Književne novine

ROI LAP ja 3 i ORO :

EMRT PAŠIZMU — SLOBODA WARODUL

M.

Bilo Je to počebkom decembra, 1942. Pulovalo je nas nekoliko drugova od. Hercegovine prema velikoj slobodnoj teritoriji, ea sjedištem u Bihaću. Nije to bilo obično putovanje bješice.. haomužani puškama i po kojom bambom išli emo oprezno — Dpo,dvojica maprijeđ, a ostali pozadi ma stotinjak

metara, da nas neprijatelj ne bi do-

čekao ia zasjede,

Birali &amo put, ne dobre ceste, već

gigurmije pravce kako bismo ziobi-

šli neprijatelja ili magli susresti sa-”

mo manje neprijateljske“ patrole. Ta-

ko šmo uzeli pravac Bileća" — ušće"

Werelge — Biokovo — Livno — Bihać. YEli smo nekad danju, a nekad noću, odmarajući se uglavnom samo koliko je najpotrebnije da jedemo i spa~

TrolariH smo preko dalmatimskog Krša, između mora i Varošice Vrgorae. Dan je bio vrlo lijep, vedro ne» bo i toplo vrijeme. Pred' nama uzbr-

dica i polako koračamo jeđan za dru= ·

gim. Sunee je pmipeklo, Poslije pješačenja od nekoliko sati riješismo đa se malo admorimo. Svi amo se raškomožili osim one patrole pred nama, skinuli košulje i rasprostrli ih po kamenu, đa bi se od znoja osušile. Gvega je prošlo nekoliko minuta u razgovoru i čuđemju kako je na tom mjestu lijepo i topla, đok smo. prije neki dam gazili snijeg. U tom jedam drug prihvati košulju i opomenu naš

da je primjetio na dvije ri stotime ·

metara daleko, kako se na iednom vrhu pojavljuje iza kamena meka. figura. Mi se brže bolje obukosmo, prihvaftismo oružje, uzesmo zaklone da

“=

VV Beograd ~ oi

| Francuska 7 —

JEDAN SUSRET S/ U OSLOBODILAČKOM 1]

· „General-maior Vo jo:ROVAČEVIĆ aaa

J

bi pravjerili i bolje osmotrili. Jedam

pođe u pravcu naše patrole-izvidmi= ce da je opomene na. opreznost. Ubrzo se, svi uvjerismo da je prvi drug

dobro uočio, jer se opet ukaža na o- '

norm pravcu jedna, pa ' druga glava. Mi procjenjujemo: »Da li su ustače ili Talijani! Opet pretposievljamo dei su pastiri, koji sigurno negdje u.bli= zini čuvaju koze, Dug koji pokazuje put tvrđi đa bi mrhorali uskoro maići ma selo Ostojići. Još malo da povjerujemo da su paštiri... ali, pojavi se

i treća figura. Na drugu stranu, bliže ·

naš. opet nekoliko. njih. Brže se povezujemo sa izvidnicom tražeći abjašmjenje šta je konačno utvrđila jer moramo brzo donositi odluku o mije=

mjanju pravca ili stupanja u borbW,.

\Weć smo se rasporedili, kako bi mogli i je”uo i drugo rješenje primije= niti. Zbunjuje nas što smo uočili više lica na nasim mjestima i to u luku kao da namjeravaju danas opikole;

Osjetismo puno olakšanje na izvještej izvidmiece da je utvrdila „ko je pred nama: »Nijesu ni Talijani, ni Uu&taše, nego — djeca«. Rekoše nam đa imaju i puške, ali su od drveta. To sa dječaci sela Ostojići, koji budno. kon~

trolišu, đamju i noću, prilaze, Svam |

selu

piti u borbu ili mijenjati pravac, a sad produžismo naprijeđ, slobodno, veseleći se da vidimo ove male partizane.

Krenuli smo komotno i bepbrižno

njima w &usret. Tek što smo "učinili nekoliko koraka, opet &ad oni iščeznuše: i nikako da ih močimo. Tznemadna nača pojava opomenula ih je na Opreznost i Omi Su ko im se približava.

Mi se nijesmo da!je uznemiravali, već išli pravo očekujući njihov ·prijateljaki. susret. Prišli smo svega na dvadeset frideset koraka — ništa ne primjećujemo! Pred nama planu oštar glaa: »Sboj!• Mi se začas dogovorTi-

smo da postupimo takođe vojnički,

Popadašmo i uhvatismo zaiklone. Ponovi Se isti glas tražeći da kažemo ko #mo. Mi opet tražimo da se oni prvi kaču, interesujući se. šta će se dalje dogođiti. Dok mi očekujemo da. · nam se oni pretstave, pade komanda od njihove strane Za jumriš. Začaš Ogjetismo sa svih strana

Wialočas smo računali da ćemo stu- |

pametne .

prikrivemo cijenili .

čegrtaljke ko- ·

OMR LN IO gd: „MON. OC aa ii TO ga 0 ray AC v3J M }

\

rei % e. _ !

nj aezi tet val ogBT Matković"

o A

i" administracije: elefon; 28-098

___o_____________-_ =

je imitiraju mitraljez, a oko nas i po

nama počeše da padaju predmeti i-

zazivajući neki čudan dim. Nasta gra= | ja „i. ratnički uzvici 8a njihove stra=

ne, a mi.im dovikujemo da smo paT~

tizami. i da, tražimo, prekid »borbe«. Brzo se prijateljski pomješamo u- | poznavajući jedni drugima oružje. | Njih je sve imteresovalo. Uvidjesmo | da se oni dobro razumiju u naše naoružanje, čak da naju njime ruko- | vati. Mi njihovo »naoružanje« prvi i put srećemo. »Puške« i »puškomitraljeze« lako shvatišmo jer su ličili na naše, samo što 8su bili isključivo od · drveta. »Bombe« su ipak njihov pronalaza Oni st ih oravili za vježbu: | pepeo abawvijen u hartiju, u viđu lop= te, Ba' umalkrrenim prevezom od pređe; | to je prefatavljalo njihovu ručnu gra= na{u, To su oni predmeti kojima 8#u nas. zasuli na komanđu juriša i na | pravili. veliki dim oko nag, da smo morali što prije tražiti prekid »bor~

be«, I oni su še bili zbunili isto kao 1 |

„mi, Kad nag-je prvi ad njih primje~ ',

tio i osmatrao da bi utvrđio broj i ko smo mi, onaj, ga: je-maš, drug uočio i opomenuo Sve mas. Mi smo. ee brzo zajklonilj i posmatrali prikriveno, Ovai prvi mališan javio je. SVO jim drugovima šta je uočio i'OVi Bu brzo došli, provirivali sa raznih strana: da! bi sefuvjerili koliko nas ima i. šta namjeravamo. Kako smo mi već bili zaklomjeni njih je začuđilo kud smo se ivpubili i počeli su da se o-' tvorenije' pojavljuju i kreću, To je Tuoristila naša izvidnica, koja. je: bila · vrlo blizu, da tačno utvrdi, ko je pred nama.

Još smo nekoliko tremutaka poraz= govarali o onom šta je bilo prije na šeg »šukoba«i Uvjerili smo: se :đa su i oni kao i mi bili zbunjeni i a nmeizvje~ | snasti, ali pred samu »borbu« jasno im je bilo đa smo,mi papbizani, kao ; što je i nama bilo jasno da Su omi najmlađa budna straža. I kad su moeš prepoznali željeli šu da. pred nama starijima naštupe vojnički i preitstave svoju :organizaciju. J J

_Pošli smo zajedno naprijeđ ka njihovom selu koje je bilo udaljeno oo hiljađu i po metara. Primjetismo SVe« ga helkoliko nastrešnica. Ostale 'nji=" hove kuće bili suyspalili Talijani Lčetnici, dvadeset dama prije našeg nailaska. U selu nađošmo samo star-, ce, starice, majke i djecu." Svi odinasli, muškarci i djevojke pošli su vi | brigađe za Bosnu i u dalmatinske odrede. Najbliži određ. bio je u podnožju planine Biokova i držao je &lobodnu teritoriju” sa hečto” dbale, od vyarošice Gradac prema sjeveru.

Pored svih briga i velike nevolje svi stanovnigi'sela Osgtojići bili eu do bro raspoloženi. Starci i žene 8a po” nosom sa pričali o svojim. sBinov': iy borcima: »Vrag nam ne može ništa, dok su partizani živi. Svi će platiti" koji!nas muče i pale«. Tako su oni. govorili užarenih. očiju. Naši mlađi drugovi, mali pioniri, dostojna su Vršili teške dužnosti i, poslove mjesto, svoje starije braće, očeva, i sestara, Ne sjećam se da sam primjetio ijednog dječaka starijeg od. 19.godina, Svi, su bili bosi, Stari i najmlađi dočekali , su nas kao svoje rođene. Videći 6ve O. kolo začudili 8mo se otkuda donesoše rogača, rakije, smokava, vina, pa _poslije skuvaš puru i preliše „obilato | maslinovim zejtinom. Ustvari oni Su sve Što se može pokrenuti sklonili po okolnim pećinama i kamenjarima, pa kad dođe do nevolje i oni sami napuštaju 6elo, i asmatraju iz kamenjara dok opasnost prođe. Drugog načina · odbrane nijesu imali pošto je sve sposobno za nošenje oružja pošlo u brigade · određe. i

Uvidjeli smo da su nam đonijeli sve najbolje šta su imali samo da bi se mi što bolje okrijepili ze dalji put. Tog momenta sva naša grupa, koja je putovala, imala je simu želju da na neki način, bar, pokaže zahvalnost, kad već ne može dı im odvrati istom pažnjom u njihovoj junačkoj nevolji. 3:08 ;

Imali smo nekih para, mislim lira italijanskih, te dadđosmo. po koju stotinu najodrpanijim dječacima. Kako smo im davali novac švaki od njih odmah ga je predavao jednom mališanu koga su oslovljavali »druže komesare«. Na naše pitanje, zašto njemu sve daju kad smo mu već mi da1i, objasniše nam da oni ne daju nje“ mu, nego da novac predaju u kolek« tiv. Štab njihavog pionirskog bataljona za taj novac aabavlja lijekove i zavoje iz okupiran.h gradova, a poslije ovaj sanitetski materijal preba= cuje preko veza za partizanske bolni> ce Ma to mi prevrnmusmo džepove i predadosmo sav novac komesaru.

Silno nas je dirmulo. a istovremena shvatismo da imamo pred sobom prave oripadnike 'itove vojske. Oni smatraju prirodmim, da se moraju udruživati i sve međusobne dijeliti a u prvom redu snabdijevati oružani front slobode. . j č

Mi se zamislismo i uozbiliismo, Nijesmo više gledali pred sobom djecu, već nove ljude, koji zrelo gledaju đogađaje i Živo učestvuju u njima. Ple-

ska bibliotek SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUG

UTORAK 27 SEPTEMBAR, 1949 | y/yšeyr 1 }-i

meniti ludi, najmlađi 'itovi borci, odrpani pioniri popaljena sela Osto jići, mogu biti primjer u zrelosti, 1. djelima. mnogim „odraslim — takvo nas ošjećanje”i takve mili obuzešev”

"Upoznašmo se bolje ša njihovim ko"

lektivom, Imali su organizovani pio-

nirski batalidn od dvije čete, kojima!

su komandovali komanđamt i politički komesar. Nijesu se. bavili samo”. stražom, vršenjem kurirške shužbe i prikupljanjem potreba za front, Za” sjutradam zakazali su ratničku Tigru.” Već su dali zadatke 'četama kako će”. sjufra mastupati iz dva pravca da bi provjerili obučenošt četa u borbi i dejstvo njihovog »naoružanja«. Nastu~ 7) panje'je predviđemo iz dva pravca, iz dva suprotna zaseoka, koje je dijelio · jedan brežuljak. Zadatak “je bio zau” zimanje brežuljka; jednu četu će: pra* titi komandant, a drugu politički ko mesar.. bataljona. Oni; nam. objasniše potrebu te igre, time, da rat :može: potrajati duže inje suvišno da 86 vježbaju, e · 'Ptedložili su morimo i da

I nami da se dobro od-" sjutra prisustvujemo,

Džo Devidđson: TITO

vježbi kako bi dali ocjenu njihovoj ratnoj vještini. Mi smo morali da pradužimo dalje*i nijesmo se mogli zadržati, niti ispuniti njihovu, a isto toliko i našu želju, Tu smo ostali ne= koliko sati. Iako smo hitali naprijed, ipak nijesmo požalili što se toliko zadržasmo — vidjeli smo i naučili lijepih stvari od naših najmlađih drugova. i

Napubktili smo sela Ostojiće, puni vedrine ; snage, ispraćeni od starih i mlađih sidačno i nježno kao da smo partizani njihovog sela koji odlaze za brigade. Pioniri, na izlasku iz sela, pozdraviše nas borbeno, ne žaleći »mumiciju« i »bombe«, isto kao pri prvom susretu.

Trojicas pionira pradužiše sa nama još nekoliko kilometara dok su potpuno upoznali našeg vodića kojeg pravca da še drži. Jedan od njih uporno je htio da nas prati do slijedeće veze oko tri sata pješice, ali mi se ne složismo, On se izvinjavao da je odgovoran štabu bataljona pa je htio da izvrši zadatalk lično,

*

Ođ susreta sa pionirima osjetismo još više koliko je težak grijeh što su u staroj Jugoslaviji vlasti, pa i neki roditelji često govorili: »goni dječurliju«, »djeca ništa ne znaju«, »ne daj OIR da rađi. štetu će napraviti« itd.

Docnije ee potvrdilo, u toku rata. đa ta djeca znaju pametno i korisno da rade, bolje nego neki odrasli, lijenštine i štetočine. Kad su mogli bra_ niti svoju zemlju, onda nema razlo~

AJU

ga da im se aduzima povjerenje na

drugoj strani.

'Tmamo mnogo potvrđa tokom rata '

da su pioniri izvršavali velika djela kao njihovi stariji drugovi partizani, Jednom je italijanska patrola” pošla da pljačka neko šelo u Lici. Pioniri

) stražu

su se mašli na putu, čuvajući

kao i oni u selu Ostojići, i ponuđili se!

dna ih odvedu ybližim«' putem u selo.

| Pattola'i: rado primila i pošla sa Dpi-

ofhirima. Ustvari Talijane nijesu por ve}i u selo, nego na partizansku 78= · sjedu, koja ih je sve zarobila i razofužala. Tako da su fašisti, mjesto da poklipe kokoške po selu, pali.u ruke

partizana — zaslugom trojice pionira,

"U Sedmoj neprijateljskoj ofamzivi,

kBda ku Re njemački padobranci 8pustili u Drvar sa namjerom. đa unište ·

Vihovni štab i druga Tita, pioniri 8u junački ginuli, ic po spuštanju počeli Yazbojnički da jure if, hvataju djecu, žene i Starce. od: njih su tražili da im odmah kažu gdje je sjedište Vrhovnog štaba i druga Tita. Ista kao odrasli, pioniri su odbijali da kažu ijednu riječ, ginući od njemačkih fašista, Pošlije nekoliko sati Stigli su maši bataljoni ip okoline ' Tirvara i dijelovi. oko Samog Vrbov-

nog štab. i jurišima uništi}i nekoliko stotina njemačkih padobranaca, čime , su spriječili njihove zločinačke namjere i ogvetili poginule pionire, že-. ne i starce.

Svakome ie poznato.da su po svim ' brigadama i „partizanskim određima naše Armije bili pioniri, u toku cijelog rata naoružani i češto svrstavani u čete, Višili su dužnosti obezbjeđenja: bolnica, štabova, kurirsku službu, a u nevoljama stupali u oružanu borbu i natjerivali neprijatelja u bjek , stvo. Mmogi ad njih postali su oficiri naše Armije, drugi su se demobilisali i pošli u fabrike, škole, na zanate, u selo — i svuda časno rade i uče za dobro svoje domovine, 9

*

· Zaslužuju da de istaknu i onmi pioniri, njih nekoliko hiljad”, koji su pošli u bratsku Čehoslovačku i Poljsku da uče zamate po velikim fabrikama. Oni:su stekli veliku, ljubav i pošto-

vamje čeških i. poljskih radnika, maj- ·

stora, inženjera i svih čestitih građana gdje su radili i živjeli, Njihov Upoian rad i učenje, odlični rezultati, primjermo držanje na svakom mjestu, učinilo je da su podigli, ne samo

svoj ugled, već i ugled svoje drage.

domovine. Još više, kada su pale klevete sa Svih strana na našu zemlju, na omladinu, na Armiju, ma Partiju i na druga Tita, oni su pokazali čvrstinu, junaštvo”i patriotizam, kao što su pokazivali i u toku rata. Dokazali su cijeloni svijetu đa su ostali vjerni svojoj tradiciji, da su pripadnici,

(Nastavak na četvrtoj strani) ·

Padobranci. u odmah ·

OSLAVIJE~

LIST IZLAZI TED NEDELJNO

REOM

Bacaće ljudi pred majke

Visoko na jarbolu vijori zastava. Okolo je šuma, poljane ša 'igrali= štima, bele kućice utonule u 'zelenilo. Pored tog naselja hukće lokomotiva — mala kao igračka. I vagoni su maleni, putnici isto tako. Pa i železničko osoblje, od konduktera „do šefa stanice — deca. | Zvonki dečji glasovi šire se: kroz šumu, gube na poljanama i igrali. štima, | 'I odjednom — stišavanje. Rukama, glasom, mimikom wtišavaju mališani jedan drugog, na najudaljenijim stazama prekidaju se ire, širi se vest po Pionirskom grau: i

— Gosti su nam došli! T onda trče sa svih strana, prestižu · jedan drugog, radoznalo, otvorenih Uusta, gledaju u svoje goste. Kad ih je prošla prva zbunjenost, kad su izgovorene prve rečenice, mališani se izmešaše sa došljacima, pa čak posštavljaju i pitanja svojim gostima.

Rudar-iselienik „gleda „nasmejanu bezbrižnu decu oko sebe, gleda grad sličan građu iz bajke, On jie čovek otvrdnuo kroz Život i patnje, ali sada ne može da zadrži suze od uzbuđenja. ay \ \

Suncem opaljeni mališani hteli bi da znaju: kako on, naš čovek. živi tamo u dalekom svetu: čemu se rađuju i čim se uzbuđuju mališani u tim nepoznatim krajevima, imaju li 8svoje gradove, svoje železnice, restora=, ne, domove, igrališta. 1

Pred očima ruđara brzo prolaze sli We njegovog detinjstva. Opora, |:amenita lička zemlja; sunce je pržilo letinu, a žandari oterali jedinu kravu za neplaćeni por» . U mraznim janu= arskim noćima zavijaju vukovi, pri= tegla zima i pritegla glad. Dečak ima evega četrnaest godina i ide nasumce u svet — za hlebom, Zatim Beograd; posao kakav, bilo od anas do suira i spavanje na železiičkoj Stamnici u vagonima. A vagone čitave noći premeštaju 8 koloseka na kolo. sek, ponekad ih iznenada uključe u neku kompoziciju i dečak . se nađe pod vedrim nebom. Onđa ga proglase štetnim beskućnikom i skitnicom i proteraju natrag u Liku. Dečak se rano uozbilji:,dđozri i. pozna gorku istinu da mu nema mesta u rođenoj zemlji.

Dočekali su. ga francuski rudnici teški, gorki hleb .. tuđini. Zemlju iš koje je wuormo otići nije nikad zr” Oravio, Mislio je r.. nju uz tutanj kompresora u ruđarskoji jami. Lebdela mu je x ad očima kan” je pokisao i glađan lutao ulicam i, pušeći poslednji pikavac, tražio posla čekajući da prođe kriza, Mislio je na ·'rodne 'Bore u dane kad ie Francuskom odjekivao bat nemgz *kih cokula i kad su avi radni ljuđi bez obzira na Veru, boju i naciju, s ponosom i” 'nađom govorili o borbi koja plamti u toj njegovoj divnoj, slabo poznatoj balkanŠRBP:BBal JNa Per IVV VO

Sestriću, sutra je radostan praznik, - zemlja slavi decu i majke njine, -

biće neviđenih zabava raznih

kroz gradove i sela otadžbine,

Zagrmeće zvučnici sa svih strana. ~” “pričaće o vama» pioniri, ko ste. | Na zelene staze Kalemegdana Beograd će vas pozvati u goste.

| Biće prepuni dečji reštorani svakojakih i pića i jestiva! mleko, šira, grozdovi uzabrani, kao što na gozbi šetvenoi biva.

evetove sa 6prata

sa nežnom decom iz jašala,

kao pred vojsku kad dođe im rata; eid klicaće svi i tbvojoi mami hvala, OE

Staće niz tramvaja, autobusa, zaprege, starci, 8a zvezdama borci. kada naiđe tvoja glava ruša,

kad se pojave deca u povorci..·

Pozdraviće vas ruđari i tkalje, vojnici i pisci i zematlije:

vi ćete od njih poči mnogo đalje u borbi što še za mapređak bije.

vi Majke će palih izići junaka, Ra nizovi blagih i setnjih starica, da njihovih še sete uranaka, i njihovoga davnog dečjeg lica,

Povući će želja i invaliđe

da pred vas siđu u ulice sive. Činiće im 6e kad va& srećne viđe: punim &reem i oni opet žive,

W igru s vama poči će pešniei i muzičari dečji i Crt Sestriću, kliči kađ 6e ~ „slušaj muziku, smej še, pevaj, sškači +

ači. dignu 'klici,

A kad se nebo ospe kumovom 6lamo! , i mnogi već se kućame. upute,

ti ćeš ostati sa sestrom i mamom u parku da slušaš večernje ovrkute.

Sama da hoće i dan lep.đa 6ine, ~ da nebo bude mlado kao dete,

da se na pozdrav, ljubav domovine

odmah radosno svi. odazovete. o.

GOST NAŠIH PIONIRA

“

/

_ DEČJA NEDELJA ·

Desanka MAKSIMOVIO

T iek kađ su sa svih, i to baš sa svih strana počeli da se bacaju na njegovu zemlju drvljem i kamenjem — ruđar je odlučio da ode u rodni kraj i svojim očima vidi šta se tamo dešava. ||

„..Sađ treba da odgovori deci na mnogobrojna pitanja i on odgovara. kratko: ) ? · — 1 Francuskoj mi je ostao 6in vaših godina. Sad se vraćam da ga doveđem i da obojica · zauvek nemo u svojoj slobodnoj zemlji, Hoću da i mjegovo detinistvo begsbrižno i Wrećno kao vaše, a ne teško i mučno kao moje... iti S

Možđa je on već na putu đa dove de svog Gina, dok se kod nas ea slavlja Dečja nedelja, dani kad či

va zemlja vrši otru 6vega što je dosad uradila za bolji i radosniji Ži, vot, avojih naj građana, 1

iako neće videti tu smotru, ruđar je svakako, za ono kratko vreme boravka u rodnom: kraju, osetio bezgraničnu brigu o deci i ogromne napore da više ničije detinjsbvo u ovoj zemlji ne bude oporo i gorko. Morao je to osetiti na avima gradilištima,

od Zeničke željezare i Jablanice do najmanje novogradnje. Svaka radna pobeda znači korak napred u preo= bražaj zemlje, znači nove mogućnosti za lepši život naših najmanjih.”

Ruđar će doxbsti 6vog Bina da e raduje i razvija zajedno ša decom, a on će se 6 kompresorom u ruci pridružiti naporima zajednice, Kao svi mi, i on zna da je još mno« ga zadataka i planova pred nama.

A te petrolejske lampe, bajte, raz» lokani putevi — sve to treba uškor& da bude samo priča za decu, kao što današnjoj deci na priču liči detinj„ stvo ruđara-iseljenika, priču o teša koj i mračnoj prošlosti, čije tragove uklanjamo i uklonićemo ih, Jer to je jedini i najsigurniji put, da zaista sva

dosna.

deca ove zemlje budu bezbrižna i ra>

{| % / Fiore EJ „Ha | at eeokort

Met Mujezinović: Bombaš

(01 24 YU

| i i ie. |

|