Književne novine

)

Si

| prskana zelenilom

DROJ 13

Goj

Objavljene su zbirke pripovedaka

Branka Ćopića, Mihaila Lalića, Gojka ~

ĐPanovićča Sve ove zbirke imaju nešto zajedničko, Obrađuju muotive iz narodnog života, slikaju u glavnom ljude sa sela i pisane su |ezikom koji sadrži kvalitete narodnog jezika. Niih čini bliskim i bliskost podneblja, bliskost oblasti i terena iz kojih se uvimaju motivi za građu pripovetke. bliskost narodnih i književnih tradicija u pripovedanju, -

Gojko Banović ima dve vrste pripovedaka u ovoji zbirci: iedne sa temama iz Oslobodilačkog rata, druge sa temom iz života posle oslobođenia. U pripovetkama sa temama iz Oslobodi-' lačkog rata, Banović se zadržao na prikazivanju terora ustaša nad stanovništvom Krajine i života seoskog stanovništva pod tim terorom,. On je opisao zločinačka mučenja, sadistička zverstva ustaških koljača nad ženama i decom (»Zapis o Bezimenoi«), niihove pokolje (»Telal Redžep«) i više je prikazao držanje seoskog živlia pred neprijateljem (junaštvo selianke pod zverskim mučenjima ustaša (»Zapis o Đezimenoj«), u ustaškim zatvorima uoči pokolja, nego njegovu borbu sa okupatorom, Banović ima u ovoj zbirci pripove= daka u kojima ie opisan povratak zarobljenika u oslobođenu zemliu, ulaz seljaka koji su se vratili iz zarobljeništva u nove uslove stvorene Oslobodilačkim ratom, a i pripovedaka sa vrlo savremenim motivima o borbi na selu za radne zadruge, protiv ukorenjenih predrasuda. kulačke propaganđe. rovarenja preživelih narodnih izdajnika iz doba okupacije. Neviđene snage koje se javljaju u tim pripovetkama to su zdrave, konstruktivne snage koje izbijaju iz izmenjenog. života sela preporođenog u građeniu Sociializma, koje oplođavaju mnozitivnim stvaralaštvom napredak sela.

Veliki broj Banovićevih pripoveda–ka su u stvari zapisi, kratke crte. pisane bez većih pripovedačkih pretenzija. No i takve, u većini zapisne, one imaju sigurne pripovedačke elemente, Kada se govori o Banovićevim književnim rađovima ima se katkad namera da im se u celini ospori OZbiljnija književna vrednost i da se O njima diskutuje kao o radovima u kojima preovladava feljtonska publicistika, Međutim kada se pročita.- ova zbirka, mora se doći do zakljiučka da su ovakvi sudovi o književnim radovima Banovića apriorna predubeđenja zasnovana na jednom, možda i većem delu Banovićevog pripovedanja.

Kao i pripovedači Branko Ćopić i Mihailo Lalić, Gojko Banović takođe dobro poznaje život sela On naročito poznaje dobro životni vidokrug seljaka i širenje tog vidđokruga pod uticajem Narodnooslobodilačke borbe. on zna karakterne osobine seliaka, kako se oni spore u značainim „pitanjima pred kojima se nađe život sela, om ume da pripovedački prikaže preobražaj u životu seljaka koji je do Oslobodilačkog rata živeo pod teretom mnogih teških nasleđenih predrasuda. Ova pripovedačka svoistva Banović bi više i izrazitije razvio kada bi teme svojih pripovedaka širio u mesto da ih sužava, kako on to u većini svojih književnih radova čini. kada bi ih ispunjavao bogatiiom sadržinom. On na primer motiv o povratku zarobljenika seljaka u selo u kome se vrši proces kolektivizacije poljoprivrednog rada iznese u grubom pripovedđačkom crtežu, osiromašeno u sadržini, u razvoju fabule, na pet štampanih stranica (»Neviđene snage«), a viđi se iz samog toga crteža, kao ii iz drugih Banovićevih književnih rađova posvećenih selu, da bi Banović mogao taj motiv pripovedački obuhvatnije u materijalu razradđiti. ulazeći u proceš kolektivizacije rada i promene koje ona unosi u Život seljaka i niegove porođice. Takođe su iz istih razloga, iz iste težnje za skiciranjem motiva. iz bojazni od šire pripovedačke obra-

_ de,sadržajne i u kompoziciji težnje za

felitonskim prelaženjem pre složemijeg prikaza stvarnosti samo nagove-

OS VETI N/A BOVJIEFGE

šteni sukobi na selu u seoskim porodicama u odnosu stvaranja radnih zadruga (»Razgovor u Jelači«), To su novi motivi u našoj pripovetci, novi motivi koji nju čine živom. sadržajnom, savremenom, a vrlo je pohvalno da ih Banović uzima za svoje književne radove, pa treba očekivati od Banovića da on tu problematiku šire i dublje pripovedački zahvati. da se ne zadovolji letećim, vrlo prelaznim feljtonskim tretiranjem problematike,

Da Banović može da šire obradi jedan pripovedački motiv pokazao je u pripovetci »Telal Redžep«. Tu je prikazao život jednog neznatnog čoveka koga su pre rata zbog njegove profesije ružili i gazili, a koji ie ponet vihorom događaja počeo da progledava, da shvata šta se oko njega događa. tako da je za vreme okupacije oslobođen zatrovanosti verskog fanatizma i na strani ie Narodnooslobodilačke borbe. Banović je tu naslikao jedan lik silmog neprimećenog čoveka. ilustrovao situacije u kojima se on našao brutalno maltretiran od strane vlasti neprijateljske narodu, prikazao kako iz tih situacija u kojima je tai čovek bio ismevan i ponižavan izrašta u okupaciji u dodiru sa Oslobodilačkim ratom čini i vrlo odvažna i plemenita dela. Razvija se život toga čoveka Književnim metodom koji ima sve osobine realističke, tako da tendencija pisca da pokaže jedinstvo Srba i Muslimana predđ zajedničkim neprijateljem, okupatorom i ustaškim džela.tom, nije nikako nametnuta, ni nategnuta. Ono dobro svojstvo Banovića kao pripovedača, ona špošobnosti da uđe u psihu, doživljai., način govora čoveka iz širokih slojeva narođa tu je došlo takođe do izraza. Banović ima tu još jednu đobru pripovedačku sposobnost a to je đa ukomponuje neku epizodu u sadržaj pripovetke, a da se ne oseti da je ona izlišna i naleplje= na. Prolaz povorke izmučenih zatvorenika kroz &elo pod stražom ustaša slikovito je prikazan. Takođe je realistički živo pretstavljen susret Redžepa sa seljakom Eoji je izbegao klanje, kao i spor sa njim. Na završetku ove pripovetke je međutim „preovladalo ono što je lako, brzopotezno u Banovićevom pripovedanju i tu mu ie ova pripovetka u nekoliko došla u jevtinu prigodnost. -

Banović u ovoj zbirci ima i nekoli. ko pripovedaka koje su posvećene deci. To su pripovetke — crtice »Pobu= njeno detinjstvo«, »Djeca u Trešnjeviku«, »Putem slobode«. U pripovetci »Djeca u Trešnjeviku« Banović je živo ilustrovao dečije igre, borbe i ratove među decom i njihovu uznemirenost u viđenju i doživljaju pravog rata, opet samo prolazno skiciraiući živopis. Pripovetka »Putem slobode« ie impresivna dramatikom situacijia i događaja u kojoj se nalazilo dete pod okupacijom, ostavši i s tom dramatikom u skučenom feljtonskom okviru. T u ovim pripovetkama pokazala su se svojstva Banovića kao pripovedača đa onu dramafiku koja izbija iz života ne izlaže na jakom suncu na kome bi izbledela njena vernost, da sve doga„ đaje prikaže na mestu njihovih zbivanja i u onom omeru koji nikako ne sme biti preuveličan, Banović se u tom pogledu kao pripoveđač koristi dobrim nasleđem naših realista Koji su obrađivali motive iz seoskog života i koji nikako nisu hteli da izobličuiu taj život knjiškim konstrukcijama, traženjem „efekata i bizarnosti. Čak i njegova pripovetka »Smak svijeta« koja bi izgledala da nosi u sebi nečeg od feljtonske hiperboličnosti. ne deluje kao, nešto što pripada prigodnoj feljtonskoj literaturi. van života. Banović je tu sa životnom vernošću prikazao ostatke sujeverja na selu, predrasude koje se odupiru pro= svećivanju sela i koje nalaze podršku kod kulačkih neprijateliskih elemenata i više bi đao umetničkog izraza toj životnoi vernosti da ovaj motiv nije suzio u obradi i da u završetku nije prigodnost u razrešenju ovog motiva učinio vidnijom,

Banović ima sposobnost uočavania

NA CRMNIČKOM SELU

Janko ĐONOVIĆ

Putovanje u Selo za mene je svaki put novi doživljaj. Iz njega se vratim osvježen, kao okuxuan, pun utisaka pri-. rode i ljudi, Gornjo-crmmički predio je krcat detaljima, raskošan u svojoj izdašnosti: hrastovi i grabovi šumarci, vinogradi, bijela sukna potoka, točila, potamljelo-crveni krovovi kuća u granju, ispretrgani i iskidani putevi koji u brdima linjaju kao pređe, čitave terasaste podzide njiva iza kojih, korijenjem, riju zemlju kvrgave smokve, sta rinske crkvice na kupastim brdašcima, obezvonjena još u prvom ratu. Vide se seoca, pod okomitim planinama, utočena u rudine i povijane njivice, pojužne vegetacije. Šćućurene, starinske Vodenice, pod jažama, melju i klepeću kao u sami dan' postanja. Pred njima privezana sijera magarad, koja, čekajući da budu natovarena, zagrizuju već toliko puta ispa– šeno i izbirkano tle mlinskih okrajaka... '

Na kraju sela svijetlo-mrki, debeli mlaz vode ključa iz kamenih planinskih damara; studen, čist, kristalan. Predveče ga presijecaju drvena, okrugla vedra u rukama djevojaka ili čobani podmeću pod njega uske grline tikava, pregoneći se ? kravama koje neće da piju vođu iZ. potoka nego SVOje široke gubice uvaljuju u polukružni otvor izvora i halapljivo biju, kvaseći sve do žutih i ojelogrlih vratova. Poslije krava saginje se čeliad i pije. Jak mlaz vođe trga sa polukružnog, izdubljenog kamena * za čas odnosi svaki trag i dah, Nema nijednog ho-

·

tela na svijetu gdje je čistije, ljepše, prijatnije. Čovjek iz grada stoji više ovako bujnog izvora i ruka mu instinktivno pođe da zatvori slavinu, da se takvo izobilje vode ne prosipa dalje. Ali ruka se brzo trza i vraća k se= bi, tu nema ni slavine, ni cijevi, ni kade, Okrenuvši leđa mlazu sa žalošću slušaš rasipnički šum vode, koji u kamenom koritu klobuča bijele pjene a zatim se gubi u dračama i ukupinom stiješnjenu potočinu niže sela. Za ovaj izvor vezuju uspomene iz mladosti. Prije rata na dugačkom, kamenom sjedniku iznad njega navrstavalo se po trideset momaka i u ljetne večeri, naročito nedjeljom i praznikom, sjedjeli su tu do izlaska mjeseca. Preko dana su se kupali u Oraoštici, igrali futbala, pojedine grupice se tajno skupljale u neprohodnom grmenju, čitajući letake Komunističke partije protiv

»vojno-fašističke diktature«, začinjali.

kola pod grbavim vrbama i pjevali iz sveg glasa, na tradicionalnu crmogorsku melodiju, brecajući prsima:

»Ovo kolo koje kreće

Na Rusiju pucat neće.«

Zandarmeriske patrole su se klatarile kroz Sjenokose, podozrivo zagle·đajući u svaki gušći žbun i napuhava– jući se jada »do dimanja« što čobani neće da im prokažu iščezle grupice. Crmnica je bila »crnogorska Katalonija« i »Kolijevka komunizma, protiv rata i fašizma«, kako se onda pjevalo.

Sada je kameni sjednik najčešće

so Banović: „Nevidene snage“

karakterističnih detalja iz života seljaka. On te detalje dobro koristi kad hoće da ilustruje iake motive u kojima treba da se životnije pokaže karakter i lik jednog čoveka. ili živopisnost neke situacije. Ti detalii imaju pripovedačku vrednost, nisu nikako oni koji služe kao efektna sretstva za plakatne ilustracije u felitonskim reportažama Dobro je što su književni rađovi Gojka Banovića sakupljeni u zbirku. Ova zbirka u velikoj meri ruši predubeđenje koje se velikim delom stvorilo o pripovedačkom «talentu Goika Banovića, formirano na osnovu nekih zaista vidnih nedostataka u niegovim pripovedačkim obradama. koje on može da prebrođi. On treba da se oslobođi bojazni od šire obrade pripovedačkih tema, da još smeliie priđe savremenim problemima borbe na selu, koje ie on u pripovedačkicom tretiranju načeo, da sa skica i crtania pređe na puno pripovedačko slikanje (kao što je to već pokušao da učini u pripovetci »Telal Redžep«). da smelo uđe u izukrštanost odnosa i sukoba života na selu. Potrebno jie da naši pripovedači kao što su Branko Ćopić, Mihailo Lalić, a uz njih oslobađajući še feljtonskih ljuštura i Goiko Banović dođu u što neposredniji kontakt sa životom našeg sela i njegovim socijalističkim preobražajem i da svoje realističke sposobnosti upotrebe što više na prikazivanje: ogromnog uzrasta našeg sela u socijalističkoi izgradnji. Na terenu sela u sađašnjem preobražaju naći će obilje pripovedačkih motiva čijom obradom mogu obogatiti i našu savremenu književnost i našeg čitaoca, a takođe ostaviti i kniiževna dokumenta o jednom izvanredno značujmom dobu,

\Welibor GLIGORIĆ

KNJIŽEVNE NOVINE

STRANA 8

Kulturmi život Slovaka u Jugoslaviji

Kulturni život slovaka,u Vojvodini razvija se, u okviru Matice slovačke. Matica je postala snažna masovna kulturna organizacija, koja je sa 800 člnova pre rata narasla na 5500 članova u novoj Jugslaviji, Ovaj nagli porast može se obiasniti. edino revolucionarnim promenama koje su nastale tokom Oslobodilačkog rata. Pre rata Matica je bila kulturno društvo, koje je okupljalo oko sebe uglavnom slovačku inteligenciju. Ipak, i tada ona je odigrala pozitivnu ulogu, jer je u izvesnom smislu pretstavljala branu nacionalnih interesa Dprema nenarodnom režimu Hkapitalističke Jugoslavije. U novoj Jugoslaviji ona je, prirodno, izgubila taj karakter

i dobila sasvim novo značenje. Razvi- ·

la se u široku narodnu organizaciju i istakla kao svoj pPogram negovanje i razvijanje nacionalne kulture Slovaka sa naprednim, demokratskim jugoslovenskim sadržajem,

Najsnažniji izraz OVOK „masovnog Matičinog pokreta jesu Slovačke narodne svečanosti, koje se tradicionaino održavaju svake godine. To je smotra postignuća slovačke · manjine na kulturnom polju u novim uslcvima slobodnog razvitka. Svečanosti imaju karakter i širinu pravog narodnog slavlja, jer se tada u Bačkom Petrovcu, centru Jugoslovenskih Slovaka, okupljaju Slovaci iz svih sela Vojvodine, „Svečanosti prisustvuju najviši pretstavnici naših narodnih vlasti, Armije, kulturnih organizacija, kao i gosti iz bratske Čehoslovač-

ke. Ove svečanosti su vidan dokaz kulturnog rasta i procvata sšlovačjne manjine.

Matica slovačka razvijala je. svoju delatnost preko sekcija i tesno je bila povezana sa masovnim Matičinim odborima po selima, Najaktivniju delatnost pokazale su :ekcije za narodno prosvećivanje, za književno-izdavačku delatnost i za amaterska pozorišta.

Sekcija za narodno prosvećivanje počela je sa radom još 1945, a naročito lepe rezultate pokazala je u 1 * i 1947 godini. Po selima je sprovedena anketa sa pitanjem »Kakvo predavanje želim da čujem?« i dobijeno je

Iz književnog života madjarskih vojvodjanskih pisaca

Kniiževni život Mađara u Vojvođi= ni razvija se već godinama oko uredništva naprednog časopisa »Hid« (Most). koji je prvog januara ušao u trinaestu „godinu svoga izlaženja. »Hid« je u staroj Jugoslaviji značio mnogo više nego samo književni časopis, on je bio ideološki i teoretski časopis koji je uticao na radne mase građa i sela ! na narodnu inteligenciju, a u svom rađu bio pod rukovod= stvom Partije. Napredni književnici, posle oslobođenja, ponovu su se okupili oko svog lista koji nije izlazio za vreme okumacije, i "ii su stari uređnici i saradnici đobrim delom poginuli u borbi protiv fašizma.

Danas »Hid« okuplja književnike, urednike mađarskih listova kao i dru ge mađarske kulturne radnike. koji, na svojim sastancima ne ukazuju samo na slabosti i nedostatke, ne podvlače samo dobre strane poslednjeg broja svog časopisa, već tretiraju i opšta praktična i teoretska pitanja.

Na tim sastancima diskutuje se i o novim knjigama vojvođanskih mađar skih književnika čiji je izdavač tako= đe »Hid« a u poslednje vreme izdđavačko .pređuzeće »Bratstvo-jedin= stvo«. Dosada le »Hid« organizovao dva sastanka sa javnom diskusijom o novim knjigama Prva knjiga javno kritikovana i ocenjena, bila je delo Đule Imkača »A sarga hazt6l a csendes Donig« (Od žute kuće do tihog Dona) Referat o knjizi dao je Peter Lerinc. Posle v>lo žive i duge diskusije donet je zakliučak i dat je zadatak referentu da rezultate diskusije napiše za širu publiku, za »Hid«. koji je inače tada već bio doneo kritiku Ovog dela, ali se ona nije u potpunosti slagala sa zaključcima javne diskusije. Druga javna diskusija bila je DOsvećena najvažnijim problemima sa»

prazan. Od toliko bučne i životne momčadije rijetko ko navrati. Seoce od šezdeset domova dalo je preko trideset žrtava ovoga rata. Ispoc. praznog sjednika, debeli mlaz vođe trga Veselo, šumeći uvijek jednako svoju istu, vječnn pjesmu...

Predratna mladež ovoga xela je više nego prepolovljena. Preostali su rasuti po Jugoslaviji, neko u novim naseljima u Vojvodini, a neko u Armiji. Tek s vremena na vrijeme posjeti izvor kakav oficir i usami se na sjedniku, pozdravljajući se sa ženama i čobanima koji gone stoku sa ispasišta, To ie jedan od predratnih seljačkih momaka. 3 HT) y

Kroz večernji sumrak *uje se pjesma iznad sela, Na srce puno USpOmena, ona djeluje kao zapjevka a ne kao ono što sobom iskazuje. Ali mladost je vječna, život ie neuništiv. Mjesto jednih, dolaze drugi, vrši se smjena. To seoska omladina iđe u susjedno selo na priredbu,. Sa njom idu i stariji, posmatrajući sa radošću svoje kćerke i sinove koji pjevaju iz punih prsiju:

»Druže Tito mi smo tvoji...«

Ili pjesmu o pruzi:

»Građićemo bez odmora Da se diči Crna Gora...s · |

hanije se u ovim selima nije znalo za noćne zabave, za priredbe kao u gradovima, Okupljali bi se u nečijoj kući tu začinjali crmničko oro. Drugog programa nije bilo A sađa sasvim

'kao u gradovima. U školskoj sali po

dignuta je bina, prekrivena crvenom zavjesom, a ispred nje redovi klupa i stolica kao u pravom pozorištu. Sa tih otkrivenih, drvenih postolja drže se govori, recituje, izvode komadi, pje-

vremene mađarske književnosti u Vojvodini, u vezi sa književnim stvaranjem Janoša „Hercega. Referent, književnik Mihali Majtenji, dao je uspeo esei o nekim našim problemima, možda suviše teoretski, uopšteno.

Kao što je riovo uredništvo »Hid«-a otpočelo ozbiljniji rad na vaspitanju kadrova, tako ono poklanja veću panju i izdavačkoj delatnosti. Tu se misli pre svepa na izđavanje dela vojvođanskih mađarskih kniiževnika. Među izdatim delima nalaze se Knjige i starijih, već poznatih kniiževnikn, ao i nekoliko dela novih pisaca. Od starijih pisaca izdali su zbirku pesama i pripovedaka Mihali. Majtenji, IŠtvan Latak i Laslo Gal. Od mladih književnika-početnika Tibor Gaidoš i Đula Lukač izdali su roman i reportažu. Od dela većih po obimu ističe se roman Gajdoša »T'dz a hegyek kozott« (Vatra u planinama).

Mihalj Majtenji izdao je zbirku pripovedaka pod naslovom „»Majusfa«

(Majsko drvo), u kojoj ie sakupio ne-”

koliko svojih predratnih i veći broj novih pripovedaka, pisanih posle oslobnđenja. Ovih dans izišla je zbirka pesama »57 vers« (57 pesama) Lasla ~ Gala,

najtalentovanijeg mađarskog liričara.

u Vojvodini, koji je nedavno nagrađen nagrađom NR. Srbije za lirsku poeziju.

Kao svake gnđine, »Hid« je i 1948 raspisao konkurs za početnike, Mada ie odziv bio veliki (47 prispelih rađova), kvalitet nije zađovoljio. Konkurs je doneo naiveće rezultate na polju drame. Ovim konkursom. kao i van konkursa. dobili smo tri drame, koje se mogu davati na pozormnicnma, dilefanata, kao i na pozornici Mađarskog narodnop pozorišta u SUDOici, 5; e

— REGE _____-

!

vaju pjesme naučene u građu i Armiji, ljale i na oranicama siromaha. Tankozemljaši su pomagali jedan drugome, sviraju instrumenti koji samo donekle liče na gusle, ali se po zvuku i melodijama mnogo razlikuju od njih, Tu

"se sjedi, smije, doznaju+novosti, a po-

nekad se ofkine i suza niz tamne seljačke obraze. Majke sa klupa prate pogledima svoje kćerke i sinove koji igraju. u komadima i učestvuju u programu. ;

— E, što se dočeka,— dođaju jedna drugoi — da naše djevojke znaju sve to kao učevne,. Drukčije ie bilo u naš vakat. Ženskome je bilo da muži i kako mrak padne mikuđ iz kuće.

Isto tako. ranije, „djevojke nijesu smjele ići na pogrebe ı pomene. To se jakn zamjeralo. Dok sićče novi dom djevojka se čuvala kao boca. Najmanji njen istup protiv običaja i shvatanja sredine natrunio bi njen dobar glas, a onda.je sa njom svršeno, može sijede

· plesti Sada djevojke idu na sve po-

mene ı pogrebe sa svojim omladinskim organizacijama U početku je bilo gun-= đanja protiv toga, poneki stariji je znao „revoltirano-posprdno da kaže »digle su mi se djevočine po parastosa!«, ali sada već to je postalo normalno, rijetko ko tome prigovara. Naprotiv, ogromna većina osjeća da pojedinim palim borcima, prilikom prenošenja kostiju, treba svi da učoeslivuju na pomenu i uvećaju tužnu svečanost. Naprotiv, na onu djevojku koja ne ide sa svojom organizacijom gleda še poprijeko, ona gubi simpatije i ugled, Vremena se mijejanju i mjesto starih običaja — i navika — stiču se i stvaraju novi. *

Ranije je bila moba, zajedničkog rada, na crmničkom selu, uglavnom na njivama imućnih seljaka, Pokupe se

\

oko 800 odgovora. Najveći interes je vlađao za aktuelno-politička pitanja i probleme iz privrede. Sekcija je sredila ankoetni materijal i na osnovu njega „ređavački plan. Predavački aktiv, koji se sastojao od 20 predavača, sastajao se svakog meseca i stvarao konkretan plan za ceo mesec, Plan je objavljivan u štampi, tako da su sela bila unapred obaveštena o poseti Mesečno je centralni aktiv održao prosečno po 20 predavanja, a u toku cele radne godine (od oktobra do maja) 100 predavanja. Da bi interes za predavanja bio što veći, sekcija je istovremeno priređivala i prikazivanja kratkih kulturnih filmova. Ovakva predavanja bila su naročito brojno posećivana.

Poseban značaj ima narodni univerzitet u Bačkom Petrovcu. Predavanja se Održavaju redovno svakog četvrtka u bioskopskoj sali i istovremeno se daje i kratak kulturni film ili žurnal, Dvorana je uvek prepuna. Teme su unapred objavljivane i obrađuju na;jrazličitija pitanja, kao na primer: Hus i husitski pokret, Kolektivizacija u SSSR, Elektricitet i elektrifikacija, Pretškolsko vaspitanje, O bakterijama i dr,

Pred predavanja iz centralnog aktiva svako selo ima svoj plan predavanja i svoje domaće predavače. Kako su saobraćajne veze sa Banatom komplikovane, Banat je obrazovao poseban oblasni aktiv sa sedištem u Kovačici, koji pomaže u kulturnom radu ostalim selima, Uspešnu delatnost na predavačkom polju sa svojim sopstvenim snagama mrazvijaju · sela: Aradac, Kisač i Padina. Predavanja popularno-naučnog karaktera postaju sve više jedan ustaljen oblik ku:lturne delatnosti po slovačkim selima,

Znatan uspeh postigla je izdavačka i književna delatnost. Štamparija, koja je ranije bila akcionarsko društvo, prešla je posle oslobođenja u ruke Malice, a sada je samostalno narodno preduzeće »Kultura«. Od oslobođenja u njoj je otštampan niz knjiga i brošura, prevedenih i originalnih. Književna sekcija planski rukovodi izdavačkom delatnošću, Postoji nekoliko edicija. Edicija Slovačkih pisaca izdaće delo priznatog slovačkog realiste Janka Čajaka, koji je živeo i stvarao u Jugoslaviji, zatim „pripovetke prvog realističkog pripovedača Martina Kukučina, koji je takođe živeo jedno vreme u Jugoslaviji (u Dalmaciji), gđe je i umro. Njegov roman »Dom u strani« koji opisuje život dalmatinskih ribara, poznat je u hrvatskoj književnosti, U pripremi su i originalne zbirke pesama vojvođanskih Slovaka-književnika Martina „Tomana-Banatskog i Pavla Mučaja. U knjižnici »Slovenski pisci« u pripremi su »Zapisi sa vešala« Julijusa Fučika, »Istinite legende« Jovana Popovića i izbor sovjetskih pripovedaka.

Lep broj knjiga izdala je dečja biblioteka: originalnu zbirku pionirskih pesama Zlatka Klaćika »U ratu i miru«, prevode sa ruskog: »Kurir generala Buđonija« od Pantelejeva, »Priče o Lenjinu« od Kosonova, »Skaska

o cara Saltanu« od Puškina '(izdano '

povodom 150-godišnjice „pesnikovog rođenja), a Sa srpskog pripovetke Branka Čopića »U carstvu medveda i leptira«. U štampi se nalazi nova zbirka pesama Z. Klaćika »Pesme iz naših klupa«, a u pripremi je zbirka pripovedaka za omladinu »Na novom putu« od mladog pisca Jana Kopčoka. Knjige dečje biblioteke imaju nn*”ahvalniju publiku, jer se njihovi primerci vrlo brzo rasprodaju.

Najveći broj knjiga, upravo brošu-

· ra, izdala je »Mala popularna b'” -

teka« i to od oslobođenja do danas deset. To su uglavnom prevodi sa ruskog iz raznih oblasti popularne nauke. Drug dr Andrej Siracki izdao je đelo naučnog karaktera »Umiruć.. civilizacija«, u kojoj, koristeći se najnovijom literaturom, prikazuje raspadanje buržoaskog Zapada,

Književna delatnost Slovaka ogleda se i u časopisu »Naš život«, koji tretira kulturna i društvena pitanja. Časopis je dosta neredovno izlazio, zbog nedostatka šireg kruga saradnika, Ove godine žasopis će pod nazivom »Novi život« izlazifi četiri puta podišnje i okupiše oko sebe mlađe snage.

nadničari iz sela i kopaju motikama na širini od trećine ili poloVine hektara, Ponekad, manje mobe su se skup-

· ljale i na oranicama siromaha, Tanko

ali pretežno oni koji su posjedovali po neku radnu snagu. Na njivama sirotnih i nezadružnih vidjele su se po jedna ili dvije ženske motike gdje danima prevrću zatravljenu zemlju. Sada su mobe učestale i to ne više na njivama bogatih seljaka. Predvodi ih i organizuje omladina. Na krečanama rade u smjenama, kopaju kukuruz u širokim, raspjevanim mobama, Porodici bez radne snage, čiji je sin i brat poginuo ili se ·naiazi u Armiji, podrane i nagrmnmu kukuruz, Pošto sunce otskoći aa lakat, idući iznad dola, majka, žena, sestra viđe redove kopača na svojoj njivi, koji su već došli do polovine. Njiva se crni od šv}ežeg kopanja. Ženi se vrte suze u očima od uzbuđenja. Nije dobro živjeti sam na svijetu i biti samoživ, hvala im što su ih se sjetili!

Zadružni rad postepeno se razvija u ovim selima. Na imanjima koja obračuje mjesni odbor udružuju se siromašne porodice: r:di gajenja duvana. Uveče sastanu se u najprostranijoj kući jedne od njih i nižu čitave hrpe duvana u listovima kojinia je prikrivena prostorija. Poslije, nanizani duvan se izmjeri i preda državi, Za njega dobiju žito, ponekad i unaprijed, naročito potkraj zime i za proljećnih radova. U Donjoj Crmnici već dvije godine postoji i radna zadruga »Pempo« koja je iedna od najholjih u Republici. Njen uspjeh svima ledbi pred očima, a izvjesnima bode i oči, Što još nema i drugih zadruga u Crmnici, pored propaganđ4e i nepovjerenja prema njima koje su širili imućni seljaci, krivi su jednim, dijelom i sami mjesni rukovodioci, Principi radnih zadruga seljacima se ne objašnjavaju

Mnogo urednije izlazi dečji časopis »Naši pionieri«. Prvi brojevi pojavili su se još 1946 godine u proleće. Časopis se štampa redovno svakog me. seca i uređuje sa mladii agilni urednik Šamuel Milković.

Slovaci imaju i svoj politički list »Hlas ljudu« (Glas naroda;, čiji su prvi brojevi otštampani u oktobru 1944, nekoliko daha posle oslobođenja Pćetrovca. List izlazi dvaput nedeljno. U poslednje vreme »Hlas ljudu« organizovao je solidnu dopisničku. mrežu, tako da postaje sve više ogledalo političkog, privrednog i kulturnog ŽživoOta Slovaka u Vojvodini. ZA

Na inicijativu Književne sekcije osnovan je prošle godine »Klub slovačkih pisaca i novinara«, koji — na osnovu jednog šireg kriterija — okuplja sve ljude koji pišu ili se zanimaju književnošću i publicistikom. Klub ima zadatak da putem književnih sastanaka podigne „Književno-teoretski nivo svojih članova, a priređivanjem književnih večeri da probuđi u narodnim masama ljubav prema lepoj

' knjizi. Do sada su održana dva ša-

stanka sa temama: »Pregled književnog stvaranja Slovaka u Vojvodini« i »O književnom stvaranju«, Klub ima sve uslove da se razvije u činioca ko.ji će znatno podići književno stvaralaštvo kod Slovaka.

U toku poslednje gođine naročito se živo razvija rad diletaniskih sekcija. Manifestacija ljubavi prema p09zorištu jesu takmičenja diletantskih grupa. Ove godine ovo takmičenje je naročito uspelo, jer u njemu učestvuje preko 20 diletantskih grupa.

U Petrovcu je prošle gođine osnovano Centralno amatersko pozorište, koje daje redovne pretstave i ima donekle već formirrn amsambl. Svojom aktivnošću i razumevanjem za ovu umetnost ističe se drug M. Filip, nastavnik, koji je kao rediteli postavio na scenu nekoliko uspelih komada. Lepa ostvarenja pretstavljalo je prikazivanje Cankarevih drama i đela domaćeg pisca Vladimira Hurbana »Zemlja« i »Smetovi«. Pozorište treba da reši pitanje stalnog pozorišnog ansambla i problem podizanja posebne pozorišne zgrade. ;

Sa priličnim uspehom rađi se i na drugim poljima: etnografiji, istoriji i muzici. Prikuplia se materijal za Otvaranje Slovačkog muzeja. Pohvalan je rad folklorne grupe, koja je, zahva– ljujući svojoj uvežbanosti i lepoti slovačkih narodnih. nošnji, na raznim takmičenjima dobijala jedno od prvih mesta. ı

Vidan napredak u poređenju sa predratnim stanjem ogleda se. naročito u školskoj politici. Pre rata postojala je svega jedna gimnazija sa 300 učenika, Danas ta ista gimnazija, u kojoj se svi predmeti osim stranih jezika predaju na slovačkom jeziku, broji oko 700 učenika, Pre dve godine otvorena joe i slovačka učetiljska škola koja ima sada tri odelienja i 110. učenika. Osim toga ima još osam nižih

· gimnazija sa slovačkim nastavnim je-

zikom' (Kisač, Gložan, Pivnice, Silbaš, Stara Pazova, Boljevci, 'Kovačića i Padina). Sa udžbenicima stvar stoji još trenutno slabo, jer za neke razrede udžbenici još nisu ofštampani. Oni će izići iz štampe do kraja ove” školske godine. S druge strane. u štampi se nalaze tri udžbenika za srednje škole, o čijem izdavanju pre rata nije moglo biti ni govora.

Pre godinu dana izvršena je kod nas reorganizacija kulturnog živofa, te je i Matica slovačka uključena ua Savez kulturno-prosvetnih „društava Vojvodine, pri kome je obrazovan Odbor za Slovake. Mesni odbori Matice postali su samostalna „kultura društva. Ova reorganizacija „Slovaka još nije pokazala znatnije rezultate, jer mesna društva povezana su sada sa sreskim savezima, a ovi još nisu postali dovoljno operativna i radna tela. Međutim ovo su teškoće usp”na, koje će, verovatno, slovačka kulturna društva prebroditi i svojim rađom i nacionalnim osobenostima obogatiti opšti uspon kulturnog života i rastenja jugoslovenskih naroda,

Zlatko RLAČIK"

pravilno, a zatim im še prilazi i prilično tvrdo, kancelarijski, Drugi opet govore apostolski o nekoj socijalnoj jednakosti, da će u zadruzi svi jedna= ko jesti, spavati. odmarati se, da je ona raj u koii sbmo ireba uči, Kao gavan= ciju njenog usbjeha oni više ukazuju

o država nego na blod sopstvenih zadružžih ruku. .

Kada smo im počeli objašnjavati principe radne zadruge, između ostalog i to da ko više unese u zadrugu rada, da od nje više i prima. da tamo postoje radne norme, pa ko ih više jzvrši, za njih više dobija brašna, šećera, tekstila i drugih namirnica, oni tome nijesu ništa prigovarali. Kađa su još bili upoznati da okrućnicu od pola hektara ili čak i više može svaki a sebe zadržati privatno, a samo dati u zadrušu široke njive u polju i dolu, čuli su se glasovi:

— Pa mi smo od polja i dolova na čudo. Nikada ih izorati vočićima i drvenim „plugom. Zadruga sa svojim traktorima i sredstvima za obradu bi došla kao veliko olakšanje. l

U radnom danu čulo se zvono 5a 5e– oske crkve. Pomislio sam da je koji od onih čestih Haralampija kojima je zapreštan i ispunjen pravoslavni kalendar, Nu pitanje koji je to »svetac« danas, odgovarali su mi da nije nmilhskav, nego zvoni zbog okupljanja: suja na rad. Sinoć je na seoskoj konierenciji riješeno, da selo otpočne sa opravkom puteva, koji su podosta oburdan i zarasli u živicama. Neko sa maljem, čekićem, burgijom a neko sa oštrim i zakučastim kosijerom, tek grupice se skupljaju na seoskom raskršću. Omladina se odaziva u majvećem broju. Poneka 3jjevojka uzela malj i nosi ga sasvim sigumo kao pravi kamenolomac. Ranije je rijetko bilo vidjeti da se žene a naročito djevojke »meću« u ovako teške muške poslove, Sada i