Književne novine

”

STRANA 4

»Mlađosti« se ranije & pravom za-

mjeralo da nije bila u dovoljnoj mje»ri omladinski časopis, Takvo mišljenje o »Mladosti« došlo je otuda, što še ona vrlo malo bavila omladinskom problematikom i što je književna i kulturna pitanja pratila na isti mačin kao i ostali književni časopisi, U 1948 godini »Mladost« je znatno više i redovnije pratila omladinsku problema.tiku, i možemo reći da ona uglavnom već ima fizionomiju omladinskog knjiiševnog časopisa. Ona čak u tom pogledu može i treba da posluži kao do= bar primjer ostalim omladinskim književnim časopisima. Ali, ni »Mladost», ni republički omladinski časopisi nisu još učinili odlučujući korak u pronalaženju svoga originalnog lika kroz koji bi došao do izraza sav onaj bogati intenzitet života i književnog interesa koji vlada kod naše omladine. Zato je potrebno đa »Mladost« ostvari mnogo čvršću i neposredniju vezu sa omladinskim organizacijama i problemima njenog kulturnog života. _ Redakcija je uspjela da u 1948 godini znatno proširi krug kultumih i književnih pitanja koja časopis tretira na svojim stranicama, i da mnoEo više ustali i planski vodi pojedine rubrike u časopisu. U vezi s tim potrebno je istaći da je redakcija uspjela da objavi nekoliko članaka na alkĐuelne omladinske i kulturne teme, a takođe i nekoliko originalnih članaka i prevoda sa područja književne estetike, kao prilog razvijanju pravilnih estetskih sudova kod mladih pisaca i omlađine, naročito školske, kojoj su ovi članci često služili kao vrlo dobra lektira za nadopunu školskog gradiva. Od ovih članaka naročito su korisni prijevodi »Gorki u borbi protiv natura– lizma«, »Dekadencija savremene buržoaske umetnosti« i dr„ a od naših opiginalnih radova se ističu eseji o Branislavu Nušiću i Marinu Držiću. Posebnu pažnju zaslužuju radovi o Marku Miljanovu od M. Ražnjatovića i Đuri Jakšiću i Svetozaru Ćoroviću od R. Konstantinovića, koji, bez obzira na izvjesne neđostatke i neodgovornosti, pretstavljaju prve smjelije pokušaje maših mladih pisaca da se prihvate takvih ozbiljnijih i studioznijih tema iz naše kulturne prošlosti,

'U ranijim godištima »Mladost» je dosta uspješno pratila na književnom planu osnovna društvenopolitička zbivanja u našoj zemlji. Veći dio literar= nih priloga objavljenih u »Mladosti« u 1945, 46 i 47 godini, bez obzira na početničke slabosti mmogih od njih, uglavnom su govorili o naporima naših radnih ljudi u obnovi naše ratom

ustošene zemlje i borbi za ostvarenje Prvog petogodišnjeg plana. Među ovim radovima posebno mjesto zauzima poezija i proza sa omladinskih pruga Brčko—Banovići i Šamac—Sa– rajevo, koje su pored ostalog odigrale i ogromnu ulogu u sve jačem vezivanju naših millađih pisaca za teme naše &ocijalističke stvarnosti. Ali, u 1948 godini koja je postavila i niz drugih dalekosežnijih zadđateka u daljoj borbi za izgradnju socijalizma u našoj zemlji (socijalistički preobražaj sela i dr,), »Mladost« nije uspjela odmah u potpunosti đa se prilagodi novoj situaciji i reagira na nju na književnom planu. To je, razumije se, zavisilo u velikoj mjeri i od mladih pisaca-sa= radnika »Mlađosti« koji su se sada našli pred mnogo složenijim problemima, a koji zahtijevaju dublje poznavanje i više realističko slikanje „savremenog čivota, Zato u »Mladosti« u toku čitave prošle godine nemamo nekih zrelijih poetskih i proznih priloga na temu socijalističkog preobražaja našeg sela, dok na primjer kroz većinu objavljenih pjesama o „socijalističkom preobražaju sela provejava neko romantičarsko i idilično raspoloženje.

»Mladost« prati društveno-politički Ššivot u našoj zemlji i preko raznih prigodnih članaka na aktuelne teme. Skoro ni jedan važniji momenat · iz političkog života u našoj zemlji i svijetu nije ostao ne zabilježen u »Mladošti«. »Mladost« prema tome živi sa danmašnjom stvarnošću i prati je mnogo intenzivnije od ostalih omladin= skih republičkih književnih časopisa. Ali, »Mladost« to još uglavnom čini jednostrano, samo preko članaka opšteg karaktera pisanih publicističkonovinarskim stilom. Nioj nedostaje književnih i publicističkih reportaža, crtica, impresija i sl. iz našeg današnjeg života, preko kojih bi ona mnogo dublje mogla da zahvati tu Dproblematiku i da u velikoj mjeri razbije izvjesnu monotoniju u časopisu koju joj nameću opšti članci. Tek je u prvom dvobroju ove gođine objavljena reportaža »Ostrvski akvareli« od Č. Vulkovića, koji je, u obliku jedne impresije sa putovamja po našim ostrvima, kroz lirsko doživljavanje pokušao da nagovijesti mađa još nedovoljno smjelo, i neke socijalno-političke momente i likove maših novih ljudi koji se sa njima bore na putu izgradmje movoga: života. Ova reportaža m0D'Že da posluži kao primjer kako naši mladi pisci mogu svakodnevno da. reagiraju na pojedine momente i doga– đaje iz našeg života, na taj način, što bi ih odmah na licu mjesta zabilježili, “16 b •

• •

U »Mlađosti« uglavnom još domini·ra poezija nađ ostalim literarnim priJozima mladih pisaca (u 1948 godini objavljeno je 20 pripovijedaka, a 124 pjesme; u svakom broju se objavljuje 10—20. pjesama (!). No, i pored toga, treba istaći da je u prošloj godini objavljeno znatno više i znatno boljih proznih rađova nego u 1947 godini, što pretstavlja vidan napredak u literaturi mladih uopšte. Ređakcija je suviše široko postavila objavliivanje početničkih stihova, vrlo često nekritički štampajući stihove koji nemaju ni najosnovnije umjetničke kvalitete. To fe bez sumnje redakcija činila da bi mladim početnicima dala što jači potstrek u njihovim književnim nastojanjima. Ali, ovakav stav. koji je u

svoje vrijeme mogao biti koristan i odgovarati nivou časopisa i stepenu razvitka poezije mlađih, doveo je danas prirodno do osjetnog aopađanja kvaliteta literarnih priloša i nivoa časopisa uopšte. Redakcija »Mladosti« je pogriješila, što # pojavom republičkih omladinskih časopisa nije upornije nastojala da podigne.·kvalitet literamih priloga, pa makar i suzila saradnju od strane početnika, koji prvenstveno treba da sarađuiu u repu> čličkim časopisima, i što čvršće nije vezala uz »Mlađost« mlade pisce iz ostalih republika koji mogu dati zrelija umjetnička ostvarenja. i

Tematika i proznih i poetskih radova u »Mlađosti« uglavnom obuhvata Narodnooslobodilački rat i izgradnju socijalizma, i to proza velikim dijelom Narodnooslobodilački rat, a poezija izgradnju socijalizma. Od proznih pisaca, koji obrađuju tematiku Narodnooslobodilačkog rata, ističu se po dubljem i realističkom zahvatanju te tematike M. Oljača, M. Ražnjatović, Č. Vuković i dr. Pripovijetke iz izgradnje socijalizma su malobrojne, a one koje su objavljene na tu temu. ostaju još uvjjek u okvirima lirskih impresija i lakog reporterskog slikanja. (»Put ukraj vodđe«, »Marija«),

Za prozu »Mladosti« može se reći da čini sve veće napore u šavlađivanju svojih početničkih slabosti i da u tome ima već lijepih rezultata. Mladi prozni pisci 6ve više uspijevaju da plastičnije i sa više narativne vještine obrađuju pojedime motive iz života, mađa im još uvjek ne polazi za rukom, da u tome ostanu dosljedni, da daju svojim radovima jednu zaokrugljenu i đovršenu cjelinu, da dosljiedno i živo razvijaju fabulu i vajaju likove svojih pripovijedđaka. Čitajući ove prozne radove osjeća se da neki naši mlađi prozni pisci, pored još nedovoljne pripovjedačke vještine, nemaju ni dovoljno životnog iskustva, da još nedovoljno poznaju život, u prvom redu naš savremeni život. Zato oni vrlo često u svom stvaralačkom radu polaze od opštih ideja, koje treba da odraze u svome djelu, a ne'od konkretnog života i konkrefnih likova koji su za dotičnu sređinu i za konKkretnu situaciju tipični. Zato meki mlladi pripovjeđači još u svojim pripovjetkama zapadaju u knjiški mamir i vještačku konstrukciju, pa su zbog toga takve pripovjetke bez dublieg zahvatanja problematike savremenog života i djeluju u mnogim đetaljima neuvjerljivo.

Posebno je potrebno istaći pokušaje mladih proznih pisaca da u svojim pripovjetkama odraze našu Narodnooslobodilačku borbu. Oni šu uspjeli da nam daju nekoliko usšpjelih likova na= ših boraca, mađa sa još nedovoljnom realističkom snagom, ali ipak sa izrazitim „prealističkim mogućnostima njihovih autora. Pohvalna je težnja ovih mlađih proznih Wdsaca ka umjetničkom uobličavanju junaka naše narodne revolucije i svega onoga lijepog i đuboko humanističkop u njima (»Pumica« od Čolanovića, »Majka« od M. Ražčnjafovića i dr.) Ali, i poređ te izrazito jake težnje ka ertanju lijepih osobina naših boraca iz Narodnooslobodilačke borbe, još se u nekim proznim rađovima objavljenim u »Mlađosti« može osjetiti naklonost prema nmetipičnim motivima i naturalističkim elementima. Ova se naklonost može naći naročito u pripovjetkama M. Oljače, koji se inače među mlađim piscima odlikuje izrazitim osjećajem realizma, ali kome još dosta nedostaje i osjećaj za lijepo ,za humanističke motive i plemenite osobine naših ljudi.

Između 'velikog: broja „pjesama, objavljenih u ovom godištu »Mladosti«, izdvaja se nekoliko koje se odlikuju zrelijim i emtovnijim slikanjem životay a u formalnom pogledu sigurnošću i svježinom u izrazu. Ali, kroz sve objavljene pjesme — i one naših već poznatijih mlađih pješnika, kao i one mlađih počeinika — ođlikuje težnja da se kroz poefski izraz dade naša velika bitka za socijalizam, U tom pogledu ima i dosta uspjelih poetskih realizacija. Ali, u poeziji »Mlađosti» tema socijalističke izgradnje još se uglavnom svodi na mofive radnih uspjeha, iako postoji vidljivih poku= šaja kod nekih mlađih pisaca i za smjelijim izborom originalnih i novih motiva :iz socijalističke izgradnje. Treba istaći u vezi s tim tri kraće pjesme S. Mandića, koji je kroz njih, iako u kratkom lirskom dahu, uspio da obrađi vrlo originalne i svježe motive, da postigne konciznošt misli i jednostavnost u izrazu. Ovaj i niz drugih primjera nam govore da mladi pisci mogu i treba mnogo više da unose svoje stvaralačke invencije kada prilaze obradi tematike socijalističke izgradnje, da ne idu uvjek već utrtim stazama, nego da pronalaze nove, da obogaćuju našu poeziju novim, svježim i origimalnim motivima koji će odražavati s&ve bogatstvo unutarnjeg života našeg novog čovjeka. 7

'U nekim poetskim i proznim prilozima saradnika »Mladosti« osjeća se i vidljivi nesklad između sadržaja i forme. Dok — s jedne strane — oni uzimaju mahom sadržaj socijalističke izgradnje ili narodnooslobodilačke borbe, dotle — 8 druge strane — pod raznim uticajima preživjele građamske literature i nekih malograđan&kih vjdova. socijalne literature između dva rata, oni taj novi sađržaj često ukalupljuju u stare forme kome one ne odgovaraju. Neki mlađi pisci se (više u poeziji nego u prozi) vrlo često, u nemogućnošti da u preživjele forme stave novi sadržaj, povođe za formom, prilagođavaju joj taj novi sadržaj, a samim tim ga i nesvjesno banalizuju, odbacuju njegovu revolucionarnu srž, a ostavljaju omo što prirodno odgova=– ra tim formama tj. sentimentalnu li-

' riku, malograđansku idilu, i sl. u poalemjen- eziji, a u prozi naturalističke sleme! te, nasilno traganje za neobičnim stvarima i porocima života, za spolj-

Qdgovorgaj3 mrednik:

nim iskonstruisanim efektima i sl. Evo

u kakvu banalizaciju tog sadržaja do

vodi to ropsko epigonstvo starijoj formi, i iza koje, uzgred budi rečeno mnogi mladi pisci kriju i svoju netalentovanost: 3 a

»Smilj — Smiljano, smilje moje,

zaželeh se tvoga lica,

tvoje pesme kod ovaca

sitne niske oko vrata;

i dozivke odđ pojata.

Vezi Smiljo ove dane: platno nek ti buđe zora, svila pesma iza gora; vezi reči na rastanku al ne vezi tugovanku. (D. Grbić, Poruka devojci)

Ili:

»Posle snegova 1 mraza plah, zagrijan.i vreo krenuću iz predgrađa

preko sunčanih staza (!),

—_ — — — — — — – – =

• · umićemo se: zlatom . i cvetom mirisnih grana. Života biće više (!).

. (S. Marković, Posle snegova)

Ropsko podražavanje stare forme i vještačko prilagođavanje njoj novog

sadržaja vodi neminovno ka osiroma–-

šenju misaonosti i emotivnosti, do odvajanja od naše stvarnosti, u apstralkciju i malograđansku idilu. (IlHi upravo otsustvo doživljavanja dovodi do podleganja starim formama). -

Razumljivo je da se ovakvim sretstvima ne može adekvatno umethički odraziti novi život koji naši radni ljudi ostvaruju kroz šsšocijalističku izgradnju. Ali, sve ovo govori i o tome da su naši mlađi pisci u svom stvara= lačkom radu došli do jedne kritične tačke (to pokazuju prilozi u »Mladosti«, a još bolje zbornici »Poezija. mladih« i »Proza mladih«) kađa oni u Svom stvaranju moraju da naprave jedan korjeniti kvalitativni prelom u pravcu iznalaženja novog umjetničkog izraza koji će biti adekvatan našoj socijalističkoj stvarnosti, U 'borbi protiv starih preživjelih šablona, aza mnovatorski duh u našoj literaturi, naši mladi pisci treba da se obrate već ostvarenim djelima naših šstarijih književnika i mnogo neposrednije samom životu, da uče mnogo više od njih i od života. Nije na odmet istaći da mnogi uticaji o kojima je riječ dolaze otuda što neki mladi pisci uče život iz knjiga i pišu o njemu iz kancelarija, odvojeni od neposrednog učešća u socijalističkoj izgradnji. Sasvim je razumljivo da u takvoj situaciji oni vrlo često i nesvjesno iđu za moktivima i manirima svojih »uzora« uzimajući od njih nekritički sve — i ono što je pozitivno i ono što je negativno. e: |

Redakcija »Mladosti« sa svoje stra= ne nije dovoljno učinila da pomogne mladim piscima da nađu, svoj pravi izraz kojim bi se na jedan novi način mogla opjevati heroika našeg šsavremenog života. Redakcija je pokušala da organizuje diskusiju kroz časopis-0 problemima iz stvaranja mlađih pisaca, ali je uspela da u 1948 godini o> bjavi svega tri priloga toj diskusiji,“i to dva.o poeziji, a jedan o prozi mladih pisaca. Kroz ovu diskusiju su, međutim, postavljena samo neka pitanja, ali ona nisu u potpunosti rasvetljena i razrađena. Zato bi bilo potrebno da ređakcija ponovo organizuje ovakvu diskusiju kroz časopis i đa njom zainteresuje pored mlađih pisaca i što širi krug starijih književnika koji bi na ovaj. način mogli đa im ukažu korisnu pomoć. |

• • •

Po feljtonskom dijelu »Mladost« se uvjek isticala: među ostalim Kknjiževnim časopisima raznovrsnošću i bogatstvom materijala koja · donosi. U 1948 godini feljton je još znatno Žživlji, bogatiji, a u idejno-sadržajnom pogledu mnogo zreliji. On se takođe uređuje. sa mnogo više plana, rubrike su. mu zanimljivije i stalnije. U toku prošle godine u feljtonu je objavljeno 12 članaka ma omladinske teme, 932 prikaza na nove kmjige, 10 pozorišnih prikaza, 14 filmskih prikaza, 11 člana= ka o kulturnim prilikama u svijetu i 20 članaka sa ostalih područja, Iz ovoga se vidi đa je feljton »Mladost« bio zaista bogat i raznovrsjan, da je ši= roko obuhvatio književne i kulturne probleme, možda i više od bilo kojeg časopisa u zemlji. Naročito uspješno je kroz feljiton »Mlađost« vodila antimperijalističku propaganđu u smislu razgoličavanja dđekadencije i kulturnog raspada u imperijalističkim zemljama , zapada. Raskrinkavanje imperijalističke propagande »Mlađost« je naročito vođila i preko prikaza strahih filmova, u prvom ređu američikih. Ali, je slabost ove rubrike što u njoj preovlađuju prevodni članci i što je još uglavnom orijentisana na negativne pojave u kultumom životu u tim zemljama, a vrlo malo i na pozitivne

· rezultate borbe naprednih snaga u tim

zemljama za novu kulturu. J

Kritika u »Mlađosti« bez sumnje zaslužuje najožbiljniju pažnju. Ona je u ovoj gođini obuhvatila neuporedivo više problema nego ostali omladinski književni časopisi. Ali u »Mladostić nije objavljeno samo. brojčano. mnogo kritičkih priloga, već i nekoliko zrelijih od nekolicine mladih Đisaca koji ispoljavaju vidljive uslove da še razvijaju kao dobri kritičari. (A Marinković, S. Mišić, D. Černić, D.. Pahalo, M. Ražnjatović, R. Konstantinović

*17dž,):

Osnovna slabost većine kritičkih priloga objavljenih u ovom godištu (a i u ranijim) jeste ,bez sumnje, izvesna površnost. Veliki dio objavljenih kritika ima još uglavnom karakter informativnih članaka, a manje je pokušaja da se jednom ozbiljnom analizom u obliku eseja obradi detaljnije i

· dublje neki književni problem. To je posljedica donekle i brzine kojom se rađe pojedini kritički prilozi, ali je odlučuju na ozbiljniji i duži rad Mla-

Jovan Popo'

—— KRJIŽEVNERNOVINE

- Osvrt na godište „Mladosti za 1948

P-N i.

di kritičari (sa izuzecima) još teško bez sumnje činjenica da se naši mladi kritičar — saradnici »Mladosti« znaju da uoče vrlo dobro neke karakteristične momente ali ih oni u svojim prikazima, recenzijama i člancima vrlo često nama površno daju u obli-

ku gole konstatacije, ne razrađujući ga ~

i potkrepljujući novim činjenicama. Često su ovi kritički prilozi vrlo šturi, beskrvni, opterećeni mnogobrojnim konvencionalnim izrazima, bez svježine, originalnosti u načinu obrađivanja i izrazite individualnosti u izrazu, bez smjelosti i širine koja je stvojstvena mlađim ljudima u zahvatanju problema. u donošenju zaključaka i postavljanju novih pitanja na diskusiju. Sem toga, u krjtičkim prilozima glavno te= žište pisca kritike još uvek je na negativnim. stranama djela o kojem je riječ. dok se o pozitivnim „stranama vrlo malo govori, ili se samo pominju sa nekoliko konvencionalnih izraza. Sve ove &labosti uglavnom dolaze otuda, što pisci kritika nemaju još jasno određenog metoda kojim se služe u kritici, što vžio malo poznaju principe marksistićko-lenjinističke eetetike i nedovolino rađe na svome kulturnom uzđizanju. Li

U pisanju o kulturnom naslijeđu redalkcija nije imala nekog određenog plana, već je to prepuštala slučajnosti, ravnajući se obično prema znamenitim godišniicama, Ovakva došadašnjia praksa (vezivanje za godišnjice) dala je i izvjesne rezultate i nju treba dalje razvijati u šistemaftskije tretiranje kulturmog nasleđa. Ređakcija nije dala jači potstrek mlađim piscima za obrađivanje pojeđinih likova i problema iz našeg kulturnog naslijeđa „niti je uporedo s tim anga– žovala više naših etarijih književnika koji bi povremeno objavljivala neki švoj rad sa toga područja, jer bi to vrlo mnogo pođiglo kvalitet časopisa, a školskoj i studentskoj omlađini pružilo vrlo korisnu literaturu.

»Mlađost« je časopis i za ostala kKultura pitanja, te je prema tome zadatak, pored redovnog praćenja književnog života, da ·prati redovno i kultumi život, posebno kulturni život omladine. Međutim, »Mladost« još uvijek nedovoljno piše prije svega o ostalim područjima umjetnosti tj. o muzici i slikarstvu. U 1948 godini nije objavljen ni jedan članak iz područja muzike i likovne umjetnosti ešejističkog karaktera, već svega tri kraće re= cenzije, i to — jedna na omlađinski koncert i dvije na slikarske izložbe, »Mladost« je takođe nedovoljno pratila i kulturno-umjetnički rad koji sprovođi naša omladina kroz. svoje

kultume organizacije. Na ova pitanja je »Mladost« većinom reagirala pre-

ko opštih članaka koji su imali pretenziju đa obuhvate »Ssve«, ali je vrlo malo i neplanski reagirala na pojedina konkretna pitanja, kao naprimer rađ literarnih družina i omlađimskih kulturnih društava, pitanje · pretera= nog forsiranja folklora, pitanje borbe protiv malograđanštine u omlađinskim kulturnim organizacijama, kao i prikazivanje pojedinih kultumih priredbi omladine, što bi bio jedan vrlo koristan doprinos razvijanju kulturno-umjetničke djelalmosti u omlađin= skim orgamizacijama.

· Bilješke u »Mlađosti« još nemaju svoju utvrđemu fizionomiju. One se prije &vega površno, jednostramo i nesistematski uređuju, a vrlo često obuhvataju vrlo uzak krug pitanja. Pred redakcijom stoji zađatak da bilješke uređuje stalnije i sistematskije, da ih načini življim i interesamtnijim, da proširi krug pitanja u njima i dade im informativno-kritički karakter. Na ovaj bi način »Mlađosšt« mogla mnogo uspješnije đa prati kultumi i književni život u našoj zemlji, j

U dosađašnjim brojevima »Mladosti« objavljivan je wuvijek i znatam broj likovnih priloga naših mladih slikara. O ovim prilozima bi trebalo posebno govoriti, jer seu oni, prije svega, mnogobrojni, a u neku ruku održavaju i sve pozitivne i negativne oOscoine stvaralaštva naših mladih slikara. Ređakcija je nastojala da ti prilozi budu u sklađu sa osnovnim &adržajem časopisa i da zađovoljavaju osnovne umjetničke zahtjeve. Međutim, ti likovni prilozi nisu uvijek zadovoljavali ni jedno, ni drugo. Među njima je objavljeno i dosta umjetnički slabih radova, a takođe i rađova koji su još opterećeni raznim vidovima formalizma, Osim toga, »Mladost« nije obezbijedila saradnju iz ostalih

· umjetničkih akađemija, usled čega su

uglavnom dosada u njoj objavljivani prilozi studenata beogradske umjetničke akađemije.

· Pred redakcijom u vezi sa uređiva– njem feljtona stoji zadatak da ga ubuduće vođi sa mnogo više plana, đa pojedine rubrike ne natrpava sa avim onim Što wiskrsne«, već đa više pazi na to šta je u datom momentu važnije, a šta eporednije. Redakcija treba takođe da vođi više računa đa članci u feljtonu budu što kraći, koncizniji, đa ustali obim feljtona i garmonđa, a samim tim i obim čitavoga časopisa. ži ?

· Na kraju treba istaći da redakcija ubuduće mora sa mnogo više kritičnosti objavljivati pojedine rađove i više nastojati da podigne kvalitet časopisa, tim prije što se njegov karakter i značaj znatno izmijenio u vezi sa pojavom republičkih omladinskih

književnih časopisa. PJ Risto TOŠOVIĆ

odmaralištima treba da buđu

BROJ 23

—

RL JA.VK AA IL 1

<, | 9: /Ouštin

Poda mnom je Kavkaz. U visini sam

Nad snijezima, stojim, na kraju strmine. Orao, digav se s vrha iz daljine,

Lebdi nepomično sa mnom poravnan, Ođavle. potoke vidim, grlje se rode,

I lavine strašne, kad počnu da brođe,

Tu oblaci mimo teku poda mnom; Kroz njih, rušeći se, huče vodopadi; Pod njima su stijena kameni gromadi; Niže mršav lišaj, suhog šiblja grm; Tamo već gajevi, hlad bujan i zelen, · Gdje cvrkuću ptice i gdje skače jelen.

A tamo već ljudi, taj gomštački soj,

I ovčice puze travnim st minama,

I pastir k pitomim slazi dolinama, Gdje Aragva brza put imade svoj,

I konjanik bijedni u klancu se skriva, Gdje Terek se igra i div'je uživa;

Igra se i urla, kao zvijer mlad,

U željeznoj gajbi kad ugleda hranu; U zaludnoj srdžbi udara o stranu, Stijene liže valom da utoli glad... No zalud! Nema ni hrane mu ni nade, Stežu ga snažne šutljive gromade,

Tako slobodu bujnu steže zakon krut,

Tako divlje pleme pod vlašću tuguje,

Tako sad šutljivi Kavkaz negoduje, Tako njega tlači tuđi jaram ljut — —

| Prevea Grigor VITEZ

Izložba posvećena Jovanu Steriji Popoviću u Vršcu

TO Građskom muzeju u Vršcu otvorena je već više ođ meseć đana izložba posvećena Jovanu Steriju Popoviću, velikom komediografu rođenom u ovom „gradu. Cili izložbe je da — izđanjima Sterijinih dela, starim arhivskim dokumentima u kojima su zabeleženi događaji vezani za njegov život, prepiskom sa znamenitim ljudima njegovog vremena, fotografijama i portretima prijatelja i ljuđi s kojima je dolazio u dodir, literaturom koju je čitao i na kojoj se izgrađivao, snimcima mesta 1 kuća u kojima je živeo, — prikaže lik OVOg značajnog srpskog pisca, pru-

ši mali presek doba u kome je Sterija živeo. Materijal o Jovanu Steriju Popoviću

ispunio je tri prostrane ođaje zgrade. U prvoj prostoriji izloženi su predmeti Vezani za Sterijin život do 1848 ,i niegovog povratka u Vršac gde je ostao do smrti 1856. Među prvim izloženim dokumentima nalazi se knjiga »kreščajemih« crkve u Vršcu, u koju je uveden Jovan Sterija Popović. Ispod datuma rođenja, 1 januar 1806, „zapisano je »Ćir Janja, spasitelj srbski« nadimak stavljen naknadno, a koji je SLRTIJA. dobio posle pojlave njegovog najpopularnijeg „dela »Tvrđica« ili »Ćir Janja«. Na pozorišnim. komadima Joakima Vujiča, »oca srpskog pozorišta«, koji je ma izložbi zastupljen originalnim izdanjem »Femanđa i Jarike«, mlađi Ste-

rija razvijao je svoju ljubav prema po». zorištu.

U izloženoj prepisci Sterijinoi sa Vukom Karadžićem postoji i pismo ođ 20 januara 1832, u kome Sterija kaže: »Posle dugog tumaranja i krivuđanja jedva na pravac izađo«, misleći na početak svoga komediografskog rađa posle izdavanja prve komedije »Laža i paralaža«. Na ·iz-. ložbi se nalaze primerci prvog i.đrugog izdanja »Tvrđice« iz 1837 i 1838 . nezapamćen uspeh za ono vreme. ·

Neposredno pređ povratak iz Srbije u Vršac — na izložbi obeležen dokumentom u kome se uvažava ostavka Sterijina na službu u Beograđu sa đatumom 4 aprila 1848 — Sterija je počeo da piše libreto za operu »Postanak serbskog garstva«, za koju se pretpostavlja dđa je muziku tre» balo da piše njegov prijatelj Josip Šlezinger, »kapel-majster Kknjaževsko-šrbske, bande«, koji je komponovao pesme i za druge Sterijine komađe.

Primerak Sterijine satirične komeđije »Rodoljubci« bogato je ilustrovan doku-= mentima o ličnostima, njegovim savremenicima „koje su ga inspirisale.

Iz malog broja pozorišnih plakata o prikazivanju Sterijinih dela viđi se da su ona u to vreme davann ne samo po Vojvođini već i u Srbiji! i Hrvatskoj.

Izložba o Steriji Popoviću biće verovatno u julu prenesena u Zagreb. e

––”»>z Ina _“_e—— A) n _Za kulturniju organizaciju odmora trudbenika

Na Jadranu, u Sloveniji i u svim klimatskmi mestima naše domovine stotine radničkih domova za odma-– ramje, omlađinskih letovališta, hotela i vila već otvaraju svoja gostoljubiva vrata ftrudbenicima i omladini naše zemlje, U najlepšim i najzđravijim krajevima „Jugoslavije naši će ljuđi provesti svoj zasluženi godišnji odmor koji im je naša narodna vlast o~

.bezbedila, i prikupljaće nove snage za

nove podvige u bici za socijalizam. Uprave letovališta i mesne narodne

· vlasti staraju se da, prema mogućnoQ~

stima kojima raspolažu, pruže gostima sve udobnosti potrebne za prija= tan odmor. Ali se, dosta često, ne vodi dovoljno računa o nekim „osnovnim kulturnim potrebama trudbenika na odmoru, Ovđe želimo da kažemo sa=

mo nekoliko reči o štampi u letovalištima, Dnevna pa i druga, periodična štampa postala je u našoj socijalističkoj otadžbini nasšušna potreba našega čoveka, pa bio on na rađu ili na odmoru· A ljuđi su. prošle godine na Bledđu čekali u redu na »Borbu« i lištima skoro še uopšte nišu mogle dobiti književne novine« i neke druge publikacije, o je bilo prošle godine odmarališta i hotela u čijim bi holovima truđbenici mogli naći novine i časopise na stolovima. Rukovodioci tih ustanova ne shvataju još u dovoljnoi meri kolika je to potrebno da bi trudbenici mogli da zađovolje svoje 'kulturne potrebe na odmoru. Književni časopisi i listovi u našim nov znak kultume organizacije odmora naših trudbenika,

U ovome poslu republičk i lokalna preduzeća za rasturanje štampe treba da im ukažu punu pomoć stvaranjem plana za snabdevanja letovališa dovoljnom količinom štampe, Na taj način će se zadovoljiti jedna stvarna potreba i jedan opravdani zahtev naših trudbenika na odmori,

II ————

Prvo književno veče pisaca početnika u Crnoj Goti

Na Cetinju je ođržano prvo književno veče pisaca početnika, koji su dobili nagrađe na Konkursu Centralnog komiteta Narodne omladine Crne Gore. Veče je otvorio Dobroslav Ćulafić, član Biroa CK NO Cme Gore pi je zatim Mirko Banjević, književnik, govorio o uslovima, književnog stvaranja ranije i sad .Kao član žiria ,koji je ocijenio ove rađove, Mirko Banjević se ošvrnuo na karakteristične momente u stvaranju književnog bođmladka u Crnoji Gori.

Pjesme su čitali Milo Kralj, koji le za pjesmu «Elektrika u selu« dobio prvu nagradu na konkursu, zatim Dragutin Vujanović, Kosta Kostantinović, Jole Stanišić i Radoslav Rotković. Sa proznim radovima bili su zZžastuplieni Jovan Jovićević, Aleksandar Naković i Milenko Roatković, Mihailo Marković pročitao je nagrađeni esej o Đuri Jakšiću.

vić Beograd, Francoska broj ? — Štamparija o2Borbaa. Beograd, Dečanska 3L

· ra. Pogovor napisao Vlađimir

Isto ovakvo veče održali su mlađi Književnici u Titogradđu gdje ih je publici pretstavio Janko Đonović, književnik.

Novi dvobroj časopisa »Stvaranje« objavio nekoliko vih mladih pisaca.

O OU

rađova OA. B.

nagrađenih

Konkurs za masovne pesme

iu socijalističkoj izgradnji naše zemlje, fiskulturni pokret svakodnevno postaje masovniji i postiže sve veće sportske rezultate. Fiskulturnici treba da imaju svoje masovne pesme koje će ođražavati sadržinu naše fiskulture i potsticati ma postizanje još većih uspeha,

U pesmama treba da se ogleđa magBovVnost i svestranost naše fiskulture, korist koju ona pruža za razvitak zđravog i sposobnog čoveka, spremnog za izgradnju 1 odbranu zemlje. Kroz pesmu treba da se izražava snaga, radost i polet omladine, duh odanosti i ljubavi fiskulturnika pre ma socijalističkoj domovini.

Poređ opštih masovnih fiskulturnih pesama, mogu se posebno obraditi i razni motivi iz fiskulturnog života, kao: što su fiskulturni marševi, Titova štafeta, sletovi, krosevi itd. te razne grane fiskulture kao atletika, gimnastika, „planinarstvVo, smučanje, futbal itd. ·

Pravo učestvovanja imaju svi građani FNRJ. aZ najbolje rađove predviđene su tri nagrađe i to: prva 8.00 din., druga 5.000 din, i treća 3.000 din. Neke uspe)s· pesme koje ne buđu dobile prvu drugu ili treću nagrađu biće otkupljene.

Radove treba dđostavljati Fiskulturnom savezu Jugoslavije — Propagandno ođeljenje, Beograd — Moskovska ul. br. 12, EoĆ šifrom, a u posebnoj koverti nazna-

iti ime i prezime i adresu. 1 i

Rok dostavljania teksta masovnih pesama je 1 juli 1949,

BIBLIOGRAFIJA

Zbomik ođ literaturni sO> J. V. Staljina, Maksima Alekseja Tol-

Za Lenina, stavi, „Prilozi: Gorkoga, N. K. Krupske, stoja, V. Ivanova, Konstantina Fedjina, Romena Rolana i drugih. Izđalo Državno Wknigoizdatelstvo na Makeđoniia. Skopje, 1948 godine, strana 219, cena 47 dinara.

Đura Jakšić: Izabrane pripovetke. Sadržaj: Spahija, Sirota Banaćanka, Kri- vosečka mehana, Popa-Tihomir, Bela kućica, Ranjenik, Komađić Švajcarskog siPopović. Izđala „»Prosveta«, Zagreb, 1949 godine, strana 221, ćirilicom, cena 48 dinara.

Anatolij Kalenjin: Drugovi, roman. Sa ruskog preveo Živko Kostić. Izdala »Pro-

svjeta« Zagreb, 1949 godine, strana 252, cena 63 dinara. P. Novockij: Sovjetski teatar. Izđalo

Državno Kknigoizdatelstvo na Makedonija, Skopje, 1948 godine, strana 0. ı

REDAKCIONI ODBOR:

Jovan Popović, Čeđomir Minđerović, ' Marijan „Jurković, Ivan «Potrč, Vjekoslav Kaleb, Isak Samokovlija,

Janko Đonović | Dmitar Mitrev — –— _—___— _______ _— –--- _— —r———

PRETPLATA ZA KNJIZEVNE NOVINE

Za našu zemlju na 3 meseca 35 dinara,

na 6 meseci 7 đinara i na godinu dana 140 dinara

Za Inostranstvo: na 3 meseca 5) dinara,

na 6 meseci 100 dinara { na godinu dama · 200 dinara.

Rukopisi se no Vračaju, Broj čekovnog računa 1—90003%8

Poštanski fah 617

____ _________________________ | _— “–— O Ran,