Književne novine

_Susteti “ {O atizn

MJONMARTR je pojam za sve strance koji posečuju Pariz. Oni odlaze tamo kao privučeni magnetom. Ga mižu strmim uličicama, zaviriju u bistroe i galerije u kojima su nekad sedeli i izlagali slavni ljudi, preplavliuju male trgove, fotografišu se, dive se ružnoj arhitektonici crkve Sakre-Ker. Tu, kod te pompezne građevine, zaustavljaju se svi naleti radoznalih {urista. Pariz sa dru ge strane Monmartra pripada samo Parižanima. Kao eho odjekuju udaljena školjacanja fotoaparata oko SaktreKera, i usamljeni koraci niz strme stepenice i uličice poznate samo sa Utrilovih slika. U tom spletu nalazi se i ulica Franker. Tabla nad ula zom kuće broj osam obaveštava nas da je u njoj »Studio Pathć Cinema«. Tu se na laze ateljei jednog od najstarijih francuskih filmskih preduzeća. Popularno ovu zgradu nazivaju samo »Studio Francoeur«. Zgrada je prilično stara i iznutra adaplirana tako da ima dva ate= ljea, dva platoa za snimanje, kako to Prancuzi zovu. Nedavno je u ovim ateljejima završeno snimanje francusko-jugoslovenskog sinemaskop filma »Gubijah« sa Žan Mareom, Dalijom Skalom i Kenrimom.

U vreme naše posele sniman je film »Susret u Parizu«. Tikipa koja je radila na filmu imala je nekoliko prvoklasnih imena. Tu pre svega treba pomenuti Šarl Spaka, jednog od #dnajistaknutijih francuskih scenanista koji je pisao dijaloge za ovaj film. Ime reditelja Žorža Lampena poznato je po nizu uspelih fil mova među kojima su: »Idiot«, »Raj izgubljenih pilofa«, »Povratak u život« i dr. U prvi tim francuskih snimalfelja pored Alekana, Tirara, Iber Robera. ulazi i Kristijan Matras, direktor fotografije filma »Susret u Parizu«. ,

Protagonisti filma su Betsi Bler, Robert Lamuro, Žak

CRNO la: ka]

KOMENTARI

Povodom istupanja Ž. Mi-

trovića protiv {filmske

kritike KR ORAM +#&priznati da M sam se iznenadio kada sam u broju 1% „Književnih novina“ pročiino pismo Ž. Mitrovića u

Rome on — kao odgovor ma komentar V. R.-a — daje obrazloženje svog poznatom istupanja mna sastanku Inieijafivnog odbora ovogodiš mjeg Jugoslovenskog #jilmskog TJestivala u Puli. Prisustvovno sam fom sastanTa i fa okolnost obavezuje me dna ovde iznesem „jedam

podafak Woji će doprineti da se osvetli jedna neistina. Ma. stvari o MWožima se može i mora diskutovati, stvari koje su mestabilne u svojim argumentacijama i moltivacijama, ili se, pak, mognm na vazličite načime shvatiti i protomačiti, Medutim, drup Ž. Mitrović „je na pomenutom sastanku 0{voreno i nedvosmisleno napno našu filmsku MKritihu u celini, negirajući joj #0 ftovo svaku vrednost. „Osudua“ je izrečena pred jedmim autoritativmim skupom. Y — bilo je pojedinnca MKo,i sU se za vreme mnjemnv\op izlagania osećali rilično nelapodno. Jer, izrazi Mao Šio sm „mizeriia“, „mnmeznaJaštvo“, i slični sircuno wisu u skladu s mivoom koji se preporučuje jedmem filmskom radniku ma ist?knutom položaju u svojoj sfaleškoj organizaciji.

Ovakvi ubyrzafi o organizovanoj svih onih Noji ozbiljno i pošteno pristupniu odgovornom poslu MWritičkopg wisanja o delima i problemima filmske ume(nosti i GWul(ure, a koja zamisao sve više sazreva, Što Je pobanzao i jedan sastanak Nekcije za filmsku publicistihu Društvu novinara Hrvatske, održan nedavno u Zagrebu,

„stavovi“ samo će oživotvoreni, idej* platformi

Slevo Ostojić član Sekcije za films|ku publicistiku Društva novinara Hrvatske"

Betsi Bler

Kastelo i Rajmon Bisijer. Mi u Jugoslaviji još nismo imali priliku da vidimo na platnu simpatičnu Betsi Bler (inače u privatnom životu g-đu Džin Keli) koja je sa uspehom nastupala u više puta nagrađivanom filmu reditelja Delberta Mana »Marti«.

Rađ u studiju traje osam časova. Tačno u 'podne ekipa je na sceni. Direktor fotografije Maftras, nosilac Legije časti za zasluge na polju filma, radi sa elekiričarima na postavljanju svetla. Za to vreme su njegov kamerman dj asistent namestili kameru prema nrediteljevoj zamisli. Glumci pod šminkom i u ko stimima primaju od reditelja poslednja „uputstva. Lampen ne govori mnogo. Svaku scenu. svaku kretniu on sam plastično izvodi, objašnjava-– jući glumcima šta da rade pred kamerom. Dijalozi su njegova poslednja briga. Odavno napisani i usvojeni knjigom „snimanja, dijalozi do kraja filma ne trpe nikakve izmene,

Tako je u ateljeu puna radna afmosfera tu ipak nema mnogo nepofrebnog kretania ni praznor# diskutovania. Sva ki član ekipe zna svoj Dosao i obavlja sa na najprofesionalniji način.

Kada jie kadar spreman za snimanje· tu su odmah redifelji i glumci i posle jednedve probe pod svetlom snimanje počinje.

TPilm »Susret u Parizu« priča o nezgodamn mlade i bogate Amerikanke Nensi, koja je došla da se proveđe u Parizu, a otac, čikaški milijarder Blending uskraćuie joj finansisku podršku. Iz sa-

„mog sižea ne mogu se izvini

svi pndaci o kvalitetima filma ali ima nešfo specifično što mu daie posebnu draž: Tilm pariskom almosferom. Zasluga za to pripadn scenaristi i piscu diialoga Savlu Spaku, koil ie za franensku kinemafografijnu ono šfo je Čezare Ceoftini za italiilanska, Ino i iskusnom snimatelju Matrasu, Tehnika kojom rade Fran-

je obojen autenfti*mom ;

cuzi ne razlikuje se mnogo od naše, objekti su na prvi pogled slični, pa čak i ateljei ne izgledaju mnogo udobniji. Naprotiv...

Između dva kadra pokušali smo .da izmenimo nekoliko

Predgovor kn

reči sa autorima i protagonistima filma.

Od reditelja. Lampena saznali smo da je nameravao da rađi na jednom koproduk cionom filmu sa našom zem ljom i da se nada da će mu se ta želja ostvariti.

Kristijan Matras se interesovao kakvom tehnikom raspolažu jugoslovenski studiji. Betsi Bler se raspitivala za Pulski filmski festival kome bi rado prisustvovala. Sve u svemu ispalo je da smo mi intervjuisani, što i nije ništa neobično obzirom da je Jugoslavija »u velikoj modi« u evropskom filmskom svetu.

Nastavljajući snimanje eki pa, »Susreta u Parizu« realizovala je za osam radnih časova sedam do osam kadrova. Sa poslednjim kadrom oko pola osam uveče gase se svetla reflektora. U atelje ulaze kelner i barmen improvizirajući u krugu dekora mali bar i aperitiv za glumce i članove ekipe.

Time je završen jeđan radni dan u studiju »Francocu?«.,

Nikola Majdak

UBLIKA sluša violinistu — Šš ta svira?, a kritičar gleda u mjegove prste — kako svira? To je. možda, formula za stvarni raskorak izmedu bio-

skopskih gledalaca i filmske Kritike. Magija ekrana (raskriljenog prozora koji otvara pogled u svijet usred tame kino-dvorane) upija svu pažnju publike, a krili čara taj prizor oduševljava samo kad doista pruža nešto novo. Miroz ključaonicu — bioskopsko platno publika voli da viri u intimni svijet drugih, a kritičar zna da taj tudi život, koji gledaoci-»voajeri« špijunskim okom prate, mora biti lijepo režiran, i da sve Ono što će poštovani publikum »slučajno« đa sazna — treba da bude pažljivo odabrano.

Publiku ne inieresiraju Kritičarske fascikle, ona voli fabulu, problem, detalj, melodramu, tragediju, komediju, akciju, Gregori Peka, Jovana Milićevića i Z almosferu, potekst, tempo kroz njih, kroz ono što vidi. I taj nedjeljivi doživljaj uzima kao cjelinu. I ko to hoće, sa cvikerom na nosu, da to jedinstvo tame i prozora, bioskopske dvorane, nedjeljivi doživljaj od dva sala. rastavi na sastavne dijelove, svirepo da „razbije igračku i pakosno da kaže kako unutra, u njoj, nema

ništa. Kritičar — ko je om, u ime čega? Autor filma (naravno, domaći, jer je riječ i O nažem kritičaru) — mrzi ga kao hladan pogled

opatice s licem uokvirenim »aeroplanom« svog reda, odvratan mu je kao hladan zadah grobnice i vječno-

sti, kao misao na smrt.

A kritičar (profesija kao i druge u civilu) misli: kako mora da ide ispred autora. I misli još: kako je uvijek oran da ide ispred ostvarenja, kao autor Koji

je upravo završio film,

pa ga se oslobodio, pa mu je

malo, pa hoće još, pa želi dalje. Sada, konkretno, kod nas, postavio je zadatak (tiipićno kritičarski termin!): nastupa kod nas vrijeme Rad će kritika morati sve

više pažnje da posvećuje temi : j jer smo ipak izašli iz povoja potpunoš težište kritike i lieorije sve

njene obrade, početništva i sada će se više morati miranja jednom našeg,

veltanšaunga, transponiranos na (normalno Čak i bez obzira — nonsens obzira! — na društvenu

platno pokretnih slika. je ovđe kazali: bez

đa prenosi na fieren umjeiničkog socijalističkog i progresivnog

i sadržajnoj dubini

afir-

i široko)

funkciju naše kinematografije, to je potrebno već iz

sasvim arfističkih razloga

ako hoćemo da donesemo

nešto novo svjefiskoj kinematografiji, da se afirmira-–

mo kao jugoslovenski stil na | sti, ukratko kao — jugoslovenski film.

e IL

terenu filmske. umjetno-

Vicko Raspor

Naž izbor za festival u Karlovim Varima

seenario je napisao MI. 'Pokin, a za kamerom je bio Vladeta Lukić. Prvensfveno biografskog kauaktera, film -— 3už

A OVOGODIŠNJI međuna-

narodni filmski festival u

Karlovim Varima, na kom

će uzeti učešća i MJugoslavija, odabran Je igrani film u režiji Žorža Skrigina „Potraga“ (proizvodpja ' „Avala-filma“), i dokumentarni: „Uz druga je drug“ (režija Aleksandar Pelro· vić i Vicko Maspor), „Jovan St. Popović“ (režija Miodraga Nikolića) i reportaža u koloru o DUfu pretsjednika "ita wu Ktiopiju „Prijateliu, prijatelju!“ (režiji Boška Vučinića) — sva tri proizvo dnja Umetničko sludija „Slavija-film* u Beogradu. Poslije završenog izbora prijavila je, nakmadno, „Avala“ i svoj dolhinmenlarni film uw režiji Žike čnkulića, „Mrv slobode“, pa. ie i on prijavljen festivnlskom komitetu, mada po propozicijama dugoslavija ima pravo ma tri dokumen, farna filma. Bila bi šteta da m»bog ovk nemarnos{i producenm-

ta — i faj film ne uđe u ovopodišnju Ronkwrenciju fesfivala u Trarlovim Varima.

Najmlađe beogradsko filmsko preduzeće Umetnički studio „Bla vija-film“ steklo je i ovim izborom veputaciju nujboljeg ovorodišnjen producenta dokumentnrnih filmovi u mašo, zemlji. TI zn festival u Kanu ono je, uz „Jadranov“ film „Crne vode“ (u YČžiji Rudolfa Sremeca), konkurisalo sa Khratkometvažnim filmom „Sveđočanstva o eslić (r a: Vladimit Pogačić), koji ic mnaišao! na, veoma dobar prijem.

Ako izuzmemo filmove „KUz dru gra je drug“ i „My slobode“, O kojima je u „,Hinjiževnim movinama“ već pisano, os{aje nam di ge Osvraoemo nn „Steriju„ i ma reportažu „Prijatelju, prijatelju:!t, :

Za film Miođragn Nikolića „Jovan Sf. Popović“, pravifemog povodom dvostruke proslave Bio-

godišnjice,

dokumenta o Sterijinom životu i radnm, koja su data suzdržano i do Rhonvencionalnosti mirno —v ima i purtila nw kojima se fežilo za lirskim štimungom i slobodnijom interpretacijonı pišče„ vih djela. Boško Vučinić režirao je dvije reportaže o pulu pretsjednika Tita u tiopiju i Egipat. Obje jie u „Feranija* — koloru odlično snimio Frano Vodopivee: Reportaža o Miiopiji, koja Je. 1 odabrana za Marlove Vari, odlikuje se za nijansu boljom fotografijom, koju su, vjerovatno, Vodđopiveu omogućile poyv ljnije almosferske prilike u toj zemlji

za vrijeme posjete,

V. R.

„0BETu44P aphkOjMb"

MARSEL KARNE »CThi reglizgqme

(Nastavak sa đevete strane)

stavnih ljudi đonose sobom određenu filozofiju života i društva i više su nego jedna poetična drama ljubavi i mr Žžnje, oni su sam život toga vremena i sredine i niegov uznemiren i rastrzan lik.

ZA RAZLIKU od realiz-

ma savremenog francuskog filma koji, takođe, često nije lišen jedne note beznađa i pesimizma, ali je kartezijanski strog i tvrd ji bez vidnih primesa subjektivnog doživljaja, predratni francuski »crni „realizam«, inspirišući se svakodnevnim temama i sudbinama jednostavnih, običnih ljudi donosio je sobom neku svoju posebnu mitologiju i jednu čudnu i ustvari nesvakidašnju poetsku atmosferu u kojima je naklonost ka sudbinskom i fatalnom igrala veliku 1 vidnu ulogu. Razume se da je drammaturški i režiski »)stupak .u okviru ovakve jedne koncepcije insistirao vidno i svesno na igri bpoetskih simbola i na stvaranju upečatljive i teške atlmosfere, koji su se ponekad oslanjali i na sasvim irealan i

arreconctonco2

koji način i u filmskom delu Marsel, Karnea. I zar nas osnovna dramska siluacija filma „»Zora sviće«: jedan čovek je, zato što je pucao na oličenje gadosti, zato što je dao maha svojoj želji da se otrgne iz spleta teskobne opsene, zatvoren sam sa SObom i svojim bliskim krajem! — Zar nas ta situacija ne potseća na Preverov stih u kome se kaže da alo se želi naslikati portre jedne ptice polrebno je, pra svega „jnaslikati kavez. Junaci Karneovih i Preverovih filmova su prozirnom, ali čvrstom i neotklonjivom zavesom odvojeni ad spodlinos sveta. To su ljudi jakih konačnih strasti, ali strasti koje su kao bura gledana kroz stakleno okno — vidi se i doživljuje, ali ne kida i ne ostavlja brazgotine. Takve su i glavne ličnosti filma »Obala u magli« i Fransoa i Trransoaz u filmu »Zora sviće« takva je i Garans u »Deci raja«, zemlja koja izmiče pod nogamn — lile u

koje se ne mogu utisnuti tra.

govi, i poetični Batist u kostimu Pjeroa, sa maskom ko ja je srasla sa kožom. Cela fa umetnost i ta filozofija života i pored svoje izvanredne snage i dubine, izgle-

veka

Žan Luj Baro kao Batist u

Luj Žuve i Arleti u filmu „Hotel dltu Norđd“

poetiziran dijalog. Tako, na primer, ličnosti Karneovog filma koga ćete sada videti, neobrazovani i u Osnovi neuki ljudi, govore jednim poetičnim i intelektualnim jezikom koji je daleko od svakidašnje korfverzacije takvih ljudi. Ceo taj poetski i intelektualni aranžman ovih filmova još je jedan znak više da su ti mali ljudi i rijihove sudbine, taj realizam u 1Z-

· boru ambijenta i ličnosti, po

služili autorima da kroz njihove drame daju maha sVOjim sopstvenim subjektivnim mislima i osećanjima. I tako kolikogod da su ovi filmovi realistički u izboru miljea i likova, „oni su na izvestan način i Yomanftični. misli, pomalo mistični i obojeni jednim melanholičnim pesimlzmom, to jest oni su tačno onakvi kakva je i poezija autorš većine Karneovih scenarija, poznatog francuskog pesnika Žak Frevera. Nesumnjivo da je Žak Prever originalnošću i snagom SVOE talenta presudno uticao na karakter i sadržajnu fiziono miju većine Karneovwih filmova. Ona kišna zavesa u »Obali u magli« koja kao vođena prašina umekšava Ošire ivice predmeta, taj tihi i neumorni plač neba, koji od gradskih pločnika pravi umorna i blještava ogledala, jedan pogled, usamljen i na pušten, celo to rezignirano lutanje među obrisima kuća koji su izgubili svoji jasno= ću, ta tako izrazita atmosfera Preverovih stihova upad-

ljivo se reflektovala na bilo

·vai utisak

daju nam kao ona staklena bašta iz filma »Zora sviće«, u kojoi Fransoaz i Fransoa, govoreći jezikom monparna-– skih poeta, sanjaju o svojoj ljubavi i sreći: opojna i neslvarna, čarobna i fatalna, divna i očajna, sa „oftrovom svojih nedosanjanih snova j fragičnim sudbinama tih ljiu di koji traju dok drugi to dopuste. Čini mi se da je onestvarnog, to naše postavljanje u siluaciju da posmatramo i da mirno doživljujemo, „uslovljen baš tim bitnim „sanjarskim karakterom Preverove umei nosti, fom insistiraniu mnn misaonosti i lepoti poetskog doživliavania., daleko više ne go ma fizičkoj, vezanosti uz zanimljivost radnje i napetost Grepme. Kane i Prever se ne ustručavaju da zastanv i uspore ritam ako je poirebno da se istakne poetska lepota i misaona dubina nekog detalja. U dramaturškom i scenskom aranžmanu filma »Zora sviće« pokazano je na jedan „uzoran način kako se i prividno nevažni detalji mogu da ožive da bi nam, govoreći jezikom umet nosti. rekli neku tragičnu i duboku istinu. Prever i Mon ne nitima svoje drame pružaju jednu naročitu poetsku ambivnlenfnost: jedna ličnost. događaj ili predmet po red sv\ie neposredne dramske i scenske funkcije u isti mah su i poetski simboli neki istine o ljudskoj naravi i jednom vrement. Primena za to ima dosta. Pomenuču

samo neke od njih. Žan Ga-

ben prilikom pretapanja sa kojim se prelazi na prvu inverziju (kada se kamera iz hotelske sobe po prviput vra ća u prošlost ubice) stoi ispred prozorskog okna izrešetanog: meecima i fo {ako da se njihovi fragovi ocrfavaju baš na njegovom «čelu. Zatim slepac koji je više in-

strument „izricanja jednop stava mrems živom. mešo dramski uslovljena ličnosti

radnje i koji se poiavljuje u filmu kao lajt-motiv beznaČi i očaja sa tekstom Koji uve ima alegoričan, smisao. Naipotresnija scena filma, kada Fransoa sa svoga prozora razgovara sa liudima okupljenim na pločniku ispred hotela, kolikogod da je razgovor te određene ličnosti, Pransea. sa svojim prijiatelilma. toliko isto je i apokaliptički tamna #čđddizija liudske samoće i ništavila. Pomenuću još staklenu bašto, breoeš medgedn-iorpčicu i iznad sveea lik dresera koga igra Žil Beri i odnos Teramsnnm mremn miemu. odnos koji prefstavlia dramsku personifikaciiu neizbežnosti sukoba između želie za slobodom i lepote doživljaja &a demonskim i liadimn i životu, personifikaciju koju je Karne još jače naglasio u svom filmu bajci »Večernjim posetiocima«. Samo dok u »Večernjim posetiocima« ljubav uspeva da savlađa đemona i da, makar i u kamen pretvorena, i dalje fraJe 1 postoji, u filmu »Zora Ssviće« zora nije'svanula i čak ni najmanji znaci svita-

Problemi i filozofija očaj Preverovog i Karneovog fil, ma u društvenoj i psihološki konstelaciji savremenog Ro

poetska lepota što trepej

između reči ovoga filma j; i danas zrači nesmanjenon

. ma iza Drugog svetSškog

deluju zastarelo, ali

snagom

»Deci raja«

nja nisu se ukazali na h rizontu koji je u to VN već bio zatamanjen obrj, ma jedne nove iragedi tragedije koja se, najpj septembra meseca te iste s dine kada je film snimljeh objavila.

Nesumnjivo da nam blemi i filozofija očaja Pri verovog i Karneovog fil u društvenoj i PDpsihološ konstelaciji savremenog veka deluju zastarelo i DW živelo, ali poetska lepola,| no {ikanje što se teško že definisati, a što treperi prostoru i između reči 0W ga filma još i danas ? nesmanjenom snagom i| potom. ı

RANCUSKT režiseri ji su se pojavili ili h načno afirmisali u godi

ta, među kojima su najm” kantnjiia imenn Kluzo, KI man. Breson. Kajat i Ba ponikli u uslovima save! nos francuskog drištvVajy spitani' ma novim liteyapnj sadržajima, odrekli su

melanholičnog. pomalo \N timentalnog: pesimizma nog realizma« i iempeR menino. sfirasno i ništa m nje realistički porinuli u ve oblike i nove vredno Dok su okviri puuedral francuskog filma bili om đeni subjektivnim ” sve njegovih jupnmka i denom tragičnošću čoveka i žene, krug inte sovanja savremenog {n cuskog filma daleko je ši Tanas Kajat, koji je —! profesiji advokat — pis romane Dre nego što se svetio filmskoj režiji, % sno projektuje tri svoja i ma kao tri dela jednog dinsfvenog. drvuštveno-pni| nog pledoajea izrečeno zikom filmske mwumetnd Može se slobodno reći da iza rata izmenjeni kara i koncepcija francusko ma i da su problemi koje! Tilm »Zora sviće« sobom M sio osvetlieni iz jednog VOg i originalnog ugla.

Aleksandar Petr

PAŽNJA

SAOPŠTENJE PRETPLAT NICIMA 1I REVIZORIMA Sve uplate vršiti isključi VO ma naš tekući

102-T-208. | REDARCIJA | ADMINISTRACIJA: Be grad, Francuska 7.

KNJIŽEVNI NOVINI

List za književnost,

umetnost i kulturu Direktor: | TANASIJE MLADENOV

Ođgovomi urednik: RISTO TOŠOVIĆ

Redđakcioni cdbor: Oto Bihalji Merin, DUM Matić, Rađomir Honstai nović, Tanasije Mlađen0? Miođrag Pavlović, Vi Raspor, Risto 'Tošović, |

Dragoslav Ađamovi

Tehničko-umetnička opre! Dragomir Dimitrijević, |

List izđaje ncevinsko-I?i vačko preduzeće »KnjižeVi, novine“, RE DA KCI TO

Francuska 7, telefon 21

Cena pojeđinom broju Di 830. Godišnja pretplata i 600, polugođišnja Din

za inostranstvo dvostri List izlazi svake dru neđelje.

Rukopisi se mne vraća" |

štampa Novinskc-izdaViko preduzeće „BORBA“, 1 građ, Dečanska 5