Književne novine

Marijan JURKOVIG

Posljeđnjih đecerabarskih dana 1948, šezdeset i osam naših književnika u“putili su, u ime književnika Jugoslavije, otvoreno pismo PF. Glatkovu, N. 'Tihonovu ji drugim sovjetskim pišsci-

“ma, pozivajući ih đa dođu u našu Ze -

mlju da »svojim očima 1 svojom savješću izmjere da li naša zemlja ide u socijalizam ill se pretvara u imperiialističku koloniju«. Ovai poziv bio je odgovor na prvo uprezanje sovjefskih književnika, u licu Glatkova | Tiho| nova, u sramnu judinsku kampanju koja je u Sovjetskom Savezu organizovana protiv narođa Jugoslavije.

Ni Glatkov ni Tihonov nišu odgovo_ rili na ovo pismo. Oni su ćutali | svo

jim ćutanjem pomopmsli da sovietska javnost ne sazna za ovo otvoreno Di8mo, ne šazna za Jedinstveni stav Disaca Jugoslavije,

Glatkov | Tihonov su ćutke prešli i preko smrti dvojice notpisnika OVOB pisma, najvećih savremenih jugoslawenskih pjesnika Otona Župančiča i Wladimira Nazora, jer nisu smjeli priznati sovjetskom narođu da šu ova dva sijeda barđa poetski izrekli — već umiruči — loš leđaređ svoju 'tvrđu vjeru u pravilnost puta Titove zemlje, da su posljiedniim svoiim sti„hovima bođrili narođe Jugoslaviie "isto onako ao Što su ih bođrili u teškim boievima naše Revolucije. 1 Glatkov i Tihonov sreli su se u našoi popaljenoi i opuštošenoi zemlji sn Nazorom i Župančičem. pogledali su im u oči. znali su njihov piesnički i životni put — ali se ipak nisu 1949 zamislili ni nađ ovim predsmrtnim porukama starih pjesnika.

Tihonnv i Glatkov ćutali su i dalje.

| Teh onđa, kad je čitav sviiet šfao da sluša svieđočanstva nekoliko šlobodnih liuđi koji su ipak pošli u JTugoslaviju — ne iz Sovietskogm Saveza — da viđe šta se to tamo ?anravo đogađa. nekakav judinovac telefonirao je 'Nikolaju Semionoviću Tihonovu đa napiše članak i pobije sva ta svjedočanstva. .

Pokazalo. se đa je Tihonov, iako nije bio u našoj zemlji od 1945. dobro uboznat sa »materijalom« o Jugoslaviji, đa nije spavao iako je ćutao. On je proučio jeđan paskvil o Jugoslaviji koji ie bio štampan u švaicarskom — modnom i mondenskom listu »Zi und Fr« Ona i On•h i prepričao njegov sadržaj. zaustavivši še posebmo na onim momentima koji su mu po prirodi bliski, Kao ona dva Ščedrinova generala čije se misli na pustom ostrvu nepreštano vraćaiu na jelo. ma na šta oni nastojali đa obrate pažnju. tako i Tihonov. prikazujući sovjetskim čitaocima „strahote« đana–šnje Jugoslavije —. vraća se na neki jugoslavenski priiem: »U izobilju ima tokajca i borđovskog vina. 38, razumije se, i šampanica«. Dođavši još nc=> koliko; rečenica o »namučenom jučoslavenskom narodu koji še našao pred licem crne izdaje« i o tom da »u Jugoslaviii đanas nema nijedne ustanove, preduzeća. škole. građa ili sela gdje ne radi ilegalna organizacija jugoslavenskih patriota«. Tihonov je Ovom »dokumentovanome članku dao naslov u kom je naše partijsko + 3Yžavno rukovodstvo nazvao „fašistič-“ kom bandom«. Ovo nainovije djelo Nikolaja Tihonova objavio je list koji e zove »Literaturnaja gazeta4. Vierovatno zbog literarnih kvaliteta članak je sutradan prenijela i »Pravdaa. „nost

Zatim su telefonirali, i Glatkovu. On nije čitao »Zi und KEr«, ali je o »jugoslavenskoj izdaji« bio takođe odlično obaviješten. jer je vidio nekoliko fotogra? ja jugoslovern.s' 'h rukovo-

dilaca u američkom ilustrovanom Čas

sopisu »Lajf«, Razgledajući te slike, Pjodor Glatkov ie otkrio. đa je mar-– šal Tito još 1941 »obećao Hitleru da

će kapitulirati. ako mu da mogučnosšt

da stane na čelo kvislinške vlađe Jugoslavije« Na sreću »Sovjetska armija je munjevitom brzinom raspršila u prah i pepeo. Titove namjere«. Dalje pisace »Cementn« zna da je marša! Tito »naređio Koči Dzodze da ubije

vođu albanskog, narođa Envera Hodžu i pretvori Albaniju u iugoslavem-, „sku koloniju. Obećao je Laslu Rajku

mijesto predsiednika· vlađe. ako izvrši prevrat koii je zahtiievao Volstrit. i ubile Ralkošijn..• Glafkov zna | fo đa smo prođali dalmnfimsko ostrvo TKorčulu američkom ambasađoru Kenonu za 25 miliona dolara. Ono što niie čuo nitko ođ trista i peđeset hiliađa ljuđi na mitingu u Skoplju. čuo ie vrlo dobro Glatkov: »Govoreći Stkopliu. Tito ie rekao da su Bugari niža i nepunovrijedna nacija«, I tako dalje.

Na kraju. da bi naglasio aufentičovih svojih otkrića 1 prikazao sebe kao specijalistu za stvar o kojoj govori, Glatkov kaže:

»Ja sam bio u Jugoslaviji. U ?fugoslavenskim' gradovima i selima sreo

“sam se sa radnicima, seliacima., inte-

lektualcima. Oni su govorili: »Naši djedovi i ocevi ostavili su nam u am3net da volimo Rusiju«. Nikakvim krvavim terorom.. gnusnoj kliki neče uspjeti da ugasi tu' ljubav junačkog jugoslavenskog naroda koji je svim srcem ođam RusiHii«.

Da, Glatkov je bio kod nas. Ali đa je u njemu ostala i mrvica komunističkog morala, on ne bi danas DO” navljao ove izlapjele fraze o tradicio= nalnoj ljubavi prema Rusiil. On 'e čuo kod nas ko je ovdje pajio vieru u Rusiju. i u koju Rusiju. On sigurno nije zaboravio svoj susret ša zagrebačkim metalcima iz Željezničke ra đione. Taj susret, on je poslije označio kao jedan od največih svojih deoeživ= ljaja, ne samo u Jugoslaviji. Stari, prekaljeni radnički borci pevorili su tu Fjođoru Glatkovu da je u njima ljubav prema Sovjetskom Savezu ra=zvijala Komunistička partija Jugoslavije· na čelu sa drugom Titom, a ne »djeđovi« i »ocevi«, Tu je Glatkov vidio liuđe koji su zbog čitanja njiegfovop »Cementa+• bili proganjani, hap= šeni i zlostavljani u štaroj Jugoslaviji. Netko je donio i stari. požutjeli, iz zemlje iskopani primjerak »Cementa« i Glatkov je stavio na ni svoj potpis.

Zar Fjodor Glatkov, pišući one sVOje gađosti o našoj zemlji, njenim na= rodima i drugu Titu nije upitao samoga sebe, šta će o njemu. sovjet= skom piscu i članu Boljševičke partije od 1918, misliti ti zagrebački me= talci od. kojih su mnogi prošli sa druzom Titom kroz zatvore stare Jugoslavije, godinama sarađivali svnjime u revolucionarnom pokretu i u Oslobođilačkom ratu, a današ svoju Željezničku rađionu drže u prvim redovima po proizvodnji? PFjođor Glate kov nije u sebi našao snage i smjelo= sti da odbije pisanje poručenom član-= ka, iako. je bio đuboko svijestan da

(Nastavak na četvrtoj strani)

POVODOM BROŠURE A. A. MAVRODINA: »DLOSA

RUSKE I SOVJETSKE ULTURE• :

neđanmo Hu

NAUKE U ISTORIJI SVETSKE

MO aut OT 5

jem mnrta 1940, usled protesta. am uložio protiv informbiroove ke kampanje Jedinstvene „socijalištičke partije Nemačke, napustio sam istočnu zonu Nemačke i preselio se u Jugoslaviju. Od moga „dolaska u”Jugoslaviju do danas prošlo je već pola godine, dovoljno vremena đa još jednom brižljivo ispitam sve argumentekoji govore za Jugoslaviju i protiv nje, i to na mestu gde se takvo ispi= tivanje može najbolje izvršiti: u sa– moj: Jugoslaviji. Moram odmah da napomenem da za Vreme toga mog polugodišnjeg boravka u Jugoslaviji nisam preduzimao nikakva »propaganđdistička putovanja« sa unapred pripremljenim Potemkinovim selima,

"| već radim i živim kao što žive” švi du.

gosloveni — u burnom vremenu soci- ·jalističke izgradnje, sa mnogim 've-

likim uspesima 1 sa mnogim teškoćama koje še u gsvakidašnjem životu moraju savlađivati,

Putujući po Jugoslaviji posećivao sam ono Što sam sam svojim očima hteo da vidim i čto mi se činilo potrebnim radi ocene današnjeg stanja u Jugoslaviji — po sopstvenom pnaho= đenju i bez prethodnog najavljivanja „strane posetea, Ovo napominjem zbog toga da .bih podvukao da sam novu Jugoslaviju upozmao ne očima nekog novinara koji boravi nekoliko dana u Jugoslaviji i Re sa osmatrač. nice nekog beogradskog luksuznog hotela, već sam je upoznao kroz sam život, kroz život sa ljudima i među ljudima koji danas izgrađuju socijalizam u Jugoslaviji

Čitaoca senzacionalnih Vesti mno= gih zapadnih listova ja ću na svaki način razočarati, isto onako kao i čitaoca Komihforma: u Jugoslaviji nisam video nikakve antititovske parti. zane niti zamračivanje gradova, ni» kakve borbe ma barikađama niti restauraciju kapitalizma, Umesto tega video sam u svima gradovima 1 seli, mn bumu socijalističku izgradnju, a kapitalistički sektor u industriji i tr= govini već je sveđen na sasvim ne= znatnu meru. Umesto »ponovnog oživljavanja kulaka« video sam mnoge se= ljačke radne zadruge i u mnogim me= stima Jugoslavije razgovarao sam sa zadrugarima koji su mi ponosito izlagali uspehe socijalističkoB preobražšaja poljoprivrede. Umesto »kraha« Petogodišnjeg plana« video sam svuđa v-like građevine kao i polet i radni entuzijazam koji se uopšte ne 'može gamisliti u drugim zemljama. Ukrat» ko rečeno: video sam kako se neu= mornim zalaganjem miliona ljudi po> dižu u Jugoslaviji fabrike i hidrocentrale, stanbene zgrađe i putevi, železnice i mostovi, i to takvim tempom koji bi čak i za industriski višoko ra= zvijenu zemlju pod normalnim i Dpo> voljnim uslovima značio vanredno ve= liko postignuće. Video sam narod MO= ji: visoko eeni revolucionarne trađici= je prošlosti, koji sve svoje snage ula= že u ispunjavanje zadataka sadašnji“ ce, kako bi stvorio srećnu i slobodnu

Nacionalizam ili naučna istina ili ko je

· pobedio špmnsku „Nepobodivu

Jedna Je stvar razvijanje nacion&

mog ponoša, oslobođenje &sVOB naro-

'da. od osećaja malovrijeđn:;": pred

_ . drugim narodima (tačnile vlady Acimn klasama drugih naroda, koji šu mu

usađivale •njegove« n alovrijedne re-.

akcioname klase, a druga 1e stvar . pripisivanje svome rarcdu izuzetnih ___ osobina, potcenjivanje · preziranje ~ 1 drugih narođa 1 prisvajmn)e a bovih 60 tekovina sebi 1 svome narođu. Prvo -.. je borba protiv saž»baalnog nuhilizma za socijalistitki oatriota4m 8 _ drugo i nacionalizam ua najvbtl nrni„0 jim obliku, - (Đilas: •Lenjin o odnos!ma . među socijalističkim državama).

“i

Bjavanja drugih socijalističkih · zealja koju sprovodi CE SKP(b) i vlaR-a, našla je avoj veran i saadekvatan iđeološki izraz u nalističkim velikoruskim tendenma, danas sve dominantnijim u vjetskoj književnosti, nauci i Dpublicistici. Nekada je Lenjin pisao: Može 1 velikoruski marksista pri-. hvatit parolu nacionalne. velikoruske kulture?

Ž \ Ne. Takvof čoveka treba, staviti među nacionaliste a

ne aeđu marksiste, Naš je zadatak boiti se sa vladajućom crnostotinaškom i buržoaškom nacionalnom kulturom Velikorusa .azvijajući isključivo u in. ternacionalnom duhu i u najtešnjem savezu sa radnicimu drugih zemalja one začetke koji postoje u našoj istoriji demokratskog i radničkog pokretaa. (Lenjin. kritičke primedbe po nacionalnom pitanju. Kurziv moi — NWN. SOM ; | Kako se ove reči velikog klasika marksizma mogu pomiriti sa zahtevom koji se danas sasvim glasno i

otvoreno postavlja u sovjetskoj DU-

blicistici, sa zahtevom da se »u inte-'

resu socijalizma« prizna apsolutni prioritet ruske kulture i nauke kroz vekove nad kulturom i naukom drugih naroda? Izjednačujući , na grubo šovinistički način sovjetsko sa ruskim | uopšte, neki PF. Černov piše u šestom ovogodišnjem broju »Boliševika«. te= oretskog organa CK SKP(b):

- Politika neravnopravnosti i potčic- ·

.nače otvoreni prelazal. na

»Pitanje o prioritetu napredne ruske nauke „književnosti i umetnosti, o prioritetu sovjetske socijalističke kulture — jedno je od najoštrijih pitanja borbe socijalizma protiv- kapitalizma« (Kurziv moi — N. P.)

Nikakvom borbom protiv kosmopolitizma i apatriotizma ne mogu se pravdati ovakvi ! sličaš stavovi koji pozicije vulgarnog nacionaliima. Svaka mark-

sistička partija. svaka socijalistička

vlada, svaki ·<redni publicista i naučnik mora d. a. da · odi borbu protiv nacionalnog nihi izma koji na idejnom planu krči pu. imperijali= stičkom porobliavanji narođa. ali "e radi o tome sa kojih se · zicija ta borba vodi: đa li sa pozicija marksi= stičkih. što znači da e odbrana progresivnih dostignuća sopstvene kulture spaja sa priznavaniem i .uvaža« vanjem tekovina nacionalne kulture drugih naroda, ili sa pozicija nacionalističkih. što znači da se »odbrana« gopstvene nacionalne kulture u stvari izmeće u Ššovinističko jtimanje Oko prvenstva i pri ” aı nad nacionalnom Pulturom dru, ı naroda. Baš na ovim drugim pozicijama, na pozicijama nacionalistič'cim, stoji danas Obema nogama savremena sovjetska publicistika. To preuznošenje jedne nacionalne kulture (ruske) | sa njim vezano potcenjivanje i odrican e kulturnih te”ovina slusa drugih na> roda, znači napuštanje i gaženje Oa&novnog stava le, ijnističke nacionalne politike: »bezuslovao n"'akvih privilegija rijednoši 'n ciji, nijednom jeziku«. Shvatanje nacionnine kulture kao nečeg što deli i suprctsta.!ja narode. što služi pnvlnašćenosti jedno” naroda u odnosu na duge narode, jeste tipično buržonsko shvatanje. jeste sušžti macionalizam Na toi limii rasdvajanja i suprofstavliania odneo sno približavania i'spajamia narođa: Staliin je i . 'ukao razliku između nacionalne kulture u buržoaskom ji u

· tobožnjem prioritfefu n

qrmadu”

proleterskom smislu. Šta le to »nacio= nalna kultura« pod vladom nacionalne buržoazije? »To je, odgovara Staljin, k* vura buržoask po svojoj sadržini i nacionalna po svome obliku, koja ima cilj đa mase otruje otrcvom nacionalizma i d' vrsti vlast buržoazjje. Šta je nacionalna kultura pod diktaturom proletariiata? To je

Tultura socijalističke po svojoj sadr-

žini | nacionalna po obliku, koja toa za cilj da mase vaspita u duhu internacionalizma i da užvrsti diktaturu proletarijata« (Staljin-»Marksizam i nacionalno pitanje«, strana 227).

Da li teorija o prioritetu jedne na= cionalne ku.fure odgovara roleterskom shvatanju. da li ona služi zbližavanju naroda, đa . vaspitava mase u duhu internacionalizma? ~ očigledno da takve i slične teorije mogu imati samo sasv'm suprotno dejstvo. Kod kulturno razvijen? mni3roda, koji su u pojedi,„im istorii kim epohama etajali u prvim redovima kulturnog progresa čovečanstva takve teorije o Jruge na= cionalne kulture mogu samu da Dpovređe nacionalni ponoš i izazovu kao reakciju sličnu težnju za nekritičkim nacionalističkim preuznošeniem sopstvenih kulturnih tradicijik i negira– njem 1 pofcenilvaniem svega što je strano. Kođ ku'*tmnmo manje razvijenih naroda ovakve teorije mogu samo pothraniti nevericu i potcenjivanie svojih sopstvenih snafa, umahiujući žilov 3. ı otpornost +aciie pred opasnošću nacionalnog porobljavania. Teorije kulturnog prioriteta mogu dakle biti zgodne za pođupiramje aspi= racija na ovlašćeni, rukovođeći položaj jeaone zemlje ili iedne nacije, AT one baš zato nemaju ničeg zajedničkog sb marke m one pretstavljiaju ozbilnu ametniu zbližavanju i ideimom si Mmipvomiu nroletarijata raznih zemalian one negativno utiču na revolucionarnu energiiu naroda čija su pozitivne kulturne trađicije

KNJIŽEVNEINOVINE

. vrođina

Ni -

Volfgang LEONHARD |

ž. 13 P E We: . budućnost, narod koji brani svim si~

|. lama kako svoje šocijalističko uređe-

nje, tako i svoju nezavisnost.

has i teškoća kako u izgradnji industrije, tako i u snabđevanju stanovni. štva. Ali te teškoće nisu rezultat novog, već posledica starog sistema: DOsledica privredne i tehničke zaostalosti predratne Jugoslavije i teških razara– nja i pustošenja od strane fašističkih armija, čemu je sada pridošla još i „bezobzirna i neodgovorna privredna blokada od strane SSSR i zemalja zavisnih od njega. Te teškoće su bez

gumnje prolazne prirode, pri čemu se

— činjenica veoma značajna po mom mišljenju — te teškoće ne prikrivaju i ne zabašuruju, već Vodeći drugovi otvoreno o njima govore u štampi i na zborovima, objašnjavaju uzroke i

time stvaraju preduslove za njihovo .

· otklanjanje, aj •

I nehotice sam za vreme Svoga polugođišnjeg boravka u Jugoslaviji učinio izvesna poređenja sa SSSR, koji ja iz sopstvenog iskustva vrlo dobro poznajem, pošto sam tamo proveo oko deset godina. Za komunista "koji je obe socijalističke zemlje upoznao sopstvenim posmatranjem name, će se takvo poređenje samo od sebe: osnove privredne i, državne izgradnje su doista slične u obe zemlje, pa Ipak već danas se zapažaju izvesne razlike tako jasno {| razgovetno da se preko njih ne može prelaziti.

Napori i uspesi sovjetskih naroda na mnogim oblastima njihovog Žživota ispunjavali 8u me ponosom i ra= došću, ali utoliko više me bolelo ka» da sam u SSSR posmatrao pojave i 'tendencije koje su neobjašnjive i ne> razumljive za jednu socijalističiku zemlju. Bolelo me kađa sam gleđao ka= ko se stvaralačka inicijativa trudbenika sve češće zamenjuje birokratskim direktivama; kako se nerazumljivim naredbama odvajaju sovjetski ljudi od kulturnih tekovina drugih zemalja;

_—__ 4 SAsWWNZKIJIJI[JIqxZ=–+AASA>— ––DEIJZTTTI ———

(1867—1943, Nemačka): Autoportret

Kete Kolvic

potcenjene, one, na današnjoj etapi borbe za “baranje svetskog kapitalističkog sistema, mogu da nanesu š nanose veliku .štetu stvari socijali=

ma.

Nacionalističke tendencije zasniva= nja dominantnog položaja za jednu, bilo koju nacionalnu kulturu, duboko su antinaučne u svoioi suštini. Za. i svi pokušaji da se na toj truloj osno=s vi izgrađe neka na čna shvatanja i pogledi, i đa se istoriiske činjenice usklađe sa tim „shvatanjima dovođe redovno do proizvolinih rezultata li šenih sval=~ ačne v.sdnosti. Kada se nastoji po svaku cemu da se jednoj antinaučnoj teoriji stvori neka naučna -sn a, onda se mesto nauke dobija samo \jer falsifikat. niena karikatura. Žalosna sudbina nacionalističke buržoaske istoriografij i sociologije potvrđuie to bezbroinim primerima. No. tragikomični rezultati do kojih dovodi burž...sku »naukue njena nacionalistička pristrasnost mogu izgledati u neku ruku i prirodni ga nauku jedne eksploatatorske kla= se koja silazi sa istoriiske pozornice.

. Mnogo. više bođu oči takve poiave U

nauci jedne socijalističke zemlje. Ali tu se pomoći me može; sudbina marksiste koji brani iednu naciona= lističku tezu ne razlikuie se od sudbine bilo koga buržoaskog nacionaliste: i jedan i drugi .rinuđeni 6u đa se služe istim sredstvima-bezdušnim natezanjem činjenica i. šarlatanskim hokuspokus dokazima koji ponekad

mogu da nateraiu na smeh čoveka.

Vrlo jasan i karakterističan primer na kakvu opnsn naučne proizvolinosti zavodi sovisku istoriografiju i sovjetšku nauku uopšte odbrana nacionalističkih pozicija, zastupanje unapred postavlienih tvrdnji o izuzetnoj obdarenosti i stvaralačkoj sposobnosti ruskog naroda i njegovoj naročitoj istorijskoj misiji, pretstavlja brošura V. V. Ma»Uloga ruske i sovjetske nauke u istoriji ljudske #kulture«, koju je izdalo »Svesavezno društvo za širenje političkih i naučnih znanja. 1948 godine u Lenjingrađu. ~

V. V Mavrođin, doktor. istorijskih nauka i profesor Lenjineradskog univerziteta prihvofio se zadafka da u jednom javnom predavanju, koje će docnije zbog svoje aktuelnosti i bogatstva misli biti štampano kao posebna brošura, prikaže i dokaže kako

_ kako

stranputicu anti- '

U

Mraz sf x ; PlaOM i a 7 e G i ai WO

kako se nepotrebnom krutošću veliki delovi sovjetskog stanovništva Onemogućuju da slobodno i nesmetano u

| Naravno da u Jugoslaviji ia Ga-G? čestvijh „M. socijalističkoj izgradnji.

Bolelo me kad sam gledao kako se

. dekretima i uputstvima odozgo sputa-

va “slobodan razvitak nauke, umetnosti ı literature, kako se korisne disku-

'"'sije guše ukazivanjem na citate raznih ;

autoriteta, kako se sputava samostalan razvitak saveznih republika, a njihova wvoćstva. Ve više „zamenjuju Rušima, kako se jednostranim uzdizanjem “svega što je rusko stvara u zvaničnoj propagahdi nacionalna naduvenost, koja je kod sovjetskih ljudi morala advesti do očigledno» potcenjivanja. revolucionarnih pokreta i teko-

vina drugih zemalja, Posmatranje tih. ·

negativnih pojava — Pri čemu se veJiki uspesi sovjetskih naroda ne sme. "ju 'krnjiti — tištalo me, i ne samo me– me, već i mnoge drugove drugih zemalja koji su SSSR upoznali živeći u njemu. ) ; . Zbog svega toga ja sam utoliko većim. interesovanjem pratio obrazovanje novih socijalističkih zemalja u Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi, nadajući se da će tamo socijalistički razvitak preuzeti od SSSRi dalje razvijati ave ono što je veliko i vredno divljenja, i da neće dozvoliti iskrsava= nje ·onakvih- pojava koje su mene i mmnoge' druge drugove u SSSR vrlo mogo zabrinjavale, Ta velika nađa se i obistinila, Danas, pošle polugodišnjeg boravka lu Jugoslaviji, ja pou= zđano mogu reći đa se moja dugogo” dišnja nada ispunila u nezavisnoj 50e cijalističkoj Jugoslaviji, Ja sam s8srećan što mogu da živim i radim u jed= noj zemlji koja je iz bogatih iskustava SSSR-a preuzela i. dalje razvija sve'ono što je pozitivno, ne pokazu-

jući pritom one tendencije kojima ne

ma mesta u socijalističkom društvu. Srećan sam što živim u socijalističkoj zemlji gđe ravnopravnost maroda Ppostoji ne samo na hartiji, gde se OZbiljno iđe za tim „da se secijalistička demokratija prođubi, gde se cenzura ograničava samo na ono što je najpotrebnije, gde se smelo i samostalno prilazi rešavanju novih marksističkih problema i gde niko nikoga ne prisiljava da tvrđi kako je dizelmotor pronađen u Bosni a avion u Makedoniji, Svaki komunist koji obe zemlje kako SSSR tako i socijalističku Jugoslaviju — poznaje iz sopstvenog 185 kustva načisto je danas s time da je gocijalistička Jugoslavija potvrdila poznate reči Lenjina iz 1919 gođine: »Sovjetske republike sa većim kulturnim stepenom, sa većim značajem i uticajem proletarijata imaju sve izglede da prestignu. Rusiju, ako one jednog dana krenu putem djktature proletarijata,«

Pravedna borba Jugoslavije nije samo jugoslovensko pitanje, nije samo

je »na sve grane čovečanske kulture ruski narod udario pečat svoga stvaralačkog genija, genija istinskog hu= manizma i najveće pravednosti, proniknute dubokom verom u svetlu bu= dućnost čovečanstva«, Pristupajući O pisivanju istorijskog puta ruskog na= roda »izvršitelja sudbine čovečanstva«, profesor Mavrodin velikođušno obećava da će biti pravedan i prema drugim narodima i njihovim istorij» skim „zaslugama, ali će ta njegova »pravednost« biti takvog karaktera da bi njome mogli biti zadovoljni i naj= zagriženiji slavjanofilski šovinisti iz prošlog veka, Mavrodin priznaje uglav nom drugim narodima njihovo stvar= no postojanje u prošlosti pa čak i to da su u nekim oblastima kulturnog stvaranja sa uspehom sledili »ruskog genija«.

Odmah u početku svoga izlaganja profesor Mavrodin je prinuđen da u interešu istorijske istine sruši u prah i pepeo ukorenjenu zabludu »koja je ušla u sve naše udžbenike, o pozaj= mljivanju ruske pismenosti iz Bugarske. Nije tačno, kao što se do sada mislilo, da ie Ćirilo (koga Mavrodin smatra Bugarinom a ne makedon= skim Slovenom!) sastavio prvo sloven sko pismo koje se, zajedno sa hrišćanstvom proširilo po .slovenskim zemljama. Ne bi bilo baš ni zgodno za apsolutnu »samobitnost«• i oriinalnošt ruske kulture da Rusija prima prvu pismenost iz 'inostranstva! Zato iaj istorijski fakat i nije tačan. Cirilo nije sastavio prvo slovensko Pp:smo nego je on prosto plagirao prastaro rusko pismo, koje su valjda i sami Rusi bili zaboravi.i, pa ga U nešto prerađenom vidu servirao opet slovenskim · plemenima pa i 6amim Rusima! [

Razume se đa je takav narod koji ie bio pismen još pre nego što je primio pismenost morao biti na daleko višem kulturnom nivoc od »varVaTskog zapada« I dok Filip Smeli stupa na presto ne znajući nijedno iedinog slova a imperator Oton Veliki tek u starosti uči piše ruski knezovi i knieginie Vode među sobom Ovrommui prepisku i orosto ne dižu glave s men Al ta me sve Šina mislie ko ie bila "prva „ispnens franeuska kraljem „ može biti i prva pismena francuska žena, uopšte? Niko drugi nego ruska knjeginia Ana se stra Jaroslava Mudrog. Kao što se iz

2 A ii BROJ 40

OSLAVIJI

neka balkanska stvar, već je ona po. odavno postala jedno od najznačajnijih međunarodnih pitanja. Borba ko. munista Jugoslavije za ravnopravnost komunističkih partija svih zemalja, za principe istine, morala i poštenja u međunarodnom radničkom pokretu, za ' ravnopravnost socijalističkih zemalja kako u privrednom' tako { u politič, kom pogledu, borba za pravo novih socijalističkih zemalja da svoje probleme rešavaju samostalno i na svoj način i da pri tome razvijaju forme i metode koji odgovaraju novim uslovi. ma — ta borba pružila je hiljađama komunista najrazličnijih zemalja no. „vu hrabrost i ulila nove nade. Ta borba ,naravno nije laka, Još dok sam bio u Nemačkoj predočavali su mi često nemački drugovi odnos snaga, u sukobu Kominforma: na jed~

noj strani SSSR i od njega zavisne

„države Istočne i Jugoistočne Evrope *

sa njihovim moćnim propagandistiž. kim aparatom, a na drugoj strani ko. 'munisti Jugoslavije i mnogobrojni komunisti u drugim zemljama, koji već sad usvajaju gledište komunista Ju. goslavije. Ako se gleda samo na da, našnji dan, onda bi to moglo biti tačno. Ali, da li je bilo drukčije kada je 1914 godine celokupno voćstvo II In< ternacionale izdalo principe interna. 'cionalizma? Zar i tada radnička par• tija jedne jedine zemlje i nekoliko malobrojnih revolucionarnih socijali. sta u drugim zemljama nisu bili ti koji su visoko držali zastavu interna« cionalizma? I zar već posle nekoliko godina i% tih malih revolucionarnih grupa, iz te možda na prvi pogled tako nezapažene Cimervaldske konfe„ rencije 1916 godine nije nastao onaj moćni pokret koji je poslednje tri de, cenije tako odlučno opredeljivao ra> zvitak sveta?

Stanovište Jugoslavije pobediće, i

to ne samo zbog toga što je istina na · strani socijalističke Jugoslavije, nego”

i zbog toga što je stanovište komuni-= šta Jugoslavije idđentično sa životnim interesima međunarodnog radničkog pokreta. Onoga dana kada istina o Jugoslaviji postane opšte dobro mili. ona ljudi u svima zemljama, toga dana triumfovaće međunarodni radnički

pokret nađ snagama koje danas koče

socijalistički razvitak sveta.

___ _— __ ______. _—_ ---—–- — 1" "DL - ——

SASTANAK UDRUŽENJA KNJIŽEVNIKA SRBIJE POVODOM DRUGOG .

OKTOBRA - DANA MIRA

Povođom drugog oktobra — Dana mira članovi Udruženja književnika Srbije održali su u svojim prostorijama manifestacioni sastanak, na kome je pretsednik Udruženia Milan Bog« đanović govorio o borbi književnika i kulturnih radnika za mir. Posle re= ferata i diskusije, u kojoj su učestvo= voli Skender Kulenović i Marijan

Jurkovic upućen je pozdravni tele gram Svetskom kongr su pristalica mira u Parizu.

toga vidi istorijski putevi širenja pismenosti bili su sasvim drugojačiji nego što se to običnu zamišlja! Nije Rusija primala pismenost iz Vizantije nego 'rancuska iz Rusije! Pređavanje profesora Mavrođina sadrži pored navedenih | čitav niz drugih dragocenih dokaza koji nepobitno utvrđuju »prioritet« ruskih ljudi u kulturnom stvaralaštvu još na početku srednjeg veka, »Nesumniivo mi možemo smelo tvrditi, kaže Ma« vrodđin, da su u oblasti naučnih pretstava o svetu koji ih okružuje rus ljudi, za razliku od oje zapadnoeV“ ·ropske sabraće, bili bliži realističkom shvatanju«. Čak i hrišćanstvo, koje je na Zapađu okivalo duhove reli« gioznim misticizmom »u Rusiji ie no? silo karakter »religioznog optimizma« kome je bio tuđ asketizam, odrica= nje »sveta« fanatična borba sa »je= linskim „premudrostima«, S antičkom prirodnom naukom, filozofijom i knji ževnošću!« Zaista, kad čuje sve ovd od profesora Mavrodina, čovek sa prosto ne može oteti misli da je ma terijalizam kao filozofsko shvatanje prosto urođen ruskom narodu, »TU“skom Rkarakteru«! U tome što su : urođeni pogledi materijalistički a ne idealistički i leži baš i ona jedina razlika između istorijske nauke sOV-“ jetskop profesora Mavrodina i učenja, ruskih slavjanofila i narodnjaka iz prošlog stoleća. I ovi poslednji zastupali su teoriju o izuzetnom karakteru ruske kulture i njenim preimućstvi=

ma nad kulturom drugih naroda, 58= |

mo što su oni ta preimućstva videli u tome što je ruskom narodu. »ruskoj duši«, urođeno neprijateljstvo prema grubom materijalističkom shvatanju života i što se prema tome ruska ku. tura odlikuje nad ostalima, svojom „čistom duhovnošću«. Te stare nacio= nalističke · slavjanofilske teorije O prednostima »rushop duha« i samobit nosti ruske kulture i čitaVok društvenog razvitka Rusije. teorije koje 50 veliki rush: martsst' Plehanev |. Ćć. njin pokopali svoiom: ubitačnom '|tikom, danas pod. blagotvorim utinajem . najnovijeF reviy!onizma po“ movo se povsmniruju O radnvima sovietshih istnr čnra seme što su 54” da šaolasno duhu vremena „materi ialist:člkia nrefarbnne

Dugi niz vekova koli del vreme Jaroslava Mudrog od sovjetske epohć

(

{

.

v |

| |