Književne novine

Rue Guenegauđ je jedna od onih milih, drevnih pariskih ulica preko čijiLi starih kamenih, kolovoza retko preliju talasi automobil., a među njenim zgraduma pocrnelim od vremena se ni ugleda radi ne moŽž naći neka moderna boton ska palata. Na samoj ivici univezitetske četvrti Latinskog kvarta, gde je istorija u svaki zid uziđala poneku usnomenu i gde izbledela zlatna slova po mermernim pločama čuvaju datume rođenja i smrti genija i plamenih revolucija Rue Guenegaud je i sama ozarena čarom knjiga i gravira.

Sitne radnjice u ulici \takođe odišu atmosferom davne prošlosti. Iza niskih portala i okovanih vrata sa bravama u vidu lavljih šapa i glava Ssnivaju ormari lujevske epohe povijenih leđa i izbledeli goblemi. Danas Je Rue Guenegaud carstvo -·mtikvarnica i k. iižara i liči na neku dvestogođišnju grjviru. Čoveku se prošto čini da vidi na uglu ulice inicijale umetnika i datum.

Ovde, u kući broj 20 koja je inače i sama sušta istorija jer je u njoj nekada stanovala madam Rolan, sudbinski ženski lik Francu-

ske revolucije — smeštena j godine 1950 jedna interesantna naučna „ustanova:

Qentar za dokumentaciju &vetskog jevrejstva, kriminalistička evidencija fašističke reakcije bliske proš!o= sti, jedna od najosobenijih istražnih organizacija Evrope i celog sveta.

Možda nije slučajno da se baš u francuskoj zemlji n&šlo dovoljno novaca, stručnog smisla, pregalaštva i pre dauosti za osnivanje jednog takvog dokumentacionog cen fra. Sem Jugoslavije se, u prvom redu, još narod Francuske ume da seća. Nezavisno od blagonaklonog ražume anja demokratskih mnaštojanja nove Nemačke. Francuzi misu voljni da, pro sto prepuste zaboravu sramnm» doba nacističkog nasilja. Napisi u francuskoj štampi dokazuju da se francuski marođd još seća i povlači oštru razliku između Nemaca i nacifašizma. Dosta „su krvarili da bi jasno spoznali da je .judska zaboravnost najbolji saveznik nacifašizma. U takvom „raspoloženju »mementa« jedino je i Togla da nikne i da izraste Velika jedna takva ustanova. YT "eja njenih stvaralaca bila je otprilike ova: Uništenje sedam miliona nevinih ljudskih bića dokazuje da .jevrej stvo nije toliko rasa, manjina, etnička grupa ili veroiš= *ovest, koliko sudbinska zajednica. Istoriska tragedija

KALENDAR

MEĐUNARODNI KONGRES ARHITEKATA

Jevreja ne može ostati neprokomentarisana već ni zb g loga što sumanuti propovednici rasne teorije nisu nameravali u svom krvavom delu da se zadrže kod jevrejstva. Sećanje i vođenje računa je dužnost samoodbrane samog naroda, štaviš iz njih' može da izvuče pouku i sama pokajnička nemačka demokratii Sudbina jevrejstva se na toj tftačci szrstaje i stapa u jedno sa cpšvcom stvari humanizma ljudskog dostojanstva. Police dokumentacione arhive ne čuvaju dokaze o počinjenim zločinama radi odmazde nego radi opomene. Jer ma–s „ue ubice koje su izbegle kaznu počinju ponovo da dižu glasove i, sunčajući se "ezbrižno na pripeci trenut= ne političke konjunkture, po stali su danas već toliko bezočni da prete. Dobronemer– ne nemačke mase imaju i imaće s njima još mnogo muke, i zato je taj dokumen=tacioni arhiv takođe i njihov, i zato taj pamični ma= terijal od neprocenjive vrednosti služi i njihovim interesima. Administrativni direktor arhiva, francuski pišac i publicista Mišel Mazar prima ı „etioce toplo i prijateljski. Njegovo vođenje kroz arhiv je preko potrebno, jer mno-

stanu delatnost instituta nije lako sagledati, U centru njegovog rada se, naravno, nalazi sakupljanje dokumenata o masovnom ulhištavarju Jevreja za vreme Drugog svetskog rata i naučna obrada tog obimnog matetrijala. Ali u delokrug rada Centra spada takođe i održavanje izdavačkog preduze= ća, postavljanje spomenika, osnivanje biblioteka, kao i informacione službe, koja Odlično funkcioniše, U svim ovim oblastima Centar je p”kazao iznenađujuće rezultate. Policc i omuani Centra prosto se lome pod hiljadama kilograma teškim s&pisima i fotografijama, koja se ocnose na nacistička nedela, Tu su zaplenjene arhive logora u Dahau, Aušvicu, Te-

~vyienštatu, Mathauzenu, Bu henvaldu i ostalim logorima, »lekarski« dnevnici varvara vivisekcije, ali nelazi= mo i dokumenta o pogromi-

LUku(i madam iolan

JOŽEF DEBRECENI

»

ma u getima Varšave, Kišinjeva, Kijeva, „Staroduba, Repke i, Nemačke. Šav ovaj materijal ie delom već obrađen, a delom čeka da bude ol.ađen. Među objavljenim materijalom nalazi se i isto„ija jugoslovenskog jevrejstva . za Vreme okupacije. koja će, u redakciji Anr} Moneraja, biti objavljena u zajedničkoj monografiji koja obuhvata događaje u Polj skoj, Mađarskoj, Bugarskoj i Rumuniji. Jugoslovenska jevrejska zajednica je, kao plod svog marljivog istPaživanja, dostavila Centralnom dokumentacionom arhivu obiman materijal. zahvaljujući kome hronike logora u Jasenovcu, Gradiški,i Vojvodini biće objavljene u obimu koji odgovara njihovom značaju. e

Ali centar je prikupio još i mnoge druge stvari. U njoj između ostalog nalazimo i spise sa nirnmnberških suđenja, istoriski materijal je vrejskih etničkih ostrva koja su dospela pod italijanšku okupaciju, dokumenta koja se odnose na sudbinu jevrejskog stanovništva višiske Francuske, članke, knjige, i pisma Alfređa Rozenberga i njegovih drugova po »ideo=logiji«, statističku zbirku o vojnicima Jevrejima u Evropi i drugo.

Centar je dosad izdao i jedno tridesetak obimnih tomova na engleskom, francuskom i nemačkom jeziku. Tom koji se bavi suđbinom francuskih Jevreja u vremenima Petenove kapitulacije redigovao je Žan Kasu.

Veliki uspeh mstituta pret stavlja monumenialni spomenik jevrejskim mučenicima vajara Žorža Goldberga, koji treba da bude otkriven ove jeseni u Parizu. Spomenik će biti predan gradu Parizu u okviru velikih svečamosti, kojima će, pored jevrejskih prisustvovati ı mno gobrojne nejevrejske svetske demokratske organizacije.

Interesantan detalj rada instituta pretstavlja &istematsko izgrađivanje razumevanja među pripadnicima raznih veroispovesti, Na ovom polju rada Centar je po stigao vidljive uspehe, Vode se dalekosežni pregovori sa vođima više velikih evrop* skih i američkih crkava, šlaviše na kongresu u Švajcarskoj bili su objavljeni nacrti osnovne povelje razumevanja. Lutamo među brdima akata u prostminmim. dvoranama. Miris hartije izgleda kao da je prožet zadahom leševa. U ovim sobama snivaju svedočanstva straha i njihov san mora da je avetinjski. Na omotima spisa ispisana su zloglasna imena i žalosni datumi. Otvaram nasumce jedan od njih: na naslovnoj strani ispisano je ime VEZERMAJER.

Vezermajer... Preda mnom se ukazuje figura jednog od rajdivljijih Hitlerovih dželata, koga su i Jugosloveni dobro zapamtili, ptica-zlo-

slutnica macističkih agresija.,

U zemlji u kojoj se on pojavio u svojstvu ambasadora i »specijalnog izaslanika« uskoro su zablesnuli nacistički bajoneti. Ali gospodin Vezermajer nije radio samo ovakve korvave poslove, nego ie, izgleda, voleo da se bavi i šitnijim poslićima. Bar tu nam ol{kriva hrpa tragikomič nih beležaka koje je Vezer= majer, u svojstvu sekretara inostranih poslova rajha, slao nacističkom poslaniku Bekerleu u Sofiji i u kojima je požurivao otpuštanje — kuvara mađarskog poslanstva u Sofiji. Mala epizođa, ali je karakteristična pa slugansku dušu fašističkih prirepaka. Jevrejsko poreklo kuvara mađarskog poslanika u Sofiji gospodina Kaše Perlakija, istražio je nemački kolega poslanik, a macistički državni sekretar, inostranih poslova je naređivao. Glavni Hitlerov teoretičar Alfred Rozenberg takođe je zastupljen jednom zgodnom kolekcijom. Od njega potiče plan za rad Glavnog odelie= nja za ideološko i duhovno prevaspitavanje članova nacional-socijalističke stranke. To čudno »Glavno ođeljenje« bilo je podeljeno na osam pododeljenja sa zapanjujućim delokruzima rada. Tako je, naprimer, u jednoj okružnici biološke službe Darvin okvalifikovan kao šarlatan i jevrejski najamnik i ume= sto njega je za pravog Dionira prirodnih nauka postav ljen Nemac Bolše.

Bilo je to jezivo i zanimljivo pre podne u kući madam Rolan u Rue,. Gueıe gaud. Kad sam izišao kroz &taru kapiju sa okruglim rešetkama poželeo sam da oslovim veseli narod univerzitetske četvrti koji mi je dolazio usušret sa Knjigama i torbama: Požurite na treći sprat, razgledajte i pamtite...

Trećeg ·

U DUBROVNIKU

» -

Rukovet ciganske poezije, priredili Rade Uhlik i

. Nepozmata · poezija

Đovolino je ne poznajemo. Nije pisana. Nije štampana, Nastala je spontano kao što nastaju sve narodne poezije, I ono malo truđa što su uložili pojedinci da je sakupe, obrade, očiste od tuđih nanosa i iznesu pred javnost, nije dalo značajnih rezultala. Poneka publikacija, pretanka i neubedljiva. Siromašna u odnosu na bogatstvo ove poezije. Pa ipak, postojli „jedna rukopisna zbirka koja traži izdavača, Sakupljač je „Rade Uhlik. Lajedno smo je pripremili za štampu. To su pesme o dalekim drumovima i usamljenim čergama; pesme o potucanju, „Malajisanju, bedi, glađovanju, robijama, pijankama, otmicama, ukrađenim konjima, crnim lepoticama i velikoj gospodi žandarima. To je poezija snažnog temperamenta i vrele krvi, poezija ciganska. Često naivna do dečaštva. Ali i gruba. Sme la i slobodna, Ponekad bezobrazna ı bezobzirna, gola kao život. Bez i jedne prnjice koja bi prikrivala

stid. „Jer nema stiđenia..

Kao što ni u čergama nema pokrivača. „Pokušali

smo da iz tih pesama izbacimo suvišno i tuđe što su Cigani dobili od suseđa, Nadam se da će ova panorama biti korisna za upoznavanje poezije jednog naroda koji sa nama živi pod istim Rkhwrovom. Pa i zbog istog krova, ciganska poezija očekuje afirmaciju. B. V. HR.

“h, OQungjo! o

+

Ispovest

Jedan, dva, dvadeset dva. Ostavi zrno žita

u svojim ustima.

Jedan, dva, dvadeset dva. Uješću te za oko.

Jedan, dva, dvadeset dva. Dvadeset muževa promenila pa opet traži mene. Jedan, dva,.dvadeset dva. Zagrizem te kao jabuku. Jedan, dva, dvadeset dva. Kada vidim tvoja nedra zaboravim na konje. Jedan, dva, dvadeset dva. Deset sam žena promenio pa opet tražim tebe. Jedan, dva, dvadeset dva. Dvadeset ću promeniti

i opet ću tražiti tebe. Jedan, dva, dvadeset dva. Zbog tebe bih prežalio

i oca i majku.

Ali neću.

Pretnja i posivanje

Ne mogu da spavam. Čujem njegovu pesmu, Obrčali su moji prsti za njegovim koracima. Dve dojke sam isturila na dva brda.

Ako me ne udaš, oče, napraviću ti sramotu, Ležim na drumu

i čekam da nalđe.

Laje moja utroba za. njim. Jedna noga u jednom druga u drugom jarku. Utroba moja jede drum kojim je otišao.

žavanje tih principa kod velikog broja arhi-

Svetski dogadjaj

Od 5 do 12 avgusta održan je u Dubrovniku jedan malo neobičan međunarodni kongres, skoro ni jednom rečju ne zabeležen u našoj štampi, održan bez zvaničnih pozdravnih govora, bez obaveznih prijema, banketa, svečanih prefstava, zabavnih ekskurzija. Održan je, dakle, Međunarodni kongres za modernu arhitekturu, dešeti po redu. Ne treba misliti da je oisustvo distrakcija za vreme kongresa stvar nekih posebnih principa, izuzev principa, da distrakcije ne smeju ometati rad. U ovom slučaju razlog su bila veoma ograničena sredstva. ~.

Iako skoro bez odjeka u našoj javnosti, to je ipak bio jedan svetski događaj, za arhitekte i arhitekturu svakako, ali ne samo za arhitekturu najuže shvaćeno.

Za poslednjih skoro trideset godina, ova ćetiri slova CIAM značila su simbol savremene, napredne arhitekiure, ili kako se to obično kaže, moderne arhitekture.

RE dvadeset i osam godina, u kapeli P zamka La Sarražz u Švajcarskoj, prvi - put se okupila grupa od dvadeset i četiri arhitekta iz dvanaest raznih zemalja, voljnih da pitanja moderne arhitekture postave na širu osnovu, da sagleđaju njenu pravu suštinu i njenu budućnost i da joj daju određeni pravac. Svoje sastanke su nazvali Congres Infernationaux đ' Architecture Moderne. Od tada svaki takav kongrćs značio je datum za savremenu arhitekturu. i

Već prvi kongres u La Šarrazu 19?8 značio |

je za ono vreme, veoma smelo kidanje sa opštim shvatanjima o arhitekturi i njenoj ulozi u društvu. U to đoba još malo poznati arhitekt Le Corbusier sastavio je program disku. sije za ovaj kongres i to prikazao i crtežom, Na ovom prvom kongresu se već govori o nerazdvojnoj vezi arhitekture i privrede zemlje, o modernoj tehnici i njenim posledicama, o novim uslovima života u društvenoj zajedmici, o potrebi standarđizarije, o urbanizmu kao sredstvu organizovanja funkcija kolek-

tivnog života. Sve je to bilo toliko daleko, pa i suprotno akademskom shvatanju arhitekfure. U žaru stvaranja doktrine moderne arhitekture i urbanizma, govorilo se samo o funkciji, o ekonomici, o racionalizaciji i modernoj iehnici u arhitekturi, đok su estetsk3a, pitanja arhitekture svesno ostavljena po strani. To je izazvalo napade pretstavnika zvanične arhitekture, akademija, katedri, malograđanštine, na modernu arhitetkuru kao negaciju umetnosti, kao nosioca naopakih i sub verzivnih shvatanja. Istina, već tada prišao je redovima naprednih arhitekata jedan istoričar umetnosti, profesor Sigfried Giediom, koji je shvatio istoriski značaj moderne arhitekture koja se rađa, umeo da je analizira, objašnjava i da je propagira. On je i danas jedna od centralnih ličnosti CIAM-a. ~

Aktivnost ovog pokreta bila je sve veća ı narednim godinama, uticaj i ugled sve značajniji, ne samo u Evropi već i u zemljama Severne i Južne Amerike i u Japanu. Sledeći kongres CIAM održan je u Frankfurtu na Majni sa temom »Stan za minimalne potrebe« (Die Wohnung fir das Egzistenzminimum), a, zatim 1930 u Brislu, koji je Dosvećen stanovanju u niskim, srednjim ili visokim zgrađama. 1933 održan je u Atini jeđan od najznačajnijih kongresa CIAM-a, četvrti po redu, koji je doneo čuvenu Atinsku povelju (La Charte W'Athčnes) savremenog urbanizma, i arhitekture. Atinska povelja se pojavila kao dugo očekivani čvrsti oslonac, sigurni putokaz u vreme mučnog rađanja moderne arhitekture i urbanizma, u vreme sumnji i dezorijentacije., Atinska povelja je postavila problem u punom opsegu pa zato ona ustvari iznosi osnovne principe savremenog urbanizma iz koga proizilazi i arhitektuTa kao jedan njegov vid,

ODINE 1937 održan je peti CLAM posle koga je, usled raifnih događaja, nastao prekiđ od čitavih deset godina. Ali začeta ideja moderne arhitekture nije se umr-

8 KNJIŽEVNE NOVINE

tvila za vreme ovog dugog perioda prisilne neaktivnosti pokreta. Počela su se javljati i praktična arhitektonska ostvarenja. Za vreme rata, dok se u većem delu sveta mislilo samo na razaranje, iznenadno je u Brazili,i zablistala jedna nova i interesantna arhitektura. Posle završetka rata moderna arhitektura je u celom svetu slavila pobedu. Može se reći da su, kroz nova posleratna ostvarenja arhitekture a maročito urbanizma, ideje CIAM-a triumfovale. Tek sada, posle velike aktivnosti posleratne izgradnje, posle tolikih

realizacija mođerne arhitetkure, posle, toli- ·

kih preloma političkih, ekonomskih i društvenih, mogao se jasnije sagledati značaj i uloga aktivnosti CLAM-a u predratnom periodu. Počeci moderne arhitekture, njeni naj-

· tananiji koreni, vođe mas daleko, čak u po-

slednju četvrt XIX veka. Ona se stvarala u grčevima, u maletima, naglim prekidima, naglim zaokretima, kroz zablude, kroz očitc neuspehe. Zasluga, CLAM-a je što je najzad, tridesetih godina, moderna arhitetkura po-

. stala svesna sebe, svesna svoje uloge i zna-

čaja za svet u kome živimo, svesna puta kojim freba da se krene. Arhitektura je prestala da bude pokušaj, estetski eksperiment i spontano, isključivo lično ostvarenje. Stvarana je dokirina moderne arhitekture, stvar veoma potrebna a istovremeno i veoma oDpaAasna, Srećom, stvarali su je ne profesionalni teoretičari, već, onda mladi oduševljeni arhitekfi, danas već sedamdeselogodišnjaci, arhitekti koji su svojim rukama stvarali modernu arhitekturu a istovremeno doj tražili smisao i zakonitost. Oni su joj postavili najšire okvire, ali su principe morali da izraze ma vrlo precizan, uprošćen, gotovo šemaismi način. Na taj način su principi moderne arhitekture mogli da budu skoro univerzalno prihvaćeni, naravno kod onih koji sm iskreno želeli modernu arhitekturu. Međutim, već odavno se

· osetilo da moderna arhitektura ne može više

počivati na ovim principima koji su postali neGovoljni, preaski i kruti, Doslovno pridr-

tekata nedovoljne stvaralačke snage, dovelo je do šture i ukalupljene arhitekture, do često nepodnošljivog manira. Doktrinarno primeM doktrine imalo je vrlo lošin bposleica. -

LI CIAM je živa organizacija sposobna

da se obnavlja, da sebe dopunjuje i da

stvara novo. U svom posleratnom rađu CIAM ne nastavlja tamo gde je stao 1937. U međuvremenu stvari su sazrevale. Na posleratnim kongresima ton nije više tako dekla= rativan. Najvažnije, najjasnije i nesumnjive stvari već su bile izrečene i na njih se više ne treba vraćati. Zatim, sve je više i više međunarodnih skupova i foruma na kojima se iznose sasvim tačne i vrlo korisne konstatacije ali koje uvek zvuče pomalo na poznati način.

CIAM dakle, treba da se uhvati u koštac sa stvarima neuhvatljivim a ipak prisutnim, sa stvarima koje su možda na izgled nejasne ali čije se otsustvo vrjo jasno opaža. Savremenom &«&đurbanizmu i arhitekturi treba vratili ljudske, emotivne elemente koji im tako često nedostaju.

Nekoliko posleratnih Kongresa CIAM-a bavili su se ovom lieškom materijom i — završavali se često bez efekitnih zaključaka ili čak i bez zaključaka. U Hoddesdonu 1951, VIII kongres se bavio pitanjem jezgra, žiže ili srca grada. Englezi su to nazvali »The core of the city«, ali nije bilo lako naći adekvatan prevod na drugim jezicima niti jednostavnu definiciju. Kao rezultat Osmoz CIAM-a, izašla je knjiga interesantnih studija o ovom pitanju. -

Sledeći kongres u Aix-en—pProvence 1953, postavio je sebi zadatak da izradi dokument takvog značaja, ako ne i većeg, kao što je bila Alinska povelja doneta dvadeset godina ranije. Sada je trebalo izraditi La Charte de Habitat" što bi prevedeno malo opisno značilo »Povelja o kompleksu stvari vezanih za stanovanje« ili, da se poslužimo rečju meuobičajenoj arhitektima, ali vrlo bliskoj biolozima »Povelja o ljudskom staništu«. Kon-

·gres je sagledao svu obimnost i komplikova-

nost problema, izneo niz novih konstatacija, postavio nekoliko važnih principa, ali se ovoga puta uzdržao od donošenja završnih za~

ključaka smairajući da rad na ovome freba

još produžiti,

\

/

Branko p; Radičević

Pesma o Sadaru

Šta se to valja miz brdo?

Oj majko, deset. čergi!

Sve Cigani brkati. “Noži za pojasom.

U rukama Dad ab

se da će poguD!

O Bražog brata Sadara,

Oj Sadare, ludo jedna 'Kkada si jutros ustao, ·

ii e hisi napilo : i a. Odi šta glavu misi izgubio. Uhvatiću ja Sadara. ; 'Preoteću od njega sVOJU ženu. Skinući mu točkove sa kola. 'Srušiću njegovu čergšu. : Okupaću nož U njegovom srcu. TI desetoro ću pobiti. ai Ali ću svoju ženu povratiti.

Pesma o Fungji

=h, Vungjo.

· Prevarila si me, lepotice.

Čekaj, bludnice jedna,

pašćeš mi u Tiuke.

Bludnica &i bila

i kao bludnica ćeš umreti.

Baciću te na sto.

Eh, Vungjo! -

Pa ću te &aseći kao glavicu kupusa.

Pesma velikom gospodinc bogu

Aoj, bože, veliki gospodine,

il me uzmi, ili daj da Živim, Vidiš li, bože, šta si od nas uradio? Ti si veliki gospodin

i najveća vlast. | |

TI možeš da radiš što ti je volja.

Šta ti ja smetam?

Šta ti, bre, smetaju moja deca? Zašto si mi prošle noći poručio: Nit ću te uzeti,

nit ću ti dati da živiš, . jer želim da te dobro izmrcvarim. Pogledaj malo sebe, gospodine bože, koliko si velik i jak.

I dobro upamti moje reči:

Ti si sve na ovom svetu,

zbog toga ne smeš da praviš toliki kijamet. | Upamti, bože gospodine!

· igračica

Igračica se zanela igrom. Slušaj, bre, igračice.

Ako igraš, sebi igraš,

ali: sada nije vreme, Igračica se zamela igro!n, slušaj, bre, igračice,

Umro fi je otac, jedini na svetu, maš li ti, šta je to otac? Igračica se zanela igrom Slušaj ti, beli među crnima, ako umire, neka, umire,

ako je umro, sebi je umro. Ali ja ne mogu da ostavim svoju igru,

Frata robije

Sedmorica leže u ćeliji.

Sedam plačeva, sedam fuga, Sedamdeset i sedam noći

u Ćeltji leže sedmorica.

Kako, bože, možeš da gledaš mirno ovih sedam najernjih nesreća. Odreši milost svoju

i siđi sa svojih sedamđeset hiljada ključeva.

Otvori vrata robije!

Sedam mrakova

trčaće drumovima

i hvaliće tvoje ime.

DZ kongres u Dubrovniku imao je zadatak da nastavi i dovrši to delo, da

_izvrši opštu reviziju svih tekstova dosadašnjih kongresa i da iz njih izvuče sve što je bitno za buđuću Povelju. Bio je to inače, po broju učesnika, jedan od najmanjih kongresa i najskromniji po organizaciji. Prisustvovalo je oko osamdeset učesnika Sa Svih pet kontinenata ali nisu prisustvovali najslavniji među osnivačima CIAM-a, Le Corbusier, Gropius, Van Besterem. } bez njih kao i bez vrhunskih imena kao što su Mies van der Rohe, Alvar Aalto, R. Neutra, koji su pristalice i prijatelji CLAM-a, savremena svetska arhitektura, bila je obilno zastupljena svojim najzaslužnijim prefstavnicima, kao što su: Giedion (istoričar i teoretičar — Svajcarska), J. L. Sert (Španija, kasnije ŠAD), Bakema, Van den Broek (Holandija), 5. Markelius (Švedska), A. Roht (Svajcarska), P. Bottoni E. Rogers (Italijah, Guevrekian (SAD), Candilis (Francuska).

Stav Le Corbusier-a i njegov k na kongres razjašnjeni su d njegovoj poribi kongresu i njegovom pismu upućenom Pretsedniku J. L. Sertu. Le Corbusier smatra da se sa Dešetim kongresom završava, jedna etapa koju on naziva CIAM Premier i da mora doći do smene generacija, i do metamorfoze,

CIAM su osnovali četrdesetogodišnjaci (da- ~

nas sedamdesetogodišnjaci), a sledovali su im dvađesetpetogodišnjaci (sada imaju 55 godina). CIAM Second treba da preuzmu oni koji u 1956 imaju oko četrdeset godina i da budu MO PO 0d onih sa dvadeset i pei godina, e ir e a rođeni u vreme stvaranja Corbiviće abjošnJAOMOO U u Dubrovnik Le love kontroverze dve a :a RECOE y_R KaWobiBs NEDĆ td POMO što itd Dredistorijq: ma nedovoljno pozna

Kongresisti su doneli sa sobom i izložbu koju su pripremile pojedine grupe CIAM u raznim zemljama. Izložba je važan insirument kongresa jer se sve diskusije uvek po” Vezuju sa primerima prikazanim na izložbama. Inače izložba je prezentirana vrlo jedno“ stavno, opremljena vrlo jevtino, na mekoi podlozi, bez grafičkih pretenzija ali prikazana ipak po sistemu »Grilles CIAM«, pred“ loženom od Le Corbusiera i francuske grupe 1 usvojenom na VII kongresu 1949.