Književne novine

UA

|

KNJ

SMRT FASIZMU — SLOBODA NA RODU!

BROOD 28 GODINA II

Adresa uredništva i administracije:

Francuska 7 — Telefon: 28-098

ORGAN SAVEZA

|

:. UZ PETU GODIŠNJICU | PRVOG KONGRESA KULTURNIH TI JAVNIH RADNIKA HRVATSKE |

Govoreći na Petom kongresu KPJ o zadacima Partije u odnosu na kulturu i umjetnost u razdoblju stare Jugoslavije — drug Đilas je rekao: »Partija je tek vı periođu pred rat počela sistematski da izgrađuje svoju liniju po pitanju kulture i da svoju politiku u oblasti kulture postavlja ikcao nerazdvojivi đio borbe za· oslobođenje narodnih masa«, i dalje, »Borba Partije na kulturnom sektoru prije rata jedan je od osnovnih razloga što je relativno velike broj kulturnih rad“ nika učestvovao u narodno-oslobodilačkoj borbi i što je većina naše inteligencije ostala vjerna narođu u vrijeme od 1941 do 1945 godine«.

U ovih nekoliko redaka sažet je put koji su prešli napredni kulturni radnici — oni istinski umjetnici — čija

·' stvaralačka djelatnost bijaše oduvijek

usmjerena najplemenitijem cilju: oslobođenju čovjeka od društvenih okova koji sputavaju.

U uslovima nacionalnog potlačivanja i besprimjernog ekonomskog izrabljivanja stare Jugoslavije — naj=talentiranija naša pera, najvrijedniji majstori naše likovne umjetnosti, najplodniji naši kulturmi radnici kretali su se desetljećima u čarobnom krugu dugova, bolnica, zatvora i groblja. Pa ipak vršeći nesebično i savjesno šVO= ju dužnost, umjetnici i kulturni rad= nici dolazili 6&u po logici svog vlasti= tog poziva u trajne i nnepomirljve sukobe s vladajućim poretkom, Onoga časa kada je naša Partija, pod vodstvom druga Tita, postavila svoju politiku u oblasti kulture »kao neraz–

| dvoini dio borbe za oslobođenje na~

rodnih masa« — tim časom bic je određen i jasno zacrtan težak o slavan put, kojim su pošli brojni javni i kulturi radnici naše zemlje. Kadđ &u došli dani odlučnih bitaka, teški da. ni Oslobodilačkog rata — naši su narodi, zahvaljujući svojoj Partiji, imali u redovima kulturnih radnika zna= tan broj veoma uglednih i vrijednih truđbenika umjetnosti i nauke, koji su od prvoga dana stavili sve svoje umne i fizičke sposobnosti u službu oružane borbe protiv okupatora i do. maćih izdajica, . Sjedinjeni s Partijom i cljelim na= rodom — vršeći svoju „dužnost kao kulturni radnici i sinovi svoje zemlje — na tom putu su pali iz Hrvatske: August Cesareec, književnik, Ivan Goran Kovačić, književnik, Ognjen Prica, novinar i publicista, Otokar Keršovani, publicista, dr Pavao Markovac, muzičar, dr Božidar Adžija, publicista, Grgur Karlovčan, književnik, Hasan Kikić, književnik, Veselin Mašleša, publicista. Ivan Lozica, kipar, Stevan „Galogaža, Književnik, dr Branko Ivakić, publicista, Janko Raduša, glumac, Safet Krupić, publicista, Ivan Rajn, slikar i mnogi drugi. Na oslobođenim područjima, ođ 1941, narod je požudno upijao prve elemente nauke i kulture, šavlađava2? pismenost i smielo usvajao kulturna dobra. Neprocijenjivu zašlugu u širenju prosvjete i kulture izvršile 6u jedinice naše Narodno-oslobodilačke vojske i partizanski odredi, To je i razumljivo s obzirom na đuboko revolucionarni i demokratski karakter naše Armije. Novi organi narodne vlasti — narodnooslobodđilački odbori, organizirali šu na oslobođenom i poluošlobođenom području raznoliku djelatnost, među kojima je briga za naku i kulturu zauzimala vidno mjesto. Eto nekoliko podataka o širjai i intenzitetu kulturmog života na o8lobođenom području republike Hrvifake, Gođine 1944 mi #mo na Oslobođenom području imali 1.051 osnovnu školu s 53.847 polaznika, U tim školama pođučavalo je i.700 učitelja. Godipe 1943 formiran je Kulturno= umjemnički otsjek pri ZAVNOH-u, koji je izvršio izvanredno važnu odluku u organizaciji kulturnog života. P njegovim rukovodstvom razvili su značajnu „djelatnost „muzičari (Bombardeli, Devčić, Diklić, Hatze, Hercigonja, Zlatić i drugi) i likovni radnici (Šimaga, Šestić, Mraz, Rajzer, MWbaba, Detoni, Prica itd). Nekoliko kakališnih družina, napose Centralna kagališna družina »August Cesarec (u kojož je radio i zaslužni naš marodni

hf ik August Cilić i redđatelj ĐoNB Petrović) upoznavali su bom ce | narod sa scenskom umjetap“ šću, Naša nakladđna djelatnost zašlu-

žuj i. posebnu pažnju, Desetak movina

u borbi« — »Narodni vojnik« — »Narodna prosvjeta« — »Jež« itd.) pored raznih brošura i knjiga & .područja društvenih nauka i beletri= stike — čije su naklade dostizale nekoliko hiljada primjeraka — govori rječito o presudnoj ulozi koju je izvršila štampa u foku minulog nmrata. Rad naših književnika (Dončević, Franičević, Rarković, Kaštelan, Štambuk, Marinković, Vitez itd, u velikoj mjeri pridonio je tome. Po značaju, opremi i kulturno-historijskoj vrijed= nosti treba ovdje istaći izdanje »Jame« Gorana Kovačića 8# ilustracijama Zlatka Price i Ede Murtića, linoreze Vanje Rađauša i Marijana Detonija, izdanje pjesama Vladimira „Nazora, te od marksističke literature izdanje »Historije SKP(b)«, i »Osnovi lenjinizma«. Sve ovo, jako značajno, ne odražava u potpunosti bogatstvo našeg kuljturnog života na oslobođenom područj}a u Hrvatskoj.

Joža HORVAT

Godine 1944 razvijaju se sve odlučnije borbe za konačno oslobođenje naše domovine. U takvoi sjtuaciji sazvan je Prvi kongres kultumih i javnih radnika Hrvatske.

Sazivački odbor u kome Jc L.lo tako značajnih imena iz našeg života kao što su Vjekoslav Afrić, glumac, Antun Augustinčić, kipar, dr. Vladimir Bakarić, publicista, Marijan Defoni, slikar, dr, Mlađen Ivković, publicista, Vjekoslav Kaleb, književnik, Vladimir Nazor, književnik, Vladimir Popović, pjensik, Marijan Stilinović, publicista, Vanja Radauš, kipar, Ivo Tijarđović, kompozitor i drugi, — upuito je poziv svim kulturnim i javnim radnicima i sazvao Kongres, koji se uskoro održao u oslobođenom Topuskom, od 25—28 juna 1944. Na tom Kongresu uzeo je pošredno i neposredno učešće zaišta veliki broj kulturnih i jJavmih radnika Hrvatske. Prisutni su stavili sebi u zađatak da jasno odgovore na brojna pitanja koja su se nametala 8 obzirom na poseban položaj u kome se nalazila zem-= lja i kulturni radmici u njoj. Među tim pitanjima sazivački odbor naročito je naglasio slijedeće: »Koja je zađaća umjetnosti i nauke u sađanjem zbivanju, koje su še sštvarala= čke mogućnosti očitovale u narodnom ustanku, kako će se sprovesti orga-– nizacija kulturnog rađa, da on obu.hvati po proštoru i sađržaju sve manifestacije oslobodilačke borbe, i konačno kako će se provesti cjelovitost, feorije i prakse, po kojoj će se akti= vizirati stvaralačke snage našeg narođa« (Iz proglasa sazivačkog odbora),

Nema nikakve sumnje da je saziv Kongresa i njegov rad prelazio okvi= re naše republike iako je sazvan kao Kongres kulturnih i javnih radnika Hrvatske. To dokazuje, među ostalim, i svojim „prisustvom predsjednika AVNOJ-a drug Ivan Ribar, pretstav“ nik srpskih javnih i kulturnih radnika drug Moša Pijade, pretstavnik Crne Gore drug Marko Vujačić, te pretstavnik Slovenske Ošsvobodđilne fronte, drug Jože Rus,

U trodnevnom rađu, Kongres je is-

crpio postavljene zadatke. Rezultat tog rada, kao i cjelokupam Kongres, bili su od ogromnog značaja za daljnji aktivitet kulturnih i javnih radđnika na oslobođenom kao i na okupiranom području. Ostat će historiji i budućim pokoljenjima da u cjelosti ocijene Partiju i narođ koji su u teškim danima Oslobodđilačkog ~zata smogli snage, đa tu, usrijed najtežeg rafnog puštošenja, održe trodnevno savjetovanje pjesnika, književnika, muzičara i likovnih radnika, kipara i glumaca, novinara i publicista, arhitekta i profesora, kojima cilj bijaše samo jeđan: pomoći marođ u borbi, ostvariti slobodu i fime sfvoriti sve ušlove za Wvestrani razvoj umjetnosti, kulture i nauke.

Od tih dana, pa na ovamo, dogođdi– lo &e mnogo toga. Prije svega, uspješno smo dovršili rat i ostvarili novu državnu zajednicu, Feđerativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju — bratsku zajednicu ravnopravnih maroda. Pod muđrim vođstvom naše Partije i druga Tita, narodi naše zemlje izgrađuju socijalizam i svakodnevno poboljšaju svoj život, Radni narod naše zemlje ostvaruje švoje najsmjelije snove — ostvaruje Titov pelogodišmji plan, U tom planu umjetnost i kultura, nauka i prosvjeta zauzimaju počasno mjesto kao što i počasno mjesto u mašoj stvarmoši zauzimaju pravi narodni aiatnici. Stubokom se izmjenio ekonomski i društveni položaj umjetnika, nauvijek su nestali dani poniženja i sramne „oskuđice. Dovoljno će biti ako spomenem da je u prošle dvije godine, dakle 1947 i 1948, za kulturu i prosvjetu u područiu NR Hrvatske utrošeno 513,790.000.— dinara, samo iz republikanskih izvora, đok je stara Jugosla= vija za te, iste potrebe osiguravala bijedne gvote, nevrijedne spomena, No ni brojke ne govore &ve. Da bismo ocijenili sav preobražaj koji je izvršen i koji se dalje vrši na tom polju, potrebno je prije svega naglasiti prelaz svih kulturnih dobara u ruke radnih jasan. Zahvaljujući činjenici da je sva

materijalna i tehnička baz.

kulturnog života u rukama naroda (kina, ldagališta, štamparije, galerije, muzeji, akademije, nakladni zavodi, tvornice papira itd.,) mi smo već danas postigli u toj oblasti takove rezi e o kojima su još jučer mogli tek sanjati najnapredniji umovi nsših narođa. Smatrajući da su te činjenice manje više svima poznate za ilustraoiju navođim tek jedan, karakterističan primjer: prema statističkim pođacima iz stare Jugoslavije u godini 1938 štampano jE 1.057 knjiga. Gođine 1948 u republici Hrvatskoj štampano je 1.200 knjiga. Dakle, prošle gođine štampano je samo u našoj republici više knjiga nego u cijeloj Jugoslaviji 1938-e godine.

I ne samo bO kvantitetu nego i po gađržaju i po formi mjenja se karakter djela maših umjetnika, naše kulture uopće. Mi već danas jasno UuOočavamo prve elemente nova gocijali'stičke kulture, Socijalistički realizam nije više nedostiživa težnja naših Umjetnika. »Socijalištički se realizam u književnošti može pojaviti samo kao

odraz činjenice socijalističkog &tvara–

nja, koje pruža rađna prakša, Može li se takav realizam pojaviti u našoj književnosti? Ne samo da može, već i

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJ MO

UTORKOM

PRIMERAK. 8 DINARA

D0stovanje Ljubljanske drame u Beogradu–

Gostovanje Ljubljanske. drame u Beogradu, od 1 do 3 jula, s dramom 1. Cankara »Sluge« | komedijom A. S.

- Gribojedova »Teško pametnom«, nije

bilo samo jedna od manifestacija po-

- vezahosti nacionalnih kultura naroda

mora, jer činjenice revolucionarno= ~

socijalističkog stvaranja kođ nas već a njihov broj stalno rašte.

postoje, Mi živimo i raćimo u zemlji gdje podvizi »slave, čast i herojstva« postaju činjenice toliko evakodnevne, da mnoge od njih ne bilježi čak ni štampa.« Premđa su ove riječi Maksima” razgovoru 3

Gorkog, zabilježene u mlađima gođin= 1934 — ipak one izvanredno ocrtavaju i današnje naše

'. stanje, Pod vodstvom naše Partije u.

uslovima koje razvoju umjetnosti i nauke pruža socijalizam, mi ćemo sve brže izgrađivati novu Meulturu, ošsloboditi naš narod mraka i nepismenosti, i za vječnu 6vojinu pređati mu dragocjene tekovine iz oblasti umjetnosti, nauke i kulture.

Prvi kongres kultumih i javnih radnika održan je u jeku žestokih borbi za ošlobođenje naše domovine. Pet gođina nakon toga, na dan kad se sjećamo tog Kongresa naš še na> rod nalazi u žestokim bitkama za išpunjenje našeg Prvog petogođišnjeg plana, u jeku ođjučmih bojeva za izgradnju socijalizma u našoj zemlji.

Prije pet gođina, naša je mala zemlja, u srcu neprijateljskog tabora, branila čast porobljenih narođa; danas brani čast slobodnih narođa i bije tešku bitku za ravnopravne odnose među šocijalističkim zemljama, nasuprot amoralnih teza i postupaka ' informbiroovskih klevetnika.

Prije pet godina, pored ostalih kultumih rađnika Jugoslavije, i kulturnji radnici Hrvatske, na svom Kon= gresu digli su Svoj glas protiv nasilja i bezakonja fašističkih zločinaca, Danas oni dižu svoj glas protiv informbiroovskih sablasti, koji pod maskom tobožnjih prijatelja naših narodm ugrožavaju cjelovitost naše socijalističke domovine, pokušavaju razbiti bratstvo i jedinstvo naših narođa, negiraju našu kulturu, falsificiraju našu prošlost.

Prvi kongres kulturnih i javnih radniks Hrvafske pretstavljao je zna= čajnu mobilizaciju u borbi protiv smrtnih neprijatelja naših naroda. Sjećanje na taj značajan događaj neka buđe mobilizacija kulturnih i javnih radnika protiv novih potpaljivača rata — angloameričkih imperijalista, neka bude mobilizacija naših snaga u borbi protiv informbiroovšskih shvatanja, protiv informbiroovskih metoda, protiv svirepe i zločinačke djelatnosii koiu pod zastavom In=formbiroa razvijaju međunarodni avanturišti, revizionisti i dezerteri revolucionarnog, socijalističkog fronta.

I na kraju — govoreći o kongresu kulturnih radnika Hrvatske iz 1944 — osjećam potrebu, i dužnost da pomenem čovjeka koga današ nema među nama. no koji je veoma zašlužan za održanje Kongresa makar je tek djelomično sudjelovao u. njegovom radu. Riječ je o velikom pjesniku i rodoljubu Vladimiru Nazoru,

Bio je u blizini mjesta gdje se održavao Kongres, spremio se na nj, no zbog zdravlja morao je svoj put odgodifti. I tako na otvorenje tek što nije stigao, a danas, na petogodišnjicu Kongresa — tek što nas je ostavio. Nažalost zauvijek.. Pa ipak, i onda i sada. on nas je lišio prava đa govorimo o hjegovoj otsutnosti, a još više da govorimo o njemu bez njega. Ne mogavši stići na Kongres, uputio mu je pismo koje je završio riječi= ma: »U čvrstom uvjerenju da će vaše nastojanje biti klica maše nove preporođene Nulture, najsrđačnije vas pozdravlja i ž*li vam svaki uspjeh vaš sijeđi đrug — Vladimir Nazor,

Danas njega opet među nama nema, No kao i onda njegova je riječ ovdje. Pjesme »Rusija majko« i »Osama“ ljen đub« rječita su svjedđočanstva o velikom pjesniku, vjernom simu svoje domovine, koji je do posljednjeg časa stajao na braniku naših narođa, istine i pravde, Takav služit će za pri« mjer budućim pokolenjima, pjesnicima i umjetnicima napose..

»Živimo u dane kad «se zbivaju stvari još neviđene... Pjesma, kip, Slika, muzika, glumačka igra, recitacija, pjevanje it, -— snažna su sred stva i u svrhu borbe, osobito kad ih noše krila prave wmjetnosti... Ima zbivanja u povjesti ljudskoj kad e pravi umjetnik prometne, u borca. Sramota je kulturnom radniku koji se u pravi čas 1 tom svome pozivu ne ođazove!« — To su riječi Vladimira Nazora koje je uputio svim kulturim i javnim radnicima, pozivajući ih na Kongres. I danas — boriti se protiv informbiroovskih kleveta i la= ži, boriti se protiv informbiroovskih metođa i poštupaka, nije više samo zađatak državnih i partijskih funkci„. onera, te kultumih radnika komuni= sta i parfijaca, Nemilosrdni progoni

· nepokolebljivih revolucionara u zem-. ljama narodne demokracije, posljed~

nji zločini u Albaniji, sramna izdaja koja je izvršena nad našim življem u Koruškoj — sve to obvezuje da. nas svakog čovjeka, umjetnika na

se, na odlučnu, svestranu i Gebcutbe dnu borbu protiv svega onog što prete stavlja Informbiro.i svega onog što je # njime u vezi. To od nas traži ne samo naša savjest; partija, u ovome času to od mm# traži domovina i narod kome pripađumo.

daaa

'ta postalo

socijalističke Jugoslavije, jedna od O nih međurepubličnih razmena umetničkih ostvarenja i iskustava koje su praksa naše Rkultume politike. Ovo je gostovanje kvalitetom rezultakulturni događaj opštejugoslovenskog značaja. Dostignuća do kojih se Ljubljanska drama uzdigla u slovenačkim razmerima, poka=zala su se i van tih užih razmera, u

| glavnom gradu FNRJ, kao visoka do“

stignuća, kao uspeh jugoslovenskog

| pozorišta. Pretstava Ćankarevih »Slu-

gu« po približavanju isfinskom scen= skom realizmu može da buđe pouka i

· pofsticaj za ostala pozorišta Jugosla-

vije, : Ako je pretstava Gribojeđovl]jeve

| komedije »Teško pametnom«, prika-

zane u Beograđu prvi put 1 to u do-

'brom poetskom prevodu J. Vidđmara,

pokazala stilsko jeđinstvo kroz sve likove i scene, bez obzira na to da li je interpretacija teksta i likova

„potpuno adekvaina, pretstava Canka= · revih »Slugue u režiji Slavka Jana

'pružila je dosad najčistijega Cankara, takoreći ofkrila snažni

realizam o-

vog društvenog kritičara i borca, te

je Cankarev tekst kroz realističnu in=

·terpretaciju sinuo jasnim sjajem, u 'kome se gube sitne romantično-sim-

· bolične senke i izvesna poetizirajuća

· opterećenja govomog tfekšta a dolazi

do punog izražaja đuboka istinitost sadržaja. Sem toga, na sceni beogradskog

Narodnog pozorišta potvrđio &e anšambl Ljubljanske drame kao harmonično jedinstven, visoko disciplimovan { uigran ansambl, kao ansambl koji nije samo zbir glumačkih falenata Sposobnih za uživljavanje u tekst, za tranšformacije. za kreiranje likova i stvaranje adekvatnih odnosa na sceni, nego kao umetničko telo koje u celini pretstavlja kvalitet. Ističuči da je režija Slavka Jana verna autoru, da je pretstava građena na onim naprednim polaznim tačkama s kojih danas određujemo vred Most umetnićke veličine i društvenog

značaja Cankarevog dela, slovenački”

kritičar Drago Šega pisao je, povodom premijere mu Ljubljanskoj drami, u »Književnim novinama« od 15 marta ove gođine:

»Biti veran autoru u »Slugama« utoliko je više na svom mestu, što je baš ova drama bila ono Cankarevo delo koje su pre rata, ne 8#amo u našoj publicistici, nego i na našoj Dpozornici najmanje razumeli i koje je bilo najsamovoljnije tumačeno, U prvom delu drame satirični elementi bili su doterani do one krajnje granice

· gde već počinje neozbiljna lakrđija;

a ova se u drugom delu iznenađa izvrgla u ftrageđiju, koja je svojom mističnom atmosferom opominjala više na. liturgiski obred nego na pozorišnu pretstavu. Na taj način se Cankarevo delo raspalo na dva dela, gde glavni junak Jerman u drugom delu prividno opovrgava Ono za šta se u Dprvom delu borio. Izbrisana je bila centralna ideja drame: vera u pobedu revolucionarnih snaga, vera u pobeđu radničke klase, koju drama ispoveda jednakom snagom i doslednošću na

Jovan POPOVIĆ

svome početku kao i na šsvome kraju; bio je izbrisan tragični nastavak drame koji počinje već ıl prvom prizoru i koji se organski penje uporedo & razvojem dramskog zbivanja i priprema Jermanov „konačni sukob između njegove dužnosti premn društvu i dužnosti prema majci; izbrisana je bila uloga onih prljavih zakulisnih sredstava borbe kojima se služi Župnik da Jermana baci na kolena; izbrisana je bila bitna okolnošt, a to je da Jerman ne straaa zbog svoje, nego zbog tuđe krivice. Zbog svega toga 'drama nije zazvučala onako kako je u svojoj jedinstvenoj neđeljivoj celini morala zazvučati: kao strahovita „umetnička optužba i osuda buržoaskog društva koja rađa sluge ili pak od usoravnih ljudi stvara sluge silom, i koje na moralu robovanja čoveka čoveku zasniva svoju vlast.

Pretstava koju smo gleđali uverila nas, je da su reditelj i glumci pokazali najveću vernost Cankaru upravo

oživljujući one duboke realistime e=,

lemente koji su bitni u ovoj potresno istinitoj drami, napisanoj 1910, u jednom teškom periođu društvenog Života Slovenije iz koga je Canka video izlaz u pobedi revolucionarne kla se, U pretstavi je sve motivisano. likovi žive u svojoj Dplaštičnoj individualiziranosti, situacije su sugestivne, i čitava dramska radnja je jednovita, bez ikakve disparatnosti, Ova pretstava nas je još jednom, uverila koliko je Cankar snažan dramski pisac, koliko on mogućnosti daje režiji i glumi za ostvarenje umetnički istinite &like koja optužuje i zahteva revolucionarnu izmenu društva. Ansambl Ljubljanske đrame, pod rukovodstvom reditelja Jana, građio je ma tim mogućnostima, i izgrađivši visoke scenske realizacije na tim mogućnostima teksta ođužio se autoru.

Treba istaći da u pretstavi nema nepotrebnog Ššaržiranja 'ikova, ni patetike u govoru i gestovima. Likovi su individualizirani sve do govora, replike odgovaraju upravo onim ličnostima koje su ostvarene na &#cemi na osnovu Cankarevog teksta,

Ubedljivo je dat prvi čin, kada seo-

„Ska, inteligencija očekuje rezultate iz» ,

bora, i kada se besprincipijelni libeTali srozavaju. do beskičmenjaka sazmavšj da su u oknugu pobedili klerikalci iako su u selu pobedili liberali s jednim glasom većine, Iako je sam pisac sa sftrasnim prezirom slikao pretstavnike liberala a s gnevom klerikalce — koji su jednako nenarodni, na sceni ti likovi nisu ispali groteskne figure, nego šu ubedljivi, bilo da je to razmetljivi liberal Komar (Pavle Kovič), bilo pritiskom reakcije utučeni Hvaštja (Fran Lipah) koji posle pobede klerikalaca zahteva da ga Komar moli na kolenima za oproštenje i postiže to. Drugi čin, koji bi mogao biti karikaturalno „groteskan zbog beskičmenjačkog metanisanja »liberalnih« učitelja pređ Župnikom i Hvastjom, nije postao takav zbog uverljivo izgrađenih likova i odnosa.

U toj sredini od samog početka nenametljivo se a uverljivo ističe učitelj Jerman (Stane Sever), koji je nepokolebljiv i prema klerikalcima i prema liberalima i bori še za ljude, bori se da načini ljuđe od onih kojih su vlađajući načinili sluge. Uloga

PISCU »MILADE GARDE«

O godišnjici naših ustanaka

Početnik ja sam, tek mrčim prste

Dlaho zatežem luk,

a ti si ratnik desnice čvrste,

prekaljen sijedi vuk,

pa ipak, druže, ne buđi ljut što mislim danas i na tvoj put.

Sad između nas kopaju raku

i dižu sivi plot,

daju nam dužnost naopaku:

u bunker — nasuprot.

A ti nam sakri žive i mrtve i punim glasom — prećuta žrtve,

Koliko naših mlađića pade —

ko da pogođi broj —

gardista miadih na hiljade,

druz im je Oleg tvoj;

a ti se nađe, sudija glavni, da im grobove sa zen,\ljom sravni,

Mnoge djevojke slisti a boju

čelična tuča gruba,

poneka liči na Ulju tvoju, druga je Ševocov Ljuba.

Pa zašto srea majkama kidaš, marame bijele s mogila, skidaš”?

Heroja nećeš zbrisafi lako

dekretom niti mukom,

zsarezan on je u srce svako pažljivo, dragom rukom, j Ponos i tuga, u vječnoj smjeni, čuvaju stražu besmrinoj sleni

I čuj odgovor »narođa malog« \ to zbori zemlja moja:

uz našeg svakog junaka palog slavimo Koševoja., U srcu naših miliona i čavamo Garđu Krasnođona,

borca za nevo društvo, borca koji sam za sebe kaže da nema volje za mučeništvo a nema nage da bude junak — a ipak prima borbu jer oseća da mu je to dužnost, Stane Sever izgradio je do detalja, sa velikim re=gistrom u osećanju i tonu, bez grubih efekata i bez patosa, ali s upor= nim intenzitetom. U liku Jermana nema disparatnosti i preloma ni kada on momentano klone u dilemi zbog umiruće majke, kada se oseća nemoćan i umoran i predaje borbu u ruke kovaču Kalanderu, govoreći da će te ruke iskovati svet, Diskretno intenzivan je Jermanov dvoboj s Župnikom, koga je Milan Skrbinšek prikazao kao pretstavnika vojujuće crkve, koji gazi preko svih prepreka a po potrebi radi glavnog cilja, vlasti, ne polaže mnogo na veru i slične „akciđencije. Nadmoćnost u foj borbi, u kojoj Župnik hoće da ga baci na kolena ako ne drukčije a ono preko osećanja za umiru= ću a pobožnu majku, Sever postiže bez, jakih fonova, jednim unutarnjim in= tenzitetom. Njegovo ponovo ušpravljanje posle trenuinoga klonuća, kada ponovo prihvata borbu i doziva novi život, ne dolazi kao iznenadni preo= kret, jer je Sever uspeo da uveri gle daoce da Jerman ne može ođustati od borbe,

Seena političkog sastanka u krčmi,

koja se završava time da razjarena ·

maša kidiše na Jermana i grupu 60cijalista da ih uništi, a kovač Kalan= der zaustavlja masu dignutem &toli= com, vrlo je uspela scena masa, raz= rađena do pojedinca i đo pojedinačnoSti a potpuno celovita u scenskoj vred nosti. Treba istaći da ni kovač Ka-= lander. (Janez Cesar) fizički džin a skromni uporni pobornik ideje socijalizma, nije ispao simbolična figura, iako je fo mogao ispasti zbog malog broja revolucionarnih radnika prema likujućoj klerikalnoj masi.

Ono što u čitavoj pretstavi najviše impresionira, to nije samo dobra in= terpretacija pojedinih uloga i dobar odnos između likova, nego visoki ni= vo Sskupne igre, koji ođaje i Vrlo solidan ansambl i vrlo šavesnog | anaž= nog reditelja, Iz niza glumačkih inter= pretatora pojedinih uloga freba ista= ći bar nekoliko, iako i drugi zaslužuju da se upamte. Bez {ifrunke sentimentalnih šablona ostvarila je,ulogu stare i bolesne majke Jermanove Ma= Tija Vera kroz mali broj scenskih pokreta i reči, Ančka Levarjeva, Mira Danilova i Viđa Juwanova oživele su na sceni tri vrlo izdiferencirane učiteljice, od kojih Ančka Levarjeva tihu Lojzku koja pritiče kao saputnik i saborac Jermanu kađa je on najviše razočaran i nesrećan, Izgrađeni su likovi upravitelja osnovne čkole (Edvard Gregorin), lekara (V. Skrbinšek), pretsednika opštine (D. Zupan), pija= nice Piseka (M. Bajc), ludog Nacea (N. Simončič).

Pored manjih zamerki koje bi e mogle učiniti i ovoj uspeloj pretstavi, jednu treba izneti: scenografija inž. arh. Viktora Molke ođuđara od realističnog stila pretstave, iako je intere=santna, Realistički dekor, razume-~se,

· ne mora biti do peđantnosti poduda~

ran s prikazanim mestom zbivanja, i ne treba da buđe naturalistički »veran«, Ali remeti realistični &til scene ako pored toga što je kuća prikazana u shematičnom prešeku, još i zaveše padaju preko nagoveštenih zidova.

Slavko Jan, koji je režirao »Sluge dao je kvalitetnu i stilsku interpreta=ciju Čackoga, kritičkog rezonera u ko= medđiji »Teško pametnome«, „Čitava pretstava, koju je režirao B, Gavela, održana je u jednom stilu i đobra je po skupnoj igri, što naročito treba ime taći kođ trećeg čina, u kome je pri« kazano veliko mnoštvo gostiju m prijemu kod Famusova, Ograničenog 1 samouverenog, reakcionarnog ari> štokratu igrao je Štane Sever, inter=

pretator Jermaha, kcji je iznenadio

gledaoce #vojom vanrednom sposubnošću glumačke transformacije u &asvim suprotne uloge.

Klasičnom komedijom Gribojedova, koja je sva u konverzaciji u atihowi= ma, u finim Kkarakterizacijama i replikama, Ljubljanska drama je pos kazala da je na visini i kađ daje kos mađ za koji je potrebno oživeti tuđu sredinu jedne minule epohe i naći ati koji odgovara toj epohi

Naša nova, socijalistička jugoslovenska Rultura ne razvija še amo u jednom ili malom broju centara, ne= go je taj razvoj uzeo širokog maha. GQ tome je sveđočilo i gostovanje trina= est provinciskih wpozorišta Srbije u Beogradu, Ljubljansko pozorište, kao

i Makedonski teatar, sem toga što sa

pozorišta republičnih centara još u i pozorišta sa specifičnim nacionalnim osobinama i posebnim jezicima. Kada Ljubljansko pozorište dostiže vrlo vie soke rezultate, onda je to pobeda ka“ ko slovenačke tako i jugošlovenske kulture, isto kao što su ušpesi Ma* keđonskog pozorišta ponos nove jugoslovenske kulture, Naša socijalistička kultura s uspehom,se razvija upravo na toj osnovi oslobođene individualno sti svakog od naših naroda, I na” toj osnovi punog rascvata nacionalnih formi za socijalistički sadržaj naša nova kullura postiže onaj polet koji

pi ae e or PR ART Ni Sp A AIR o HT OBBUAI Sa:O Rea ay i O OOU POO

ape ga 20

Aaa.

—-