Književne novine

WMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODUL

GODINA II BROJ 46

ORGAN SAVEZ

Adresa uredništva ad i a Francuska 7? — let aa BEOGRAD, UTORARY 15: NOVEMAT:

A

| AGENTURA INFORMBIROA U KONGRESU PRISTALICA MIRA

Nemiroljubiva, neprijateljska delatnost Informbiroa protiv naše zemlje, odmosno borba Informbiroa protiv uspostavljanja ravnopravnosti maroda, ravnopravnosti sg&ocijalističkih naroda pre svega, ri šla je drastičan izraz i u odnosu na Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira. Nemoć Informbiroa da pitanje ravnopravnosti naroda, a posebno pitanje ravnopravnosti socijalittičkih naroda, na neki, na bilo koji,na 8vakinačim ukloni iz sve sti miliona trudbenika celog sveta i uopšte iz svetskog javnog mišljenja kako bi, posle jedne takve »reparature«, u socijalističkom, odnosno demokratskom taboru, organizovanom. ma &voj hegemonistički način, pre svega obračunao sa Komunističkom partijom i slobodnom, socijalističkom izgradnjom Jugoslavije, sve vidnija, u odnosu na Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira izbila je na videlo u upravo nakaznim ablicima. Revizionistička, duboko kontrarevolucionama težnja Vlade SSSR, odnosno sadašnjeg rukovodstva SKP(b) da zabašure, da skinu s dnevnog reda pitanje odnosa između socijalističkih država ili, drugim rečima, da u svojoj hegemonističkoj politici steknu i stvore bezuslovnu podršku demokratskog javnog mišljenja u svetu, strah od diskusije po tom pitanju, toliko očigledan i toliko, po svojoj suštini i po svojim simptomima i manifestacijama tuđ: mavksističkom, komunističkom moralu, i u odnosu na Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira ot= krio je.još jednom ljude Informbiroa, uz sve ostalo u njihovoj beznadnoj, reakcjonarnoj suštini, kaa vulgarne političke diletante bez osnovnih Oosobina iskrenih, pravih boraca za demokratiju i mir.

Tako je pretstavnicima naše zemlje, pretstavnicima socijalističke Jugoslavije, onemogućila agentura Informbiroa u Birou i u Svetskom komitetu pristalica mira da učestvuje na zasedanju Komiteta, održanom 28-80 oktobra u Rimu. iako je baš u političkim kulisama i dekoracijama tog zasedanja trebalo izvršiti, a i izvršeno je, &aglašavanje Komiteta sa rezolucijom Biroa od 18 oktobra, kojom se Nacionalni komitet Jugoslavije za adbranu mira, odnosno naša vlada, proglašuju ratnohuškačkim, Prilično je karakteristično da baš u vreme tih manevara agenture Informbiroa u Svetskom kongresu pristalica mira pada i manevrisanie trupa informbiroovskih vlada oko naše zemlje kao i, baš u toku uglavnom tajnih sednica u Rimu, sedmočasovna pucnjava u Mađarskoj prema našoj granici. Ali ti manevri u Rimu i kod Donjeg Miholjca, takvi manevri, spadaju u informbiroovsku &trategiju. Mogla bi se isto tako navesti, za ilustraciju zločinačke hipokrizije Informbiroa, činjenica da baš u to vreme pada i Zaharijadesova predaja grčkih ustanika masakriranju od strane trupa monarho-fašističke grčke vlade, dok, istovremeno, informbiroovški likvidatori grčke narodne revolucije za to svoJe kontrarevolucionarno delo optužuju našu zemlju. Ali takvih činjenica, takvih W&trahotnih podudarnosti u mračnom informbiroovskom svetu toliko je mnogo ,da ih ovim povodom nije moguće navoditi u većem broju. Nesumnjivo je, sem toga, da se, ako se dobro poznaju metodi i manevri informlbiroovske &trategije može lako zaključiti da će takvih zlokobnih koincidencija biti i u buđuće.

Strah od diskusije po pitanju odnosa &ocijalističkih država karakterističam je znak idejne i moralne slnbosti svih informbiroovskih agentura. Ajito nije jedina njihova karakteristika. Druga, jaka ne poslednja, jes.2 brutalno, vulgarno, diletantsko režiranje svih obreda na kojima treba prvosve" štenici Imformibiroa da žrtvuju socijalističkku Jugoslaviju.

Tako ma primer, na . sedanju Komiteta, koji broji 140 članova, učestvuje, prema Lafitovom iz“ veštaju sa prethodne zatvorene sednice, ukupna 81 delegat — jedva nešto više od polovine! Mesto pretstavnika 72 zemlje, koliko ih je učestvovalo na Svetskom kongresu održanom aprila u Parizu, od kojih je svaka dala nekoliko članova Komiteta, na rimskom zasedanju učestvuju samo pretstavnici 38 zemalja — jedva nešto više od polovine!

Ovo 6u gole brojke, ali i takve dovoljno rečite, Činjenica da su i ti prisutni pretstavnici, odnosno članovi Komiteta, došli u Rim snabdeveni isključivo ličnim pozivnicama, o kojima je gospodin Neni, prilično blagovremeno, 6vojim pismom od 6 oktobra o. g. izvestio Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira, čini te brojke još rečitijim. Ta činjenica nedvosmisleno razgolićuje onoga ko je i kriterijum po kome je odabirao učesnike. a činjenica, kao i prethodne, broj pozvanih članova, neumitno osvetljavaju mneprijateljska, zlonamerna, zastrašena lica informbiraovske agentuture u Kongresu pristalica mira — lica koja se kriju pred svojim i našim narodima bednom režijom birokratskih mera i veštačkom maglom sasvim providnih administrativnih smicalica. Od prve sednice Biroa po haranBer-

rimskom za

Čedomir MINDEROVIĆ

ski postavljenom Lafitovom pitanju »O situaciji u Jugoslaviji«, sve do zasedanja aranžiranog u Rimu, toj agenturi je osnovni problem: pred li= cem pretstavnika socijalističke Jugoslavije sakriti glavu u pesak, onemogučiti im, po svaku cenu onemogućitiim da u bilo kojem forumu Kongresa mira dođu do reči, Znak „nesumnjive moralne slabosti, taj strah je potpuna dezorijentisao agenturu Informbiroa zaduženu da radi u Kongresu pristalica mira, tako da je izgubila iz vida i manifest Aprilskog kongresa, i najosnovnije demokratske principe te organizacije koju su za• borbu protiv imperijalističke agresije stvorili milioni radnih ljudi, stavljajući Birou u zadatak, pcred ostalog, da ujedinjuje sve napredne snage — a ne da ih razjedinjuje, odnosno potčinjava takvoj tvorevini kao što je Informbiro.

Od početka te kampanje za isključenje Nacionalnog komiteta Jugoslavije za odbranu mira iz Svetskog kongresa, informbiroovski Wetrah od diskusije o ravnopravnosti naroda, odnosno o odnosima između socijalističkih država izražavao se u paničnim, besmislenim merama sračunatim na totalnu izolaciju naših delegata i našeg komiteta. Informbiroovska agentura, kao što je to uobičajeno u Informbirou, Upotrebila jie svakovrsna sredstva da Ooptužuje, da obrazlaže, da zaključuje, ali istovremeno i da našim delegatima onemogući, pred tim forumima u koji= ma je tako grozničavo dejstvovala u toku oktobra, makakvu intervenciju. A na memorandume našeg Komiteta, upućene Hirou u Svetskom komitetu, na argumente iznete u tim memorandumima sve da danas, davno posle »Ssvršenog čina«, nije odgovorila. Nije — jer činjenice nemilosrdno brišu bolesne snove i perspektive svih informbiroovskih agentura, pa i one u Svetskom kongresu pristalica mira.

Sam tok zasedanja izgleda ovako: 27 i

oktobra — zatvorena sednica Izvršnog odbora. Istog. dana i konferencija za štampu, uključujući, razum“ se, i imperijalističku. Socijalističkoj štampi Jugoslavije, razume se, onemogućava se učešće. 98 oktobra javno otvaranje zasedanja. Istoga dana — prva, tajna sednica. 29 oktobra još dve sednice, takođe sa isključenjem javnosti, tajne. 30 oktobra poslednja, javna, sednica, u pozorištu »Adrjiano«. i

Na taj način, uz isključenje javnosti, uz onemogućenje pretstavnicima Jugoslavije — članovima Svetskog komiteta, da učestvuju na zasedanju, članovi Komiteta sakupljeni u Rimu optužili su i — osudili Jugoslaviju, odnosno Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira.

Na taj način je na kraju nepunih mesec dana informbiroovskih „manevara: kroz Svetski lhongres pristalica mira Nacionalni komitet Jugoslavije za odbr"nu mira, koji pretstavlja milionske masovne organizacije Narodnog fronta. Saveza sindikata, Narodne omladine, Antifašističkog fronta žena i drugih organizacija socijalističke Jugoslavije, »isključen« iz tabora pristalica mira. Istovremeno, isključeni su iz Svetskog komiteta pristalica mira pretstavnici socijalističke Jugoslavije a njihova mesta u Komitetu ponuđena izdajnicima i plaćenicima, Pri tome se, pored ostalog, pokušala, sasvim mevešto, da zabašuri i ta okol-

nost, da. su pretstavnike socijalističke,

Titove Jugošlavije u Svetski komitet pristalica mira jednoglasno izabrali 1958 delegata — učesnika Svetskog kongreša u Parizu, koji su pretstavljali nekoliko stotina miliona ljudi iz 72 države. Prvosveštenici rimskog obreda nisu se snebivali da objavljuju konstatacije o jednođušnosti svetskog javncg mišljenja u osuđi »ratnohuškačke« politike naše vlade, kao i našeg Komiteta pristalica mira u isto vreme dok su, navodimo samo dva primera,

u Engleszxoj i Francuskoj, u organizacijama pristalica mira, uprkos svim brižljivim »rotivmoerama Informbiroa započete, sa strane ljudi kojima je istina osnovni preduslov svake stvarne borbe za mir, đemokratiju i napredak čovečanutva, diskusije o štetnosti agresivne i Rklevetničke politike Informbiroa protiv jedne male, nezavisne, socijalističke zemlje — „protiv Jugoslavije.

Bolesna snoviđenja informbiroovskih prvosveštenika o» »jednbdušnosti« svetskog javnog mišljenja u osudi »ratnohuškačke« politike. naše vlade, odnosno naših naroda — ne mogu se ni na koji informbiroovski način nametnuti naprednim snagamn čovečan–stva, niti pretstaviti kao stvarnost. Ni današ, a sve manje u budućnosti. Narođi traže slobođu i ravnopravnost. 1I veliki i mali, I socijalistički i nesocijalistički, na putu u &ocijalizam. A to pitanje sve imperativnije zahteva sVOje rešenje, to pitanjie sve gvesnije i sve. kategoričnije postavljaju milionske mase svih zemalja — jer od pravilnog postavljanja i rešenja tog pitanja zavi moagućnost da čovečanstvo uspešno savlada organizatore novih ratnih pustoši i da potpuno razvije &ve svoje stvaralačke snage.

Stvaralačke snage naših naroda po-

znate su i agenturama Informbiroa. Posle dosadašnjih iskustava sa Informbiroom, jednom od najjačih revizionističkih, kontrarevolucionarnih organizacija u istoriji „marksističkog radničkog pokreta, jasno je da treba očekivati nove napade na našu Partiju, na naše narode, mna· izgradnju

socijalizma u našoj zemlji — od pro- pagande „do diskriminacije i. diverzije,.

Bliokrig — nije uspeo, a rat nerava, ustvari, ruinira i degeneriše nerve onima na komandnom mostu Informbiroa, dok stvaralačke snage naše Partije · naših naroda koji se bore za pobedu principa ravnopravnosti ljudi i naroda u svetu — rastu. Naša Partija i naši narodi nikad neće ispustiti iz ruku ponosnu, pobedonosnu zastavu internacionalizma, ravnopravnosti SO" cijalističkih država i jedinstva svih naprednih snaga čovečamstva, Kuda će, kuda će sablasni brod čiji topovi već više od godinu i po dana tako konstatno podbacuju, sablasni brod u čijoj se prefarbanoj trupini danas već na prvi pogled može prepoznati beznadežna revizionistička, kontrarevolucionarna korablja šta polako ali čvrstim kursem plovi — u brodolom, gde su se već mnoge takve korablje smirile, i one sa najružičastijim zastavama! Mala socijalistička Jugoslaviia, SvO* jom revolucijom i svojom izgradnjom, milioni naših trudbenika svojom stvaralačkom snagom i svojim delom, svojom dannšnjicom i svojom budućno= šću, neraskidivo su sjedinjeni ša pobeđonosnom borbom naprednih snaga čovečanstva za pravedan i trajan mir, u koju se ni na koji način ne može uključiti nejednakost naroda.

Nacionalni komitet Jugoslavije za odbranu mira, za pobedu tih plemenitih težnji nastavlja rad na ostvarivanju svojih odgovornih zadataka, uveren da će jedinstvo svih naprednih snaga onemogućiti sve planove i mere imperijalističkih potpaljivača novih ratova.

1949 |

Prezidijum Marodne skupstine FNRJ odlikovao je zasluzne radnike na kulturno-umetnickom polju

Prezidijum Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije na predlog ?retsednika vlade FNRJ odlikovao je za zasluge učinjene našim. narodima na kulturno= umetničkom polju Ordenom rada prvog reda: Dobricu Milutinovića, Radomijra ' Plaovića, „Božidara Nikolića, Oskara Damona, Velibora Gligorića, Krešimira Baranovića, Stevana Hristića, dr Huga Klajna i Ljubišu Jovanovića. Ordenom rada drupog reda: Mijann Đokovića, Mariju Pavelić-Taborsku, Žarka OCvejića, Aleksandra Marinkovića, Mragufina Petrovića, Braslava Borozana, Predrag» Miloševića, Viađetu Popovića, Nikolu Cvejića, Pavila Holođkova, Aleksandra Zlelatkovića, Frana Novakovića, Teodđoru Arsenović, Marka Marinkovića, Vojislava „Jovanovića, Zorku Zlatković, Zdenku Zikovu, Anitu Meze, Milicu Babić-Jovanović, Matu MiIoševića, Nađu Riznić, „Aleksandra Tucakovića, Daru Milošević, Stanoja Jankovića, Lazara Jovanovića, Mela-

niju Bugarinović, Nadu Šterle i Jo-

vana Geca, • Ordenom rađa trećeg reda: Jovana Mokranjca, Božidara Mitrovića, Josifa Nemečeka, Hvgeniju Pinterović, Branislava Pivničkog, Spiru Subotića, Milorađa Dušanovića, Božidara Mandića, Rut Parlić, Aleksandra Dobrohotova i Zagorodđnjuka.

Medaljom rada: Jelenu Nikolić, Burzu Petra Molkuca, Josipa Medveda, Miroslava Čangalovića, Mateju Miodića, Tođora Daskalovića i Draginju Pinu. (ianjug)

SVA POZORIŠTA SRBIJE SVEČA-

NO SU OBELEŽILA OSAMMDESM-

'KOGODIŠSNJICU NARODNOG POZORIŠTA U BEOGRADU

Povodom proslave osamdesetogo= dišnjice Narodnog pozorišta u Beogradu, održane su 12 novembra u svima pozorištima NR Srbije premijere domaćih dramskih dela. Vojvođansko narodno pozorište dalo je tom prilikom premijeru Nušićeve »Ožalošćene porodice« „blasno .arodno pozorište u Prištini »Podvalu« od M. Glišića, O"lasno narodno pozorište u Titovom Užicu Nušićevog »Narodnog poslanika«, Hrvatsko kazalište u Subotici prikazalo je »Plakira«, Mađarsko pozorište dalo je Nušićevu »Gospođu Ministarku«, Oblasno narodno pozorište u Zaječaru »Izbiračicu« od Koste Trifkovića, Oblasno narodno pozorište u Kragujevcu dalo je »Pokondirenu tikvu« od Sterije, Beogradsko dramsko pozorište »Vatru i pepeo« od Mire Pucove itd. Toga dana priređeni su u svim pozorištima svečani sastanci na „kojima je govoreno o razvoju pozorišta, kao i o značaju pozorišne. umetnosti u prosvećivanju i kulturnom podizanju naroda. Na mnogim narodnim univerzitetima, u prvom redu u gr-adovima gde postoje profesionalna pozorišta, održana su predavanja o pozorištu. U većini pozorišta organizovane su povodom ove proslave male izložbe na k- ima je prikazan razvoj pojedinih pozorišta.

Tako su se sva pozorišta na teritoriji NR Srbije pridružila proslavi osamđesetogodišnjice Narodnog pozorišta u Beogradu, beležeći uvu godišnjicu kao značajan datum u istoriji srpske pozorišne kulture.

GOO GOUR SEK TVA OVE PORA OR STARI MAJSTORI SCENE

(nađovi WWroša, Predić9)

Mija Miiuojevio

Mihajio Isajluvić

KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO

UTORKOM

PRIMERAK 3 DINARA

· ĆORSOKAK

INFORMBIROOVSKE· KAMPANJE

Ivan KARAIVANOV

Već sedamnaest meseci vodi še, po svome idejno-političkom i moralnom nivou, nečuvena borba protiv KPJ i njenog rukovodstva, organizovana od nekih rukovodilaca SKP(b) i podržava– na od strane svih kominformovskih partija. Partije Kominforma na čelu sa SKP(b), pozivaju otvoreno i drsko na obaranje rukovodstva KPJ, na obaranje rukovodstva Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije: Rukovodstvo KPJ, jedino između svih rukovodstava komunističkih partija, u danima hitlerovskog rata pozvalo je na poziv Staljina u borbu da se pomogne sovjetskim narodima ne samo partiju, već i sve narode Jugoslavije, i koristeći se iskustvom Velikog oRtobra stvorilo je svoju narodnu revoluciju. · Rukovodioci KPJ zadivili su svet svojim herojstvom, oni su pokazali revolucionarnu pronicljivast on4a, kada skoro sve ostale partije, izuzimajući SKP(b) nisu mogle čak pravilno ni da se orijentišu u događajima u početku Drugog svetskog rata. Oni su tek pri kraju rata dobili neku pomoć od strane Crvene armije i uzeli su vlast u ruke u svojoj zemlji, a nisu je dobile kao druge partije iz ruku Crvene armije. Tu vlast su oni. držali |

sada je drže bez neposredne pomoći · Crvene armije, kao što je to bio slu- ·

čaj u svim zemljama narodne demo=kratije, oni je drže svojim sopstvenim snagama .Ne samo svojim sopstvenim snagama i bez ičije pomoći, već i uprkos čudovišnih teškoća od strane svih kominformovaca, uprkos ekonomske blokade, štetočinstava i diverzija ,uprkos banditskih metoda borbe informbiroovske diplomatije, uprkos pograničnih incidenata i'ot-

kazivanja ugovora o prijateljstvu i"

uzajamnoj pomoći, oni izgrađuju i IZgradiće socijalizam u svojoj Zbog čega je onda potrebno oboriti to rukovodstvo, zbog čega je potrebno boriti se protiv KPJ i protiv naroda Jugoslavije? Možda zbog toga, što su se borili i što su, po cenu prolivene krvi milion i sedamsto hiljada svojih najboljih sinova, platili za pomoć Sovjetskom Savezu i za slobodu svoOje otadžbine? Da li je to zbog toga? Dojista nije, uzrok je dublji i komplikovaniji, i o njemu je skoro sramota i govoriti. Nije reč o zaštiti čistote marksizma-lenjinizma, o. zaštiti idejnih' principa revolucionarnog učenja Marksa i Lenjina, nije reč o izdaji ideala socijalizma, o prelazu u imperijalistički tabor, o'povratku kapitalizma u Jugoslaviji.

Suština te „Rkontrarevolucionarne kampanje ,koju su podigli rukovodioci SKPO) protiv rukovodstva KPJ, protiv same partije, profiv naroda Jugoslavije, jeste ta, što se to rukovodstvo, zbivši čvrsto oko sebe celu partiju i narode Jugoslavije diglo u borbu protiv neravnopravnih ekonomskih, političkih i kulturnih odnosa, koje su rukovodioci SKP(b) uspostavili ne samo u Jugoslaviji, već i u drugim zemljama narodne demokratije. Nekada ze Zevs razljutio na Prumeteja zbog glupe smelosti što je ukrao nebesku vatru i naučio ljude da sm njom koriste. On ga je raspeo na Kavkaskim grebenima i Zevsov orao je svakodnevno kljucao Prom*=tejeva pluća. Drugi Zevs se sada razljutio na grupu herojskih ljudi, koji su rukovodili revolucionarnom borbom KPJ i narodima Jugoslavije za vreme narodnooslobodilačke borbe i koji rukovode i danas izgradnjom socijalizma u Jugoslaviji i raspeo ih Je ma steni jedne kampanje, koja pretstavlja unikum u istoriji progresivnog čovečanstva.

• Po Prometejevoj legendi Titan je odgovorio srditome Zevsu, da je on stradao i da će stradati, ali da e stvoriti takve herojske ljude kao što je i on, koji mu se neće podređivati niti će mu se klanjati. Po istinitoj herojskoj legendi, koja se odigrava u današnjici, Tito, koga je već jstorija priznala legendarnim herojem, takođe gordo odgovara organizatorima prijave kampanje, da će se on borit za najuzvišenije ciljeve, za takve ciljeve, za koje su kako on, tako i partija kojom rukovodi i narodi Jugoslavije,

' spremni da žrtvuju i živote, ali neće

otstupiti od borbe.

Baš ta smelost male. grupe ljudi, koji rukovode jednom malom partijom da se bore protiv neravnocpravnih odnosa među socijalističkinm zemliama „dovođe neke rukovodioce SKP(b) i njihove satelite da polude cd besa, Zato što takve neravnopravnć odnose između Sovjetskog Saveza i drugih zemalja narodne demokratije neki rukovodioci SKP(b) smatraju apsolutno neophodnim za buđući opstanahk socijalizma u svelu, Očigledno je da Ssu oni, revidirajući Uuženje Lenjina o ravnopravniin odnosima među socijalističkim zemljama rešili

zemlji. .

po svaku cenu da neravnogpravne odnose, u kojima se odražavaju ostaci kapitalističke ekonomike, pretstave i pretstavljaće ih i u budućnosti kao ravnopravne, i takvim odnosima gBuraju u dalji razvitak socijalistićko društvo: Oni ne mogu a da ne shvate, da na takvim odnosima današnje socijalističko društvo ne može da 56 razvije m komunizam, Eto, zbog čepa se tako uporno bore narodi Jugosšlavije pod rukovodstvom svoje partije za ravnopravne ekonomske, političke i kulturne odnose — iz fog razloga, oni ne žele da se vrate natrag u kapitalizam, oni žele ds idu napred u komunizam. Oni hoće da ostanu VveTni principima marksizma-lenjin:zma, verni zavetima i uspomeni svojih sinova, koji su položili svoje živote u borbi, Zato su njihovi rukovodioci pokrenuli i ranije to najvažnije pitanje izgradnje socijalizma. Oni su videji dokle može da ih dovede odusovlačenje rešenja toga pitanja i zato su hteli da ga reše ranije. Ali niko im nije obraćao pažnju, niko od onih, od kojih je zavisilo da se to pitahje na vreme reši, Vidi se da je za ove bilo najzgodnije da“ neravnopravne odnose među socijalističkim zemljama pretstavljaju isto onako, kao što imperijalisti pretstavljaju svoje nezajažljive interese, uvek pod maskom »nekoristoljubive pomoći«.

Borba rukovodilaca KPJ protiv te pogodne maske, koja prikriva velom neravnopravne odnose među socijalističkim zemljama, njihova težnja da pomognu da svi uvide slvarni karakter tih odnosa i uvidevši ga, da

počnu borbu za njihovo pretvaranjeu

prave ravnopravne, prave socijalističRe ddnose.. eto, to je dovelo do ludila rukovodioce informbirovske kampanje. Oni nisu očekivali takvu borbu od ovakve male partije. KPJ i drugih partija oni su očekivali: samo podređivanje, samo primanje

bez rezerve podršku autoritativnog .

mišljenja rukovodilaca SKP(b), po svim pitanjima teorije i taktike kompartije u periođu izgradnje socijalizma ne samo u jednoj zemlji, već i tada, kada ima i drugih zemalja koje grade socijalizam. Po mišljenju rulcovodilaca SKP(b) ,samo tako se treba odnositi prema partiji, koja igra rukovodeću ulogu u delu izgradnje socijalizma. A oni su mislili i misle da bez takve partije nije moguća nikahkva izgradnja socijalizma.

Takvo mišljenje nema ničeg zajedničkog sa lenjinizmom i postojanje fakvog mišljenja takođe govori o neravnopravnim odnosima između partije, koja igra »rukovodeću« ulogu i ostalih komunističkih partija. Ali mišljenje da »rukovodđeća« partija ima pravo da rešava sudbinu druge ill drugih zemalja, ima pravo đa im suđi, da im nameće nemarksističke principe, da vodi protiv njih razne Rkontrarevolucionarne ”ampanje, da se odnosi prema njima onako kako se odnose imperijalisti prema kolonijalninm warodima, — to ne samo da nema ničeg zajedničkog sa marksizmom-le= njinizmom, to govori O postojanju kapitalističkih ostataka u ideologiji pariije, koja pretenduje đa ima pravo ada igra rukovodeću ulogu, ostataka koji će utićati negativno na razvitak socijalizma, i koji će ga gurati ka izrođavanju, ka kapitalizmu:

Borba KPJ protiv neravnopravnih odnosa među kpmunističkim partijama ima, kako je očigledno, istoriški značaj, ona je progresivna, ona je revolucionarna, a informbiroovska kampanja ima reakcionaran, kontrarevolucionaran karakter.

Da su ciljevi borbe informbiroovske kampanje gadni, prljavi, jasno je i iz toga, kakvim se prljavim sredstvima i kakvim nedostojnim metoda ona služi, Informbiroovska kampanja prešla je kroz sve etape, iskoristila je sve metode borbe, koju su vodili interventi i kontrarevolucionari u prvim godinama posle Oktobarske revolucije protiv Sovjetskog Saveza. U idejno-političkom i moralnom pogledu ona se srozava i niže od te kampanje. U licu informbiroovskih „mudraca svetska reakcija je našla danas dobre učitelje, koji je uče kako treba da se bori protiv ljudi, koji su se usudili čak i uprkos neverovatnih teškoća da grade socijalizam,

SKP(b) u najteže vreme izgradnje socijalizma nije se nalazila u tako teškoj situaciji, u koju je dovedena danas KPJ i to od partije „koja preten= duje na »rukovodeću« ulogw, '

U borbi protiv KPJ neki rukovodioci SKP(b) prevazišli su sami sebe. Ne znam da li je moguće, ne samo u istoriji radničlkog pokreta, već i u istoriji čovečanstva, nači tako besprincipijelnu borbu, po svojoj niskosti, podlosti i neprijateljstvu, ispunje= nu takvom tragikom i štetnu do takvog stepena, pa čak i ubitačnu za progres svetske istorije. Ta kampanja

Gdastavak na drugoj strani)

OGCCO

j : vioi

|_ „S ar LL