Književne novine

S PO —

BSTRANA 4

BARBA

Nedavno) je zapovednik parobrođa »Partizanka« kapetan Filip Vranković poslao zlatan ručni sat Centralnoj upravi Sindik.. bcemoraca, sa željom da se

preda na dar najboljem pomorc. naše trgovau..' mornarice. r

Sat ': dobic Jerko Gerica, vođa palube parobroda »Lošinj« prvi udarnik i jedan od najboljih trudbenika trgovačke mornarice, ı

Podne n luci, Svuda mir. Po katkad memirni galebovi prelete uz prodoran krik, Nedaleko odjekne kratak pisak manevarke. I opet se sve stopi u tišinu kratkog popodnevnog odmora,

|. Kao prikovan uz gat leži parobrod · bLošinj«. Nad njim ogromne željezne dizalice odbleskuju na suncu. Preko pa-

lube pretrči momak u beloj bluzi, A.

dole, pod krmom, glasan razgovor brodske posade za »učkom.

Za stolovima sede momari, Tu je i nekoliko njihovih žena, koje su došle da vide svoje drugove.

U jednom uglu, sa trojicom morna– ra, sedi vođa palube Jerko Gerica. Kosa mu seda. Duboke bore urezale se preko čela i lica. Iz rukava zamazanih crnom bojom vire mu koščate i snažne ruke, Ispod zasvođenih belih obrva _ Bmeju se dobre, pitome plave oči.

Mornari se gurkaju, gledaju u Jerka, pa će tek jedan od njih viknuti:

— Barba Jerko, koliko je sati?

On se skromno smeši. Zagrne rukav i baci iskosa pogled na sat.

Tada mornari prilaze. pa sat gledaju sa svih strana i tapšu Jerka po širokim plećima, On se blago brani i osmehuje.

— Zar drugovi nikada niste viđeli Bat?

Imaju mornari satove. Imaju ih i oni što su skoro zagrlili Jerka. To su sve obični satovi: prosto, kupljeni. Ali, barba Jerko je taj sat dobio na dar. On u njemu vidi nešto mnogo više, daleko skupocenije od vrednosti samog sata.

*

Nekada je i Jerko bio golobrado momče, Hodao je bosonog kroz kamenite uličice Kućišta na poluotoku Pelješcu, obilazio barke, obigravao oko jedrenjaka, pleo guste ribarske mreže i pozdravljao „brođove što plove po moru. Brodovi su prolazili, odlazili, nestajali sa vidika, Jerko ih je pratio pogledom sve dok nisu nestali u dubokom horizontu, a u srcu mu razgarala želja za morem, za đalekim putovanjem... .

I jednog dana Jerko se oženio. Pokazao je ženi svoju njivicu sa maslinjakom, naglasio da mali vinograd poprska na vreme, rekao zbogo i ukrcao se na brod, | .

Vreme je prolazilo. U kući se prvo zaplakao sin Ive, pa kad je on prohodao, zalepršala je ručicama mala fila.

Jerko je plovio dalekim morima, dolazio, odlazio... Deca su rasla, obilazila barke i obigravala oko jedrenjaka.

Zatim je izbio rat. Motorizovane perjanice u buci motora prošarale su Jerkov Poluotok. Kamenite zidove Ku-

JERKO

šžišta zaprljale su slike Musolinija. Patrole su krstarile, upadale u kuće, hapsile i odvodile ljude.

„TI jednog dana mladi Ive ode u partizane. Ne prođe dugo i Fila se pridruži jednom partizanskom odredu. Osta– de Jerkova žena, sama, sa njivicom i dve smokve u bašti, Ostade još mnogo žena, samih, sa sparušenim smokvama u bašti,

A Jerko je plov'o na dalekom moru. Na glas đa su crne košulje, kao crni skakavci, preplavili njegovu zemlju, Jerko je ostao na brodu, daleko od SVOg Kućišta. Nije se yraćao. On je bio jedan od mnogih koji nisu više uprli pramac brođa svojoj zemlji. I jedan od mnogih koji su na vrh jarbola izneli zastavu sa petokrakom zvezdom.

x

A kada su u oslobođenoj zemlji za-

lepršale hiljade zastava | borci skinu- .

li uniformu i navukli radnička odela; buku tenkovskih motora smenio huk traktora, zabrujali kompresori i zacrveneli se krovovi novih građevina —d Jerko je stao u prvu borbenu liniju za izgradnju socijalizma.

Na zgarištima spaljene kučice sagradio je novi dom, iz njega napisao pisma sinu Ivu, oficiru naše Armije i Fili, rukovodiocu meteorološke stanice ma jednom našem aerodromu i opet zaplovio, Postao je vođa palube. I svuda radio bez odmora, bez predaha... U luci Alžir, bura je kiđala konope parobrodu »IL,ošinj«, preteći da uništi brod. Jerko, sa drugovima, bori se od jutra do mraka protiv bure. U Plensburgu neumorno radi na popravci parobroda »Šabac«, Bojio je brodsku ogradu, mazao palubu asfaltinom. Uradio je za trojicu. Za sobom je daleko ostavio sve utvrđene norme,

Svuda na radu, Jerko je bio prvi, najbolji. TI jednog dana proglašen je udarnikom, Barba-Jerko je postao prvi udarmnik naše trgovačke momarice.

x

Tog đana u parobrodu, pod krmom, skupila se posada broda, Udarnik Jerko skromno je seđeo u uglu i slušao pretstavnika Sindikata pomoraca koji je izložio njegov neumoran i predan rad. Zatim je pretstavnik prišao Jerku, čestitao mu i pređao zlatan ručni &at. '

Jerko je pogledao po prisutnima. Video je, kroz ovlažene oči, svoje drugove koji su uprli poglede u njega. Čuo je snažan pljesak mornarskih ruku.

— Drugovi, nisam vam ja govornik! —rekao je Jerko, Ovo priznanje nije samo meni, Šta bih ja bez svih vas! Pozivam vas da nastavimo borbu za ostvarenje naše Petoletke. Napred, drugovi, u socijalizam!

I tada ga je skoro zaglušio aplauz. Jerko se smešio, prvi put pomalo zbunjen. Raširio je ruke, kao da je hteo njima da zagrli sve svoje drugove. A njegova seda kosa belasala se pri električnom svetlu...

Rade DIMITRIJEVIĆ

„Petru Alba Makra“ pobednik takmičenja rumunskih dramskih sekcija

U Uzdinu je 20 marta održano finalmo takmičenje dramskih sekcija rumunskih kulturno-prosvetnih drištava. Prvenstvo je osvojila dramska sekcija kulturno-prosvetnog društva »Petru Alba Makra« iz Vršca, koja je izvela dramu »Obračunavanje« od Šušebiu Kamilara, Radnja drame odnosi se na ustanak rumunskih seljaka pod vođstvom legendarnog Horea, Drugo mesto osvojila je dramska sekcija iz Alibunara sa »Ženidbom i udadbom« od Jovana Sterije Popovića, a treće mesto dele dramske sekcije iz Straže i Mramorka koje su učestvovale u takmičenju sa »Sumnjivim licem« od Nušića. Kulturno-prosvetno društvo u Uzdinu dobro je organizovalo takmičenje, kao i prijem i smeštaj takmičara, Dramska sekcija društva »Petru Alba Makra« pretvoriće se ove godine u prvo stalno rumunsko pozorište u Jugoslaviji, a sedište će mu biti u VrBcu. Sada se vrše organizacione pripre-

me i izbor glumaca ·'iz redova najtalentovanijih amatera iz rumunskih dramskih sekcija, Prvo narodno pozorište Rumuna imaće veliki uticaj na dalji razvitak kulture rumunske manjine u našoj zemlji.

MAĐARSKO KULTURNO DRUŠTVO IZ ITRERBEJA POBEĐUJE NA TAKMIČENJU DRAMSKIH SEKCIJA

U Pančevu je završeno takmičenje dramskih sekcija mađarskih pkulturno-umetničkih društava. Na takmičenju su učestvovali Mađarsko kulturno društvo iz Itebeja, kulturno društvo »Petefi« iz Pančeva, zatim kulturno društvo »Rakoci« iz Kovina, »Jožef Atila« iz Debeljače i Mađarsko kulturno društvo »Petefi Šandor« iz Vršca.

Za pobednika je proglašena dramska sekcija mađarskog kulturnog društva iz Ttebeja, koja je sa uspehom, prikazala mađarski komadđ »Petefi pređ suđom« od Balaž Ane. Drugo mesto zauzela je grupa društva »Petefi« iz Pančeva.

NOVA POZORIŠTA Ovih dana osnovano je u Nikšiću narodno pozorište — treće po ređu u NME Crnoj Gori, Za članove pozorišta anga-– žovani su članovi dramske grupe sindikal. nog kulturno-umetničkog društva »Rađoje Dakić«. Ova dramska grupa dobila je prošle gođine treću nagrađu na omladinskom festivalu vo Beogradu za uspešno izvođenje pozorišnog komađa »Mašenjka« od Afinogenova, a pored toga sa” uspehom je jzvodila i komade »Duboki su koreni« od Goua i d'Isoa i »Odrpanci« od Mateja Bora. Pozorišni ansambl ima sada 31 člana. Narodno pozorište iz Cetinja uputilo je jednog svog člana za reditelja novoosnovanog pozorišta u Nikšiću. „ ·

*

Početkom februara u Slavonskom Brođu svečano je otvoreno Gradsko kazalište. Pređanim zalaganjem narodne vlasti, masovnih organizacija i hwulturnih radnika na .osnivanju kazališta stvoreno je još jedno žarište narodne kulture. Radđničko kulturno-umjetničko društvo »Jedinstvo«, koje je od oslobođenja do danas dalo preko 30 priredbi, ima najviša. zasluga za ovako vic soki porast interesovanja radnih ljudi Slavonskog Broda i okolice za kazališnu umjetnost, kao i za stvaranje OVOg!: TnOVOS stalnog kazališta. f

Na dan 12 februara članovi Gradskog kazališta izveli su svoju prvu premijeru, dramu u tri čina »<5z mraka« od Miroslava Feldmana. Kazalište sada uvježbava komad »Duboko korijenje« od. Goua i Disoa.

+ i G. S. S

U Bačkoj Topoli ? OVOg meseca svečano je otvoreno Sresko narodno pozorište, Otvaranju pozorišta prisustvovali su pretstavnici narodne vlasti, kulturni i javni radnici. Posle održanih govora na mađar– skom i srpskom jeziku izveden je kratak umetnički program. Istoga dana uveče, pred punom dvoranom, Mađarsko narodno pozorište iz Suboftice prikazalo je »Duboko korenje« od Goua i Disoa, a sutradan Hrvatsko narodno kazalište iz Subotice dalo je pretstavu »Škrtice« od Molijera.

Razvojni put Sreskog narodnog Oozorjšta u Bačkoj Topoli karalctorističan" o za razvitak mnogih naših novih narodnih pozorišta, nekadašnjih „amaterskih grupa. Sresko narodno pozorište u Bačkoj Topoli počelo je rad 1946 godine kao amaterska pozorišna grupa, koju je stvorilo nekoliko članova sindikata, starih diletanata i ljubitelja pozorišne umetnosti. Amateri nisu imali svojih prostorija ni rekvizita: raspolagali su svega sa jednom kulisom. Ali uprkos tih početnih teškoća, članovi grupe, glumci i prijatelji, na čelu sa rukovodiocem Marom Dimitrijević, uložili su mnogo truda, učili komađe 1 uskoro izišli pred publiku. Pozorište je izvodilo »Skrticu« od Molijera i »Gospođu ministarku« od NušiŠa., Sa ova dva komada pozorište je gEostovalo trinaest puta pc selima u okolini Bačke Topole.

Novu mogućnost za dalji plođonosan rad Pozorište je dobilo podizanjem zgrade, koja je neđavno završena i osposobljena za izvođenje proba i prefstava. Radovi na prilagođavanju stare zgrađe u centru grada za pozorišne potrebe počeli su prošle gođine uz učešće frontovaca, čitavog pozorišnog kolektiva i finansisku pomoć na-– rodne vlasti.

Nova zgrada ima dobru pozornicu, dve garderobe, prostoriju za smještaj kulisa, salu za probe, „magacin priručnog dekora, prostranu čekaonicu i lepo gledalište sa balkonom, koje raspolaže sa 560 novih sedišta. Ove prostorije omogućiće pozorištu đa razvije još intenzivniji rad na svome umetničkom „uzdizanju i zadovoljavanju kulturnih potreba pozorišne publike, koja svakim danom postaje sve mnogobrojnija,

Pozorište je sada glavna kulturno-umetnička ustanova u Bačkoj Topoli. Pri njeNu su nedavno formirani mešoviti hor i orkestar, koji su prvi put nastupili ma svečanom otvaranju. Tako skromnih izvođačkih mogućnosti, hor i orkestar pokazali su da će upornim rađom i usavršava– njem u najskorije vreme dati svoj prilog obogaćenju kulturnog programa u gradu, zajedno sa glumačkim kolektivom koji sačinjavaju mađarska i srpska grupa. Obe glumačke grupe imaju svoje reditelje, a hor i orkestar rukovodioci. Sem rađa na uvežbavanju pozorišnih komada i podizanju umetničkog kvaliteta prefstava, velika pažnja posvetiće se ubuduće jačanju hora i orkestra, koji će davati samostalne koncerte.

ZAVRŠEN JE PRVI KURS ZA REDITRBLJE U SRBIJI

Ođ 10 novembra 19408 godine pa do Kkraja januara 1949 godine održan je pri Narodnom pozorištu u Beograđu prvi kurs za pozorišne reditelje iz pozorišta NR Srbije. Kurs je organizovalo Ministarstvo NR Srbije sa ciljem da mlađe reditelie i glumce koji imaju smisla za rediteljski rad temeljnije i pravilnije uputi u rad kqji vrše u svojim pozorištima u unutraŠnijosti. Kurs je imao sasvim „praktičan karakter: mladi reditelji iz unutrašnjosti prisustvovali su svima probama »Hamleta« koji se sprema u Narodnom pozorištu u Beograđu u režiji dr. Huga Klajna i Raše Plaovića. Poređ toga, kursistima ie održano niz pređavanja iz teorije glume i režije, istorije kostima, šminke, pozorišnog repertoara itđ. Na kraju kursa održani su završni ispiti, Svih devet kursista, koliko ih je bilo na kursu, pokazali su na ispitima dobre rezultate, osposobivši se za reditelje ili pomoćnike reditelja u pOZOrištima u unutrašnjosti NR Srbije.

/

KNJIŽEVNE 'NOVINE

GODIŠNJA SKUPŠTINA UDRUŽENJA

Ye ZO RU Ul ki eEKM{ ay e 3 i Paaa Je BROJ 13

/

KNJIŽEVNIKA MAKEDONIJE

U Skoplju je 20 marta održana. godišnja skupština Udruženia književnika Makedonije. Skupštini je prisustvovao ministar prosvete NR Makedonije Dimče Mire, pretstavnici kulturnih ustanova, pretstavnik Udruženja likovnih umetnika Malkedonije, pretstavnik Udruženia novina-

ra Makedonije i drugi Kulturni i javni radnici. | Pre početka rada pretsedništvo

skupštine saopštilo je da je za novog člana Udruženja književnika Makcdonije primljen Vančo Nikolevski autor nekoliko dobrih knjiga za decu. Zatim je sekretar Udruženjia Dimitar Mitrev podneo iscrpan izveštaj o radu Udruženja u prošloj godini. Ističući velika postignuća naroda Jugoslavije u ispunjenju, Petogodišnjeg plana i krupne istoriske događaje kao što je bio Peti kongres KPJ i Prvi kongres KP Makedonije i zadatke koji su se na njima postavili pred naše narode, on se u svom isveštaju posebno dotakao rezolucije Informbiroa i u vezi 85 tim spomenuo direktne i indirektne odgovore koje su dali makedonski književnici. U posebnom delu svog izveštaja sekretar je dao pregled rada Udruženja u protekloj godini i istakao zadatke koji se pred makedonske književnika postavljaju u Ovoj godini,

U toku prošle godine na redovnim sastancima Udruženja pročitani su i diskutovani sledeći radovi: »Toma Gorin«, roman. u stihovima od Venka Markovskog, »Zemjata i liubovta«+, zbirka pesama Blaže Koneskog; zbirka pesama — poema za decu »Milion džinoi« i odlomak iz romana Slavka Janeskog; zbirka pesama »Stihoi« Goge Ivanovskog, pesme Srba Ivanovskog, Gana 'Todorovskog, Cvete Goševske, Volča Naumčeskog, poema »Tikveška legenda« Laze Karovskog; »Dadovme zbor«, pozorišni komad i priče za decu Borisa Boiadžijskog; »Pilikatnik« drama Antonija Panova; priče Georgija Abadžijieva, drama i priče Radoslava Petkovskog, jednočinka Mitka Zafirovskog. drama Jordana Leova.

Pesme Blaže Koneskog, Slavka Janeskog, Goge Ivanovskog, poema Laze Karevskog, pozorišni komad Borisa Bojadžijskog i jednočinka Mitka Zafirovskog izišle su iz štampe još u toku prošle godine. Sem toga objavljeni su i sledeći radovi: »O napadima na naš književni jezik« brošura Blaže Koneskog; »Školsko zvonče«. zbirka pesama za decu i »Vo polskata kukička«, priča za decu u stihovima od Vanča Nikoleskog i »Sneško«, poema za decu od Slavka Janevskog.

Povodom nacionalnih praznika Ilindena i 11 oktobra Udruženje je izdalo posebne književne zbornike, Početkom prošle godine časopis »Nov

· svojih uspeha, ali da ije

den« prešao je u ruke „Udruženja. Osim toga, članovi i kandidati Udruženja posetili su prađevne objekte u Mavrovu i zadrugu u Lazaropolju.

Posebno treba da se istakne poseta jedne grupe makedonskih književnika Pirinskoj Makedoniji, prila prošle godine, kojom su prilikom obišli sve gradove i veća sela ovog dela Maledonije. Svuda, gde su makedonski književnici čitali 6Voje radove, narod i omlađina pratili šu ih radošću i aplauzom. I pored pokušaja nekih članova Otečestvenog fronta i BRP(k) u.Pirinskoi Mukedoniji da sabotažnim merama osujete čitanie makedonskih književnika, stanovništvo je svoiom. masovnom posetom dokazalo svoju privrženost i ljubav prema svojoj rodnoj makedonskoj književnosti. Tokom druge polovine prošle godine na inicijativu Centralnog komiteta Narodne omladine i Udruženja književnika Makedonijie organizovano je ftrodnevno savetovanje mladih „pisaca-početnika. Na savetovanju. pored članova' i kandiđata Udruženja. uzeo ie učešća veliki broj mladih pisaca — početnika, koji su razvili veoma plodnu diskusiju u vezi sa mnogim pitanjima iz oblasti književnosti.

Dimitar Mitrev je dalje, u svom izve- .

štaju, govorećio slabostima i propustima u stvaranju makedonskih književnika, posebno spomenuo dekaden= tna zastranjivanja u nekim ranijim, pa i u poslednjim radovima Laze Karovskog, kao i formalističko pristu-

„panje poeziji u nekim raniilim pesma-

ma Goge Ivanovskog. Mitrev je takođe primetio da i kod nekih najmlađih pesnika, kao što su Srbo Ivanovski i Gane Todoiovski, ima slučajeva isključivo emotivnog i površnog prilaŽenja temama iz današniice i pro= šlosti.

U pogledu makedonške proze Dimitar Mitrev istakao je veliku pasivnost prozaišta, koja ih ie dovela dotle da se produkcija proze nalazi na istom mestu odakle je pošla pre pet godina. Slučai sa dramom nije drugačiji. Što se tiče dečje literature, on je ·

napomenuo da ona nesumnjivo ima u daljem svom radu potrebno da pisci literature za decu izbegavaju deklarativni ton i površnost u prilaženju našoj stvarnosti.

U protekloj godini makedonska književna kritika uspela ie da ukaže na neke štetne pojave u razvoju ma– kedonske književnosti, O knjigama pesama Slavka Janevskogp i Blaže Koneskog kritika do danas nije progovorila, što je svakako propust.

Na kraju -izveštaia Mitrev je izneo sledeće zadatke koji stoje pred Udruženjem književnika Makedonije:

tokom a”

1) Dosledno · planiranje delatnosti Uwdruženja, redovno održavanje sastanaka, jačanje discipline i kontrole u cilju redovnije posete sastanaka.

2) Dosledno sprovođenje plana Udruženja o ideološkom radu sa članovima i kandidatima, povezivanje pitanja iz oblasti marksističke estetike i teorije književnosti sa našom knji. ževnom praksom.

3) Aktiviziranje svih članova i kandidata u borbi za razobličavanje klevetničkih napada rukovodilaca nekih komunističkih partija „protiv maše zemlje, ukazivanje na napade nekih bugarskih komunističkih rukovodilaca na makedonski jezik i makedonsku nacionalnu kulturu, kao i najnovije pojave velikobugarskog šovinizma i potpuno obuhvatanie tematike koja se rađa aktivnim reagiranjem naroda protiv njegovih klevetnika.

4. Uprava Udruženja treba da detaljnije razmotri bolno pitanje naše proze, da bi se u zajedničkim diskusijama našao pravilan izlaz.

5. Češće održavanje književnih čifanja ne samo u Skoplju, već i u u-– nutrašnjosti, i učvršćivanie veza između književnika i čitalaca.

6. Dublje upoznavanje naše stvarnosti pulem poseta gradilištima, seoskim radnim zadrugama, stupanjem u direktni kontakt sa našim trudbeničkim masama i direktnim stvaralačkim učešćem u njihovim akcijama.

7, Aktivno učešće ı konkursima za masovne pesme, filmske scenarije, umetničke reportaže i jednočimke.

8. Redovna saradnia u »Književnim novinama« i u »Novom denu«. Redakcija »Novog đena« đužna je da se budnije odnosi prema materijalu za objavljivanje, kako bi se izbegao propust iz prošle godine. kad su objavljeni radovi kao što su »Zatvorenik« od Laze Karovskog i priča »Neznani borac« od Jorđana Leova, Wq kojoj se, kao i u pripovetci »Jon«, ogleda potpuno obescenjivanje ftematike narodnooslobodilačke borbe.

9. Da se oživi veća kritičnost u diskusijama Udruženja i veća samokritičnost od strane autora o čijim se delima diskutuje.

10. Da se pojača upornost u Drožimanju književnosti sociialističkom idejnošću i da se povede beskompromisna borba protiv pojava bezidejnosti i dekadencije. -

Posle izveštaja, u diskusiji su Uučestvovali drugovi Mito Hadži-Vašilev, Kole Čašule, Mito Zafirovski, Slavko Janevski, Ivan Točko i drugi.

Na skupštini je izabrana nova u-

prava Udruženja, u koju su ušli Di-_

mitar Mitrev kao prefsednik, Slavko Janevski kao potpretsednik i Vančo Nikolevski kao sekretar.

Sa skupštine su upućeni pozdravni telegrami drugu Titu i Lazaru Koliševskom. TT Pp —– —m— ——— — -• II I ——J-—_— ____ ______ Novi radovi iz oblasti slovenačke bibliografije

Ovih dana izašla je u izdanju Narodne i univerzitetske Knjižnice u Ljubljani knjiga »Slovenska bibliogprafija 1945 — 1947«, Ovu publikaciju, štampanu na osam tabaka u kvart formatu, priređila je Štefka Bulovec, rukovodilac bibliografskog „odeljenja ove najveće slovenačke biblioteka. Knjiga pretstavlja prvi potpuni pregled svega što je u prve dve godine posle oslobođenja izašlo ma šlovenačkom jeziku u obliku knjige i periodičnih izdanja kao i pregled svih publikacija na stranim jezicima koje su bile štampane u Slovenačkoj, Bibliografija je uređena prema sistemu decimalne klasifikacije. Njenu preglednošt upotpunjuju registri i statističke tabele. Knjiga u ovom obimu naravno nije mogla đa obuhvati sadržinu časopisa i zbornika, ali su kod svih važnijih izdanja zabeleženi i njihovi odjeci u novinama i revijama, Iz statističkog pregleda na kraju Knjige navođimo da su u pomenutom periodu izašla na slovenačkom 295 periodična izdanja i 1469 knjige i brošure. Ova knjiga, koju je izdala Narodna i univerzitetska knjižnica u Ljublja-

· 4 |___MC lu a aan aan ao aan aero a a a san aden an a ik alana ki da aaa i m uan aaa a O A ai a a lo O OUR NUCOU UMM

to postaje obično: malj nosi onaj ko ima za njega snage bez obzira je li muško ili žensko.

Kada treba da se održi konferencija, onda obično jeđan od odbornika wiče najudaljenijeg domaćina čija je kuća na samom kraju sela,

— O Božo Savov, Bo-žo...

— Evo ga, evo-o — odaziva še žena g tarace ispred kuće,

— Recite tima vašima, da noćas dođu u kuću (toga i toga) na konferenciju. o- Na konferenciju, je 1i? Dobro, dobro! Ovi telalski glasovi su znak i za sve druge u selu. Po večeri kuća od| ređena za seoske skupove brzo se ispuni, Na konferenciji svi uzimaju učešća, koristeći priliku da kažu ono što im je na duši. Ako odbornik prilikom podjele kakve robe nije sebe zabora__Vio a zaboravio je kakvu »sirotu«, saspu mu to u lice. Isto tako ističu se primjeri drugih ođbormnika koji su prvo podijelili svima a sebe ostavili posljednje, Ponekad dolazi đo bučnih objašmjavanja pa čak i svađe, ali iza ovih konferencija ljudi nekako olakšaju, iskrenije gledaju 'edan drugome u oOči, Preko njih se pronađe najbolji i najpravičniji put u rešavanju svih osnovnih sfvari sela. Na konferencijama i žene učestvuju ravnopravno s muškarcima. Ranije se tako što nije mo= lo ni zamisliti. Na seoskim skupovima vidjeli su se samo ijuđi, a domaćica, koje najbolje poznaju kućne. potrebe, nije bilo. Kada koja od žena uzme da ' govori, dajući predloge i primjeđbe, pojedincima to još uvijek nije pravo. TFonekad se šapatom iskazuje gnjev u uvo komšiji: — Boga mi, ova bi valjala za kapetanski sud! Čujež li je kako osijeca! Ali kađ mišljenje ovakve aktivne

frontovke prodre i većina ga primi, mrzovoljni pojedinac spusti glavu i ćuti.

*

U ovom kraju malo je bilo nepismenih i prije rata, a pogotovu sada. Ljudi su išli po svijetu, ı poečalbu, i nu= žda da se mogu sami dopisivati sa svojima, tjerala ih je da nauče pismo. Samo starije žene ostale si nepismene.

Analfabetski tečajevi u početku su ih uplašili,

— Ma kako to, da pod starost šijemo torbicu i idemo školu.

— To ie za mlade a ne za nas! govorile bi umorno. Mi naučile više, što naučile. i

Ali kada je jedna starija omladinka počela kćerinskim ophođenjem đa radi sa mjima, da ih okuplja, one su Uz razgovor i šalu, pomalo učile i savladavale »lekcije«

— Svaka od vas zna što je capica. E. to je slovo »G«, obruč je slovo »O«, a stuba sa jednom prečaTom u sredini čini slovo »N«.. — objašnjavala je djevojka strpliivo, pišući i pokazujući slova,

Ovaj metod upo:navanja pisma preko alata seljankama ie bio zabavan i prilično lak,

— E, fala bogu, kopam capicom već četrdeset godina ı neznam da je to slovo »G«, — govorila je jedna starija žena, praćena «mijehom i potvrđivnniem ostalih Kada su poslije izvjesnog vremena nzaučile da čitaju štampana slova, veliko je zadovoljstvo bilo za njih da sriču i» širokih novina, koje %# ranije nosila i čitala gospoda. .

U selu postoji mala biblioteka, smještena u napuštenoj kući gdje se drže konferencije. Hrpica knjiga i novina na jednoi polici, Ova bibliotečica se

Odgovornj] ureĆ<ik:; „Jovan Popovic, Beograd, E

s vremena na vreme koristi, uglavnom nedjeljom i praznikom, ma da se knjigama ne rukuje organizovano, nego više stihiski, na dohvat

Ali u selu postoji i jedna veća biblioteka, koia je prije rata bila mnogo posjećivana. Ona broji oko četiri stotine knjiga i časopisa. To su knjige jednog studenta koji je strijeljan 1941 godine. Raodife]lji. za uspomenu na SVOga sina, čuvaju ovu biblioteku kao relikviju Pravo je Žžudo đa su se knjige sažuvale za vrijeme rata. Njihova je sudbina bila teška, kuda «e sve nijesu potucale da ne padnu u rule oku patoru i četnicima.,

Smještene su u jednom ormaru, Na prvi pogled čovjek ne bi ni rekao da su to knjige. Toliko su izglodđane, ruinirane od vlage, iskrzanih·i iscijepanih hrbata. Po sređini stoji pređraftno izdanje „Kapitala« u prevodu Bosanca i Porobića, velikim dijelom porušeno. sagnjilih ivica na tvrdom povezu. Do njega su »Agrarno pitanje« od Lenjina, »Klim Samgin« i„»Mati« od Gorkog, neka. »Nolitova« izdania, Njegošev »Gorski v jenac« i druge Od časopisa vide se izvjesni broievi »Na-= še stvarnosti«, »Stožera«, »Mlade kulture«, nikšićsko »Razvrsje« iz 1932 godine, a od novina nekoliko brojeva »Studenta« i »Zete«. pomiješani sa raznim brošurnma i tabacima s Univerziteta. Ponegdje.se nsiđe i na kakav studenfiski letak il; proglas za mir i kulturu iz 19538 i 1939 godine, pohranjen u kniigu koja se poslije toliko godina prvi put otvara -

Prelistavajući te knjige i novine uspomene se iasne bude Jeđan jak marcdmi i omladinski pokret razvijao se i djelovao prije rafa, imajući za cilj našu današnju stvarmost, narodnu državn u kojoj se vlast, kultura i materijalnsz dobra nalaze „ rukama naroda.

·

Otac i majka pričaju kako su te knjige morali da sklanjaju i u staroj Jugoslaviji. Čim bi se pojavili u selu žandarmi, majka bi napunjala skutove ı njedra knjigama, bar onim »opasnijim«e na koje im je sin skrenuo pažnju. Iznosila ih je iz kuće i tiskala u stogove sijena, u međe, voltove. Za vrijeme rata stalno su ih neke tetke prekrivale, čudeći se da te iskrzane knjige imaju uopšte neku vrijednost. Zbog tog prekrivanja one su tako iskrzane i dovedene, gotovo, do skončanja. — Jedan put za vrijeme rata, priča majka — upalj su u kuću Talijani i četnici, U pola ormara su bile knjige koje smo mogli držati, a ostale su bile iznesene. Pretrnuli smo opet, jer nijesmo bili sigurni da su dobro odabrane, da se nije još koja zadržala od onih »opasnih«, Pogledali su po kući i rekli: »Držite komunističke knjige, a?« — »Pregleđajte« — rekla sam odrešito. Ali oni su brzo okrenuli pogled s knjiga, nijesu izgleda ni imali namjeru da prebiraju. Tražili su Oružje, čaršave, mrs — da to odnesu. Nekim pukim slučajem ·knjige nije niko dirao, mogle su, eto, i one »opasne« ostati sa njima.

— Njima je bilo do pljačke i oružja, — dodaje otac, a

Čeljad u kući, iako knjige ne čita, brižljivo čuva ovaj kulturni i revolucionarni sadržaj ideja i osjećanja, stiješnjen u jednostavnom ormaru, koji tu stoji kao jedna ođ prvih “košnica napredne misli u Crnoj Gori iz koje su se pčele~radilice rojile i razlijetale po cijelom kraiu,

ni, znači jedan mali događaj u slovenačkoj bibliografiji. Izdavač ima čvrstu nameru a i potrebna sredstva da nastavi s izdavanjem bibliografije. Tako ćemo krajem ove godine ili početkom iduće dobiti bibliografiju za godinu 1948. Građa za nju brižljivo se sakuplja. Narodna i univerzitetska knjižnica u Ljubljani objavliivala je ranije mesečnu bibliografiju knjiga u

dnevnim listovima, a iz najnovijeg,

(drugog) broja mesečne revije »Slovenski knjižni trg« saznajemo da su Sada bibliografske objave najveće slovenačke biblioteke ušle u taj čaSopis, koji, pored svojih „praktičnih ciljeva — upoznavanje prodavaca knjiga i bibliotekara s novim književnim izdanjima — donosi sve češće i sve više materijala sa područja bibliografije. 'U poslednje vreme sprema se u Slovenačkoj više velikih bibliografskih izdanja. Akademija nauka i umetnosti izdaće u knjizi na više od deset tabaka bibliografiju o Prešer= nu. Gođine 1946 izašla je u izdanju Slovenskog knjižnog zavoda, u vezi 8 tadešnjom izložbom materijala o Prešernu, knjižica »Prešerniana«, kojoj je napisao uvođ najbolji istraživalac Prešernovog dela, pretsednik Akademije profesor France Kidrič. Međutim ovo je samo izvadak iz biblio-

grafske građe o najvećem slovenač- .

kom pesniku. Potpunu bibliografiju sastavlja starešina slovenačkih bibliografa i bibliotekara dr Janko Šlebinger i ona će besumnje biti jedan od najznačajnijih doprinosa »Prešernovoj godini« (stogodišnjica smrti i stopedesetgodišnjica rođenja), Isti autor, kome slovenačka istorija 'književnosti duguje zahvalnost za Uuvođenje savremenih bibliografskih metoda i za mnoge savesne bibliografske priloge, sprema veliku bibliografiju za godine 1913 — 1941. I ovo će delo, verovatno u više knjiga, izaći među izdanjima Akademije nauka i umetnosti u Ljubljani, „U Trstu je počela izlaziti »Tršćanska bibliografija« (slovenačko i ftalijansko izdanje), koja je naročito interesantna zbog pregleda slovenačkih publikacija u Trstu. U prvoj svesci izašao je, pored bibliografije tršćanskih knjiga i periodičnih publikacıja, spisak dela koja su izašla na drugim jezicima u vezi s pitanjem "Trsta i Julijske krajine, Ovaj spisak navođi oko 90 naslova, među kojima su mno= ga dela izdata na različitim jezicima. Bibliografski rad, toliko - potreban svim naučnim publicistima · kao Osnova kod proučavanja. domače literature o pitanjima koja ih interesuju, nalazi se kod Slovenaca na dobrom putu. Sredstva kojima danas raspolažu vođeće naučne institucije, omogućuju đa u Ovom pogledu učinimo veliki korak napred. Slovenačka bibliografija ima tradiciju, koja je skoro isto toliko stara kao i slovenačka knjiga. Smatra se da je prvi bibliograf bio Primož Trubar (1508 — 1586), osnivač slovenačke književnosfi, Godine 1951 proslaviće slovenački na= rod 400-godišnjicu svoje prve štam-

pane knjige. Baš bibliografija ima zadatak da za jubilej slovenačke knjige upotpuni dosadašnje preglede o velikom razvitku slovenačke knjige u ovih 400 godina, razvitku, koji je u uslovima novog, socijalističkog druŠtVa postigao kulminaciju i stvorio iz domaće knjige značajno oružje progresa i prave narodne kulture.

HB: HB.

· BIBLIOGRAFIJA

V. IL. Lenjin: Materijalizam i empiriokriticizam. Kritičke primiedbe o jednoj reakcionarnoj filozofiji. Preveo Siniša Stanković. Biblioteka marksizma-lenjinizma, izdanje »Kulture«, Zagreb, 1948. Latinicom, strana 380, cena 53,50 dinara.

V. IL Lenjin: Proleterska revolucija i renegat Kautsky. Preveo Zvonko Tkalec, Biblioteka marksizma-lenjinizma, izdanje »Kulture« Zagreb, 1948. Latinicom, strana 138, cena 16 dinara.

V. 1. Lenjin: O državi. Predavanje na SverđliIovljevu univerzitetu 11 jula Preveo Zvonko Tkalec. Biblioteka marksizma-lenjinizma, izdanje »Kulture«, Zagreb, 1948. Latinicom, strana 92, cena 3 dinara.

odluke V. kongresa Komunističke partije

Jugoslavije, Program KPJ. Statut KPJ. Re-

zolucije. Dođatak. Izdanje »Kulture«, ZaHreD 1948. Latinicom, strana 103, cena 23 ara,

Moša Pijađe: Pet gođina narodne države.

Referat na svečanoj akademiji u čast 2 novembra..»Mala politička biblioteka«, izdanje »Naprijeđ«, Zagreb, 1948. Latinicom, strana 27, cema 3,50 dinara.

Aleš Bebler: Strana intervencija u Grčkoj. Govor održan u Političkom komitetu Generalne skupštine OUN 27 oktobra 1948. »Mala politička biblioteka«, izdanje »Naprijeđ«, Zagreb, 1949. Latinicom, strana 17, cena 3 dinara. L

Aleš Bebler: Za pravedne granice nove Jugoslavije, Govori i izjave o Trstu, Julijskoj Krajini i Slovenačkoj Koruškoj.Izdanje »Tridđeset dana«, Beograd, 1949. Ćirilicom, strana 170, cena % dinara.

N. Voznesenski: Ratna ekonomika SSSMR u periodu Domovinskog rata. Preveo Memanja Madžarević. Izdanje »Kulture«, ZaZiza 1948. Ljatinicom, strana 149, cena 34,50

nara.

Maksim Gorki: Dea. Knjiga VI (pripoVetke »Tamnica«, »Priča, Filipa Vašiljevića«, »Bukojemov, Karp Ivanoviće, »Devojčica« i drame »Deca sunca« i »Varvarić). Preveli Mira Čehova, Milan Đoković i Živojin Boškov. Izdanje »Kulture«, Beograd —Zagreb, 1949. Ćirilicom i latinicom, strana 265, cena 40' dinara.

o —— "MK C—.

REDAKCIONTI ODBOR: Jovan Popović, Čeđomir Mindđerović, Marijan Jurković, Ivan Potrč, Vjekoslav Kaleb. Isak Samokovlija, Janko Đonović i Dimitar Mitrev RON a ai) SNA kV Had AB SLU PRETPLATA ZA KNJIŽEVNE NOVINE Za našu zemlju na 3 meseca 35 dinara, ma 6 meseci 70 đipara i ma gođinu dana 140 đinara,

Za inostranstvo: nm 5 meseca 50 đinara, ma 6 meseći I00 đinara | na gođinn dana 200 dinara,

Rukopisi se ne vraćaju,

Broj čekovnog računa 1—9060378 Poštanski fab 61%.

_--__-__ | ——___ | –,gidir B„ r T _, t——. | v

rancusha broj ? — Stamparija »Borba«, Beograd, Dečanska 3L.

1919.