj prilici, da se Kina nalazi ne na Pacifiku nego na Maršu — Volstnit i njegov Kongres ostavili bi Čang Kaj Šeka da se snađe kako sam zna. Ovako: »Ona se nalazi — produžava Halen — na đrugoj strani Pacifika, pruža širok teren za vojnu akciju, naročito u eri vazduhoplovstva, i gleda na Japan i druga oštrva Pacifika na Istoku, na Sibir na sjeveru, i Indiju i Malaju na jugu..s Zato što gleda na Sibir, pruža teren za vojnu dalciju, naročito u vazduhoplovnoj eri, pretenđenfi na svjetsku vlast zaboravljaju da Kina ima narod i da taj narod želi da živi u slobodi i na sVOjioi zemlji, To je fa amer'čka »demoz kratija« čije je pravo ime imperijalizam. Dok je Čang Mai Šek posliednjih godina rata protiv Jamana pripremao snage za rat protiv hineskog naroda i komunista. dok je pomoću Amerikanaca osvajao „Mandžuriju, pripremao i izvodio svolie ofanzive — SsVe je te za Amerikance bilo dobro, normalno „i veđro. Kad ie prebuđeni milionski nnarcd pod vođstvom IComunističke partije Kine počeo da razbija amerikanizovane divisije i dam čisti ogromne prostore svoje zemlje od banditskih horđi Kuomintanga — nastala je kuknjava o črmim perspekiivama MWhoia se sva svodi na jedno jedino pinje: »Treba li Kinu otpisati kao izgubljenu za antikomunistički front?«

Američka situacija u Kini pogoršala se do te mjere da mnogi od onin koji su se najviše- zalagali za dava nje pomoći — sad smatraju da bi to bilo samo gubljenje snaga i sredstay8a. Mnogi listovi zastupaju mišljenje da je novac stavljen na raspoloženje

II III KKKE—

O »ZAMRAČENOM NBBU« KINE.

ZA BORBENU TEORIJU KNJIŽEVNOSTI

Nankingu — bio uzalud potrošen, Neki traže da se Amerika povuče iz

»kineske zbrke«. List »Herald trib-

jun« iz Njujdrka piše đa je »razvoj

događaja stavio SAD pred nerješiv ·*

problem... Nemoguće je zamisliti da

SAD mogu da prime obrazovanje ne»

ke koalicione vlade, jer bi komunisti nesumnjivo imali u njoj prevlast...

Ukidanje američke pomoći isto tako .

ne bi moglo biti rješenje, jer bi ono

_ đemoralisalo protivnike komunizma...

Slanje američkih oficira za starješine

· imalo bi jedini rezultat što bi SAD

bile odgovorne za intervenciju u unutrašnje poslove Rine.« U članku »Kriza Kine kao kriza Zapada« Pefer u »Njujork tajmsu« ponavlia isto mišlienje o nerješivom problemu: »Temeli, postepeno podrivan već dugo vremena, najzad je popustio, Kinezi nijesu naročito potreseni, pošto su to već ođavno očekivali, Međutim, Amerika je putresena., Amerika može učiniti tri stvari, Jedno je da nastavi, kao što čini, da ragsipa novac na ime pomoći, koja se već pokazala uzaludnom i koja se mora odmah napu stiti Druga dva izbora #šu u tome da se, prvo, interveniše silom u Kini, uistini da se preuzme ta zemlja, ili, drugo, da se ostavi pa ma šta se dogodilo, Ni jedno nije dobro«. Početkom novembra šef Uprave za ekonomsku saradnju u Kini Rodžer Lepham vahtjevao je enegičnu i potpunu pomoć: »Mi hoćemo da plivamo ali ne želimo da ukvasimca noge«. Isto mišljenje izrazio je kasnije bivši Bmerički general-major Čenlot, sopstvenik Nacionalnog kineskog aeroputa (koji bi oslobođenjem Kine izgu bio mogućnošt ogromnih zarada) kad je pozvao američke, građane u Kini da se dobrovoljno jave za borbenu vazduhoplovnu službu. »Volstrit Džor

nel« od 99 novembra kao da đirektno odgovora »dobrovoljnom« učitelju Čang Kaj Šekovih pilota kad kaže: »Prema onome što se dogodilo s ame= r:čkom pomoći u Grčkoj, može se zaključiti šta bi se dogodilo u Kini... Grčko iskustvo pokazuje da SAD ne mogu računati na uspjeh čak iako upute vojne trupe za vezu. U Grčkoj gerilci koje podržavaju komunisti nijesu protjerani. Ima vijesti da su se ervene frupe ustvari povećale i pared stotine miliona dolara američke vojne pomoči, Stručnjaci podvlače da je u Kini daleko teže postupati nego u Grčkoj. Kina je 44 puta veća i ima vjerovatno 40 puta više komunističkih trupa.;«

Tako su se sami, pokušavajući da progufaju nešto prekrupno za svoje čeljusti, doveli do »nerješivog proble ma«. Od svih »rješenja« tog problema ipak je najjadnjje ono Čenlotovo koje se svođi na to da je bolje izgubiti ru ke nego ispustiti plijen iz ruku.

U kineskim pričama često se BovOri o nekom duhu koji se noću uvlači u domove, otvara lobanje zaspalih, vadi i zamjenjuje im mozgove uživajuči u tom. Tako se dešava da 5e mandarin probudi s pogledima javne žene a mlada devojka sa snovima pušača opijuma. Ako takav duh može da radi (kao što izgleda da može) u na šoj »vazduhoplovnoj eri«, ako uspije da sve mozgove Volstrita i Kongresa zamjeni prosutim hitlerovskim mozgovima, ako se pokaže neko naknadno dejstvo molitava Dalai Lame onđa će Američka pomoć, koja je već odavno: ukvasila noge, moći i da zapliva po želji Čenlota i Lephama, ali samo niz vodu — niz hladnu, mutnu i krvavu kinesku vođu. A fo opet

neće moći da zamrači nebo Kine već upola razvedreno,

Mihailo LALIĆ

LEPO – TO JE NAŠ ŽIVOT

V. Ažajev ne samo đa ne krije, već i otvoreno izjavljuje da njegov TO” man »Daleko od Moskve« pretstavlja samo poetizovani referat o proizvod» nji. U pretposlednjoi slavi, koja se

zove: »Referat. otadžbini. on »oftkri___va« ovu osnovu svoga dela. Mlađi inženjer Aleksej Kovšov priprema 8e d. o rezultatima izgradnie podnese

_ referat Moskvi, ako mu ie stavljeno”

u dužnost, Upravnik izgradnje Batmanov saziva savetovanje rukovodilaca, stavlja pređ njih zadafak da učestvuju u sastavlianju referafa i izlaže svoje misli o tome kakav treba đa buđe taj izveštai. | On uči ljude da oslobođe svest od sporednih stvari i da shvataju 8VU veličinu onoga što rade, đa shvataju same sebe, da se ne puhe u fehpičkim đehlalim?. Rukovođiocu 8&nabdevanja on kaže:

»Ako u vašem nđelienju referaf bu-

de pripremao čovek & vidokrugom

magacionera, on će dpsarno naređati: toliko čizama, obojaka, kaputa, pantalona dato je radnicima, toliko potrošeno namirnica, da li mo _ postigli mormu. Čovek s državničkim smjslom jspričnće nešto drugo,.« Čovek s državničkim smislom ispri= čaće o tome, — knmže Baftmanov, = kako jie nastala oštra zima, a građitelji skoro nisu jmali odeće, pa ipak u Se odrekli državnih fondova, a ODO o je bilo bolie dali Crvenoi armiji, Mc su sami obukli grudnjake gaši= \%oe iz uniformi koju su rashodova___ iničke jedimice. ~ državničkim smislom izvekađrovima U jzgradnji, . „buhvatiti takmičenje U

pojedinim mesecima. . SSakvi su divni lju-

a,

di polagali petrolejšku cev, kako na izgradnji nije bilo ođeljenja za vezu, pa je komsomolka inženjer Tanja \asiljčenko formirala brigađu komsomolaca, &tvorila od njih odred za vezu i oni su postavljali provodnik za vezu duž mnogih kilometara, po mrazu i mećavi, noćivajiući u taigi. prolazeći kroz surovu Životnu školu. Om, čovek s državničkim s&mislom, ispričaće kako na Repro nije bilo dovoljno warilaca, pa je jedan zamenjivao četvoricu; kako je poginulo nekoliko heroja izgradnje, kojima je iz gradnja bila draža od života, Referišući o pronalažačkom rađu, čovek 8 državničkim smislom saopštiće ne samo o »dinamici racionalnih pređloga po mesecima« i O nkupnoj uštedđi koja je postignuta pronalazačkim radom, = ne, on će dati »živ ljudski izveštaje o neumornom, svakodnevnom stvaralaštvu inženjera i običnih graditelja, o novatorstVu i pronalascima koji su pratili svaki korak jzgradnje.

Tako se činjenice i cifre standardnog referata — jednog od mnngih hiljađa referata koji se šalju u Moskvu — ispunjuju živim, punim boja, teškim životom, punim napora i visoke sreće stvaranja za otadžbinu. Iza di> indeama i tablica pojavljuju še ljudi, čuju se njihovi glasovi, vide še njihovi napori, Batmanov dešifrira, preVvOđi, na jezik »živog ljudskog saopšte“ nja« guv, »prozaičan« referat, on uči ljude kako da prosein sve cifre i činjenice, da bi se iza njih pokazalo ono Što je glavno — Stvar »savesti i razuma svakog učesnika u izgradnji i celog kolektiva. On ih uči kako da se iza cifara viđe nadahnučće, uspeši i slabosti ljudi, da se vide kako je u toku izgradnje svaki njen pojedini u-

česnik nalazio i sve čvršće afirmisao svoje mesto u velikom, novom delu i samim tim u životu velike otadžbine, i kako je svest o vlastitoj neophodnosti uslovljavala đuhovno rastenje ljudi, i kako je to visoka, plemenita veština da se pomogne čoveku, lepo, pravilno, da na najpotpuniji način nađe sebe i ispolji sebe u kolektivu: osobita, stvorena samo u našoj zemlji i samo njoj svojstvena, mudra boljševička veština rukovođenja izgrad= njom ljuđi, koja se graniči s naukom po svojoj preciznosti, dubini, raznovrsnosti i elastičnosti metođa.

Takav je suv referat o proizvodnji, kad ga preveđe ma jezik air ljudđskog sSsaopštenja« čovek s držaynič. kim smislom.

· Ali baš o svemu onom o čemu govori Batmanoy govori se j u romanu V, Ažajeva! Na taj se način državničko shvatanje pokazuje istovremeno i kao poetsko Sšhvatanje, Referat o proizvodnji i može da postane osno>va za umetničko delo baš stoga što u zemlji socijalizma svaki takav referat shuriva u sebi ogromnu ljudsku sadržinu, i s{emim «tim najbogatiji poetski potencijal, široke umetničke mogućnosti. Kođ nas je švaki proizvodni »objekat« poetičan baš stoga što iza avakog gd njih možemo da vidimo ljudsku volju, razum i strast, igpoljavanje najboljih, najplemenitiih liudskih osećanja — ljubav prema otadžbini, Sstremljenje punoj sveopštoj sreći — komunizmu: iza svako »objekta« osećamo beskrajno rastenje ljudi, njihovo đuhovno bogaćenje, vidimo kolektiv koji potpomaže svakog da najpotpunije ispolji #Ve svoje najbolje ljudske mogućnosti. Ali to i jeste poezija našeg života — novator~

KNJIŽEVNE'NOVINE–

rezupe guzu porunrrupnuzuinars ra e raryuag

FRA

vorma, francuski likovni i po“ zorieni kritičar, OON naprednih _ časopisa »Europe« i VA boravio je ovih đana u Jugoslaviji radi pri» upljanja materijala o. našim sre\ njevekovnim freskama. Tom prilikom za »Književne. novine« napisao

j

e članak koji objavljujemo.

}.ancusko udruženje »Rad i kultura« tivnost u Trancuskoj od oslobođenja neprekidno razvijala, naročito tokom one dve godine kada je 'Komunistička partija Francuske učestvovala u. Uupravi zemlje, pretstavlja |. masovnu proletersku organizaciju koja teži da postigne dva : da učini\pristupač nmim milionima trudbenika remek-dela umetnosti svih zemalja i svih vreme“ na i da, s druge strane, radnim ljudima pruži mogućnost da sami učestvuju u obogaćenju umetničkog blaga. čovečanstva, Wpućujući ih u tehniku umetnosli, i pomažući im fime da i sami stvaraiu nove kulturne vred nosti, ., [af5 | Aktivnest »Rađa i kulture«, usme~

rena na postizavanje ova dva cilja,

najvidnije se ogleda na području pozorišne umetnoagti,

: Udruženje »Rad i kultura« je &vojom organizacijom „»Zadruge gledalaca« (»Cooperatives de spectateurs«) olakšalo trudhenicima iz fabrika, laboratorija i nadleštava, naročito u

TPariskom okrugu,. pristup u pozori-

šta koja prikazuju bilo klasične komađe, bilo bnižljivo izabrana dramska i lirska dela. U tesnoj saradnji sa pret stavnicima sindikata, delegati »Rada i kulture«, odgovorni za ovaj posao, vrše na samim radnim mestima upis onih članova uđruženja koji žele da redovno prisustvuju pretstavama stal nih pozorišta. Po ugledu na sindikafe u zemliama sa socijalističkim uređenjem »Rad i kultura« na taj način je u stanju da zakupi, prema želji svojih članova i s obzirom na njihov broj, ili sva mesta u jednom pozorištu ili odgovarajući broj mesta za jednu ili više prefstava,

Ove »Zadruge gledalaca« imaju dve vrste prednosti: pre svega one potstiču radnika ili nameštenika da se po završenom poslu, u želji da se razanođi, ne zadovolji ma kakvim filmom: koji se prikazuje u najbližem bioskopu njegovog rejona, iz prostog razloga što mu je najbliži, čak i ne cbraćajući pažniu na naziv filma, Zamoren svojim dnevnim radom, truđbe nik zaista okleva da se uputi pozorišnim dvoranama, koje se uglavnom nalaze u centru grada, prilično uđaljene od njegovog stana, a da pri tom

Državno izdavačko preduzeće u Moskvi pokrenulo je izdavanje celokhupnih dela 'Hajnyiha Hajneća. Dela izlaze u 12 tomova, u redakciji I, J. nBerkovskoga, i štampaju se wu 15.000 primerka, Drugi tom koji je izišao sadrži: »Nove pesme«, »Savremene pesHi i dve poeme »Ata MTrol«i »Nema-

a« ;

Bka poezija . socijalizma! Neka je i pravoliniski siže romana »Daleko od Moskve«, ali nimalo nisu pravoliniski odnosi koji se formiraju u radu, odnosi između rukovodstva i radnih jedinica kolektiva, između kolektiva i pojedinih učesnika u izgradnji.

Ranija književnost bila je neizmerno bogata u prikazivanju najsitnijih nijansa i tananosti iz ličnog života ljudi. Svako, skoro neosetno, nejasno, mutno osećanje u sferi liŽmih odnosa, naročito ljubavi, ispitali -su Veliki majstori psihološke analize u naimanjim sastavnim delovima. Naša književnost ulazi u novu, još neispitanu oblast, u oblast novih ljudskih odnosa, koji se formiraju u sooijalističikom radu, u šferi organizacionog društve-= nog stvaralaštva, boljševičkog rukovođenja rastenjem ljudi, i pokazuje se da.se ovde skrivaju ne manje psihološke komplikacije i tanahosti ljudskih odnosa nego što su «e skrivale u onoj oblasti koju je naiviše obrađivala književnost prošlosti.

Pišac romana »Daleko ođ Moskve« ispituje stil i metođe sovjetskog političkog i proizvodnog rukovođenja, ko. je je uzeto, u svojoj 'emocionalno-= psihološkoj sadržini, Ovo je nesum-

njivo novatorška tema književnosti.

TEvo nekoliko primera.

Zanimliivo je da je savetovanje radi pretrešanja referata sazvao Batmanov ne iz direktno poslovnih razlpga. Rešavajući da sazovu prvo savetovanje, partiski organizator Zalkind i Đatmanov »nisu polagali u njega or sobite nade: teško se moglo računati na to da će rukovodioci ođelienja posle savetovania izmisliti nešto iznađ običnih, davno utvrđenih formi referata«. i

Pitamo se: zašto je onda bilo potrebno odvajati zauzete ljude od po= sla, naterati ih da šem onog vremena koje je utrošeno na samo savetovanje izgube još nekoliko časova na

'

NCU „RA

(»f'ravail et Culture«), čija se ak-

kT ai e

bag"

SKC

„BOOK, akt .

9

nije siguran ni đa 1 je odabrao dobar komad niti da }i će u poslednjem trenutku moći da nađe slobodno mesto. Tako »Rad i kultura«, posredova– njem ovih »Zadruga gleđdalacna, iSpuniava i funkciju jedne direkcije koja vodi brigu o razomodi frudbcnika i koja, između ostalog, obavlja i UOP“ čajene formalnosti oko nabavke ula? 8 druge strane »Zadruge gledahica« omogućuju ucuženju »Rađd i kultura« da finansiski potpomaže i požO" rišne poduhvate mladih ili avangardnih pozorišnih rudbenika, ižložene obično velikom riziku od deficita, time što unapred zakupe izvestan broj pretstava. fDpko je poseta ovih pretstava, unapred obowbeđena. Uzimajući u obzir sadašnje finansiske teškoće u radu, francuskih pozorišta, jedna Ovakva' podrška često je neobično zna čajna za one upravnike pozorišta, kojma nije jedina ambicija da stalno daju reprize komada čiji je uspeh Osiparan dumogodišniim prikazivanjem.

Sem toga, »Rad i kultura« raspolaže .pozorišnim materijalom: kostimima, osnovnim đekoracijama, rekvizitima itd., i stavlja ih na raspoloženje mlađim trupama koje pokazuju novatopski duh i smisao za narodnu kulturu. Tako je svake godine, prilikom »Konkursa mlađih pozorišnih itrupa« koji organizuje »Generalna direkcija za književnost i umetnost« na mi cijativu Rajmona Konja-a (Raymond Cogniat), odgovornog urednika lišta »Arts«, nekoliko trupa bogato snabdeveno, zahvaljujući »Radđu i kultunri«, Prilikom poslednjeg konkursa, ko ji je raspisan u Parizu juna i jula 1948, Udruženje »Rad i kultura« snab delo je kostimima i rekvizitima trupu koja je dobila prvu nagrađu za izvođenje komada »Poslednii metro za Kiteru« koji je napisMo jedan mladi književnik, do tađa nepoznat. To je fantastična igra ne be talenta, ali ipak nešto malo usiljena, na temu iznenadne pojave u Panizu XX veka nekoliko osoba sa slike »Ukrcavanje za Kiteru« od•* Antoana Vatoa (Antoine Watteau), jedne od najčuvenijih slika u muzeju Luvr. Udruženje »Rad i kultura« osim ovoga dalo je svoju matenijalnu podršku i mladoj trupi »Nezavisnog pozorišta« (»Thćitre Indćpendant«) koja je, po našem mišljenju i po mišljenju znatnož broja gledalaca sa konkursa, dala mmogo interesantniju „pretstavu prikazavši ruski komad »Smrt Tarelkina« od Su hovo-Kobilina, turobnu farsu koja žigoše poroke i podmiiljivogst carske Uprave. Srećom po trupu »Nezavisnog pozorišta«, Udruženje. »Rađ i kultura« ustanovilo je jednu utešnu nagradu, (»Dionisijava nagrađa«), koju je žiri na konkursu ipak dođelio ovom

_ pozorištu.

Delatnost »Rađa i MWulture«+ široko zadire i u područje amaterskih ĐOozorišta. Udruženje je, ustanovilo dobro organizovanu službu pozorišne dokumenfacije, kojn stoji na raspoloženiu diroektorima amaterskih trupa i mladim rediteljima koji još nemaju dovolino iskustva. Oni mogu da u prostorijama Udruženia pregledaju kartoteku dramskog „repertoara; Svaki komad, pogodan za amaterske trupe, obuhvaćen je fu jednim dosijeom u kome se nalazi amaliza intrige i lista sa vrlo pažljivo obrađenim karakterima ličnosti, sa preciznim „maznačenjem fizičkih i intelePtualnih · osobina koje je neophodno da imnju odgovarajući glumei kao i sa detaljnim podacimu o dekoru i o kostimima. Najzad, ovde se uvek nalazi i tačan prikaz po jednog tipičnog scewskog postavljanja dotičnog komada.

Kada se radi o mladim upravnicima amafterskih frupa ı provinciji, lcoji ne mogu da kopsultuju na licu me= sta kartoteku »Rada i kulture«, Udruženje im šalje uz Sskromnu naknadu kopiju dokijea sa obradom onih drama koje odgovaraju postavljenim zahtevima. Ogim toga, i članovi u

smišljanje svojih dopuna #8referatu, opferećiyati time aparate odeljenja? Ali ovde se baš i otkrivaju pred nema »trzine« stila i metođa »boljševenac c"Manizacionog sivaralnštva«, kako kaže Batmanov, državničkog vaspitanja ljudi, istinskog rukovođenjn nima, one veštine da se poveća niihova »radna temperatura«, stvarolnčka energija o kojoj je pisao Goli. Baš ta veština da se ljudi podižu do novih visina političke svesti i odgovornosti potakla je Batmanova na misao o potrebi savetovanja, Neka ono i ne da nikakve'neposredne Dposlovne rezultate. »Ali, đavo ga odneo, treba da ih prožme nemima misao o odgovornosti trenutka! 'rčba-da ih uzbudi teška Aleksejeva misija! Meka oni ne unesu ništa naročito u referat Kovšova, oni će sigurno postići više koristi ua radu nego šada«. Pretresanje prefstojećeg referata pružilo je IDEJA mogućnost da se popnu na toranj odakle se jasno vidi ceo front njihove izgradnje, šve jake i Wlabe strane kolektiva i svakog čoveka. Ljudi kao. da su pogledali ma sebp očima Moskve. To je izazvalo kod nih „osećmnje opravdanog ponosa Zbog ohoga što su učinili i povećanu svest o odgovornosti, pojačanu &trogost, veće zahteve prema sebi i drugima, — onai veliki, buram i pogiti. van Guh Sfvaralačkog, boliševičkog nemira, bez koga čovek ioš nije pravi čovek, bez koga mogu · živeti samo mnlograđani. Pomledovši na sebe očima Moskve, ljudi su dobili udvostru-> čenu, u{postručoenu energiju za savladivpnie svih GWlabošti, grešaka, nmedostataKa, nedovršenih poslova. ; Da na mestu Bafmanova niie čovek s državničkim smislom, već rukovođi-

lac manjeg Whalibra, — da se i ne govori O uskim poslovnim ljudima i ograničenim stručnjacima! — on ne

bi sazvao savetovanje, jer ne bi u njemu nalazio »poslovnog smisla«, već

UDRUŽENJE

· prostirenju umetničke

PIN 6

|| KULTURA"

blizini Udruženja, kao i oni uđaljeni-. ji, mqgu da se posluže i dramskim đo, kumentaocijama, objavljenim u časom pisu „Udruženja, koji nosi nazivi »DOC 48« — skraćenica za »DoRUs.+ mentacija 1948«. ,

U pogledu filma, »Rad, i kulturae

Tžava akciju narodnih »filmskih klubova« (»Cinč-club«) i trudi se da poveća njihov broj i aktivnost, Uarux“ ženje im pruža mogućnost da prika zuju na svojim radnim sastancima o lo Bftare filmove internacionalnog re= pertoara filmskih klasika, bilp filmo< ve koje vlasnici tngovačkih ilmskimn, preduzeća odbijaju da prikažu u SVU” jim salama., Ovi vlasnici u stvar. bojkoluju izvesne vrste umetničku filmova, pod, često nestvarnim, izgo-” vorom da se takvi filmovi ne bi gsvi-} deli njihovoj redovnoji publici, a nA, · isti način zabranjuju i druge filmove” sa socijalnom ili revolucionarnom, tendencijom. (Obaveštenja radi treba istaći da {ilmshiim kluboyima Ovakva) vrste zahvaljujemo Što su u Trancu-, Bkoj, pre dvadešetak godina, prvi put, prikazani klasici sovjetskog filma, kć je je tada zabranjivala cenzura.)

Na. području muzike i horske umeti, nosti »Rad i kultura« olakšava organizaciju koncerata u salama, koje por sećuju trudbenioi, a čosto i nagsamim” radnim mestima. ,

U saradnii sa »Narodnim udruže+mjem prijatelja muzeja« («I” ASssO", ciation populaire des Amis des Mu? sćes«), »Radđ i kultura« organizuje zaone članove Udruženja koji to žele posete muzejima i ateljeima umetni= ka. Osim toga Udruženie poziva ONA znate slikare i kritičare da na sku-} povima ftrudbenika održavaju pređa+, vanja o likovnim umetnostima. OvA predavanja su obično propraćena di skusijama. Udruženje stavlja na ras? položenje predavačima, koji to žele, svoju već prilično snabdevenu i boga) ftiju zbirku Kklišea za projekcije, koji služe za ilustrovanje njihovih predavanja. ; f

Udruženie »Rađ i kultuta« nema samo' za cili da proširi poznavanje li= kovnih umetnosti među trudbeničkim" masama, već svojom materijalnom .po: drškom pomaže i narodnim alkademijama, otvorenim uveče, posle Tađa/“ kojima rukovode odlični profesori, ? timp doprinosi razvijanju falenata k«. ji se tu pojavljuju. Ne treba zabora=>, viti đa su se nekolicina cuskog Savro

pretstavnika mladog francuskog sa menog slikarstva formirali na sliča način: Pinjon (Pignom), koji je naj pre bio rudar, a zatim radnik u fa brikama Reno, pa Fužeron (Fougćron} i mnogi drugi... 0

"To je, u EFlavnim crtama, delatnosh udruženia »Radđ i kultura«. Dubok ukorenjeno u pariskom okrugu i u V Jlikim. j#mduskmislcim centrima, MU. šenie teži da sve više prodre u pro? vinciju, gde je industrijalizacija sla» bija, osnivajući pokrajinske grupe, povezane sa sekcijama koje altyazı rađe. u velikim centrima. Udruženk želi da na taj način s ušpehom uče stvuje u masprostiranju i decentra 7 lizovaniu umetničke kulturs, dopiru< ći i do samih sela, gde se već formi“ raju jezgra prupa, koje ne bi mogl« da se razvijjju bog podrške Udru-. ženja, Sa

Zahvaljnjući podršci svojih ođaniF ' pobornika, koji u većini slučajeya DV primaju nikakvu nagradu, uprkos o? graničenih fimansiskih sredstava koja Udruženju stoje na raspoloženju, hao što su članarina i male subyvencjje, »Radđi kultura« zmDatno doprinosi ras=, kulbire među širo”e mnse francuskih ftrudbenika rukovodeći se primerom Sovjefskog Saveza 1 uzimajući za Uu?yor nnrodne/ \ demehcratije, — iako je Udruženje li- ! šeno one moćne podrške koju proleter ska država ukazuje institucijama slič nog karaktera i} namene u zemljam/f koje žive u socijalističivom poretku.”

Pjor VORMB !,

bi se ograničio samo na zahteve oder, ljenjima da mu predadu cifarske po” datke, tablice i dijagrame. Šinina dr-

žavničkog smisla, svojstvena Batma- \ novu, pokazuje se, u krajnjem rezultatu, nesravnjeno . poslovnijom nogo praktičnost i uska razboritost Yulkoz

vodilaca koji su naklonjeni preteraz

nom prakljcizmu.

Bio takva vrsta pametnih, đubokih poteza koji opisuju metode, stil bolj ševičkog rukovodioca, njeJjovo pona= šanje s ljudima, njegove krajnje, neau=" moljive strogosti, zasnovane na siVar= nom poštovanju sovjetskih ljudi, n& veri u njihove sposobnosti, — mhno=' štvo takvih. dragocenih zapažanja, detalja, čestica iskustva razasuto je u romanu, i baš ga oni čine interegsantnim i novatorski značajnim,

DBolješevičko rukovođenje ljudima 4 njihovim duhovnim rastenjem duboko je demokratsko po svojoi prirodi. Ono ne doprinosi gušenju ljudi, čemu vodi buržoasko »rukovođenje« -—= državno, proizvodno i svako drugo, već punom ohlkrivanju svih stvaralačkih sposobnosti čoveka. Boljševičko rukoyođenjie služi jednom cilju: sreći miliona običnih liudi. 1 zato jedna od njegovih glavnih cdlika, bez koje bi ono prestalo dn bude ono što ie, gastoji se u težnji da njegova su” ština bude razumliiva svima i svako= me. Boljševici goje u ljudima veliko osećanje dr?avničke „odgovornosti tvrđe, ncpominrljive, ali u isto vreme svesne, pa dakle slobodne discipline naviku na otvorenu i poštenu kritiku i samokritiku. Što dublie shvata i oseća ovaj ili onaj čovek sfi]} j suši nu boliševičkog rukovođenja, to de on viši na stepenicama duhovnoF, idejnog, stvnralačkop razvižka, fo je dublil i bogatiji niegov unutrašnji svot. Metodi boljševičkog rukcvođenia u isto su vreme | visoke. nove mornlne norme našeg sovjetskog života, i zato stepem shvalanja ovih metoda, +" vijuma o stavu prema ljudima svedo-

___“ O UT OI _ aaa