Književne novine

'vale svetiljke Pariza, i

Sastađe se zbor derviša, dina radi, a u novoj u Medini,

gdje se silna nafta vadi i mudrosti naftalini!

Od hašiša iz kamiša

dim se Vije,

Bude jedhom efendiji,

jer na Svojoj, vele, šiji perčin šiša,

bradu brije!

To u skladu s vjerom nije, on je gori neg Nasrudin, kamišom ga treba u din!

Nit oh klanja po Kuranu, vfagov jatak, Već oh klahja po svom planu, bre, efendum, da tarani s neba skineš, ti si kratak! Ne priznaje ni to da je - u Kuranu svako aje, svaki pasus, to na jaje nalik jaje! Alah, Alah! ode Meka i Medđiha, sa zapada pije vina, i ne uči ićindiju vece đaursku liturđiju Alah! Alah! grlatije od telala!

A imamo i taj haber,

sam se smatra nov Muhamed, nov peigamber!

I još, đaur, neće na sud,

već u bradu sve nam sasu!

Svaki derviš tako pine svog hašiša

iz kamiša:

dim se vine

u visine

i raspline

i principe i perčine! Huču tako: Alah! Alah!, svijaju se sve do tala, od morala,

nemilice,

glavom nice,

a 5 istoka sunce pada, te crveni svakom brada, nikom lice!

O strahote, strahotine! Stoji jeka svetog hora, o3 tenorš

i od bas&a

ko da ječi na stotine talambasa,

talambasa:

Ne zna, đaur, šta je maš8d, akamoli šta je klasa,

te kulaku puna ćasa,

a trgovcu puna kasa, kod njeg nema prava glasa, i ko za njim dalje kasa

u džehenem pravo basa,

on je sluga Ahnglosasa, njemu više nema spasa: Bilah — valah!

na vješala!

Pa hor sveti tad zagrakta

uz talambas: tan-ta-Iamba,

fan-ta-rakta, tar-ta-rakta, čuj. počujte, muslimani

ova fakta,

ova fakta,

dižte bunu na Kordunu

dok je vakta,

dđok je vakta! ,

Skinite mu s čela krunu,

&kinite ga s carskog ftahta'

Al u zemlji Đauriji ko da ništa bilo nije, crveni se barjak vije, ko i prije:

zov derviša

poslušaše tri Sšitniša i tri miša

i tri tiša od šišmiša.

Zbor tad sveti bože sveti i svi &veci najsvetiji: što kamiša tad poleti

| Skender K ULEN OVIĆ:

OR D

Đauriji — prokletiji,

sto kamiša jednoj meti,

i bi reko, nje viš nema, osta rupa na planeti! Počuj, sv'jete,

šta sve pr'jete!

— Ališ-veriš, viče derviš, po imenu Bukureštiš:

— Oj đaure, kad si Ture, ne đam nafte, ma ni bure! Hoćeš šipak! I ne dom ti petroulja, a imam ga kao mulja, ama ni kap!

dbogda ti ta žarulja ne planula nikad, nikad! Aman! Aman! — ja se stidim što od tebe primih žito, ko če znati — sad tek vidim možda j i to sa zapada bilo mito?

— Pravo veliš,

ališcveriš,

veriš-ališ, —

za njim viče drugi derviš, Sofijališ:

— Imoam i ja jednog mulja, ružinoga imwm ulja,

da ga krčmim na valove, al ti ipak

ne dam hi lap!

Zar da hjime kosu glancaš pa u Njujork da otancaš

il u London na balove?! Znam te, more!

Da te, je li, podgovore

u ftajnome kabinetu

da ti platim ratnu štetu?! A jok, baja.

ne đam nikom sVoga sjaja!

— Ne daj bogme, ne dam hi ja, nisam bena,

nisam bena! —

za njim viče Budimlija,

derviš tvrdi, ko od drena.

— Dosta priče, nevjerniče,

da si prvi ti u krvi!

Svačija je, od Budima do Afrike, krv crvena,

a ničija crvenija —

od paprike!

I rađ opšteg spasenija miliona, miliona, Budimliji trgla pjena, pa i ona —

Sva crvena;

kamiš baca derviš silni:

— Ćut, đaure nepravilni! Dodijo si i Alahu!

Ako si ti tolko puco, nisam ni ja buve tuco

po ćulahu!

Ja sam išo prava stasa, ispred masa,

kao klasa,

a za vojskom od Dohbasa, čuj, đaure,

gazeć nogom do pojasa kroz čaulre!

Žulj zadobih

dokle pobih

silnu vojsku šilnih grafa! Dosta briče, nevjerhiče! Da si puco ljeta sedam, ni igle ti više ne dam, ni šaražfa!

I tu derviš stade malo,

Wo da mu je na um palo: Đaurija, da je mala,

jeste mala,

al je, džanum, puna šala, — među npma! — i moralna, pa što ne bi, prosti bože,

i šarafe kupovala

gdje god može,

što je svugdje red čaršijski, a ne brani ni derviški! Zato stade

te po crnoj zemlji pade:

je 7 |

KNJIŽEVNE'NOVINE

ŠAA

Veseli čitaoče, ili vešeli skupe slušalaca. tužna ova i sa pončkom žabkofn pjevaniia posvećena je — nema tu više šta da se krije — sahrani poznate ti

bukureštanske. Btorun MR, se ovakve pjevanije sačinjavaju

— Alah, Alah!

Gr'jeh je njegov neoproštiv, al ću ipak bit milostiv, od sveg blaga što mi osta

od grofova i baruna

poslaću mu — imam dosta bar špijuna,

Alah! Alah!

ne bi P buna!

— Bre aferim, bre aferim! Vai grlo deveterim

čuđan derviš, Moskovlija, , po imenu Judin-lija,

perčinlija.

— Bre aferim, ne dam ni ja nevjerniku — ma ni kosti! Kad je s njime Đaufija,

neka 8 njime tad i posti,

ne bi l' prije čaša puna, ne bi P buna! |

I treba mul Jer bundžija okorio

od postanka oh je bio, to je njemu već u kfvi: Kadno Švabe

doguraše sve do Ćabe, on tad prvi

sve đaure listom diže, čak i babe!

Al to nije bilo džabe, vidim sada:

to je samo bila buna jah, bezbeli, rad zapada, iz računa! . Alah! Alah!

u nebeski modri etir gdje klasične zv'jezde četir i nad njima peta S5ije, petokraka, |

ja podižem ruke dvije, izvedi nas, tebi slava,

iz ovoga ćorsokaka:

Na đaursku pošlji bunu kakve nikad bilo hije: nek joj pane samo glava. a sa glave — ma ni dlaka!

Te da bude sigurnije,

i žurnije,

zbor, bezbeli, sav zagrakta uz falambaš: tan-ta-lamba, tan-ta-rakta, tan-ta-rakta:

— Oj vi đaur-muslimani,

dižte bunu dok je vakta!

Jezovito!

Sva od vike bradalija zemlja trešti.

Al iz hora

ko to tanko, škripovito, ko da J' sipljiv il da mora, samo krešti?

To je derviš bradalija, po imenu Prag-Alija; svim ha sv'jetu on se kune, A šta krešti?

— Ma, efendum, ža te bune moji prsti nisu vješti, kao što je Bukureštiš, nije laža — paralaža,

ja sam više sabotaža,

pa moje mi vjere dina,

ja mu ne dam ni šoljčetla toaleta,

akamoli još turbina,

nek mu vode tako teku ko što teku od davnina

i okreću vodenice, premda volim on što ima, rakijice-žeženice, pršutića=pečenice, primisima,

istom s dima!

— Ne daj, ne daj, ne dam hi ja, za njim derviš Varšavlija

— ne dam njemu hi gram koksa, dok'ne bude sama koska,

makar meni manje bakra, —

A Zmaj-Jovo, dabogda više nikada ne bilo prilike da

to je derviš Tiranlija, Bože sveti, šta taj pr'jeti!

— Ja mu — veli — ne dam boze, nek uvozi sa Formozel

Viču tako. među klipe pod principe, bod principe!

Te sva gudi vasiona,

ide jeka —

do Njujorka i Londona,

neka, neka!

A tu šejtan

tegli gajtah,

tajom, kradom,

ispod skuta preoptrezna,

a kom gsajtan drma brađom, to se ne zna, to se ne zha!

od meraka, — a što ne bi? kad mu brade puna šaka!

Al derviši dalje pr'jete, o svi sveci milosnici,

i kamiši dalje lete Đauriji — jsposnici,

sto kamiša jednoi meti, i bi reko, hje viš nema, osta rupa na planeti!

Oj klasične zv'jezđe jasne što sijate ko i prije, čudne OI Đaurije,

il je sveta, il iž basne!

Gdje dervišu, kad ga hitne, kamiš pane,

tu se stvore nepobitne

na njoj rane!

Al te rane čudne rane: po belaju,

još joj veću snagu daju! Kamiš pane jz Sofije,

a tu niknu šine dvije

pa zabl'ješte sve do Pešte, sv'jetle rane!

A iz Pešte gdje on pane, tu centrala nova blane,

te i Pešta

vidi čak do Bukurešta,

al nevješta!

S Bukurešta — dokle stigne, nafta čeka — tek da rigne, da zalije grdne rane

sve od Moskve do Tirane! A tiranski ~.

kolko derviš kamiš klisa, dok mu s visa

Đaur. zemlji siđe bliže

da je stare, —

izniknuće polja riže

gdie skadarske bjehu bare 'kreketare...

TI bi reko, sve bi reko: Nema rupe na planeti, već je rupa na pameti!

Pada tako jedna kiša

od kamiša

po Đaurskoj-nesretnici,

i još jeđna, malo tiša, to: derviši suze rone

ma njezimoj prekrefmici! Kako bilo- — obje zvone, al bez hašhe,

al bez hasne:

Đaurija ni habera, pravo tjera!

TL je sveta, il iz basne, il su njojzi zbilja sklone

i klasične žv'jezde jasne!

Turske riječi

i i din = vjera ne bi ' prije krepo akrab! le = PaElavlje :: O ićindija = posljepodnevni poziv na moI još jedan, lityu \ još se jedan tenor glasa pejgamber = božji poslanik , meraklija haber = vijest; fraza: ni habera (»Đauri_ ja ni habera«) znači: ne haje

ko da hoće da nadglasa strašnu jeku talambasa;

ćulah = kapa

džehenem = pakao

ZABELEŠKE S PUTA U AMERIKU

Let preko nevidđljivog okoeana

Naša delagacija za Kongres kultur= nih radnika za svetski mir u Niujiorku dobila je američke vize tek u poslednjem momentu, na jedvite jade posle dO la natežanja, te je odlete« la naprečac, nemajući vremena da izdejstvuje i francusku tranzitnu vizu. Sem toga, propustili smo avionsku vezu Pr Londona — za gde smo imali tranzitnu vizu, i morali smo hvatati »Br Frans«e preko Pariza, Tako 6mo ha Pariz mogli baciti samo letimičan i delimičan, i to ilegalan pogled. Naime, s jednog aerodroma na drugi, Orli, bili smo transportovani pod stražom, a letimičan pogled na kamenu poeziju Pariza dozvolio nam je šofer koji je skrenuo s puta i zahvatio jedan deo grada. Tako smo preko okeana poletelis poslednjim uti-

iz Evrope, 5 letimičnim utisci ma toga diVnoga grada, čija je tamha mrlja to što u njemu gospodare stvar= no Amerikanci preko svojih francu= skih slugu.

Sabijeni u tranzilmu čekaonicu proveli smo nekoliko sati, i ražgledali francuske novine, Tako nam se dala prilika da i u »Imanite«-u pročitamo nekoliko »najsvežihh« kleveta i laži protiv Jugoslavije, podgrejanih iz kujne reakcioname štampe i obrnuto. Avion je pošao tek kasno uveče, i nije se još snalo kojim će pravcem leteti. Pod nama su postepeno iščezal ušli smo U mrak. i ne obazivši kada smo Stigli iznad okeana,

Na francuskom prekookeanskom avionu režim je nešto drukčiji nego na američkom, Još na aerodromu Orli primetili smo da putnici u američkim avionima nose za šeširima i na reve-

rimia Velike ćedulje sa svojim brojem

su fe oznake vrlo

- Nosili LO i i utoliko je

nzbiljno i dostojanstveno,

to izgledalo grotesknije. Na francu= skim avionima putnik ne mora đa nosi oznake kao živi prtljag. Stjuardesa, uz ljubazne ponude jela i pića, daje šaljivu avionsku lektiru, u kojoj pored poslovne reklame Er Fransa ima i kvazi-poelskih reklama iz pera pozna= tih pomodnih pisaca. »Ljubazni komandant« savetuje vam pismeno da se ništa ne usležete, da jedete i bijete nomnnlno j ne mislite na vazdušhu bolest. Kad samo se vraćali američkim avionom (jer smo usled ljubazhosti američke vlade morali da se prebacimo na američku liniju na kojoj smo ranije mogli dobiti mesta), videli smo da je stvar finogo obiliniin, Stjuardeša, koja se takođe smeškala ali mnogo štereotipnije nego framcuska, odmah je podelila instruktivtiu literaturu, u kojoj se govori 0 mogućoj opasnosti prisilmog spuštanja sred okea> na, i utvrđuje da je Panamerikanska svetska vazdušna plovidba najstarija, najiskusnija i najbolja na svetu, ali se upozoravaju putnici da se u času opasnosti ljubazni domaćin, komandant aviona, odmah pretvara u apodiktičnog gospodara, i da svi putnici imaju da se bez pogovora pokoravaju njegovim naređenjima, Putniku i dat ,ta= čan opis kako ireba iskakati iz avio= na i češa ima u padobisnu Tu ins gu+ mehi čun sa šignaltilm spravama, sa nešto honzetvi i pića, tu i ioš guma za žvakanje, i što je najvažnije — biblija. Znači potpuna oprema za 8pas tela i duše, ili bar u svakom slučaju duše ~— ier ža tela bi se pobrinule hladna voda i ajkule. ; Treba objektivno priznati da su avionske nesreće nad okeanom izuzetno retke da se one više događaju nad američkim kopnom. I bilo francuskim, bilo američkim avionom čovek sašvifi spokojno putuje, ne misleći na nesreću, jedino što skoro ništa ne vidi, Inače, ako ima razlika između re-

žima na francuskom i američkom avionu, literatura koju daju na čitanje, bilo u »ozbiljnom« bilo u šaljivom vidu, ista je po reakcionarnosti iako različita po stilu. I na jednom i na drugom avionu dobio sam literaturu u kojoj se napadaju zemlje socijalističkog tabora, a sada naročito Jugosla= vija. Tako smo u ilustrovanom časopisu koji se ni manje ni više zove »Dokumentacije«, mogli čitati članak o tome kako ie u Jugrnslaviil, koia je prirodno vrlo lepa zemlja, Titov režim (ili klika) doveo zemlju do privrednog haosa zato što se Ba svih važnih pozicija ne samo u političkom neo i u privrednom i kulturnom životu uklanjaju stručnjaci ili potiskuju na potpuno podređene položaje, a na rukovodeće položaje stavljaju neobrazovani i nepismeni ljudi. Iz tih »Dokumen=ftacija« pretsednik našeg najvećeg filmskog „preduzeća »Zvezda-filma«, Vučo, saznao je da je rukovodilac našep najvećeg filmskog preduzeća jedan bivši žandarm, potpuno neobrazovan čovek, i đa prema tome jugo_OOĆOLSI film prirodno ne valja nita. Santa Marija

Letimo kroz noć, između dva crna bezdna. Od metereoloških prilika žavisi da li ćemo leteti pravo na Njufaundlend, ili preko Ajžlenđa na Se“ veru ili preko Asora fia jugu. Naš 8u vetrovi skrenuli na Asore, Ma da smo od deset uveče putovali već &edam Ssati, kad smo stigli u Santa Mariju na Asorima bila je još mfkla hoć, Pet sati je ujutro, no ovde je ponoć, jer što više idemo ka zapadu manje je sati. Ova će noć biti dužn za šest Sati.

Isterali su has iz aviona u. zgradu aerodroma, kao stvari, s tom razlikom što se stvafima ne oduzimaju pasoši i od njih ne traže tranzitne vize, A od putnika verovatno niko nije imao

tranzitne vize za Portugaliju. Jer ostrva AsSsori nasred Atlanskoš okeana potpadaju pod Portugaliju,

Onih pedesetak metara od aviona do zgrađe aerodroma morali šmo preći brzo, jer su nas odmah zatvorili u tratizitnu čekaohnicu, a portučalski gd+ nosno asorski policajci su nas čuvali. Na tom kratkom pešačenju samo smo osetili da je okean sasvim blizu, jer je vazduh bio prožet mirisom morske vode, ali ništa nismo viđeli.

Asorska ostrva, što na portugalskom znači Ostrva Jastrebova, egzOtičha su i svakako živopisna. Ostrvo Santa Marija jedno je od manjih ostrva te grupe, ustvari majušna tačkica sred okeana. Naš avion, koji je posle leta od oko dve i po hiljade kilomefara nad okheanom sleteo na fu majušnu fačkicu fla, morao je tu da čeka opravku kvara na motorima. Čekali smo u neizvesnosti da ćemo možda ovde morati provesti i dan, a krenuli smo u Sšvitanje, oko jeđanaest sati po našem vremenu.

Ako su ostrva egzotična, uprava je svakako fašistička. Policajci, koji su stajali na ulazu i đuž hola čekaonice ili se vrzmali među putnicima igrajući se pendrecima, izgledaju kao da ih je crtao neki naš karikaturista: gruba lica i mrka pogleda koji vreba ne= ku sumnjivu pojavu na koju treba energično reagovati, Razume se, na

svim aerodromima postoje mere ogra= .

ničenja prema tranzitnim „putnicima bez vize, pa čak i s vizama, No ovde si revolveri i pendreci bili ipak dosta drastično naglašeni,

Inače, u holu čekaonice ima nekoliko prodavnica »ušpomena« za dolare, đinđuva, satova, hakita, folklornih Pukotvofina i razglednica sn znamenitostima Santa Marije. Među razgled= nicama, koje prikazuju jedno jezero, neke ribare, neke kolibe s kozama i neke idile iz poljoprivrednog života, ističi se slike samog aerodroma, koji je izgleda najveća znamenitost ostrva. On je svakako više američki nego portugalski.

ISTINA 0 SOVJETSKOM FILMU

BROJ W

U JUGOSLAVIJI

»Sovjetsko iskustvo,« organ Ministarstva kinematografije SSSR objavio je u broju od 26 februara ove godine članak J. Gorčarova »Pobeda istine«. Namena članka je da sovjetsku javnost informiše o uspehu koji je sovjetski film postigao tokom pro šle godine u zemljama narodne demokratije, I, naravno, desilo se i ovoga puta da je naša, zemlja namerno zaobiđena, Ni reči o Jugoslaviji. Ni reči o uspesima koje su šdvjetski filmovi postigli kod naše publike.

. Diskrimihaćija koja se posle Rezo< lucije Infotmibiroa, šprovodi prema hašoj zemlji ne žna ža Franice, Štahfipa i radio u žemljama narodne demoktatije i u Sovjetskom Savezu sa zluradcšću očekuju da neka strana novinska agercija lansira u sVet bilo kakvu crnu vest o prilikama u našoj kući. Te vesti, koje penušaju od m*Ššnje na sve što je jugoslovensko, dobijaju počasno mesto u njihovim no= vinama. Fublićitet tih vesti, kicatih lažima, ima poseban garniruhg: haj pogrdhije psovke. Izmišljotine o našoj zemlji su dahas roba koja se tamo najviše fabrikuje, fdba koja danads ima visoku konjunkturu na svetskim pijacama. |-

. Ali, kao što bokazžuje članak Gončarova, podmukla diskriminacija ima i drugu svoju stranu, isto tako odvratnu i neprijatelisku. Kada se krož štampu, uključujući tu i Ssovjetsku, govori o uspesima u zemljama narodne demokratije onda se naša zemija jedhostavno prećutkuje kao da je nikad nije ni bilo na ovoj planeti, a sve zato da se bar na taj način, kad ne može drukčije, dokaže da smo, eto, razvili svoja jedra i pod američkim vetrovima i maršaliziranim auspicijama otplovili u imperijalističke vode. Jasno je kao sunce da se rađi o tome da se javnost u tim zemljama obmane, da se prevari, da se sprovođenjem sistematske dezinformacije i dezoijentaciie formira ohakvo javno mnjenje kakvo je potrebno inicijatorima i organizatorima „žaloshe | kampanje protivu haših naroda.

Članak u komie je prečutano o plasmanu sovjetskih filmova u Ju-

goslaviji samo je delić bojkota ćutanjem koji je poseban oblik besprincipijelne hajke protivu naše zemlje. Taj bojkot svedoči o tome kako se izvan naših granica — u konkretnom slučaju kad treba reći istinu o našoj zemlji, — tretira, ubravo mal= tretira javnost ali i o tome kako se

. zazire da ona nema mišljenje koje ma ·

u čemu divergira od stava zloglasne rezolucije. Međutim, primenjeno na našu zemlju, ćutanje je više nego rečito i za javnost u tim zemljama.

U članku nisu navedene brojke na osnovu kojih se može #videti kakvu pobpularnošt uživaju sovjetski filmovi u zemliama narodne demokratije. »Sovjetsko iskustvo« je zato svakako imalo izvesnih razloga,

Statistika iz koje se može d#ividđeti pregled gledalaca sovjetskih filmova, u našoj zemlji najsnažnije demantuje razne zldnamerne verzije o tom da u Jugoslaviji prodire američki film. Samo u toku 19548 godine sovjetske filmdve videlo je u „Jugoslaviji 32,745,505 gledalaca, a u januaru ove godine — 9,558.845. Zar te cifre ne RONOFO jasno na čijoj je strani istina Dok je u našoj zemlji „šovjetski film potpuno afitmiran, i zahvaljuju= .Ći pravilnoj politici naše Partije sve više prodire u široke narodne Ma, u zemljama narodne demokratije ioš uvek se vođi borba ža njegovi afif= maciju. Po priznanju samog člahkobisća na prošlogodišnjem festivalu sovjetskih filmnva u Mađarskoj Dprotiv sovjetskog filma fronfalno su ista pili katolički popovi. U Mađarskoj se desilo i to 1948 godine oho Što se U našoj zemlji nije desilo, jer se niji moglo dositi od oslobođenja. do dahie zato jer je renkciia onemogućena z takve demonstracije, zahvaljujući po litici naše Partije i njehog Central: neg komiteta, Za potputhi triumf istine »Sovietsko iskistvo« je i to theba da kaže sovjetskim čitaom'ma, Samo na faj način njegov članak bi mogao da opravda naslov hoji hosi Ovako, istina koju je izložio iepot: puna je i krnin. i

Antonije MATUINEKOVIĆ

Neobjuavljeni rukopisi Maksima

Gorkog

Poslednjih meseci Arhiv A. M. Gorkog u Moskvi primio je hove, do sada neobjavljene rukopise velikog pisca. Veliku „vredhostk „pretstavlja crtica Gorkog pod haslovom »Pop Gapcna..

Taj, do danas nepoznati rukopis na devet listića ispisanih sa obe stranu, primilo je Svesavenzo društvo za kulturne veze sa inostranstvom (VOKS) od japanskog Društva za kulturnu saradnju sa SSSR.

Crticu je Gorki napisao u aprilu 1906 godine u SAD, ali na koji je način ona dospela u Japan — nije poznato.

Gorki raskrinkava Gapona, oftkriva njegovu vezu sa carskom tajnom policijom i opisuje svoj susret s fijim za vreme tzv. »Krvave nedclie« (pokoli pređ Zimskim dvorcem u Fetrogradu). Taj neobjavljeni napis velikog književnika pretstavlja jedan od najboljih užora partijne umetničke proze iz vremena prve ruske revclucije.

U Arhivu A. M. Gorkog svako dnevno se povećava i broj njegovih do sada nepoznatih pisama. Sakup= ljeno je oko osam hiljada pisama.

Među pismima, koja su primljena u bPposledrije vteme hMalaži se dvadeset i jedho pismo Gorkoga režiseru Moskovskog hudožestvVenog ~ teatra L. Suleržićkom (pisano između 1903 — 1910), zatim tri pisma iz 1925 godine upućena književhiku P. Nižovoju (Tupikovu), a posvećena uglavnom pitanjima „književnosti, kao i pisma S. Skitaljskom i drugima, takođe o književnosti.

Među prohađenim pismima nalazi se i osam pisama Gotkog upučenih

Dok smo nas četvorica, nastojeći da 8 ponekim putnikom stupimo u razgovor, hodali po čekaonici i približili se nekim staklenim vratima iza kojih se video pristojan restoran, Uususret nam je energično pošao neki zdepast crnpurast čovek čije je lice bilo preteće iako je na nj stavio profesionalno ljubažan izraz, i počeo da nas vabi rukama. Nismo ga razumeli, mislili smo da je neki pretstavnik vlasti jer je na reveru kaputa imao neku ogromnu metalnu značku koja liči na šerifsku. Međutim, on nam je nešto gunđao na portugalskom i rukama ilustrovao svoju ponudu da jedemo i pijemo. Uveo nas je u pristojni restoran, gde su se postepeno okupili svi putnici, i posluženi smo onim čime nas je Er Frans častio, Sok od ananasa vahredmo je osvežava ali atthosfera je pritiskivala. Ako se ovde mora ostati! Kada je najzad počelo da sviće, iza prostora na kome su manevrisala dva Velika „avioha ugledali smo prvi put okeah, beskrajan i siv u svitanje, j

Dok se avion dizao, videli smo ostrvo i još neka ostrva, a onda smo Se našli između dva izvrnuta mora ili dva izvrnuta neba, jer i ispod nas su bili oblaci pred plavom površinom. i iznad nas su bili oblaci pred plavom povr= šinom. No većinom su nas gutali oblaci, tek smo s vremeha ha vreme izbijali u proplanke među niima. Posle dugog letenja kroz oblake se naziralo kopno s kržljavim severnim rastinjem, jezerima između brđa i ostacima snega i leda. X

Proboj kroz obruč

T u Gandneru, na Niufaundlend: isto dreždanje putnika u tranzitnoj čekaonici. I ovde heke ponude, a sem toga bar u kome neki putnici nemilice troše viski. Putnici-Amerikanci, koji su postajali sve življi i bučniji ukoliko smo se bližili Americi, sada se već osećaju sasvim kao kod kuće. Neki američki vojhici, koji su u avionu pokazivali jedan drugom frofeie iz zemalja gde su reprezentovali ame-

fotografu M. Dmitrijevu u Njižnji, 1902 godine. Gorki je, naime, u ž»lji da pomogne Moskovskom hudožestvehom teatmi u ihscencill dyrastioe »Na dnu«. molio fokogrnfa Dmifriis= va da mu snimi prenoćište i njihove stanare.

Sva pomenuta pisma, osim jednd koje je upućeno Suleržickomi, do sada nisu bila objavljena.

NOVA IZDANJA DELA VLADIMIRA MAJANOVREOG

Tokom ove godine »Goslitizdat« završava potpuno izdanje dela Vladimira Majakovskog u dvanaest tomova.

Prvi den čakv !Haq tabyid jAK, 1,0 izlazi, sadrži stihove za propagandne slike i plakate, kao i crteže Majakovskog. Veliki den tih stihova nije preštampavan za Života pesn:ka, a Šest tekstova objavljuju se sada prvi put.

U dvanaestom tomu biće objavijeni st Hevyi,(dbibpj „B3RNJ ı 2 Ogi OM ra ji nisu ušli u dosad izišle tomove. Tu su i tekstovi koji su pror.ađeni u provinciskim novinama i časopisima, U tom tomu je i autobiografija pišca i podrobna bibliozrafija njegovih dela,

»Goslitizdat•e će isto tako objaviti odabrana dela Majakovskog# u jednom tomu sa uvodnim člahkom N. Maslina. U knjizi su stihovi iz raznih godina, poeme, pozorišni komadi i, posebio, pesme ža decu. Ova knjiga ilustrovana je crtežima samog Majakovsškog i umetnika M. Čeremniha, kao i portretom pesnika iz 1995 godine.

Poeme »Vladimir Ilić Lenjin« i »Do: bro« biće štampane u posebnim linji< gama, svaka u 250.000 primeraka.

ričku vojsku, skoro Su Srasli za VišOke stolice pred barom. Neki mladi Francuzi, pitomci vojne akademije, koji idu na usavršavanje u Ameriku, šetkaju kao petlići u svojim dekhorativnim uniformama, Neki emigranti šćućurili se u uglu i ćućore. Francuz, koji je veliki deo puta proveo u čitanju, s aristokratskom rav-

nodušnošću prema svemu ostalom, 5ad ·

hoda nepokolebljivo nepristupačan u toj gužvi putnika raznih avion8, a jedan: čičica Amerikanac, koji je veliki deo puta proveo u pisanju, te smo na= gađali da nije otkud romanopisac ili reporter koji sređuje svoja »otkrića«, i sada je nastavio da piše — uspeli smo da odgonotnemo: poslovna pisma.

Tek u Bostonu smo imali da pređemo kroz prve formalnosti kod američkih vlasti. Postupak činovnički 1l,orektan, Dok smo se spuštali, videli smo pod sobom iednu džinovsku polanku, s mnogo grobalja starih mašina i mnogo fabrika. Kad smo poleteli, videli smo odblesak zalazećeg sunca u prozorima sivih tmurnih zgrada ili drečavo obojenih montažnih kuća koje liče na provizorne zgrade na saimištima, i neke vatre — od zapaljenih otpadaka.

Kad smo stigli nad Njujork, iako je tu šest sati manje nego na našem salu, bilo je več veče, i nepregledni grad nas je zablesnuo stotinama hiljada reklamnih sve{losti, Neboderi, osvetlieni šnmvenim avofleebmn mnorokiiometarskih avenija. a sem toga još izbušeni svetlećčim prozorima, ovako iz Visine i daljine izgledaju kao igračke za neku ogromnu decu, No ono čega ima i imponzantnoga i deprimirajućčepa u toj arhitekturi Manhatana, to čovek oseti tek kad se nađe syey nje i u njoj, te vidi kako se čovek gubi u toj hiperdimenziahiranosti konđthkciin i Mhi'nerttofiji tehnike koja sva služi profitu, kao i saobraćaj i reklamno osvetljenje. |

Kad je avion aterirao, stjuarđesa je

· pozvala sve putnike da iziđu, »šem čeftiri Jugoslovena«. Pravili smo šaljivo zabrin»“~ mnrnmsnonze, mofnttro a >

Jedan ·

„RE Ti O Ba i

_ unio uu i Co NI Nis Ko

a. 0

a

U U a

a.