Književne novine

SMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODU!

aka Mao M .V AM |

ORGAN SAVEZA

BROJ 13 GODINA: II

Adresa uredništva i administracije:

Francuska 7 — Telefon: 28-098

Masovna pjesma, bilo kao borbena Hii vojnička, bilo kao vedra i, šaljiva, ljubavna ili plesna pjesma, uvijek je kroz istoriju odražavala život, stvar= nost, težnje narodnih masa. Naročito je važan njen značai u velikim društvenim pokretima, u kojima se ona uvijek javljala u novom obliku. Od husitskih ratova, od njiemačke reformacije i njemačkog seliačkog rata, gdje je masovna pjesma, koja je potekla direktno iz naroda, ioš nosila religiozni okvir (husitski i luteranski koral), do Francuske revolucije, gdje je niz revolucionarnih borbenih pjesama nastao i izvodio se u borbama, na ulici, u pozorišnim komadima, gdje še kao najsjajniji i naisavršeniji muvički izraz može iznijeti »Marseljeza«, pa do vremena Pariske komune, kad se stvara himna borbenog mproletarijata — »Internacionala« i do Oktobarske revolucije — masovna pjesma većinom odražava borbena i revolucionarna raspoloženja narodnih maša. Nakon Oktobarske revoluciie u SSSR masovna pjesma postaje muzički izraz u kome se odražavaju različiti karakteristični momenti iz sovjetskog života, sve nove i nove pobiede socijalizma. Njenu važnost vidimo i u Otadžbinskom ratu, gdie je odigrala značajnu ulogu.

Masovna patriotska pjesma građanmskog društva odigrala je i u našoj zemlji svoju istorijsku ulogu već od vremena nacionalnih „pokreta prije 1848, da bi zatim u različitim oblicima, sve do Drugog 6vjetskog rata, ostala manje-više stalno na repertoaru građanskih pjevačkih društava. Uz nju se javlja i masovna piesma radničkog pokreta krajem XIX vijeka. Pred Drugi svjetski rat. jačanjem radničkog pokreta, zatim prodiranjem Komunističke partije na &elo, počinju se javljati i prvi oblici nove masovne pjesme, pod dosta velikim uticajem sovjetske masovne pjesme i zapadno-evropskih radničkih p}esama (>Građevinarska«). Većinom se ai radilo o melodđijama po uzoru ma atrane borbene pjesme, ili o adaptaciji melodija stranih masovnih pjesama ili naših patriotskih pjesama (»Matiji Gubcu«), ili pak o Hmuelođijama nepoznatih kompozitora. Od profesionalnih kompozitora rijetlci su bili oni, koji su masovnoj pjesmi i radu na njoj posvećiva– li veću pažnju (Markovac i Vučković). Prvi put se profesionalni kompozitori više interesuju za masovnu pjesmu i rade na njenom stvaranju tek u narodnooslobodilačkoi borbi, kada su osjetili njen mobilizatorski politički značaj, veličinu njenog zadatka i u tome njen pravi umjeinički smisao, kada su shvatili da ona treba da ima sve kvalitete umjetničkog djela koje će odraziti stvarnost i narodne težnje. Poslije oslobođenja zemlje veći broj kompozitora prilazi stvaranju masovne pjesme. Borb= za oslobođe= nje, zatim prvi koraci w izgradnji, prve velike radne akciie u našoj zemlji, inspirisale su i Dpiesnike a kompozitore za Sstvaranie novih masovnih pjesama, u kojima su nastojali u prvom ređu da izraze radni elan

· narodnih masa, naročito omladine.

Naše stvaralaštvo na području masovne pjesme pokazalo ie u tome vremenu i neke pozitivne rezultate pokazalo je interes kompozitora za tu, kod nas novu muzičku vrstu. Pokazalo se to i u obrađivaniu (doduše s manje uspjeha) narodnih pjesama iz borbe, a i u priličnom broju novih masovnih pjesama O izgradnji.

Među kompozitorima, koji su se počeli intenzivnije baviti masovnom pjesmom, javio se niz poznatih, odnosno starijih kompozitora (između ostalih Lotka, Slavenski, Tiiardović, Logar) i nekoliko do tada manje poznatih, odnosno mlađih kompozitora (između ostalih Danon. Devčić, Gobec, Hercigonja, Kozina Pahor). la-

ko se — osim ovih — dosta velikiF~. polju ·

broj kompozitora okušao na masovne pjesme, iako su komponovane neke vrlo dobre masovne pjesme, koje su mase prihvatile (xUz maršala Tita«, »Mladi bataljoni«. »Pesma petogodišnjem planu«, »Dižimo briga" de«), još uvijek ne možemo govoriti o širem angažovanju kompozitora Mu rađu na masovnoj pjesmi (ioš dosta veliki broj poznatih jugoslovenskih kompozitora nije dao ni jedne ma* sovne pjesme!), a ni o tome da su

neki kompozitori posebno, ili u većoj

. mjeri istakli kao kompozitori mas

Ld

nih pjesama, kao što ne možemo go» voriti ni o stvaranju specijalno našeg tipa masovne pjesme.

Odlike koje ima nPT. sovjetska masovna pjesma (stečene, naraVni0, du gim intenzivnim radom na njoj), u kojima ćemo uvijek prepoznati ili široku, svijetlu pjesmu o sovjetskom životu (»Široka strana«) ili snažnu borbenu pjesmu Otadžbinskog rata (»Ustaj zemljo ogromna«). ili trium= falmu pjesmu pobjede (»Pjesma Staljingradu«), a ujedno osietiti i Dpri-

. E ić SB NOBa dne pjesme iz koje je zvuk naroi D. Wiasovna Bje~

izrašla, te odlike naša. | sma još nije pokazala. Ima naših ma-

sovnih pjesama koje pokazuju bor-

” ; · · de« beni polet i odlučnost (»Hei brigade“, » Odvšaja 'rita«), koie izražavaju rađost i polet izgradnie (»Dižimo Ori gade«, »Pesma Petogodišnjem pla-

PITANJA ZA DISKUSIJU

NEKA ZAPAŽANJA O NASOJ MASOVNOJ PJESMI

Nikola HERCIGONJA

nu«). U nekim od njih ima i momenata koji nagovještaju izviesnu vezu sa našom narodnom melodiiom (»Dižimo brigade«). To se jače ističe kod pjesme »Hej brigadđe« i kod nekih makedonskih pjesama (»Ne odred a vojska«), koje se u tom pogledu nalaze gotovo u izuzetnom položaju među svim našim masovnim pjesmama. A oslanjanje na narodnu pjesmu je jedan od principa.na koji treba obratiti veliku pažnju kod stvaranja masovnih pjesama. Ne smiiemo zaboraviti da su od naših masovnih pjesama, koje su stvorene ili adaptirane u borbi, najviše prodrle ili narodne pjesme (»Ide Tito«, »Kozaračko kolo«) ili pjesme koje se oslanjaju na folklor (»Hej brigadđe«, »Pšenica je klašala«, »Marjane«).

Postavlja se pitanie šta treba učiniti da naša masovna pjesma dobije svoje individualne crte, koje će još više naglašavati njen sadržai i davati joj pečat naše narodne sredine, bar onako originalno, kako to pokazuju najpozitivnija djela iz stvaralaštva naših kompozitora? Mislim da je kod toga važno slijedeće: masovnu pjesmu prije svega treba shvatiti kao umjetničku vrstu. koja po svom kvalitetu treba da bude jednaka drugim umjetničkim vrstama, odnosno — kompozitor treba da nje< nom stvaranju, njenoi formi i koncepciji posveti isto toliko pažnje i uloži isto toliko truda, kao kad se radi o &vakoj drugoj muzičkoi vrsti.

Masovna pjesma niie neki bniži, primitivni umjetnički rod, ili čak naprosto u agitacione svrhe pripremljeno muzičko djelo. koje treba da buđe primitivno da bi ga prihvatile · »neo= brazovane mase«. Masovna pjesma je umjetnički rod koji daje izraz sVOg vremena, sredine, društvenih. kulturnih i umjetničkih naštoianja, isto Onako kao što su izraz sVOg vremena na primjer koral, operska arija, klavirska minijatura, sonata. romansa itd. Šta više, masovna pjesma postavlja kompozitoru još veće zahtjeve od mnogih opsežnijih muzičkih. vrsta, jer u njoj on treba da sažeto, koncizno, kondenzovano iznese muzičku misao, koja će obuhvatiti čitavu pjesničku ideju i koja će biti toliko bogata, da uvijek iznova ponese šlušaoca ilj izvođača prilikom izvođenja svake strofe. Njena misao mora da bude iznesena kratko i sažeto, kao misao koja je iznesena u narodnoj pjesmi, a može da bude razvijena na sličnim principima na kojima je razvijena sadržajna i bogata melođika muzičkih realista XIX. viieka (Verdi, Bize, Čajkovski, Borodin. Musorgski, Smetana i dr.).

Masovnoj pjesmi kao umjetničkom djelu treba „dakle pristupiti sa najvećom ' umjetničkom „odgovornošću kao djelu u koje kompozitor može i mora unijeti sve svoje stvaralačke sposobnosti, kome mora dati pečat svoje individualnosti, pored sve širi ne koju treba masovna pjesma da

· posjeduje. Jasno, kompozitor će to moći da dš tek onda, kada duboko ' doživi njenu tematiku, nienu sadržinu i njem tekst.

Neintenzivan rad pjesnika na ma” sovnim pjesmama je svakako i razlog da je i sama tematika masovnih pjesama kod nas vrlo siromašna i O5 udna, da su žanri masovne pjesme vrlo ograničeni. Zbog toga se nije mogao razviti ni bogatiji muzički izraz. Kada se pojave tekstovi pjesama Ve” zanih za različitu tematiku. za različitu sredinu, različite zadatke u našoj socijalističkoj izgradnji (Armija i njeni zadaci, pojedini rodovi naših oružanih snaga, omladina. Narodni front, razne grane industrije, seoske zadruge), stvoriće se i šire mogućno” sti muzičkog izražavanja, gdie će se,

pojaviti i pjesme drugog karaktera (radne, svečane, vedre, plesne). Osim 'toga, smatram da je potrebno stvarati masovne pjesme koje će u sebi sadržati opšte karakteristike naše navrodne pjesme i koje će se oslanjati na narodnu muziku pojedinih naših maroda. Da se to ostvari. mora se pristupiti ozbiljnom proučavanju naže narodne muzike, možda baš prvenstveno one. melodike koju ie već sam narod primenio u svojim pjesmsma O borbi i izgradnji. (Važno ie ovdje naglasiti da narod u svome pjesničkom i muzičkom štvaralaštvu ide stalo u korak sa događajima, komentarišući stalno Sve aktuelne događaje u svojim pjesmama. stvarajući sve nove i nove oblike. Sietimo 8e, na primer, samo pjesama omladine sa Kozare, koje su pjevane na Omladinskom festivalu, u kojima se jasno vidjelo kako narod brzo .reagira na klevete i lažne optužbe uperene protiv naše Partije i zemlje).

Potrebno je uporno nastojati da se to veći broj pjesnika i kompozitora angažuju u rađu na masovnoi pjesmi. Udruženje kompozitora Srbiie trebalo bi da uvede posebne sastanke na kojima će biti i pred širim auditorijem izvođene masovne pjesme članova Udruženja i povedena diskusija o njima, U tom pravcu trebali

pored već stereotipnog oblika marša, ·

pokažu veću aktivnost i republička udruženja „kompozitora i udruženja književnika.

Sem toga. mislim da će biti potrebno i korisno da se pitanje stvaranja masovne pjesme pokrene i u kompozitorskom odjeljenju Muzičke akademije. Njegovanje masovne pjesme može mnogo da koristi razvijanju smisla za koncizno i jednostavno muzičko izražavane, razvijanju zdravih umjetničkih shvatanja i približavanju studenata kompozicije aktuelnoj tematici; a kao mala muzička forma masovna pjesma može da 6e vrlo đobro upotrebi u samom početku nastave kompozicije, Do sada je rijetko ko od studenata kompozicije radio na masovnoj pjesmi, no ipak je bilo do-. brih rezultata (K. Mihailović, B. Simić). Trebalo bi među samim studentima pokrenuti živu akciiu na sfva= ranju masovnih pjesama i na popularizaciji te mdzičke vrste, kojia među većinom studenata kompozicije ne uživa ugled. Pritom stuđenti treba da fraže saradnju i podršku i kod svojih nastavnika kompozicije.

Gleđajući na dosadašnje, čas bolje, čas slabije rezultate u radu na našoj „masovmoj „pjesmi možemo konstatovati da masovna pjesma kod nas već postoji kao nova umjetnička vrsta. Da bi to postala u punom smislu reči kompozitori i pjesnici moraju da, u punoj i intenzivnoi saradnji, sa najvećom ozbiljnošću neprekidno &tudirajući narodnu poeziju i muziku, priđu stvaranju masovne pjesme,

Propagandi i popularizaciji masovne pjesme freba posvetiti punu DpaŽžnju i u štampi, na radiju, u. filmu, što će sve omogućiti, da narodne ma= se upoznaju nove masovne pjesme i dađu o njima svoi sud.

KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE.

JEDANPUT NEDELJNO |

| _BEOGRAD, UTORAK. 29 | LIST IZLAZI PRIMBRAK ; tava DLAWUEE 5385) | UTORKOM p 8 DINARA ;

DVADESETSEDMI MART

Istoriski „dvadesetsedmi mart 1941 gođine imao je neobično snažan uticaj na celokupno jugoslovensko iseljeništvo u Sjedinjenim Američkim Državama. Pravilno shvatanje značaja dvadesetsedmog marta od strane atn:oričkih Jugoslovena sasvim je razumljivo s obzirom na činjenicu da oni nikad nisu prekidali veze sa svojim »starim krajem«, već su uvek, duhom i mišlju, bili povezani s njim u svim krupnijim događajima koji su se tamo pbivali.

Decenije života u tuđem svetu nisu mogle da oslabe u američkim Jugoslovenima ljubav za njihovu otadžbinu koju su, zbog bede ı nevolje, morali da napuste i đa potraže u tuđini zarade, hleba,

Osećanja naših iseljenika prema kraljevini Jugoslaviji mogla su najbolje da se procene po apatiji njiho=voj u odnosu na pretfstavnike stare

Jugoslavije u Sjeđinjenim Američkim ·

Državama. Uvek živa iđeja oslobođenja i ujedinjenja u američkim Jugošlovenima kao da se, posle Prvog svetskog rata, još jače razbuktala. Naša emigracija u Sjedinjenim Američkim Državama ubrzo je saznala da takozvano oslobođenje i ujeđinjenje 1918 godine nije ono što je trebalo da dođe posle tolikih žrtava u Prvom svetskom ratu.

Nerešeno nacionalno pitanje, ekonomska anarhija i politička korupcija stare Jugoslavije stvorili su mržnju američkih Jugoslovena prema beogradskim režimima u tolikoj meri, da su se po mnogim jugoslovenskim kolonijama počele formirati političke orga'nizacije sa izrazito republikanskim i revolucionarnim smernicama. Lukavi emisari glavnjačarskog kraljevskog režima, svesni opasnosti koja im je pretila od takvih organizacija, upotrebljavali šu sva moguća sredstva samo da sakriju istinu od našeg iseljeničkog sveta, koji je gledao a i danas gleda na svoj stari zavičaj kroz prizmu tradđicija, negujući ljubav prema nacional„mim svetinjama i svojoj junačkoj pro-

-Miosti, Na to nacibndHo osećanje naj-e ~

više su uđarali narodni otpadnici, nastojeći da pod maskom patriotizma i religije unesu u našu emigraciju duh

Nikola DRENOVAC

.

fašizma i nacionalne mržnje. Ne bi se smelo reći da ti trovači narodne &vesti nisu imali uspeha, Ne osečajući teror velikosrpskih režima i u nemogućnosti da se svojim očima uveri u nacionalni i političko-ekonomski haos kraljevine Jugoslavije, „priličan broj američkih Srba opio se »slavom .kosovskog duha« i pevao himne Karađorđevićevoj dinaštiji. 3

TBimisari beogradskih režima, Radoje Janković a kasnije Konstantin Fotić i zloglasni Dionisije Milivojević sa grupom fašistički nastrojenih popova, uporno i planski su kidisali na svaku korisnu akciju američkih Jugoslovena okupljenih oko srpske »Slobodne reči« i hrvatskog »Narodnog glasnika«. Oni su uspeli da zatruju šovinističkim ludilom izvestan deo naše emigracije, da uvedu špijunažu i provokacije u iseljeničke organizacije i ustanove i da u prilično) meri rasplamsaju ideju ve= likosrps*va i velikohrvatstva. Taj trovački posao u hrvatskoj emigraciji Vr-

.šili su ustaški elementi oko rimo-ka-

toličke »Naše nade« i »Danice Hrvatske«, Potpisivanje pakta u Beču 25 marta 1941 godine duboko je uznemirilo na= šu emigraciju. Taj izdajnički postupak vlade Cvetković -—Maček doveo je u zabunu grlate dinastičare i izazvao veliko komešanje među jugoslovenskim iseljenicima. Pozicije eksponenata kraljevskog režima „bile su ozbiljno uzdrmane, Jugoslcvenske antifašističke novine »Slobodna reč« i »Narodni glasnik« odigrale su u vreme potpisivanja pakta neobično važnu i dalekosežnu ulogu. One su uspele da uvere veliki deo naše emigracije u irulost i izdajstvo politike kraljevskih režima i da pakt u Beču protumače američkim Jugoslovenima kao logižan rozuitat politike odvajanja Jugoslavije od Sovjetskog Saveza. ·

U to vreme gotovo po svim gradovima Amerike gde žive Jugosloveni, održavani su masovni profestni-zborovji na kojima se ogorčeno napadala izdajnička Cvetković — Mačekova vlada i potpisivanje pakta sa Hitlerom.

I AMERIČKI JUGOSLOVENI

Narodni prevrat dvadđesetsedmog marta doveo je do oštrog zaokreta u jugoslovenskoj emigraciji. Ljaga koju je narodima Jugoslavije nanela vlada Cvetković -Maček bila je izbrisana, Moglo bi se reći da je taj događaj pokrenuo mase iseljenika iz pasivnosti u alttivan politički život i jasno ukazao na razliku stremljenjima političkih struja u nacionalnim organizacijama američkih „Jugoslovena. Srednjim putem se nije moglo. Uz narodni prevrat od dvedesetsedmog marta bio je najveći deo naše emigracije, dok šaka izdajnika oko »Amerikanskog Srbobrana«, »Naše nade« i »Danice Hrvatske« nije uspevala više da se krije podđ. maskom patriotizma i religije, tim pre što su se u pomenu=tim novinama pojavili članci koji su pokušavali da opravdaju Bečki pakt tumačeći ga kao »mudar potez« za spas otadžbine!

To je otvorilo oči i on.m iseljenicima koji se nikad nisu bavili političkim pitanjima. Mnogima je postalo jasno da je među krstonoscima priličan broj fašista i Hitlerovih prijatelja i da su »vatreni rodoljubi«, kova Konstantina Potića i episkopa Dionisija Milivojevića, najbestedniji narodni izdajnici,

Na moralnoj vrednosti dvađesetsedmog marta izgradio se u našoj emigraciji stabilan i čvrst amtifašistički pokret i stvorilo jedinstvo svili naprednih jugoslovenskih elemenata. Dvade=setsedmi mart je uzdigao čast američkih Jugoslovena u ožma američke javnosti, zadavši težak uđarac reakcionsrmim i faž:sužkijm elementima, koji su, pod pr com daljih događaja, narodnoz ustanka i velčanstvene oslobodilačka borbe protiv okupatora i niegovih slugu, ostajii potpuno, razgoličeni i osramoćeni, Tada su održane mnoge skupštine i javila se zajednička želja da se pomogne Jugoslaviji stvaranjem novčanog fonda.

I od onih strašnih i slavnih dana pa sve do danas američki Jugosloveni nisu malaksali na velikom delu pomoći narodima Jugoslavije.

Kongres američkih jgvnih radnika za odbranu mira

U Njujorku je 25 marta ofvoren Kongres kulturnih i naučnih radnika SAD za odbranu mira.

Pretsednik kongresa astronom Šepli u svom uvodnom govoru istakao je da problem odbrane mira pretstavlja osnovni problem kongresa. On je kritikovao američko ministarstvo spoljnih poslova što nije dozvolilo pret- , stavnicima mnogih zemalja da učestvuju na kongresu.

Sovjetski delegat Šostakovič održao je govor u kome je u ime sovjetskih kultornih i naučnih radnika pozdravio napredne prefstavnike američke kulture,

»Uveren sam da će ovai susret biti od koristi za našu zajedničku Stvar, rekao je Šostakovič. Ovo prijateljstvo i uzajamno razumevanje, koje iz njega potiče, doprineće uspostavljanju mira u čitavom svetu, koji toliko šele milioni običnih ljudi u svim zemljama. >

Neka naši iskreni pokušaji ne budu besplodni. Neka se ostvare nade koje gajimo.« :

Posle Šostakoviča kratke pozdravne govore održali su poljski pretstavnik profesor, Osovski, delegatkinja Kube Agirea, pesnik Kabrera iz Portorika, jedini britanski delegat Stepldon i pretstavnik FNRJ književnik Jovan Popović.

Američka dramska Spisateljica Lilijan Helman, koja je govorila u ime organizatora kongresa, raskrinkala je reakcionare koji su pokušali da onemoguće kongres i da pocepaju napredne američke intelektualce Helmam je s tim u vezi kritikovala ulogu ministarstva spoljnih poslova. Ona je izjavila da je onaj koji potpaljuje movi rat »zločinac ili bezumnik«.

Kongres je primio veliki broj telegrama od kulturnih i naučnih radnika iz raznih zemalja, Pozdrave kongresu uputili su Žolio Kiri, Tomaš Man, Martin Andersen-Nekse, Bernard Šo, Pristli, Bleket i drugi (Tan-

Jug)

Pozdravna reć pretstavnika Jugoslavije.

U «vom pozdravnom govoru na Otvaranju Konferencije intelektualaca i naučnika za Ssvestki mir pretstavnik Jugoslavije književnik Jovan Popović održao je govor u kome je, između ostalog rekao:

»U Jugoslaviji miko ne govori O ratu i niko ne sme da poističe na rat. Ako to znači ograničenje slobođe onda hoću da istaknem da je takvo ograničavanje u interesu samog mira i slobode, pa je prema tome ono i opravdano«.

Jugoslovenski delegat Popović je zatim prikazao stremlienja i život Umetnika i naučnih radnika nove Jugoslavije i podvukao da oni žele najbliskije kulturne odnose ša drugim narodima, jer je kultura čovečanstva zajedničko nasleđe svih nas a najbolja kulturna postignuća pripadaju celom čovečanstvu. Svako umetničko delo i evaka naučna tekovina — rekao je Popović — i svaki kulturni izraz koji služi za jačanje vere čoveka u ljudsko dostojanstvo i koji služi za jačanje veza među narođima, nalazi odmah neposredni i duboki odjek u srcima jugoslovenskih naroda. - S druge strane, tobožnia umetnička dela koja seju mržnju i potstiču na diskriminaciju, koja umanjuju dosto” janstvo čoveka i unakažuju hjegovu” dušu — takva dela ruše mostove |

stvaraju nove prepreke zbližavanju

naroda sveta. Ova takozvana kultura ustvari pretstavlja negaciiu kulture.

Potpaljivači novog rata — zaključio je Popović — pravi su i stvarni neprijatelji kulture.

IZJAVA JOVANA POPOVIČA NA KONFERENCIJI ZA STAMPU ,

Pre početka rađa Kongresa kultufnih i naučnih radnika za svetski mir održana je velika konferencija za štampu ' kojoj su prisustvovali pretstavnici svih delegacija. Otvarajući konferenciju, pretsednik Nacionalnog saveta naučnika, umetnika i pretstavnika slobodnih „profesija · SAD, Šepli istakao je da je glavni cilj Kongresa da doprinese rešavanju problema mira.

»Pored toga — podvukao je Šepli — sazivači Kongresa smatraju da je za ostvarenje trajnog mira neophodan sporazum između SAD i SSSR«. Šepli ie takođe istakao da su svi napredni američki intelektualci S 'največim „oduševljenjem prihvatili poziv za organizovanje Kongresa, dok šu proliv organizovanja Kongresa Uustali oni, »koji izvlače profite iz rata i ratnih priprema i oni koji su posle drugog svetskog rata podlegli teorijama mržnje«.

Posle Šeplija govorio je šef sovjetške delegacije književnik Fadejev, ' koji je istakao da milioni učesnika i

svedoka drugog svetskog rata još Uuvek osećaju. njegove strašne posledice. »Međutim, u nekim zemliama nastavio je on — ima liudi koji smatraju da se međunarodni problemi mogu rešiti silom oružja i koji propagiraju nacionalnu i rasnu superiornost. Vojske i naoružanja, umesto da se smanjuju, sve se više povećavaju, stvaraju se vojni blokovi koji ugrožavaju mirni opstanak naroda sveta. Ogromna većina stanovništva sveta nesumnjivo je zabrinuta za mir, To se manifestovalo i· stvaranjem pokreta u nizu zemalja. Od najvećeg je značaja da se snaše svih iskrenih prijatelja mira ujedine, bez obzira na njihova politička shvatania, jer se samo ujedinjenim naporima svih iskrenih pobornika mira mogu obuzdati neprijatelji mira.«

Šef jugoslovenske delegacije kmjiževnik Jovam Popović takođe je dao izjavu u kojoj je istakao da je jugoslovenska delegacija sa velikim zadovolistvom prihvatila poziv američkih kulturnih i naučnih radnika da učestvuje u rađu Kongresa za svetski mir. »Mi znamo da američki narod podvukao je Jovan Popović. — ne želi rat i svesni smo da atmosfera ratne psihoze, koju stvaraju neki krugovi SAD nije u interesu ni samog američkog naroda. Smatramo da

će kulturni radnici Amerike, koji izražavaju najbolje težnje američkog naroda, svojim radom za mir, demokratiju i saradnju svih miroljubivih

» 77”

00.

Fi

rica, junaka iz Lan Ja planina«“

IZ KINESKE GRAFIKE

Jen Han: Ilustracija iz knjige »Peto-

naroda na svetu mnogo doprineti razvoju boljih odnosa svih naroda i

zemalja«. Pošto je zatim izneo veliki doprinos naroda Jugoslavije za pobedu nađ fašižZžmom, Popović je nastavio: »Danas narodi Jugoslavije neviđenim elanom izgrađuju svoju zemlju i svcj život po svojoj volji s nmajlepšim perspektivama za srećnu budućnost, Zato je jasno da narodi Jugoslavije ne žele rat. već mir i da se bore za mir. Mi, pretstavnici kulturnog života Jugoslavije, smatramo da je nužna i moguća saradnja na osnovu ravnopravnosti i uzajamnog poštovanja«.

Britanski delegat filozof Stepldon i delegat Kube. profesor Kknjiževnošti Huan Marinelo protestovali su što je američko ministarstvo &poljnih poslova odbilo da izda ulazne vize drugim delegatima iz Velike Britanije i Latinske Amerike. Pretstavnik Zapadne Afrike naučnik Armatos oštro je osudio uvredljiv postupak kome su ga izložile američke douseljeničke vlasti. Armatos je, naime, bio prinuđen da ostavi otisak prstiju i potpiše izjavu pre nego što je stupio na tle SAD. ;

Kra{ike izjave dali su i pretstavnici ostalih delegacija.

~