Književne novine

SMBT PAŠIZMU ~— SLOBODA

GODINA H BROJ 37

NARODU!

Adresa turedmištbva i –

“VW ar ai E O VIN

GMVeJM, „AKN AU PM,

administracije: Francuska 7 — Telefom: 928-098

NA RODJENDAN NASE MORNARICE kongresa pristalica mira

Ispad planine Biokova, u Podgori, nalazi še jedna skromna spomen=ploča. »10 pena 1942 — piše tu u partizarnskoj luci Podgori formiran je prvi odred Jugoslovenske ratne momarice. Kroz slavnu Narodnooslobodilačku borbu pokazujući masovni heroizam, mlada Ratna momarica dala je &voj častam doprinos u oslobođenju maših naroda. Pod rukovodstvom KPJ i druga Tita Jugosloven= ška ratna momarica biće i ubuduće budan čuvar slobode i nezavisnosti naše Socijalističke domovine«.

Ove reči nisu urezane samo u mramor spomen-ploče već su snažno, kao sećanje na jedan istoriski trenutak i zavet za budućnost, uklesane u srca i svest Titovih momara. Nikakve kle= vete i laži ne mogu ih izbrisati, jer &u to činjenice koje znače sam život,

herojsku prošlošt i šocijalističku sadašnjost jednog ponosnqg naroda,

Tim rečima obeleženi #u datum i mesto rođenja naše Ratme momarice, sažeto je ozmačem jedan zaista veličanstvem rezultat i uspeh u razvoju Narodne revolucije u našoj zemlji, ka= da je, na osnovu dalekosežne odluke Vrhovnog štaba, obrazovam prvi mor= narički partizanski adred. Slušajući i kroz oganj pronošeći glas Partije, u kvantitativno neravnoj borbi s neprijateljem, naoružana jedmo vreme samo drvenim barkama i leutima, naša mornarica položila je ispit bezgranične ljubavi prema. otadžbini, ispit 8O>cijalističke svesti, bojne gotovosti, gvozdene discipline, vemošti Partiji i idealima maradnog oslobođenja.

Prihvačema svešrdmo i sa oduševljenjem u marodu, odluka druga Tita o formiranju Đrve pomorske jedimice pretvorena je u požrtvovanu borbu za konačno oslobođenje maših obala i oštrva ispod jarma fašističkog ropstva. Mržnja protiv fašističkih zlotvo>! ra, vera u konačnu pobedu nad agre= sorima, u trijumf čoveka dostojnog života, slivali eu se u toj borbi u snaŽne udarce po tiraniji koja nije prezala ni pred čim da Jadramško More pretvori u jezera patnje, krvi i suza naših slobodoljubivih naroda.

T poređ slabog naoružanja, boreći se mahom puškom i bombom, ovaj prvi mornarički ođred, neustrašiv u svojim podvizima, uneo je strah u kosti neprijatelja sve više se razvijajući i jačajući, Prebacivanje hiljada ranjenika, staraca i dece kaji su ispred fašištičkog terora ostavljaži domove i povlačili se zajedno sa našom wojškom ma ostrva nesumnjivo je jedan od najslavniji} podvida naše Mornarice. Nezaštićen narod u našoj Mornarici mašao je snažnu zaštitnicu, spremnu da se svojim grudima Wuprotstavi neprijateljskom oružju wu odbranu gla= bijih. Ovim potezom koji je diktirala partiska svest o službi narodu, još više je poraslo poverenje naroda u jedinioe maše Oslobodilačke vojške i Mornarice, potvrđeno je na delu čvrsto jedimstvo između narođa i vojske.

Borbama i uspehu 936 Udarne diviprije na Hvaru, Bračšu, Mljetu i Korčuli, kao i ma kopnu, umnogome Su potpomogli i đoprineli 'Titovi momari koji 8u iz borbe u borbu postajali sve brojniji. „Jeto teko, veliki doprinos dale Bu mornaričke jedinice na pobedonosnom putu MV Armije za oslobođenje noše braće na ostrvima Gevernog Jadrana i u Iskni, za oslobođenje Trsta,

Borbeni put naše Mornarice od

Podgore do Trsta ispunjen je Gamopregorom. boraca u javršenju teških

zadataka, U neprestanoj borbi sa teh-" nički jačim neprijateljskim pomor

skim smagama izmrasteli au i prekajjivali Be novi kadroyi pomoraca koji su u &vitanje nove Jugoslavije uneli plamenu ljubav prema slobodi i otadžbini. Razvijajući drugarstvo i saradnju #a ostalim rodovima vojske naše Armije oni Su keo vatmu borbe | dokazali da je moralmo-politiško jedinstvo, visoka, patriotska svest i borbena gotovost zaloga pobede nad tehniški madmoćnim neprijateljem. Svojim mezadrživim jurišima oni Bu uzdigli do visine primera borbeni lik našeg mornana, lik revolućionarnog borca koji je vašpitala u svojim nedrima naša Partija.

Rođena, w burnim danima Oslobodilačkog rata, naša Ratna mornarica nastavila je m pošleratnom periodu soojjalist)čize izgradnje da 6e razvija i jača, | te me samo ma tekovinama

"Narodnooslobodilačke borbe i prinoipima marksizma-lenjinizma, već i na borbenim tradicijama naših predaka, neefljana, omišana, senjskih uskoka, čija je slava vaskrsla još u borbama protiv fašističkih osvajača.

Uzdnjući se u svoje snage, onako kako su naše narođe učili i uče naša Partija i drug Tito, naši trudbenici, u okviru socijalističke izgradnje zemlje, podižu svoju Momaricu koja stoji kao budan čuvar tekovina Narodne revo= lucije i naše socijalističke Otadžbine. Našim morem plove naši ratni i trgovački brodovi koji su građeni u našim brodogradilištima. Brodogradilišta, remontni zavodi i radionice izgrađujn nove tipove i klase brodova. Naši trgovački brodovi plove danas svim morima i pronoše zastavu Titove Jugoslavije. Njeno jačanje i povećanje pretštavljaju snažan činilac 8ecijalističke izgradnje zemlje, dučvršćenja ekonomske i političke nezavisnosti naše domovine. _

Naši narođi # ponosom gledaju jačanje i uzdizanje svoje Momarice, raduju se njenom procvatu, sa oduševljenjem i uzbuđenjem pozdravljaju avaki novi brod, gledajući u tome jaš jednu pobedu nad klevetnicima, .još

jednu pobedu ma putu u srećniju bu-_

dućnost. Maši narođi su svesni da je Mornarica, materijamo dobro opre» mljena, . moralno snažna, kovačnica movih, Partiji i narođu odđanih ljudi. Prolazeći kroz škole i jedinice, pripadmici naše Mornarice vaspitavaju u sebi eve one vrlime koje krase lik pri> padnika naše Armije. Te nove crte upoznala je naša omladii ı u dodiru sa jedinicama naše Ratne mornarice koje. šsudeluju u izgradnji ·Auto-puta »Brabštvo-jedinstvo« i Novog Beograda, gde radi brigađa »Razbijači ·kleveta«, brigada sastavljena od dđemobiJlisanih mornara Rečne ratne flotile. Nerazdvajno povezana sa narodom u miru, kao što je bila povezana u ratu, naša Mornarica ide sigurnim 'koracima ka svom šve većem · usponu. Slaveći svoj rođendan u jeku radmih pobeda koje naši trudbenici postižu u izgradnji socijalizma, ona lebdi pred očima Svih naših ljudi kao ponoš i &lava, kao šigurna garamcija i šmažam faktor mira na našim jadranskim ogbalama. Na njenim zastavama može svako van graniea naše zemlje pročitati reči druga Tita: . »Ovo što mi hoćemo da se učvnstimo, da se nnaoružamo, nije upereno ni protiv koga. To je samo za dobro našeg naroda, a ne protiv čije slobode, mi protiv čije sreće, To je samo za sreću naših naroda i za dobro, za učvršćenje mira u avijetbu, za učvršćenje mira baš ovdje na Jadranu, koji je uvijek bio poprište osvajačkih težnji naših susjeda, koji 8u fadranske more smatrali avojim jezerom. Jadransko more je maše onoliko koliko to odgovara veličini i snazi naše zemlje, toliko đe biti naše i toliko jest maše. Mi mičije tuđe nećemo, ali mi, — kao što to uvijek govorimo, — ni svoje me damo«, 3 pa

Va

SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGO i : EB 7ea | | LIST IZLAZI JEDANPUT NEDBLJNO

UTORKOM ee. 3 DINARA .

·Sappštenje hirpa Komiteta Sveisk0n

Bimo Komiteta svetskog kongresa pristahica mira sastao se 19 avgusta U Parizu, Sastanku sw prisustvovali pretstavnici Svetske sindikalne fede-

racije, Međunarodne demokratske fe- ·

deracije žena, &vetske federacije demohlratske omlađine 1 Međunarodnog biroa za vezu intelektualaca.

Pošto je saslušao razne izveštaje O inicijativama koje su preduzele demokratske organizacije za pripremu međunarodnog dana borbe za mir, Biro je utvrdio da đan borbe za mir bude 52 oktobam, Tom prilikom odlučeno je đe Bira uputi apel svim narodima sveta.

Pozvan đa bude zastupljen na raznim manifestacijama za mir u toku njihovog ostvarenja početkom #eptembra, Biro je odlučio da uputi delegacije, odnosno pisma međunarodnom MKongrešu svetske federacije demokratske omladine u Budimpešti, Nacionalnom kongresu Holandije, kao i organizacijama koje su organizovale nedelje mira u septembru mesecu u Švedskoj i Norveškoj.

Osim toga, Biro je odlučio da sazove 27, 28 i 29 olobra plenarnu &ednicu Komiteta svetsk"g kongresa prisštalica mira.

Ova sedmica će se održati n jednoj evropskoj zemlji.

APEL KOMITETA SVRTSKOG KONGRESA PRISTALICA MIRA Povadđdom proglašenja Drugog okto-

bra internacionalnim danom borbe za mir, Biro komiteta avetskog kongreša pristalica mira uputia je svetskoj .javnosti ovaj abel:

LJUDI I ŽENE SVIJU ZEMALJA !

Isto kao avgusta 1914, i septembra 1039, i danmag se svetski mir nalazi u

opasnosti, Kao i onda, jedna grupica

ljudi, željna dobiti i vlasti, preteći danas atomskom bombom, suprotštavlja se minmovnim pregovorima među narodima i uz pomoć potčinjenih vlada organizuje nove alne saveče.

- Ratifikacija Aflantskog pakta, od- +

Tuka' da &e vlast i oružje ponovo predaju dželatima sveta u Zapadnoj Nemačkoj i Japanu, podrška najgorim

' neprijateljima naroda, podrška Cal-

darisu za oružanu intervenciju Dprotiv grčkog naroda, ognjišta požara upaljenih i održavanih jkolonijalnim porobljavanjem, sve to pokazuje da fabrikanti paktova, koji se licemerno prikazuja, hao branioci, idu putem krvavih avantura.

Vođe ove igre sa vojnim savezima i stalnim provokacijama evaljuju već na narade bedu i teški teret nove trke za naoružanjem,

Za radnika, to je sniženje plate i njegove kupovne moći, avet besposlice. još

Za seljaka, zanatliju, trgovca, veći porez, i

Oni koji sa željni ratnih avantura šire policiski teror i ugrožavaju slobodu naroda. Oni pooštravaju eksploataciju i ugnjetavanje u Rkolonijama.

Oni bi hteli da bace čitavo čovečanstvo u najsmrtonosniji rat. Ali mi ne živimo više u 1914 ni u 1989 godini. Snage mira su znatno porasle pobedom naroda nad fašizmom. U njihovoj je moći danas đa zaustave ruku navih ratnih zločinaca.

Već. su &e stotine hiljada ljudi i žena, ujedinjenih bez obzira ma mišljenje,. veroispovest, civilizaciju i boju, rešenih da brane život i slobodu sywdih ljudi, akupili oko svetskog kongresa pristalica mira.

U više od 72 zemlje po evim kontinenfima oni &alidno organizuju Ssnage mira.

9 mnogim zemljama, u Francuskoj, a naročito u Italiji, peticije sa milionima potpisa, veličanstvene manifestacije suprotstavile su se udvosštručenom nagilju pokretača rata.

Borba mnaga mira već je izvršila pogodan uticaj na saziv i rezultate Konfrencije četiri velike &ile.

Ali preteća situacija koju su stvo-

. rili potstrekači rata, zahteva još sna-

žniju i ioš širu delafnost.

Zbog toga je Komitet svetskog kongresa pristaliea mira odlučio da OTganizuje 2 oktobra

TNTMRNACIONALNI DAN BORBE ZA MIR

Drugi oktobar mora obeležiti nov napređak snaga mira, pojačanje njihove i, He Drugog oktobra reći ćete Rabi ne! 3 i

Ljudi i žene sviju zemalja!

Pokažimo u gigantskoj svetskoj manifeštaciji m ljivu snagu pristalica mira! «

Odbijmo da trpimo teret sve većih i težih ramih budžeta.

Zahtevajmo kraj agresijama protiv

nacionalne nezavisnosti i slobođe naroda! , * Okupimo se svi, fizički radnici, intelektualci, ljuđi i žene svih godina i svih staleža, svih veroispovesti i svih mišljenja, 8vi čiji je život podjednako u opa8no6đti, jer bomba «nas neće birati. |

NAMBTNIMO MIR! | Wjedinjeni u borbi, mi smo nepobedivi, mi 6emo dobiti bitku mira, bitku životal |

M Komitet Svetskog kongresa,

pristalica mira,

jel

· Visovima.

SLAVIJE

| PRIMERAK

OSNIVANJE NACIONALNOG KOMITETA JUGOSLAVIJE ZA ODBRANU MIRA

t- Beogradu, u domu Saveza književnika, 10 o. m. održan je osnivački sastanak Nacionalnog komiteta Jugoslavije za odbranu mira. Referat o radu Međunarodnog komiteta pristalica mira, osmovanog posle Svetskog kongresa pristalica mira u Parizu, i o zadacima. Komiteta Jugoslavije održao je Čedomir Minderović, generalni sekretar Saveza književnika Jugoslavi-

je, član Međunarodnog komiteta pri-

stalica mira.

U referatu i u diskusiji istakmuta je dosadašnja aktivnost delegata Jugoslavije posle Kongresa pristalica mira u Parizu i podvučena potreba još ži-

7APISI S MORA

(1—14) 8

Zveka alaha.

Zamosi, snaga ljudi,

Na meštu maloga gato, diže se novi, veliki galt bele labudove grudi,

viti labudov vrat.

Snaga, zanosi ljudi.

Ziveka, alata, jE I duži, sve Jepši kameni splet,

Sutra će biti ga beli, viti \ širom raširena velika vrakla 'iz svefa u luku, iz Muke u svet.

6 Pun algi i morskih trava, izvučen s dubokog dna,

(ko džin, zatečen da spava, trgnut iz najdđubljeg sna) —

danas je opet na vodi ponosan, gvozdeni breg

spreman pučini da brodi prkosno vijući steg. Gvido TĐARTALJA

a e —|

GRAH

Vedro, ilindansko bjelogorsko nebo razlilo nad gustim neprohodnim šumama zatvoreno-prohladnu „wplavet, a kroz petstogodišnja stabla toči se hladna i fanka svjetlost zvijezda. Kroz krošnjate gorostase mulike, što su se duboko užvalile i svoje korijenje zategle u gromade Lisje Ploče i Gumbara, srpasta luna: hoda išinom, dok se najzad objesi desno od Lovačkijeg Greda za litice Vučjeg Zuba. U noćnoj tmuši Vučji Zub izgleda kao strašna zverska čeljust ko-

ja sprema da proguta predio pred so- ·

bom. Goli grebem Jastrebice narebrio se prema Jadranm kao piramida, a

njeni zatupasti, šuti vrhovi kao goro-.

stasi stoje i čini ti se da stražare nad tim noćnim “7bjelogorskim ·„spokojstvom, nad tom daljinom mirme planinske noći, nad njenom vedrinom i nevinošću planinske gore i frave u U gorskim mrčvama zaževiza lisica, Jukavo i oprezno nasšslućuje život u zadružnim kantunima; htjela bi da se spusti ne bi li čime god zamastila svoju dugu, . lakomu njušku, ali joj srce neće i ako'bi je tanke. nožice za čas snijele niz planinu. Rijetko, desebu noć, vuk — ili izgubljen, ili od, bijesa, ili od. gladi sablasnim zavijanjem i Kkrivnjavom uznemiri planinu, a nemio eho, koji on pušta preko svojih ljutih galjupi prolama se planinom s brda na brdo, s dubrave na dubravu. Kroz Kkrstati, zastarjeli grm, što odijeva višove Jastrebice, oprezne uši divokoza kao makaze sijeku kroz moć i uz ubrzano lupanje vižljivih grudi kupe strašno za= vijanje tog opasnog neprijatelja, što kada je sit, šale radi i igre, oštri zube ispod njenog krepkog, glatkog grla. Ćuk pušta u noć svoje tužne. lijeno iskidane akorde i, zbilja, unosi neku elegičnost kroz duboku tišmu bjelogorske noći.

Jutrom, pošto zorina bjelina obuče planinske vrhove i humove, a bronzane sunčeve strelice prođedu se kroz jelovi i borovi gustiš i padnu po jiedroj — planinskoj — travi, ožive bilogorski katuni i pasišta.

Planinke u bijelim „keceljama i 8 novim „vedrima poranile da obave mužu. Na uskim gspugama ovčih torova čobani đočekuju. ovce i jednu po jednu predaju planinkama. Bijelo Žžuiti mlazevi mižde u kablove, a planinke kunu, jer se »gicaju ovce. p* je jednu noć jedna svaku kap prosula«... Pošto planinke namuzoše mlijeko i, pošto ga svariše, usuše ga U žute karlice da ga sačekaju do sjutra kad će uhvatiti podebela kora kajmaka na njemu. .

— Jeste li što prikupile? — pit moj M

— Vala bataljon partizana” mogao bi se najesti — odgovara jedna crnpurasta, što joj je zadulo meso oko očiju kao da su je pčele pecale ili, kako se to kaže, kao da je slijepce vodila, Smije se moj prijatelj i ıpozorava me kako je planinka „vrlo škrta na riječima kada daje izjave o

zadružnom mmu: »Ona to samo bri-

gađiru Wevome kazuje, a ja te uvje-

vlje delatnosti komiteta Jugoslavije u duhu odluka kongresa, protiv svih im” perijalističkih ratnohuškačkih pokušaja i mera, za punu ravnopravnosi velikih i malih naroda, za čvrsto borbeno, idejno i organizaciono jedinstvo amtimperijalističkih, progreSsivnih snaga svih naroda.

Narodi Jugoslavije, zajedno sa saveznicima na čelu sa SSSR, oružanom borbom protiv 'hitlerovsko-fašističke agresije i domaće reakcije 1941 do 1945, kao, i socijalističkom izgradnjom zemlje, pošli su putem učvršćivanja tog jedinstva kako u svojoj otadžbini tako i na planu međunarodne borbe za politički, ekonomski i kulturni pro. gres čovečanstva. Svestrana politička, ekonomska i kulturna izgradnja nove Jugoslavije najjača je garantija da. njeni bratski sjedinjeni. narodi ni u borbi za pravedan i trajan mir među narodima neće žaliti žrtava. Narođi Jugoslavije i ovom prilikom izražava– ju svoju punu borbenu solidarnost sa svima snagama koje se zalažu za pravedan i trajan mir.

Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira sačinjavaju:

Josip Vidmar, pretsednik Prezidiju. ma Narodne skupštine Slovenije: član Međunarodnog komiteta pristalica mira;

Čedomir Minderović, generalni seRkretar Saveza književnika Jugoslavije, član Međunarodnog komiteta pristalica mira;

Mitra Miteović, član Centralnog odbora Antifašističkog fronta žena Jugoslavije; i ?

Ivan Božičević, generalhi &ekretar Saveza sindikata Jugoslavije;

Olga Milošević, sekretar Centralnog odbora Crvenog knnmsta Jugoslavije;

Milijan Neovričić, pretseđnik Centralmog komiteta Narodne omladine Jugoslavije;

Aleksandar Belić, ske akademije nauka;

France Kidrič, pretsednik AkađemiJe nauka Slovenije;

pretsednik Srp-

Andrija Štfampar, pretsednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjet. nosti, Zagreb; e

Ivo Andrić, pretsednik Saveza knji ževnika Jugoslavije;

Osman Karabegović, pretsednik Sa. veza boraca Narodnooslobodilačkog rata Jugoslavije;

Božidar Maslarić, pretsednik Opšte. slovenskog komiteta; }

Viđoje Smilevski, „potpretsednik Vlade Narodne Republike Makedonije; \

Avđo Humo, potpretšednik Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine; ;

Dušan Brkić, potpretsednik Vlade Narodne Republike Hrvatske; ;

Dušan Petrović-Šane, potpretsednik Glavnog odbora Jedinstvenih sindikata Srbije; i

Risto Tošović, član. Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije;

Vladimir Dedijer, direktor Direkcije za informacije pri Vladi FNRJ.

Mitar Bakić, publicista, poslanik Narodne skupštine FNRJ; \

Miroslav Krleža, Književnik, potpretsednik. Jugoslavenske: akademije znamosti i umjetnosti, Zagreb;

Blaže KMoneski, profesor Univerziteta, Skoplje;

Krešimir „Baranović, „kompozitor, dirigent. Opere u Beograđu;

Milo Milunović, slikar; “

Pavle Savić, akademik. Komitet je za pretsednika izabrao Josipa Vidmara, a za sekretara Če-

domira Minderovića. Istovremeno, odlučeno je da še O-

snuju Rkomiteti za odbranu mira u svim narodnim republikama naše zemlje. Nacionalni komitet Jugošlavije za odbranu mira, zajedno 8a komitetima naših marodnih republika, naštaviće rad na organizovanju manifestacija za 92 oktobar — Dan mira.

OVSKI KATUNI.:”

e

bacili na elektrifikaciju zemlje, tali 8u u novinama. o hidrocentrali |

ravam da ni brigađa ne bi otišla suvih brkova. Vidiš kako su se usićili oni mjehovi ispod škipa.«

Na istruloj borovoj kladi, s čobanskim štapom u ruci, ovlaš· opuštenim niza se, sjedi brigadir stočarske brigade „zadruge iz Vilusa, Radovan Gojkov Bulajić, i pripovijeda o SVO= jim stadima. ·

— Bilo je, brate, bogme, kako da rečem — polegni-povuci, dok ne zasnovasmo zadrugu — na široko priča brigadir, Znaš, neki veli: mučite jadni, e kome jadu radite i što fu stoku sagstavljate-pokrepaće vam mal. Znaš, oni — malo zastaje brigadir i da ti ne govorim znaš koji to vele. (Oni svojim »znaš«, predahom i mrzovoljnom grimasom na licu, Radovan nam je saopštio kako su to govorili neprijatelji socijalizma), Govorili su kad se iz nekoliko torova ovce smiješaju da neće davafi mlijeka, te da će se odvojili i pogubiti planinom, te da čobani neće čuvati zadružna stada kao svoja ranije. U stotinu, su, šta da ti rečem, dipala udarali samo da nam 'razvale zajednicu. Mi smo im se smijali pa im velimo: »A da kad Kandić, pa' Sava Nikolin, pa Novica Milošev pasijahu krda od po trista — pa opet sve bijahu jednake i lijepe, a isto su ih često skupljali od onih „sirotinjskih buljučića i napolice. Najposlije ćete izmudrovati kako nam se krave neće

moći feliti i kako nam mlijeko neće

biti bijelo.

Na jednom katumu čobani 6u napravili ogroman tor od četinarskih i bukovih sukova, ispregrađivali ga po vrstama stoke, shazi njenoj i uzrastu: u jedan široki tor spraćaju zadružne volove (oko osamdeset), u đrugi ovce, u treći telad, u četvrti jalove krave itd. i

'Krute volujske snage 6 početka lomile su ograde, boli še jedan s drugijem, ali je to malo potrajalo. Hvali nam se čobanin da su mu se volovi sasvim pomirili, da već ne fupe rogove i ne satiru snagu bođući jedan drugoga.

'— Golemu sam muhu s prva vidio — veli nam jedan čobanin, Zasuče ovi rudonja rogovima pa ti se čini da ništa živo pred sobom neće ostaviti. Silni su mi, jadan, ovi bikovi milina mi ih je čuvati: po vazđan gledam kako utifu snagu po plandištima, a više neće da se bodu. Ovako se malo šale, tek da skinu svrabež s rogova, a da se ozbiljno pobodu bože sačuvaj. Ližu se da „reližu vratove:' od. milosti jeđan drugome.. Da vidiš kad ih s. večeri najavim Bijelom Gorom ispod Lisje Ploče i stane ih rika — rvYkao bi da je neko sve američke vapore ućero u planinu,

—' Pregoni Pavle — neko reče, — Voli #voje snažno stado pa neka ga. i : TOG E JE

Oko rasplamsalog ognja' u kolibi okupili se čobani i planinke i zapodjeli razgovor: o &jutrašnjem na pasišta, o :zađruzi, a.

na Mavrovu, onoj na Neretvi, Glavi Zete, pa ne mogu da se pogode hoće li ubuduće i njihove katune i katuništa osvije{liti.

> Ma što mi ti pričaš — a ja ti kažem da će za nekoliko godina i po ovim šumama ko zapaljene jabuke visit' električne žarulje — ubjeđuje jedan.

— Tebe su brža kola no volovi: a ja tebi kažem da će prije bjeonuti po gradovima, školama i velikim fabrikama, a mi odje možemo i o luču, suncu 'i mjesecu. Najzad „je jedan mladić uzeo riječ u diskusiji kad. se sasvim zaoštrila i dokazao kako će svijetla svuda doteći pa sigurno i na bjelogorska katuništa.

— Pantija, država, 'ito, marod, je li... šta misliš ti — još su se čule glasne riječi iz kolibe kada su planinke odnijele da razlijevaju mlijeko. U hladovini, pred kolibama ošvijetljenim plamsajima s lučevine, trgla je krhka i snažna pjesma, njeni sočni akordi odlijegali su daleko planinom sa završnim stihovima na mješovinu hercegovačke i crnogorske melodije:

— Druže Tito ,ti narodni sine, tebe narod pjeva od miline...

Izjutra, kađa su torovi ostali prazni, kad su u živim rijekama planinom potekla krda i otišla. za pašom, s nama su še pozdravili brigadir i planinke i, dok smo zamicali puteljkom iza katuna put Grahova, još su nam dovikivali:

— Recite našim drugovima po gradovima i. fabrikama da za nas spreme kišne kabanice, suđe i &prave za mlijeko, eksere za mljekare, cement i pribor za zadružne štale, a mi ćemo navaliti meso i mlijeko, Ove godine ovoliko, a dogođine i do druge — tri puta toliko, pa ga neće niko kupovati u privatnika, već kod nas, pa da vidiš onda, druže moj, — smrt fašizmu! H

Zastanem i obazirem se oko &ebe: eto, pod tim granama, u toj' javorovoj sjenci, prije deset godina. Sava Kovačević — Mizara čitao je Lenji-. nova djela. tu u planimskoj samoći proučavao strategiju i taktiku proletarijata đa bi ih poslije nekoliko. go-

dina svim &vojim diynim. zamosnim samoprijegorom, epskom snagom pri- ·

mijenio na dug krvav put Oslobndilačke borbe u Titovoi armiji od Crhvica---Grahcva-Vilusa—Voluinka do sto bitaka po Bosni, na, krvav slav nu Sutjesku, gdje je posljednjim, me

. cima i bombama upučenim u sti neprijateljski stroj pao, pod isto tako

možda nekim đrvefom. na švoj počinak. Obazrem se oko sebe i napregnem sluh kmo da bih io čuti kako još 1936. ovim suhim šušniem . gaze tri hajduka, tri vjema sina naše

(Nastavak na drugoj strani)

a _Moev\ti

a ee % #

=,

u MAK