Književne novine

| Ti

TEA Vai

DIM | OE

Pet časova popodne, a njih nema. Upravo, sedmorica su došla, ali to je 'Buviše mali broj da bi 6e poveo razgo-

__Vor o stvari radi koje je sastanak sa-

van, Jedan među njima, koji se dovezao biciklom, pravđa seljake tim? Što nemaju satova, a drugi opet k5?? 'da oni meće s njiva dok mrak ne legna „po selu.

8. Ovi što su stigli u dogovoreni čas poSsedali u hlei pod rascvalom lipom, puše i sećaju se rata, Jedan duva u otvorenu kutiju da mu se duvan malo odvlaži i tako secka svoju priču o dve'ma krmačama koje je sa svojim sinom 'Bgonio jedne zimske noći odavde iz Lo'aničkog Polja u Bosnu, za partizane. | — Do Drine su išle k'o na korito, ali na Drini da vidiš moje muke i ne"sreće, Neće na led, neće đa im platiš. Priđu vodi, njušnu led, pa natrag, k'o da i neko za rep povuče. I još rokću, seme im se zatrlo.

___Seljak onda pošalje dete kući svog

kuma, koji je takođe radio za partizane, po torbicu kukuruza, a on osta= ne kod krmača. Mali se vrati, i otac . krene polako preko Drine prosipajući Rkukuruze po ledu za sobom, krmače za njim, a mališan za krmačama, kao zaštilnica, Tako pređu na bosansku atranu.” EE

— Tebi se zamalo krmače ne oteše, a ja sam vola preveo preko Drine, vola, druškane! Stigoše još petorica, među njima i jedan visok mršav čovek tankih žutih brčića, & nekom belinom na jednom oku. Ovi pod lipom, orni za šalu, švrzoše ga da im ispriča kako je uz rat razgovarao s jednim Prancuzcm, upravo kako je Francuz pnberao od njega kao od vuka.

— Ajđe, Milovan= date ljudi čuju.

— Znate vi to, — brani se Milovan, a po izrazu lica vidi se da je voljan za priču.

U kuću Milovana Lukića, ovđe na Drini, partizani su svraćali kao u svoj „Štab. Nije uvek imao čime da ih počasti, ali sigurno sklonište kod njega 'Ššu vazda mogli da nađu. Bilo da su ovuđa prelazili iz Bosne u Srbiju ili iz Srbije u Bosnu, kuriri i terenci dolazili su Milovanu kao čoveku duboko uraslu u pokret i vatru revolucije.

Kad se našao u zatvoru u Šapcu, Milovan nije nikoga odao, niti je neprijatelju ma šta kazao o Oslobodilačkoj vojsci koja je preko Drine tkala tamo i ovamo kao čunkovi preko osnove. Pred gestapovcima se kleo da bi im komunistu Slobodana Borisavljevića živa doveo, samo da mu šaka padne. A Slobodan se u njegovoj kući osećao kao u svojoj, Milovan je znao i koje jelo on najviše voli i kojim se biljcem najrađije pokriva.

Premlaćen i jzgažen po celom telu, „Milavan Lukić doteran je najzad u MNemačku, na prisilan rad. Odatle ga bace u Francusku, gde dočeka inva“ziju i odmah požuri u susret savezni·čkoj vojsci. Provlačeći se kroz borbene linije na zapad, Milovan zapadne :igmeđu dve vatre: u leđa mu pucaju Nemci, u prsa saveznici.

— Pljušti kugla, riču topovi, a avioni samo Što mi za kapu ne zapinju. Napred ne mogu, natrag ne bi smeo ni da mogu, ali i ako je ginuti, bolje je, velim, da sam bliže prijatelju nego neprijatelju. Savijem še i preko ne> kakve pšenice poletim k'o krilat, kad Ji u jednoj uvalici čuči gologlav čovek, Francuz je, mislim, druga nacija ne može biti. »Burazeru, kažem mu svojim: jezikom, kud bi še moglo iz ove vatre?«, a Francuz skoči pa preko pšenice, Strela ga ne bi stigla. »Burazeru, svoji smo, smrt, fašizmu, burazeru«, a on grabi, seva čovek k'o "da ga vile nose.

_ Seljaci se smeju.

in%— Sad i ja mogu đa se smejem, nastavlja Milovan — ali onda mi nije bilo dđo toga. Nemci iza mene, še mi se čini da u me gađaju, samo ne mogu da pogode, a saveznici iza jedne

šume, još su podaleko. U trku naga-·

zim na nemački poljski telefon, prekinem nekako žicu, pa još brže napred. To je bila poslednja šteta koju sam maneo fašizmu, jer tog dana, popodne, rukov'o sam se s prvim AmeriRkancem. Gojko BANOVIĆ ~

Dok je Milovan došao đo &aveznika, pod lipom se iskupilo podošta &el'aka. Naoblači se i krupne kaplje kiša počeše da se zabijaju u prašinu po putu, pa 6e ljudi digoše i pohitaše u školu kao pčele u ! ošnicu. Jedni u lupe, drugi na klupe, a onaj što je dojahao bicikl stade iza katedre i poče izdaleka da kruži oko sopstveničkih duša u učionici:

»Da bi zajedničkim sredstvima za proizvodnju i zajednikim radom organizovali zadružno gazdinštvo sa na– prednom „organizacijom, planskom proizvodnjom i visokom produktivnošću rada.., i time ostvarili bolji i kul_ turniji život, radni seljaci sela... sreza,..« |!

„Iza reči »sela« i »sreza« u Uglednim · pravilima stoji nekoliko tačaka, ali te praznine Paja odmah popuni odgova– rajučim nazivima:

»Radni seljaci sela Lozničkog Polja

M. Nikolajević: Crtež

— Vi ste, drugovi, malopre čuli kako smo mi u ratu sve od sebe davali za slobodu, za ovu državu. Davali svinje, đavali volove, davali krv svoju, a Milovan Lukić je i u Francuskoj sekao fašističke žice. Je li tako?

Seljaci potbvrđiše.

— Vidite, u ratu smo bili među prvima, a sada smo poslednji. Sramota je, drugovi, što u našem selu još nije osnovana radna zadruga.

— Da vidimo prvo kako će proći oni što su već u zadrugama — dočeka jedan glas iz prvih klupa.

U ustanku nismo čekali da vidimo 'šta će biti s onima koji su se prvi latili oružja. Nego, drugovi, da se mi sad dogovorimo hoćemo li u zadrugu dili mećemo.

Milovan Lukić, koji onako đugačak i krakat nije mogao đa se smesti u đačku klupu, stupi korak napred pored zida uz koji je stajao i pruži prema ktitedri ruku s tri ispružena prsta:

— Ja 'oću, piši me, Pajo.

Paja se osmehnu: i

— Dobro, dobro, A šta oštali đrugovi misle?

Ostali ćute.

Javi se jedan u šeširu i kožuhu:

— Ne rađi se to, Pajo, tako. Ljudi moraju da znaju kakva se zadruga osniva, u kakvu kuću treba da uđu.

Paja izvadi iz džepa knjižicu sa sivim. koricama:

— Ovo su, drugovi, Ugledna pravila za seljačke radne zadruge. Postoje četiri tipa tih zadruga.

Neko odmah zape za ono »četiri tipa«: — Šta je to tip, kako mu to dođe?

Paja malo poćuta, pa će:

— To je kao ono sa zadružnim domovima. Sve su domovi, ali nisu sve isti tipovi, Prislušaj, pa ćeš videti.

Na kraju, kad objasni razliku između pojedinih tipova, on sam predloži da &e pročitaju pravila za treći tip zađruga. Skup &e &loži.

OSMA SEKCIJA

(Nastavak sa treće strane)

ždi kao da je pozna jesen. Ovde — u baraci — kroz radost pesme, osećaš kako pali sunce mladalačkog ođuševljenja, kako zapljuskuju vali snage i vere u pobedu.

— Drugovi, — govori komandant Joza Jerković — za sad samo po dva udarnika i po tri pohvaljena iz svake čete, Birajte najbolje među najboljima, Do kraja akcije ima vremena pa će vas većina biti udarnici. Ovih dana, drugovi, naša brigada treba da se nazove četiri put udarnom! — Poslednje reči izgubile su se u burnom klicanju, Trebalo je čekati dugo dok še oduševljenje stišalo, Tada je nastavio, — Ovu čast, drugovi, zaslužili '8mo i ponošno ćemo je proslaviti oko naših logorskih vatri, Premašili smo naš plan i pored kiše koja nam je oduzela oko dve hiljade radnih sati. Radili smo po najvećem blatu. Nije nam bilo teško da put oblažemo da&kama kako nam točkovi kolica ne bi upađali u glib. Ali zato, drugovi, završili smo našu obavezu pre roka. Tako ćemo raditi i u buduće, Što bolje možemo — jer smo 6&vesni za koga radimo, Jer znamo da fime ubrzavamo izgradnju socijalizma, jer znamo da je naš rad najbolji odgovor svima onima koji nisu uspeli, niti će ikad uspeti da naš pokolebaju i skrenu 5 puta istine, kojim nas sigurnom i čvrstom rukom vođi drug Tito i Partija!

· Odđuševljenim poklicima zagušene #u njegove poslednje reči,

— A sad drugovi, počnite s predlozima! Prvi, jednoglasno izabrani udarnik je Stanko Brnas, ponos brigade, višestruki uđarnik, pokretač pesme i šale. Omladinci radosno i jednoglasno pozdravljaju njegov izbor, Stanko stoji rumen od ponosa i njegove zahvalne, ushićene oči prelaze s jednog na drugo nasmejano lice.

— Živeo Stanko! Napred drugovi! — prolamaju se uzvici. \

Onda se ređaju drugi. Svi su jednoglasno izabrani. | — Kao prvog od pohvaljeni:., drugovi, predlažem da uzmemo malog Martina Ilića, — javlja se omladđinac s »galerije«.

Žena do mene sva zajapurena, vuče me za rukav: — to, mog sina! To je moj sin!,.., — Tamno rumenilo oblilo joj je obraze, jedva govori od uzbuđenja, Bucmasti mališan se smeje i gleda pobednički u majku. Drugovi viču njegovo ime i iz sve &nage uđaraju dlanovima.

— Bravo Martine! Živeo naš mali Martin!

Dve Stane, Milja, Nikola, Stanko samo &u nekoliko, koje sam muožća slučajno odabrala. Srela sam ih kasnije još i boljh! Bezbroj likcva, plavih ili smeđih, preplanula lica i vedra, smela pogleđa. Danas su #e &vi slili u jedno veliko, drago ice, čije crte odišu 8nagom i odlučnošću — u lice fReje Domovine.

Sreza lozničkog udružuju se u Seljačku radnu zadrugu...s«

— Kako da nazovemo ovu &voju zadrugu? Jedan čiča čupavih ušiju kucnu o pod štapom na koji se bio naslonio:

— Ovaj naš Paja 'oće da krsti dete koje se još nije ni rodilo.

Posle prilično dugog smišljanja i pogađanja složiše se da bi zadrugu trebalo nazvati imenom Dragoljuba Popovića, prvog komesara Prve lozničke čete, koji je poginuo 1941 godine. Dalje čitanje pravila teklo je 8poro, sa· zastajkivanjem zbog čestih upadica seljaka. Jedan Je pitao šta je »amocrtizacija«, drugi tražio da mu se protumači reč »perspektiva«, trećeg su zbunili izrazi »minimum« i »kategorija«. Jedna žena s mrežom na kosi zahtevala je đa joj se ponovi član koji govori o bremenitim članicama zadruge. — Zadrugu može osnovati najmanje deset domaćinstava. Dosad se javio sanio Milovan Lukić,

Javiše se i drugi. Teško, #8 oklevamjem, ali se javiše. Paja zapisa: Boško Dimitrijević, Mita Despotović, Radojko Mitrović, Vidoje Toković, Branko Obrenović, Rađomir Đukić, Rade Komarčević, Miladin Pavlović, Sava Radđovanović.

Jedan od onih koji ne htedoše u Pajin spisak promumlja iz ćoška Mučionice: i — Smeju li zadrugari da zapale šveću kad im je slava? Ja sam čuo da ne smeju. O

Paja isteže vrat i zagleda še u Ćošak: \

— Čućeš ti i kako milicija kupi zadrugare u kamione i odvodi ih na prisilne rađove, kako vukodlaci noču izvade iz zemlje svako zrno koje zadrugari danju poseju. Svašta šeć ti još čuti, |

Mlad čovek diže se iz klupe i raširi ruke:

— Ja sam ušao ženi u kuću, to znate. Ženina mati neće u zadrugu, ja i žena 'oćemo, pa jedva čekam da Sštara otegne papke.

— Zar tebi tašta sudi?

— Zemlja je na njo1.

Za ovim ustade čovek na nulu ošišan i iskreno se ispavedi:

—.Ja, drugovi. volim da pijem. Ako se uveče napijem, sutradan sam mamuram i nisam za posao, a u zadruzi, vele, toga ne sme da bude.

Neko ga pravda:

— Ni svi prsti na ruci nisu jednaki,

Pade i ovo pitanje:

'— Da Ji bi' ja, ako uđem u zadrugu, mog'o da radim na državnom dobru? i

Paja stade da lista po Pravilima, napređ — natrag, đok ne pronađe član koji takvu mogućnost predviđa.

Izabraše Privremeni odbor od pet lica. Kad se dobije ođobrenje za osnivanje zadruge, sazvaće se ošnivačka skupština. ;

U sumrak seljaci počeše da se ra-

· gilaze. Milovan Iaikić uverava Paju:

— Do skupštine će pola sela biti naše, Sutra ću ja u agitaciju, od kuće do kuće. Još da sam školovan i jak na reči k'o ti...

RETROSPERTIVNA IZLOŽBA B. JAKCA

U Mođemoj galeriji u Ljubljani otvorena je retrospektivna izložba radova &loVćnačkog slikara Božiđara Jakca,

Izložba daje pregled Jakčevog dosađaŠmjeg stvaranja. Grafika, kojoj se Jakac naročito posvetio i s njom snažno afirmisao, zastupliena je u velikom opsegu (crt suha igla, kredđa, ba -rorez), dok je od ostalih slikarsških radova izložen manji đeo « i celokupnog umetnikovog stvaranja.

— KRJIŽEVNEINOVINE =

OVOR

___KULTURNR DELATNOST

; T

TURSKE MANJINE U

Mustafa KARAHASAN

U Narodnoi Republici Makedoniji živi više desetina hiljada Turaka, Oislobođenje naše zemlje zateklo je tursku manjina na veoma niskom nivou kulture, Zaostalost turske manjine na polju kulture i prosvete jeste u stva... rezultat dugogodišnjeg feudalnog i kapitalističkog probolja= vanja.

Za proteklih pet godina slobodnog života turska manjina je postigla vidne rezultate na polju prosvećivanja.

Turci koji žive u Makedoniji danas imaju preko 104 osnovne škol, 3 ambulante, 5 sedmoletki i nekoliko odeljenja u, emotpunim gimnazijama, U toku ov- godine 10.628 turske dece pohađa osnovne škole i progim–nazije. Po svir školama rade preko 165 turskih učitelja iz redova radnika, seljaka i poštene inteligencije. Od oslobođenia do danas održano je

'za turske učitelje nekoliko peđago-

ških "ursev: jedan od godinu dana, — na kojima je bilo preko 200 učesnika. Narodna vijası je dala i daje sve ušlove za sfvaranje novog učiteljskog kadr. za prosvetni razvoj turske manjine. U toku ove godine formiraće se svuda sedmoletke, a Ostala turska de.a koja su završila sedam razreda škole biće upisana u razne sftri Žne škole i gimnazije. Ovog leta u Skoplju, Bitolju i Štipu rade tri kursa iz kojih “e izaći nov kadar potreban za novo formirane i otfvorene školi: kao i predužne ošnovne škole sa višim razredima. Iz redova furske manjine ima i studenata na Skopskom univerzitetu i u ostalim višim školama FNRJ.

Značajni rezultati postignuti su i u borbi protiv nepismenosti, Među furskim stanovništvom bilo je 1944 godine preko 98.000 nepismenih. Do danas ih je opismenjeno preko 20.000. U ovom neobično važnom radu pod rukovodstvom Partije turski učitelji ulažu velike napore. Borba protiv nepismenosti kod furske manjine popraćena je političkim rađom,. Vlada Narodne Republike Makedonije „nagradila je sa preko 40.000 dinara pojedine wmčitelje iz redova turske manjine, Učiteljice Taliha Ahmet, Rufije Sukri, Naksiie Fetah i druge dobile su po 30.000 dinara. Pionirka Turkinja Nermin Hasan nagrađena je sa 5.000 dinara.

Na kulturnom i umefničkom polju turska manjina postiže dobre rezultafe koji ujedno otkrivaju pred nama njene stvaralačl:e snage; u Skoplju »Jeni Jole sa preko 300 aktivnih članova, u MBitolju »Kardes-lik« sa 67 aktivnih članova, u selu Kremenici »Birlik« u Ohriđu »Djelale u Kumanovu »J. Husejin«, u Titovelesu »Sefki Sali«, u selu „Kanatflar (okolina Prilepa »Birlik«, a u Prilepu »Jeni Dunja+•+ i u drugim mestira i srezovima Makeđonij gde žive Turci ima preko 15 kulturno-prosvetnih i umet= ničkih društava. Među njima se ističe skopsko tursko kulturno umetnič-

1 i

MAKEDONIJI

ko društvo »Jeni Jol«„koje ima 8Ve. sekcije u svom BšastavU.”

Preko ovih društava turska manjina skuplja svoje narodne pesme, Oživotvoruje svoje Nnacionalno-folklorne igre i daje pozorišne komade iz svoga Života. Komadi »Hadjer« i »Inađirmak« davani su preko 15 puta U Skoplju, Kumanovu, tipu, Titovelesu, Svet Nikolskom i selima istoš sreza. Umetničkom rečju „napredni T'urci preko svojih društava doprineli su omasovljaviju radnih zadruga u srezovima gde žive radni seljaci turske manjine. Posle posete »Jeni Jola« u srezu Svetonikoiskom radna zadruga Jeni Hajat« se još više omagsovila. Razna društva imaju svoje horove, diletantske sekcije itd, Pevačka i muzička grupa »Jeni Jol« redovno ispunjava emisije na Sskopskoj Rađio stanici. Sve to dokazuje veliku brigu naše Partije za kulturni razvoj turske manjine, Na smotrama prošle godine povodom, proslave Ilindana i 11 oktobra »Jeni Jol« je magrađen sa 40.000 dinara.

U Makeđoniji ima i &peicjalnih biblioteka za tursku manjinu. U tim bibliotekama ima nekoliko hiljada knjiga Neki domovi kulture imaju i radio aparate. Do sađa je održano više predavanja na turskom jeziku i na njima je prisustvovalo preko 6.000 slušalaca,

Naša Partija na čelu sa drugom Titom dala je široke mogućnosti štam panja. turskih knjiga, listova i časopisa. Tako na. primer štampane su desetine. hiljada „primeraa turskog bukvara, čitanke za sve razrede osnovnih škola i druge školske knjige i udžbenici. U svemu do sada je štampano preko 80.000 priemraka turskih knjiga, Sem toga, na turskom jeziku je štampano: »Za život i smrt«, »U seoskoj kući« 6000, »11 Oktobare, 3000, »Izbori za narodne poslanike« 2000, »Statut pionira« 7000, »Statut narodne omlađine« 4000, »Kalendar« 4000, »Rezolucije Petog kongre“a K-PJ« 3000, knjiga »Judjele 5000 primeraka, U pripremi za štampanje je niz drugih knjiga na turskoin.

Kao silno oružje u rukama naše Partije za političko i iđejno vispitanje služi list »Birlik« kojj izlazi mesečho tri puta sa tir.žom ođ 4800 primeri= ka. Neđavno je izašao iz štampe člsopis za Turkinje »Jeni Kađin« u 2000 primeraka kao organ Glavnog odbota APŽ-a za Makedoniju. Ovaj ča opis će izlaziti svakih dva meseca. Do s da je izašao četiri puta list »8 mar\« na turskom, a uskoro ce izać: i podllstak na furskom u »Pionjrskom Ve sniku« namenjen turskim pionirima;

Partija daje sve uslo e za razvoj • turske man,...e na kulturmom polju, Savlađujući mnogobroine icškoće, U pomoć svoje braće Makeđonaca turski manjina postići će još veće rezultati u toku druge polovine našeg Petogo, dišnjeg Plana,

A. R. BOGLIĆ

ZDRAVO

— odlomak —

Zdravo njive, šume, planine i rijeke, zdravo more rođeno i bučno

i vi brze pjenušave vode,

zdravim vas srcem i dušom

u velikom danu, velike slohođe!

I tebe spaljena Kkućo,

I tebe usamljena planinska jelo, i tebe ulična svijetiljko,

i tebe na pučini jedro bijelo!

Prvi put vas zdravim slobođan..

Od rođenja do danas

bio sam rob stihija, navika i bijeđe, novca, sistema i gladi,

do danas mili moji, do danas

kad kose moje već postaju sijede.

Zdravo narode nepobjedđivi! Zdravo drugovi,

zdravo djevojko,

zdravo zrako sunčeva, zdravo ranjeni lugovi, zdravo zvijezđo večernja.

Zdravo sunce,

obasjaj što prije, nek vidi svijet zemlje moje krvave vrhunce,

nek bliješte u ognju dragulja

i otkrij sve guje

što ih skriva kora zaostalog mulja.

Pretvaram se u plamen nesagorivi

i gorim ko baklja ma planini ·

i razvijam se na vjetru i lepršim, lepršim

ko ognjena zastava pođ suncem u visin1,

Krila mi je poklonila sloboda

da prije smrti

svoju pjesmu bune ji ljubavi dovršim,

Veselim se od neiskazane sreće

kao dijete

koje nosi na žrtvenik palih

Svog života crno i crveno cvijeće...

Zdravo Kknjigo,

„zdravo sliko,

zdravo moj Kapute stari,

zdravo stara neprekidna brigo,

zdravo golubovi,

zdravo telegrafska Žžico,

moj je Život na vrhove zvijezda stigo!

I tebi zdravo, đuga bijela cesto,

Što uspomene na me nosiš.

O. zdravo oblaci,

pratio sam šetnju vašu u msutonima , često.

Zdravo kosaču, što mlađu travu kosiš i tebi smetlaru Što staru ulicu gođimama čistiš...

Sve zdravim,

svi ste mi danas braća i seštre,

moj narođ je slobođan, a ja njegov sin,

od rađosti plačem,

u ognjenu Kkupelj skačem,

i darivam prolazniku mirišljivi ružmarin,,.

Zdravo ribari,

seljaci,

radnici,

drugovi mojih velikih tuga, pratioci mojih đugih mukotrpnih praga„. .

Vama se đarivam, vama

i ovog dana prestaje moja čama

ljubav se moja iz čahure srca u boje prelama.

'Ponovo sam rođen, u meni vriju orkani,

stihovi se raspređaju u široke poeme,

ljubav ih moja prede,

Ljubav moja sile veliko crveno sjeme.

(Iz zbirke »Deset godina«)

Drugo jugoslovensko takmičenje reproduktivnh muzičkih umetnika

Organizacio: i odbor Drugog jugoslovenmskog takmičemja reproduktivnih muzičkih umetnika PNRJ obja'io je sledeće informativno saopštenje:

Ministarstvo za nauku i kulturu PNRJ prireduje nd 20 do 27 novembra 1949 u Ljubljani Drugo Jugoslovensko takmičenje reprodultivnih muzičkih umetnika FNRJ. To takmiče ıle pretstavljaće smofru naše muzičke ıcproduktivne umefnosti, a s. cilj mu je da ubrza razvoj i podigne nivo naših muzičkih ostvarenja u FNRJ. Takmičenje obuhvata izvođenja na klaviru, violini, violončelu, zatim u solopevanju, na flauti, oboji, klarinetu, fagotu rogu i harfi, Takmičiti se mogu pripadnici svih narodnih republika Jugoslavije, koji će na na dan 20 novembra 1949 imati majmanje 18 godina, a neće biti stariji od 35 godina (to važi za takmičenja na klaviru, violini, violončelu i u solo-pevanju), odnosno me stariji od 40 godina (za takmičenje na flau.i, oboji, klarinetu, fagotu, rogu i harfi).

Takmičarske žirije imenuje Ministarstvo za nauku i kulturu FNRJ. M

Za svaku struku određene su po tri novčane nagrade, a za solo-pevanje po tri za muške i po tri za ženske takmičare, i to:

1. nagrat a 30.000.— dinara

2. nagrada 20.000.— dinara

3. nagra? a 10.000 dinara,

Osim foga biće podeljene tri pohvalne diplor:a Za svaku struku, Dobitcima 1 nagrađe organizovaće Poslovnica za kulturno-umetničke priredbe pri Ministarstvu za

nauku i kulturu FNRJ tumeje većim centrima Jugoslavije, a dobitnloina 213 PRRIGUJHI DO OĆO koncerte Poslovnica 4 turno-umetničke ired! j

narodne republike. i -l SHS ove

Prva generacija svršenih učenika državne srednje pozorišne škole u Novom Sadu

Pre tri godine osnovan je u Novom Shdu Dramski studio. Dramski studio je še: snije pretvoren u trogodišnju Državnu pozorišnu školu, koja je dobila prvenstveni O. da uzdiže profesionalni glumački

Narodna vlast, Vojvođansko narodno Dpozorište i druge kulturne ustanove pružile su školi potrebnu pomoć, ·stvarajući Joj uslove za Što uspešniji rad.

Ove godine iz Državne pozorišne škole izišla je prva generacija profesionalnih glumaca, ·-

Na završetku školovanja, učenici su zajedno sa j nastavnikom i nekoliko gostiju, izveli dramu vMalograadnin« odđ Maksima Gorkog, Mladi glumci biće raspoređeni M profesionalna pozoništa u Vojvodini,

B "BROJ 20

. Prvi književni ____ Časopis na šiptarskom jeziku

Savez kuliurmo-prosvetnih društava za Kosovo i Metohiju pokrenuo je dvomesečni časopis »Novi Život« »Jeta ere«) na šiptarskom #jeziku, namenjen književnim i kulturnim pitanjima šiptarske nacionalne manjine, Ovo je prvi književni časopis koji u našoj zemlji izlazi na šiptarskom jeliku, namenjen isključivo šiptarskoj manjini kcja, u FNRJ doživljuje ne kamo privredni već i politički i kulturni procvat. Prvi broj časopisa, pored uvodne reči, donosi niz članaka i briginalnih rađova, kao i konkurs la najbolju jednočinku, pripovetku i pesmu.

RKUD „Kolo“ iz Sibenika slavi pedeset godina osnufka

| Između 23 i 31 OVOg mjeseca radničko tulturno-umjetničko društvo »Kolo« iz ibenika slavi pedđesetgodišnjicu svoga ismutka. U toku su velike pripreme #a broslavu na kojoj će uzeti učešća mnoga ladnička kulutrno-umjetnička društva iz Dalmacije i diletantske grupe iz Kkotara šibenik. Društvo će za Vvrijeme proslave Oe izložbu na kojoj će biti prikazaa djelatnost »Kola« od njegOVOgB Osnutpriprema ka do danas. Isto tiko »Kolo« Wpomen-knjigu. Bogat program „izvešće se na Poljani Maršala Tita, tako đa će moći primiti nekoliko hiljada „gledalaca ođjedđnom, Za mreme proslave prirediće se mnogi izleti ı okolicu Šibenika. | Radničko kulturno-umjetničko društvo olo« osnovano Je 1899 gođine, u vreme ajveće tiranije koju su protiv našeg nalooda sprovodile austrijske vlasti i njeziii korteši talijanski »autonomaši«. Ono je (kupilo najnaprednije snage radnika, teaka 1 inteligencije i razvijalo u narodu acionalno-revolucionarnu „svijest. Radi kvog sVOg rada često pula je bilo izY\rgnuto orogonima, a početkom prvog mwjetskog rata i zabranieno. Za vrijeme )rve ftalijanske okupacije 1918—1921 godihe, također je zabranjeno, ali ie Ono u jiyarl uvijek djelovalo šireći ideje „sloode i bratstva jugoslovenskih naroda, Dbrogom okupacijom Šibenika ođ strame lalijana, 1941 godine, društvo ponovo bi\a mabranjeno, a mmogi Članovi društva \uhapšeni i internirani. Oetali članovi odazi ju se pozivu slavne KPJ, prilaze narodno-oslobođilačikonm pokretu |I odlaze u slavnu oslobodilačku vojsku naših maTtođa. Naiveći dio člamstva lcapitulacijom Ttalije nalazi se na oslobođenoi teritoriji

Sieverne „MDalmaije, “die se may poticsi Okružnog komiteta Partile od člamova »Kola+ formira Okružna kazališna gruba

i plevački zbor, začetak „današnieg Na. rodno kazališta u Šibeniku, Okružn” kazališna družina i pievački zbor obilaze čitavu Sjevemu Dalmaeiiu, brvatska i srpska sela, borce na položaiman. bodre ih živom slikom i bnrbenom ptizanskom pjesmom. „Kazatišna grupa i pjevački zbor svugdje su dočekivani i ispraćeni manifestacijama oslobodđilačkoi borbi, našoi Partiji, bratstvu i jieđinstvu.

Po oslnbođeniu RKUD »Koelo« ie prvo naše pjevačko društvo koie podnuzima veliku turmejiu, po Jugoslavii i cslobođenoj Istri, 1946 godine »Kolo« pnduzima velike i uspjele fumeie po Albaniji i Čehmslovačkoj. Na ovim “urneiamn koje su se pretvorile u snažnu „manifestaciju bratstva, narodi i «lžbeni preistavnici Albanije ft Čehoslovačke odali mi »rRolu« pino priznanie »Molo« je dostoins remmezremti_ ralo našu narodnu i revolueiomanmt pjesmu. Na mmogobroinim mnpnetupima th .đenoj domovini na priredbama i fostivalima »Molo« je svojim mnievačiim MWvalltetima zaslužilo manziv naihonlieg radmičkog

oslnobo-

kulturno-umietničkog družfva ı

1 š ı Na noi Republici Hr=atskoi, od Slaveći svoju pedđesefnendičniima RMETTD

»Kolo« ođati će dužno prizmpnie i OŠ ; E iznmn i noštu trufbenicima kojl su sa oennenii i aonimn koji su u borbi za slobofn dali svoie Ži_ va u temelje naše socija'ističke demoPavle BAF”STIC

-— OC — | _—_— ________ _____ ____

SAVEZ KULTUPNO-PRGOSVNMN"TTT DRUŠTAVA NR SRBIJE R:x*SPISAQ 3"

KONKURS

Za pozorišni komad u jednom činu, priklađan za izvođenje u amaterskim pozorištima i dramskim ' sekcijama Kuliurnoumetničkih i kulturno-prosvetnih društava. I nagrada: 30.000 dinara; Ti nagrada: 20.000 dinara; III nagrada: 10.00 dinara.

Za masovne pesme. I nagrađa: 20.000 dinara. II nagrada: 15.000 dinara; JII magrada: 10.000 dinara. Nagrađu će deliti kompozitor i pisac teksta.

Za horske pesme (dvoglasne i četvoroglasne) za muški, ženski i mešoviti hor a capella. TI nagrada: 20.000 dinara;"II nagrada: 15.000 dinara; III nagrada: 10.000 dinara. Na konkursu može test i > a aby O estvovati svski gra

Svi prozni rađovi moraju biti ispi

pisani na Brpsko-hrvatskom jeziku i otkucani na pisaćoj mašini, a nmotni tekstovi napisani u partituri ili klavirsicom izvodu, a radeni autori zadržavaju sva autor

a prava prilikom prikazivanja, izvođenja ili štampanja njihovih dela.

Pe radovi treba da budu potpisani šigo: a . zatvorenom kovertu treba autor | BVO; ime, l adresu. je e, prezime i tačnu B konkurs se mogu slati sam. avleta i CO OOEHA dela. a naobi ve radove pregleđaće Žiri, sastavljen ođ književnika, pozorišnih i muzičkih retuš. jaka, koje će odrediti Savez jculturnoprosvetnih društava, NR Srbije. i Sve rađove za konkurs treba dostaviti do avgusta 1949 godine Savezu „kKulturnoprosvetnih društava NR Srbije, Beograd, tuđentski trg broj 5 (Poštanski fah 99).

Eva Kiri: Marija' Kiri, romansirana biografija slavne maučnice, 8 francuskog preVeca SO Blayieo Bajkavič, Izđanje »Mafice

54e“, OCirllicom, o' i gi strana cena? VIŠA AIĆ. KOI: Kongres ljudske mlađine Slovenije od S o i aprila 1949. Izdanje MAGIE ienji-

* latimmicom, Ljubil Hi Ona cena ? J JaRiNI TŠ Cad Ši

5lobođilačka borba kinesko

narođa. IZGBTOB »Rađa«, ćirilicom i TRBBIĆONN; Beograd, 1949 godine, strana 84, cema 9 dinara.

ni—— —KrS:v”IıRr--ccrzuperunapnseunuuI„J„J# |IIČIČAA:=uu„__NN„_A| REDAKCIONI ODBOR: Jovan Popović, Čeđomir Minderović. Marijan Jurkowić, Ivan Potrč, Vjekoslav Kaleb, Isak Samobovlija, Jadko Đomnović i Dmitar Mitrev

PRETPLATA MA ENJIZEVNE NOVINB Za našu zemlju Da 3 meseca 35 dinar na G meseej % đinara i na gođinu daniš 5 140 dipara f Za Inostranstvo: na 3 meseca 50 dinara, aga G meseci 100 dinar# ı na godinu dana 200 đinž=-a, Rukopisi se ne vraćaju. Broj čekovmog računa 1—9060378 Poštanski tah 617

Odgovorni arednik: Jovan Popović, Beograd, Pranewska broj ? —= Btamparija »Borbaa, Beograd, Dečanska 8,