Književne novine

O Tesli Je ovih đana dosta rečeno i napisano, kod pas i u inostranstvu. S njegovim imenom i delom triju .fuje tehnika i čovekova moć nađ neiscrpnim silama prirode. A veoma malo ljudi zna. da je ovaj neobični, neobično veliki čovek, Koji je cxo svoj vek žrtvovao hladnom i bezosećajnom. sve tu granđioznih . tehničkih konstrukcija, · imao veoma živih veza sa Književnicima 1 da je čak i sam pevao pesm”. Gde su se izgubile te niegove pesme — ne zna se. U njegovoj vanrednoj boga– b„"i dobro očuvanoj ličnoj zaostavštini nema ništa osim nekoliko duhovitih prigodnih epigrama. Biće da je sam Tesla uništio sve tragove svojih pesničkih nađahnuća, čak i one beležnice koje su mu pored četiri centa bile jedina imovina kad se 1884 godine iskrcao na tle Amerike kao mlađ čovek od

val jugoslovenskog filma

meni je posebno drag za-

to što se na njemu pokazalo da ja naša kinematografija dožiyjela onaj kvalitetni skok, koji smo tako duko očeki• vali. Ove godine pojavila sa se, maime. dva-tri igrana filma, koji su kao cjelina naprosto filmovi, tj. vjesšstim filmskim jezikom „ispričane interesantne istorije naših ljudi mw našim sitaacijama i ambijentima. Autorima fih filmova uspjelo je da savladaju početničke mnaivnosti i nelogičnosti, a da pri tome ne izgube smisao za poetična i umjeftnička mnadahnuta filmska rjoe šenja. Ne mislim, kađ to kažem, na onako prazna djela (koja se, ftobože, „u cjelini đrže), kao što je „Pofraga“, već wu prvom redu na „Zle pare“, „Ne okreći se, sine!“ 1 „Veliki i mali“. U režiji i Kkameri, u fim filmovima vidljiv je kvalitetan skok w prvom redu u scenariju, a zatim i u filmskoj glumi. i to ne samo kod pojedinaea, koji su nam i u ranijim Tfilmovima mnogo obećavnli (Bert Sotler) već i kod „(-“jelih glumačkih ekipa nw jednom filmu („Veliki i· mali"). šteta je Što nam je te vidljive rezultate donmekhle pokvarila monofonost fomaftike i sižea,

Mislim đa je dokumentarni, odnosno Rkratkometražni, film uspio da, wu nekoliko najboljih •9stvarenja, održi nivo tradicije iz vremena kad mam je taj žanr bio n centru pažnje. Čak, uprkos izvjesnom zapučfanju dđokmmen=larnop filma od strane čitavom treba

(pr Treći festi-

niza „starijih“ poduzeća,

'istači pozitivnu aktivnost novih

filmskih proizvodnih tijela „Slavija-film“ m Beograđu i „Viba“ u Ljubljani, koja. su ove godine prvi pat konkurisala na Pu!skom festivalu i odnijela sve tri nagrađe za dokumentarni film. Samo poduzeće „Slavija-film“ poslalo je osam svojih đokumenfarnih filmova i reportažn, koji su svi sfavljeni na program Festivala. Sigurno je da će aktivnost tih novih prođucentskih tijela prisiliti i ostale prođucente da se opet ozbiljnije pozabave proizvodnjom dokumentarnih filmova, ko,u su posljednjih godina, prilično bili zapustili. U svakom slučaju, ništa manje nego prošlih i ove godine nm Puli je prikazan čifav niz inferesantnih djela Kkrafkometražnog, odnosno dokumentarnog, žanra („Krv slobođe“, „Ptice dolaze“, „Na stranputici“, „Uz druga · je drum“, wDva dječaka“, „Ogledalo“. „Da ne bude kasno“, „Bor“, „Na peščanim dunnmn“, „Ostrvo galebova“, „Tesla“, „Digni pare“, „Nestašni robot“ i s5l,) — pa sU prema fome prilično proizvolina tvrđenja da se naš kratkometra» žui film malazi u općčoj krizi. Vicko RASPOR, .

e ere e Pera er Oea Sreo trzni ra

ČITAJE | „OPŠIRAN BTAJ SA TT :ĆEG FESTIVALA JUGOSLOVENSKOG FILMA U PULI NA DESETOM STRANI „RNJIŽEOVNTH NOVINA“!

Godina VIL Nova serija, br, 21 - 22

TESLA

2" godina. Tako smo sad, ko i tolikim drugim slučajevima, lišeni vanredne mo= gućnosti da upoznamo baš onu stranu Teslinog stvaralačkog duha, koja nam je najviše skrivena i. najmanje poznata.

Medutim, ipak su ostala neka svedočanstva iz kojih se vidi da je Tesla neobično

teo književnost i umetnost, i da je čak imao više intimnih prijatelja među književnicima i umetnicima, nego među inženjerima, Koji 5 obično tek sa velikim zakašnienjem mogli da shvate

“slina velika dela. Najintimniji Teslin prijateli bio je američki pesnik Robert Andervud Džonson. A i Mark Tven je s njime drugovao. Oni, i mnogi drugi, uži “ali su u posetama Tesli noj laboratoriji i bili neumorni posmatrači mnogih Teslinih opita sa elektricite-

· BEOGRAD, 5 i 19 AVGUST 1956

:“ PREVODILAC — ZMAJEVIH PESAMA

Peljko KORAĆ

to je svakako obogaćivalo Teslin đuhovni život. Ali sam” ta činjenica, bila bi ipak samo jedna dragocena poje“~ st o Teslinori ličnom životu, koja zaslužuje đa se pomene, ali nema nikakvog naročitog: zmačaja za istorij. književnosti. Mnogo je značajnije da je Tesla jednim svojim či.qum ipak za= slažio da buđe pomenut i u — istoriji književnosti, i to kao prvi prevodilac Zmajevih pesama na engleski. U~ vo njemu pripađa zaslugu što se nekoliko Zmajevih pesama pojavilo krajem pro šlog: veka u američkoj Kknjiževnosti. Kako je Tesla došao na ideju da prevodi, Zmajeve pesme na engleski i to baš

zauzet opitima u svojoj laboratoriji od kojih je očelkivao najveće rezultate? Ta ideja rođila se kod njega kri je posetio Beograd, 1892 godine, i kad ga je Zmaj uzbuđeno pozdravio prigodnom pesmom ma svečanoj večeri, Tesla je tom prilikom poljubio Zmaja u ruku i time pokazao šta mu je Zmaj bio u detinjstvu, ali je osećao da nije ispunio svu gvoju obavezu prema Zmajevoj poeziji: s kojom su ga roditelji vaspita= vali. I čim se vratio u Ameriku, zainteresovao je. svog prijatelja Džonsona za Zma= jeve pesme. Prevodio ih je Džomsonu na engleski sa po trebnim „objašnjenjima, a Džonson, koji je neobično vo leo i cenio Teslu, toliko se oduševio Zmajem đa je odluči. da neke pesme prepeva. "Tesla je, nainmte, pesme prevođio u prozi, a Džonson

na engleskom. O tom njihovom radu postoje dva zanim liva svedđočamstva iz Kojih se viđi kako je tekao taj posao koji je Tesla sebi stavip u zadatak. Prvo je 'Treslino pismo Zmaju, Koje glasi:

Visoko poštovani gospodine, slavni srpski pesniče!

Oprostite što Vam se nisam. javio ranije, kao što bi dužnost zahtevala. Nekoliko misli tako su me obuzele da mi je nemoguće otrgnufti se od rađa. Moj prijateli R. A. Džonson, plemeniti · čovek, jedan od majboljih pisaca ovde, i sam pesnik, latio se pbOos!x+ da prevede zbirku Vaših divnih pesama ma en gleski.

Odavno sam tražio takvog druga koga bih mogao da. ođuševim, pa ma i dimom i ugljenom! Prevodi njegovi

/

LIST Z A MwNUJ IŽEVONO/S T, U METNOST I DRUŠTVENA PITANVNUJA

Cena 0 din

% Rukovet poljske lirike

IZVE--

koji su ih očaravali. I

Džoni KMicmiler u filmu „Dolina Mira“

w Orma kad je bio najviše

teći pulski {estiva

upravo divni su, a ako je ponekad „morao promeniti pokoji ređak, to je bilo neophodno nužno u duhu engleskog jezika. Sađ prevodimo ekoliko drugih pesama. Htedoh »Djuliće« ali je pre> teško nu može biti da ćemo uspeti docnije. Ma i koliko posl. imao, za io ću naći vremena. Molio bih Vas da mi pošaljete Vašu sliku, #3 kad biste mogli i dve, dao bih jednu mom prijatelju koji Vas toliko poštuje. Imam izdanje iz 1882 Vaših rađova i rađo bih pribavio novija, ako se može dobiti.

| Pozđeavljajući Vag. maje srdačnije, ostajem Vaš Nikola TESLA

im je davao pesnički oblik

skoj kunjižev

Dragi gospodine,

U trenutku kad Vam ovo pišem još ne znam da li Var je moj prijatelj Tesla Di „ nešto o našem zajedničkom rađu na tome da wreko »Senčeri magazin2« američku publiku upoznamo s primerima Vaših iz snih esama. Tesliai „revodi VaTih pesama probudili su u

takvo divljenje, da se vio je u Beogradu ču·isam mom”o ofrgnutfi isku- veni francuski pisac Ššenju da ih parafraziram u Žan Pol Sartr sa svojom sungleske stihove. Te parafra prugom, poznatom književze (jer ja se ne usuđujPm nicom Simon de Bovoar. U azyati ih prevodom) iza le svom kratkotrajnom boravku su baš sađa. mw majskoj sve- Sartr je posetio Savez knjisci pomenutog časopisa, od ževnika Jugoslavije, zadržao

se duže vremena u razgovoru

rant nedelje bora-

(nastavak na sedmoj strani)

uu=r{ uu – _ ·——–—– A R HITEK TURA

ROŠLB godine u rano proleće, u VOZU, P između Padove i Verone, upoznao sam mladog studenta filozofije iz Hajlderberga, Grka, koji studira i putuje. Izgledao je manje siguran u sebe, nego naši ljudi njegovih godina, kao da ga mnoge stvari zbunjuju u ovom velikom svetu: kao da je spreman pred svačim da ustukne. Možda sam mogao fo da pripišem i njegovoj struci: bio je, možda, profesionalno sumnjalo. Bio je, naravno, egzistencijalist, i to je prvi i jedini pravi egzistencijialist kogn sam video. Dakle egrzistencijalist filozof, i valjda zato, veoma se bunio što nisam pokazivao dovoljno želje da se oslobođim nekih predrasuda o egzistencijalizmu, po njegovom mišljenju, Izgledac je pristojno, korektno je obučen, mada mals izveštalo — otac mu ne šalje baš svakog meseca iz Atine, kako kaže, ali on se ipak pomalo snađe, pomalo pretrpi. Tih, nenametljiv je, iako govori dosta, gubi se pomalo dok govori, priča pomalo kao da veze, i pritom, očigledno. priča više za sebe, sebi u brk, kao da je navikao da ga mnogo ne slušaju. Govori.o Martinu Hajdegeru, a ja smatram da je to kultu?no i humano, dok govori, stara kultura, kažem sebi! — što ne očekuje da ga pažljivo slušam. Međutim, mene mnogeo više zanima da gledam kroz prozor. Re-

· lacija između Pađove i Verone — kako je tD

kratko! U jednom uglu vidnog polja, čoveku se još čini da nazire Pađovu, koju uostalom

nije dobro ni viđeo, — Rofondu, nezgrapne malo. padovanske kupole od „pečene zemlje, jer ih tako zamišlja, — a Već se u drugom

uglu slike pojavljuje Verona. Stendal, u raspravi o ljubavi. kaže, čini mi se, da je od »udara groma do trenutka kada je ljubav rođena, razdaljina samo kao od Verone do Padove. -

Najednom sa čuđenjem primećujem da moj sagovornik govori i o arhitekturi! Po-

minje Korbizijea i Rajta, što nije čudo, jer

danas fako, gotovo. kao po pravilu, počinju svi razgovori o arhitekturi. Ali pominje i druge, za koje ne pretpostavljam da ih jedan mladi filozof zna, a on ih kategoriše uglavnom kako valja, malo konevencionalno, isti-

KOJU VREDI VOLETI

na, Jakobsen, Ralf Erskin, pa čak i Ims. Pitam ga otkuda to da ga tako pomno interesuje savremena arhitetktura. Odgovara spre mno: njega interesuje život u svim oblicima,

jednostavno? Je li u to siguran? On odgovara da voli, jer, naravno, kako bi drukčije moglo biti, kaže. Ali odmah zatim dodaje da ne treba da mislim da je voli preterano. Voleti,

u svim ispoljavanjima, svuda — pomalo ka i Aristotela! Arhitektura je danas tako složeno, bogato područje savremenog čoveka, pa zato i mora da ga interesuje. Hteo\je verovatno da kaže i nešto što bi, možda, bila koja reč, još, u prilog svestrane filozofije egzistencijalizma. Čak je, čini mi· se, i zaustio tako nešto. No, kako je viđeo da ponovo gledam kroz prozor i da me, opet, više zanima ono što je napolju — to nije dovršio,

Skunjio se malo, pomalo se užurbao i, opet, ·

nastavio da priča, gradeći cd reči neku vrstu veštačke magle, iza koje je možda sigurniji u sebe, i dobro se oseća.

To što on izlaže jedna je paralela koju nije nova, ali on je izlaže dosta interesantno. Ima dva pola savremene TORO Prvi: je — ideja broja, ka kojoj ve teži, velikog, zlatnog, pitagorejskog broja, božanskog, koji sve rešava, sve razlučuje, pa otuda, i tako izuzetan značaj koji se pridaje proporciji, u savremenoj arhitekturi. (Ustvari, — šapučem u sebi, — to jeste sve tako kako kaže, samo bi trebalo reći drukčije: sve je oduzeto savremenoj arhitekturi, i ostala joj je još samo gola fetišizacija broja, odnosa, proporcije!) Drugi pol interesovanja, kako kaže, — to je

· prirođa! Želja da se arhitektura uklopi u prirodu, đa se izjednači, da se, ponekad, čak,

i poistoveti sa prirodom, da je sleđi. Misli, verovatno, na Frenk Lojd Rajta, iako to izričito ne kazuje. On izgleda smatra da savremena arhitektura oscilira između ove dve krajnosti, i u tome hoće da viđi neku vrstu dijalektike — između pitagorejske mistike i TWonfučija, koga često spominje.

TIznenađa imam želju da ga nešto upitam. Da li on uopšte voli savremenu arhitekturu?

Lepo i pametno govori o njoj, no voli li je.

zašto voleti arhitekturu? Interesuje ga kao fenomen, ceni metod, način mišljenja savremenih arhitekata, njeno učenje. Ustvari, veli, — 1 tu zastaje kao da se i sam čudi, — nems razloga da je voli!

»Bto, nema razloga da je voli, odgovaram, ani ja je ne volim. Zar ne bi bilo lepo, međutim, 'da smo'i u našem veku uspeli da izmislimo arhitekturu koju bismo mosli i da volimo?« Tako da je napravimo da govorimo svakog dana, gledajući je: kako je lepa i dragocena! )

Moj je sagovornik, začuđo, ovo prihvatio. On ponavlja sebi u brk, kao da se čudi, il: kao da uživa: arhitektura koju vredi voleti! Odavde nadalje, stav po stav, gotovo neprimetno razrađujemo ono o čemu se izgleda, pomalo, slažemo: ako savremenom čoveku oduzmemo njegovu, savremenu, arhitekturu (ja se u sebi smejem: i njeno osciliranje i»među broja i prirođe) — šta se ipak time u životu čoveka bitno menja? Hoće li: se osetiti ubogim, hoće li osiroteti? Ako mu oduzmemo Verone, Padove, Vičence i Sijene, a

· ovaj rat je već počeo da ih ođuzima, tada

hoće! Čovek gubi nešto od sebe samog, čak ako ih nikad nije ni viđeo. Izgubi li savremenu arhitekturu, ovakvu kakva je, to znači, u krajnjoj liniji, đa je izgubio samo nešto od savremenog konfora, pa ni taj nije smatrao besprekornim.

Odlučnost sa kojom izgovaram ove simbole krive vere očigledno deluje na moga sagovornika. On zaboravlja da je filozof, k tomu još i egzistencijalist, i čini mi se da u njemu otkrivam pomalo definjastog pesnika; kaže: »Arhitektura koju vredi voleti! Naj teže je od svega naći ono što vredi voleHi.«

Bogdan Bogdanović

Ursula Brol (Poljshn): Wompozicija čitajte na' sedmoj strani rukovei. poljske- lirike i članak MHičardi MaktuševVskog o savžemenoj poljza „Iinjiževne novine“

nosti, napisan „specijalno

sa našim Kknjiževnicima, a isto veče posetio je redakciju našeg lista i odzivajući se ljubazno našem saradniku razgovarao je o izvesnim pro' blemima literature.

. Ako pogledamo samo Sartrovu pozitivnu stranu zapazićemo, i pored toga što on razrađuje filozofe Hajdegera i Huserla, jedan vid njegove filozofije koja je jedna specifična doktrina aktivizmnan. Bartr, naime, postavlja svoju filozofiiu kao doktrinu humanog altivizma koja bi odbacila religiozna, građanska i estet, ska ograničenja. Formula Andre Žida o promeni ličnosti, o stalnoi njenoj me” tamorforzi:' »ja nisam danas Moji sam bio juče« —— izgleda, po Sartru samo kao jedno inventivno traganje za raznolikošću egvzistencije, dok niegovo: »svaka kukavica ima vremena da postane heroi i svaki heroi da postane Wuhkhavica« — treba da bude formula realnog životnog aktivizma i Brajnje budne svesti. Sartr raskrinkava nesrećnu svesf subjekta koji ne shvata aktivističko značenje samog proticanja života, egzistencije. Otuda je on žestoki Mritičar skučenosti francuskog građanskog sveta, protivnik ograničenosti i iluzionizma u Kojima taj svet živ On je razobličio većom realstičkom snagom i od Flobera i od Prustn ukočenost građanske eg7i stencije, njenu sitnoracionalističku pamet, njeno nestvaralaŠštvo, imobilizam i pasivitet. Sartr je dao i vrlo značajne eseje o Fokneru, o Dos Pasosu i o lHteraturi uopšte. TI tu je njegov sud i istieanje univerzalnog značenja i revolucionarnog značaja metoda vrlo ubedljiv. Značaj Kknijiiževnih poiava Sartr procenjuje jedmim rigoroznim svođeniem na osnovnu soluciju koju

daju dotična dela, a u svetlosti, naravno njegovog filozofskog shvatanja.

U Francuskoj je pre svega pozorište tribina na Kkojoi se dobija literarna bitka, I Sartr piše drame. Prva njegova drama »Muve„ (Muš) dolazi na' scenu 1943. To je „egzistencijalistička tragernija u Kkojoi se raščlanjuje pitanje „slobođe „čovečanstva, Drama »Iza zatvorenih dveri« (Vi Klo) bazira na čuđesnoi antisoecijalnoi iđeji: »Pakao, to su „drugi ljudi« a »Nesahranjeni Mrtvaci« (Mor san Sepiltir) priWazuje mučenie partizana od

Pažnja!

NGENTA

na Sarov krug

strane policije. U »Smernoj blud nici„ (La piten respektiez) Sartr iznosi američke probleme: progonstvo crnaca, moralnu hipoRkriziju i društvenu Kkonvencionalnost. U »Prljavim „Rukama« (Le men sal) on postavlja problem sretstva i borbe (ne rešavajući. ga) a filmski scenario »Rocka je bačena« (Le Žže son fe) tretira. bezvređnost života. Velika drama »Bog i Davo« »Le bon dje e I diaDl) tretira probleme rata, Kkatoličanstva, zločina i kajanja, Kritika je Sartrovim dramama zamerila suviše istaknutu filozofsku i poučnu notu, ali je istakla đa su vrlo zanimljive i scenski vešto vođene. U stvari, Sartrove drame Više od deset godina izazivaju publiku i kritiku na strasne i vrlo oprečne diskusije.

RE tri godine uzalud

sam pokušavala da

dođem do Žan Pol Sartra, Njegov sekretar, koji prima samo od 2 do 3, ume vrlo opravdano da spasava, Sartra od intervjua (priča se u Parizu da je za taj Dosao odlično nagrađen). Svaki put je razgovor sa mesje Zak Ko bio ispanjem obostranom kur foaziion. Isto tako je Žak Ko i ovoga proleća — sećajiući se odličn- svosa obećanja obočćavao i odgađao. Treba razumeti, razume se, ali biti u Parizu i ne razgovarati sa Francuzom »par ekselanse, Zan Pol Sartrom, svak".o je umanjilo zanimljivost Pariza. . Iznenada Sartr stiže u Beoprad. On je sa svojom ženom, istaknutom MKnjiževnicom Simon de Bovoar, na putu za Grčku i ostaje samo iedan dan. Kurtoazija i obzjri nalažu da ga ostavimo na miru, (ali kao sa svakom davnašnjom željom i ova u askvom trenutku postaje jača od obzira). Sartr seđi u bašti Saveza Književnika u

(nastavnk nn Šestoj strani)

j Julija Najman

Obaveštavamo čitaoce i revizore da će idući broj »IHnjiževnih novina« izići u nedelju 2 septembra ove godine. List izlazi svake druge ne-

delje.