Književne novine

GODINA V. BROJ 50

gradu Jovan Popović, književnik i javni i kulturni radnik. Ceo svoj pregalački život, od mladih studentskih dana do trenutka kad ga je opaka srčana bolest vezala za postelju, Jovan Popović pošvetio je strasnom stvaralačkom i požrtvovanom društvenom radu. Bio je.to jedan od onih svetlih likova naše napredne inteligencije koji ni u jednom frenutiku nisu odvajali svoj život i svoje delo od borbe radnih ljudi za slobodu i kulturu.

Jovan Popović bio je među prvim i najistaknutijim borcima za progresivno shvatanje kulture u našoj sredini, jedan od onih kulturnih poslenika koji su shvatili nužnost spajanja revolucionarne borbe sa kulturnim napretkom. Radeći predano i svim svojim snagama kao stvaralac i kao tumač progresivnih shvatanja književnosti i umetnosti, Jovan Popović je u našem javnom životu, po smislu svog književnog i društvenog dela, kao čovek stvaralac i borac, odigrao veliku ulogu.

Skroman i nesebičan, on je uvek, na književnom i društvenom poprištu, zauzimao jasno i otvoreno izražene stavove. To jedinstvo stvaraoca i borca oseća se u njegovom značajnom: književnom delu, u svim, vrlo raznolikim oblastima u kojima je delovao. Ono je vidno u njegovoj misaonoj poeziji, ono se živo oseća u njegovim realističkim pripovetkama, ono je srž njegovog kritičkog i eseističkog dela.

Jovan Popović je bio jedan od onih književnika — boraca. koji su, rukovođeni u svemu svojom revolucionarnom svešću, prisno osećali probleme i zadatke vremena i sami ih po svojoj unufrašnjoj potrebi i ljudskoj odgovornosti shvatali kao svoje probleme i svoje zadatke.

Borac i marksist, odan i nepokolebljiv član Partije, naročito aktivan na području kulture, Jovan Popović je od prvog dana bio učesnik Narodnooslobodilačke borbe i u njoj je zauzimao visoke, odgovorne. i plemenite dužnosti. abb

Jovan Popović je bio član Uprave Saveza književnika Jugoslavije i sve do teške bolesti jedan od njenih najaktivnijih i najkorisnijih saradnika. |

Primer Jovana Popovića, i kao književnika i kao čoveka, ostaće u živom i trajnom sećanju svih književnika Jugoslavije.

Za Savez književnika Jugoslavije:

Ivo ANDRIĆ, pretsednik Saveza književnika Jugoslavije; Risto TOŠOVIĆ, sekretar Saveza književnika Jugoslavije; Milan BOGDANOVIĆ, pretsednik Udruženja književnika Srbije, Marin FRANIČHVIĆ, pretsednik Udruženja književnika Hrvatske; France BEVKE, pretsednik Udruženja književnika Slovenije; Blažo KONESKI, pret-

| sednik Udruženja književnika Makedonije i Nika MILIČEVIĆ, pretsednik Udruženja. književnika Bosne i Hercegovine.

Beograd, 14 februar 1952.

Telegram Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije

Povodom smrti književnika Jovana Popovića, Centralni komitet KPJ uputio je njegovoj supruzi, Bosi Popović, saučešće sWledeće sadržine:

»Povodom smrti vašeg supruga, vernog sina naše Partije, neumornog i nepokolebljivog proleterskog borca i revolucionarnog književnika, primite izraze našeg saučešća. .

Ime Jovana Popovića ostaće kao svetao primer kako se perom i puškom bori za slobodu svoga naroda, za pobedu radničke klase i

socijalizma. · CENTRALNI ROMITET KOMUNISTIČKE PARTIJE

JUGOSLAVIJE«.

Udruženju književnika Srbije

o Povodom smrfi književnika Jovana Popovića primite naše

| Društvo književnika Hrvatske

jskreno saučešće, DRUŠTVO KNJIŽEVNIKA HRVATSKE

Društvo književnika Slovenije

i Wwdruženju književnika Srbije 5 ; | Slovenački književnici izražavaju svoje duboko žaljenje povodom smrti pesnika i pisca Jovana Popovića. Slava uspomeni borea za

kulturni napredak, nacionalno i socijalno oslobođenje naših naroda.

DRUŠTVO KNJIŽEVNIKA SLOVENIJE

Radni kolektiv »Jugoštampce« iz Beograda

Udruženju književnika : Duboko ožalošćeni vešću o smrti književnika Jovana Popovića

kolektiv »Jugoštampe« izražava svoje saučešće Udruženju književ-“

nika Srbije. ei

Nenadoknadivi gubifak revolucionara književnika Jovana Po| _povića učiniće da još čvršće zbijemo svoje redove u borbi za socija' lističku izgradnju naše/ zemlje u borbi za ostvarenje ideala kojima.

je on predano i požrtvovano do poslie"iee čosa svoga života služio, KOLEKTIV »JUGOSTAMPE«

BEOGRAD. 16 FEBRUAR 1952 GOD.

OTTO III II IIIIIIIIII[11]

Jovan POPOVIĆ

POSAVINA

odrim plaštom sa zlatnim šljokicama avgustovska noć je pokrila zemlju. Žbunje me gleda svetlim očicama,

mirisi trava liju se u me. Kao živo stablo na rubu šume čuvam sam drugova što dremlju.

Tišina. Samo daleko laju nemirni psi. Zvezde crtaju nebom sjajne make,

a zemlja na sebi nija osvetnike junake. Spi, mrtvi druže, uzdaj se u nas, spi.

U daljini, na drumu, kamioni tutnje. _ Jesu li to tlapnje, jesu li to slutnje?

Ako su uljezi, čeka ih rov!

Sasvim daleko, za posavskim krajem Avala s plavim i nestvarnim sjajem

kao san, kao želja, kao zov.

NEUMITNI ČAS

ebo će ležati nad nama kao mrtvački pokrov,

a grdan pauk hteti da isiše zadnju kap krvi.

· Ogrezla u lažima, zemlja će se grčiti u agoniji, još tren pa će nas Besmisao i životinjstvo da smrvi.

(1998 g.).

\

CENA 15 DINARA

SLAVA JOVANU POPOVIĆU

' U noći između 13 i 14 februara 1952 godine umro je u Beo-

VE PESME

}

No tad ćemo dići pesnice, propeti se i kriknuti, probušićemo nebo i rušićemo, rušiti! Na ogromnoj lomači budućega dana krv će se — naša i tuđa — pušiti.

U podzemlju već tutnji pripremano zbivanje. Neslućene snage naš gnev će probuditi

'U nama bezbrojnih b

Iščupaćemo srće

aa RIKIHU a O. PE M lijai

· „neumitno suditi, ~ jf

ića sudbinsko očekivanje:

s.......

wo99oeWa99eB9099D990000D9O

oeooosoopeoDaO9O0DO0S.

h9eBEOVOP6. ILITI III [1111

ILI III III

sososoonoseve0neOOoyaovesnete0DO9OO GE

TrPč f }

Alber Marke: PLAŽA U SENT ADRESU ~

PJESNIK I BORAC

Prije neki dan, do pred smrt samu, Jovan Popović je mislio o proljeću što dolazi. »Počeću da izlazim«, govorio je u svojoj bolesničkoj sobi, »čim dođu prvi

'sunčani dani«. Želio je da pođe

da vidi Makedoniju koja se uzdiže i lijepu Sloveniju, i u zavi-

čaj da navrati kad ozeleni drve-”

će, da opet pohodi Crnu Goru, i Bosnu gdje se borio, i Srem gdje je obolio radeći pored štampar– skih mašina. Smrt mu je pritiskala bilo, i već na samom srcu spavala — a on nije htio da vjeruje u nju — želio je još svuda da stigne, svakom da pomogne.

On se i u lirici i u borbi javio, kao lozinkom: radosno za sve: biti živ«. I ostao je dosljedan sebi i toj čežnji dovoljnoj da od života stvori veliku poeziju.

Dosljednost nije laka, a često je i vrlo teško ostati vjeran oslobodilačkim naporima — time se

·i objašnjava to što tu vrlinu lju-

di odavno najviše cijene. Treba mnogo ljubavi i neprestan napon hrabrosti, bistrina svijesti i stalna snaga volje — pa da se istraje na tom teškom putu. Jovam Popović ja kroz dvije i po decenije književnog rada i društvene borbe pokazao u visokom stepenu sve ie odlike časnog revolucionarmog borca i nadahnutog pjesnika primjemo “jernog svojoj osnovnoj „oslobodilačkoj misli prožetoj đuboko humanim osjećanjima. |

Od prvih stihova zapisanih prije više od četvrt vijeka, u danima dosta teškim za radne ljude naše zemlje, od onog prvog »Hteo bih da je radosno za sve: biti živ...« — on je nekoliko godina pred šestojanuarsku diktaturu došao do jasnijih pogleda do shvatanja potrebe revolucio-

. narme borbe, koja je na svoj na-

čin poezija na djelu i u praksi, i do pjesničkih vizija oslobodilačkog obračuna.

Tih godina, još kao vrlo mlad čovjek, Jovan Popović je osjetio da književnost postaje jednc od značajnih poprišta ideološke borbe, i, s malim brojem drugova, među kojima je bio jedan od prvih, činio je sve da književnost postane uporište napredne misli. U tom pogledu on već 1928 godine razvija široku aktivnost za okupljanje i povezivanje mlađeg književnog naraštaja svih naroda „Jugoslavije. Pjesnički zbornik »Knjiga' drugova« kao jedan od prvih' rezultata tog rada, iako nije došao do javnosti ni postigao namjenu, jer je

· zaplijenjen od policije još u - štampariji, imao je politički zna-čaj jednog datuma borbe ma-

prednih pisaca.

Zbog rada na okupljanju progresivnih ~ književnika, „Jovan Popović je u sarajevskom zatvoru· izdržao strahovita mučenja, ali — tortura ga nije slomila nego, naprotiv, prekalila. Njegove izjave pred policijom i sudom na tom famoznom procesu šestojanuarske reakcije protiv napredne književnosti*-— dokumenat su o jednom plemenitom liku dostojnom ponosa za pokoljenje. Tu je Jovan Popović došao do čvrstog saznanja da je sudbina književnog i kulturnog i opšteg napretka povezana s bor-

bom radničke klase. Prihvativši. · marksističku ideologiju kao o-

snovu svoje životne aktivnosti, kojoj će ostati vjeran uvijek i svuda, on se ističe kao jedan od

najdosljednijih boraca progresa

»Hteo bih da je·

„za druge, dogorio je na radu i,

AJ

|

na kultumom i društvenom planu... Kao pjesnik, pripovjedač i esejist, organizator i urednik književnih časopisa, listova i izdanja, kao publicist, prevodilac i javni radnik, Jovan Popović je razvio neumornu djelatnost koja je imala ogromnog utjecaja na izgradnju generacije kojoj je

palo u dio da revolucionarnom.

borbom „ostvari oslobodilačke težnje radnih masa. Socijalna književnost, čiji je on bio najpopularniji pobornik, bila je, u najtežim godinama šestojanuarske diktature, skoro »jedini javni izraz krvavo prigušenih naprednih snaga«.

Književno djelo Jovana Popovića, njegova lirika i proza, izvršili su dubok utjecaj na našu predratnu književnost i kulturu. Međutim, Jovan „Popović nije bio samo plodan i talentovan progresivni književnik, nego i neumorni borac za konkretne društvene ciljeve „pripremanja revolucije. Prožet revolucionarnom strašću i izuzetnim požrtvovanjem, neumoran u radu kome se predao svom dušom, on je sagorjevao na najraznovrsnijim poslovima koje je postavljala pred njega revolucionama praksa. Ta mnogostruka aktivnost često ga je sprečavala u književnom radu. »Ponekad«, napisao je on, »bio sam spremam da se odreknem „javnog istupanja kao pesnik, iako su me unutar– nje pobude uvek pokretale na poetski rad«.

Svoju dosljednost i primjernu odanost revolucionarnom pokretu i Komunističkoj partiji, Jovan Popović je ponovo posvjedočio u

danima ustanka, polazeći da se .

s puškom u ruci bori za ostvare= nje velikog cilja kojem je posvetio čitav život. U borbenim kolonama, rame uz rame s drugovima na čijem vaspitanju je i sam godinama radio, prešao je pjesnik-borac duge puteve preko srpskih i bosanskih planina, do Fruške Gore i sremskih podzem-

nih bunkera — za veliku stvar

ljudske sreće i slobode. Za spomen na te dane ostavio je poletne partizanske pjesme napisane u kratkim odmorima između bitaka i marševa. Iz tih dana ostali su i nezaboravni likovi herojskih boraca oživljeni njegovom pripovjedačkom prozom u »Istinitim legendama«. n

U našem poslijeratnom životu Jovan Popović je godinama pokazivao onaj isti neumorni danonoćni alktivitet bez prestanka i odmora. Stižući svuda gdje se ukazala potreba, radeći za sebe i

oboren srčanom „bolešću »pao. Primjere takve dosljednosti, takvog požrtvovanja i takvog visokog morala nalazimo samo među borcima o kojima je on pjevao: I ne mogu da govorim s tobom, tu, na putu,

jer putu je tvome kraj, —

no govorim & daljinom,

govorim s budućnošću

nad tvojim samotnim grobom a ipak s tobom govorim,

jer ti si postao zavičaj...

Sad, kad su se njegove pleme= ~

nite oči zatvorile i njegov pla=

meni žar. ljubavi za ljude do —

kraja izgorio — on će ostati u

srcima kao primjer dosljednosti, | vjernosti, plemenitog karaktera. Time, i on je postao Zavičaj,” 7 JA Mihailo LALIĆ ||

; ORS ap ONO wpavveyevyavvaVyaagaNe ev VauVOVVaVVEEN VV i

L~8,

POL O E E O 00) ž :

| J• |

Xi \ |}