Književne novine

SLIKARSTVO I biosKODSKO platno

! (Nastavak sa prve strane), alili kao tehničko (reproduk_ ijvno) učilo, no da on posta ia umetnost jedino onda kado sČ oslobodi Bodređene funkcije u odnosu na pred| met koji obrađuje; kada ga | ovaploti po principima svoje | sopstvene estetike. Zato niiz čudno što od tolikog broa filmova o slikarstvu je dino nekolicina ulaže u istoiju filma kao značajna i artistički vredna umetnička | dela. To su tilmovi posnatih · fimslkih stvaralaca. Lučana _ fmera, Gastona Dila, Alena | Renea koji su na bioskopsko - platno preneli dela Đota, Bota, Van Goga i Pikasa. Oni se nisu bojali da će filmska kamera »oskrnaviti« čuvena slikarska platna, niti su ih ri radu rukovodili profesor| sko-arhivarski principi. Oni | su smelo ·ujedinili dva razli| čita umeinička izražajna | mediama i pokušali da iz nji| hove srodnosti izvuku novo | vizuelno jedinstvo koje bi u | slikarsko platno udahnulo | vapijući pokret, a u bioskopsko značajnije estetske vred nosti. Došli su do novih izvaprednih vizija, do novog sagledavanja linija, oblika, predmeta, senki, svetla, ra#poreda: masa, perspektive, ali vizija dinamičnih, razvojnih, raščlanjenih i sinteiiyovanih. Kao da je neka svcmoćna ruka oživela skamenjenu lepotu koja za nekoliko trenutaka oživljava pred našim očima, pokazujući svo je skrivene oblike: i draži, njihovo podleksino značenje, da bi se ponovo vratila u večni mir. I ostvario se praiskonski san slikara da oblici | na planu ili na kamenu počnu da se kreću, ostvarila se žudnja Altamirskog slikara za maksimalnom dinamilom, za ritmom. za gotovo Tizičkim pomeranjem naslikanih figura,

ASNO je đa pokret i di

'namika, koje slikarskom platnu obezbeđuje film ski medium. nisu za nas in'feresanfni zbog toga šio mo| gu da animiraju gledaoce, | već samo ukoliko uspevaju da u. nama izazovu novi doživljaj, skompleksnija spoznavanja suštine i dublje poniranje u delo izvesnog umcl=nika. A da je to . mogućno, najbolje govore filmovi redifelja koje smo naveli, a koji su nd tri, n osnovi uspeli. da,. reprodu-

| aačina,

kujuči na bioskopskom plat-:

nu slike velikih majstora, otkriju pred nama ižveshe njine. karakteristike za koje smo mogli jedino da nagađa– mo kakve su u svom stvarnom lateninom delovanju.

| Lučano Emer se, pri snimanju Đotovih fr žio velikim analitičkim mogućnostima filmske montaže )astavljajući kompoziciju sli kena njene osnovne elemenie, Tako »raščlatijen« pred-

met redilelj. ponovo sklapa.

|| ee & · određenim. redosledom, po· navljanjima i brzinom koja | slici daje poseban ritam i pokret. Gledalac dobija utisak da anđeo sa freske za i-

Uputivši se mimo svih lo kova predratne moderne poezije, pa i njemnoi širokoj

zajedničkoj matici. nasuprot, jezički i misaoni DD" duhvat Momčila NastasijeVića nije našao sledbenike, niti će se po Svoj ptilici moći ikada obnoviti. Poput Mušickog, Sime Milutinovića, Kodera, pa i Laze Ko stića, Nastasijević Je. još većma, okrenut prošlosli, tražio mošđućnosti obnove Dpočiskog jezika Van nienoVog prirodnog razvo.nog pu tap n petrificiranim čarima wrhaične konstrukcije i u folklovnim sintaktičkim i leksičkim raritetima. Posto Ji, međutim, u NastasijeviČevim jezičkim istraživanji · ma jedan plodotvorni feTment kojlim se hjegova poežja, jednim bar svojim Vi. dom, vezuje za najsavreme ije tendencije. To ije mieova težnja za apsiralttnilim i sintetičnijim . 8oVO“ 10m, za Japidarnim izrazom | misaonim sveobuhvafom. 74 sintaktičkim sažimanjima i skraćenjimn, za OŽiVljayanjem melodiske linije Mutem toničnih naglasaka.. interpolacija i inverzija, ko 18, mađa inspirisana folklor him, pš i arhajičnim ObTti-. Ma i idiomima, nalazi svoj čkvivalent n | modernom Madskom govoru, i niie 0 Sla ostati nezapažena među Mošletatnim | avangardnim

ms, „a

„SJiCl;

različita”

ka. slu- ·

Iz Antoiogije srpske 400

ZELEN

Prožrem Vaš? jadna jasnota,. J umlje,. jadna. Te. m: ačni put grete.

Zamukni muhkom Skota dostojan spolja lik i UBI, TI, 'inutra ZVeT

| bespomoćno del;

coa j ž i fitea a MrMlo kad jezgro života, zamrači Oe j i prazhi *amlja “vid. ~

Tz tame sebe tamom poteci rugobom. noc!

šturinu oplodi dan u vidcla neprebol, u slid:

· t ES. pada kroz pžoštor. Ali, O bi dočaravanje pokreta

a Jedina funkeija filmskog raščlanjavanja slike, onda bi to bilo nedovoljno da se u lolikoj meri zalažemo za ovakav metod ekraniziranja slikarskih dela. Kroz tu vižuelnu analizu gleđalac daleko bolje spoznaje odnose, promene i varijacije linija oblika i ploha na izvesnoj stručnjak sagledava kompoziciju slike u svim nje nim delovima, raspored masa UW najsuptlilnijim relacijama perspektivu u njenom prostornom delovanju, a psiholog otkriva smisao značenja izdvojenog detalja i nje gSovog uklapanja u celinu. Uz sve ovo, mnogi isloričati umetnosti istubaju protiv Emerovog metoda «kao, na primer, Zan Bazen koji še zgražaVa pri pomisli da se jedna slika može »razmontiroti kao časovnik«! Ipak: neće li čoveku biti razumljivije Đotove Jreske kada ih bude video posle gledanja Emerovog filma?

Gaston Dil, Robert Hesens i Alen Rene, prikazujući na ekranu život Van Goga Mkyvoz, njegove slike, koristili ·su, pored montaže, i ostale moguečnosti kamere: deformaciJe objektivom, magle promene žarišne daljine i »itreveling« izreza filmskog kadra po slikarskom platnu, što nas ovom prilikom naFočito interesuje. Za razliku od Emera, oni su »trevelingom« (vožnjom) u

zicije, rasporedom masa i sla ganjem tonaliteta može celishodno da usmerava pažnju posmatrača slike. Izvestan »senzorni. stimulator« .deluje

na naše vizuelne percepcije-

i odatle može da ih vodi u raznim pravcima slike, već prema že!ji umetnika. Film

može da „izmeni. taj pravac,,

može da ga ubrza, ili da ga potpuno izokrene! On čak može da ga stvori tamo gde ga nema, ili ga nema u dovoljnoj meri. Time se, naıavno, »izneverava« „autenlično delovanje slike, ali se zato ona: obogaćuje novim psihološkim značenjima. Mi smo, zaista, kroz film o Van Gogu shvatili duševne borbe jednog genija, sudare njegove ·prenapregnute svesti sa nadražujućom «likom stvarnosti, njegovo pomračenje uma — put od svetlosti f sunca do tame | večnog zaborava. Kod nas je u tom pogledu najviše smisla i talenta pokazao reditelji Mi“'hovil Pansini koji je na traci od 16 milimetara snimio plati na Milenka Stančića i sa poetskom. snagom izrazio unutarnji svet i psihološko-Iilozofsko značenje. simbola jednog modernog 'slikara. prilazeći im objektivom kamere l:ano nekim svevidećim okom koje uspeva da prodre u tajne potsvesti, da na nas prenć se suptilne ftitraje koje skri-. vaju mrak i honvencionalni

cblici svefa. Ako je io delo-.

poezije

S ~—~~-

..... 2923222%2%22092202%22200222902,

1 , misaonosti,

Tameo po duhu i dekoru, ološkiji mesta jednc ovske mi-, nje#oya povezija Je gde ije m čoveho OS 'postojaživotnim in postaje iž“ na i uzdiosti, 1

"M. . i

njim

van,

filmske umetnosti,

( isti mah vršili i analizu i sintezu detalja na” slici. Poznato je da slikar, posredstvom linearne komDpo.

ILO POD SNEGON

lastasijević

saoprazno ovim „Jezičkim ošobenostima, i Nastasijevićevih stihova ne jednake Je. vrednosti. gde je» ilustracija, plitkih fe teza. i opštih primitivne, bogosl stike, najmanje ubedljiva; inspirisana dramo vog ovozemaljs nja i prožeta

fenzitetima, oh vanredno sugestiv že se do pravce misaon

PORUKA

Čujem VARI OMA na mužansko grlo zacvil; dele, : rikne iz pitomine ZVe!.

šlj KN) ' gamukni, zalud glas, kad: nikoše 1 ništa ne. ž0

viračni pw

· Dostojan SP ' unutra ZVveT i bespom

VanJe u šklađu sa imtencijom •

reditelja koji žel{ i im nešto da kk nikovhck Ve umetnosti uopšte (a ne &a mo određene slike), onda je takav postupak apsolutno opravdan s tačke gledišta

~

ATVEN” RENB je olišao,

najdalje. u traženjirh: mogućnosfi za što E Od Kinemaftografsku inlerpretaciju slikarsiya na bioskopskom platnu. Stvorivši 1:vanredan Ruatki film na ošnovu jedne jedine Pikasove slike, on je pokazao ogroman smišao za olkrivanje šušline modernog slikarstva i za korišćenje izražajnih sred stava koje jednom reditelju pruža filmski medium. Nije čudno što je Rene izabrao upravo Pikasa i njegovu komDožiciju »Gernika« za svoj Tilmski eksperiment, jer su mu i metod umetnika i tema slike 'Đružali „dovoljno mogUčnosti da pokaže svoje poznavanje kinematografske tehnike i svoje osećanje film skog jezika, a Rene se služio filmskom a-– nalizom i sintezom slike, deTormacijama, promenom {ok usa, trevelingom, ali je uveo 1 nove elemente: promenu švelosnih. valera na nekom detalju slike (koji on osvetljava ili baća& u. senku za vre me snimanja) i precizno ·uklapanje i spajanje zvučnih elekata sa filmskom slikom, To više nije muzika koja uopš te prati i ilustruje zbivanje na ekranu, već aktivna dramska komponenta fiima koja dopunjuje sliku bilo po principu adekvatnog isticanja, potenciranja njenog značenja, bilo po principu kohntrapunktz: SND _ Gledajući »oživljavanje«, još više, otkrivanje pravih odnosa i smisla u Pilcasovoj »Gerniki«, mi smo. doživeli Sve užaše rata, sve patnje i stradanja ljudi, sav strah i očajanje, gnusobu i bes žrlava i zveti, pred našim očima šu blesnule varnice uništenja, svetlost bombi i {ama smrti, našli smo se u gomili izbezumljenih stvorenja, raskomađane dece, iznakaženih majki, čuli smo. grcanje umirućih, žalopojke izgubljenih, nepomirljivi zov nepokorenih, dok su nam iz pakla wništenja doletali delovi ljudskog. tela, raskomadana bića, ruševine domova, osfaci izobličenih stvari, jedno preostalo oko, polusrušeni zid, slomljena ruka, ugasla sijalica. iznakažena čeljust. “Ta pikasonska dekomnpozicija, to kidanje veza o kojima se drže spoljašnji izgledi predmeta, kako bi se otkrila,

„ogolila. njihova duža, dobili

su, kroz Reneovu filmsku interpretaciju, , svoje pravo značenje i delovanje. Taj famozni sjirealizam, njegov metcd i njegovi esletski prin cipi objašnjeni su i izneseni pred gledaoce kao na dlyanu. No, opet će ortodoksni čuvari slikarstva sa negodovanjem primetiti da film nije.ostao veran slikarstvu, jer me tumači autentičmo nje gBovu umetničku suštinu. Njih malo interesuje činjeni-

·c Što je tu film ostao veran

sebi i što je najzad gotovo u pofpunosfi odbio da:buđe pdnizna sluškihja drugoj umetnosti. ' Vladimir. PRTRIČĆ

i

3

sinhk bio, majci , , kćer, tr

vete.

OON COO TG

Jadna jasnola, | umlje, jadna reč · ~

t grete.

olja „lik i MD;

oćno' dele.

kaže o likovnom · «finan IA i stvaraocu, o filozofiji njego~"

· va za decu i Oni koji

\

Tada bi ustajao sa kamenja na obali, kre>

nuo nekoliko koraka, okrenuo se prema mama, klimnuo nam glavom i brzo se udaljio. Po podrhtavanju njegovih leđa videli bi di še trese:Od smeha..Gledali smo sč i smešili; vazdraganost je zarazna. Razdragan čovek se smeje bez razloga. š i : „»Mi smo bar mladi«, rekla bi mi sdestra.

Ali on & tim svojim neozbiljnim smehom.«

: "Udvarao sam-se lada jednoj Engleskinji, jednoj plavookoj devojci, Mabel. Od ranom julra pisao sam Mabeli stihove. Israo sam s njom. Njen otac. rumenih obraza od vina i duge. bele kose zahvalno se osmehivao svakom mladiću Moji bi dolazio da igra s mje-

· g8ovom ćerkom,

3

Ležao sam na obali. Ja ne plivam zato što se čovek tako Jako davi, i čekao Mabel da izađe iz mora da bi se sunčala pored mene

na vrelom kamenju. Pripremio sam osveža·Vajuće dosetfke. Nažalost, govorio sam engle-

ski kao kuli. Jednog jutra dođe moj Šboamac,

nasmeja se čim me je ugledao i ispriča mi da je: juče posle podne s=bavao sa Pngleskinjom,

sa tom plavookom Mabel. I smejući se dodade, &tavliajući poverljivo ruku ha. moje

! rame: »Zamislite, mala je bila fhevina! A ja

sam mogao da se zakunoem da ste vi njen ljubavnik!«e

Odjednom mi se zgadi bučna razdraga-

nost ovog čoveka. »Zašto se vi uvek fako blesavo smejete« upitao sam ga. L_L_ On prestade da se smeje. Naglo sam mu

okrenuo leđa. Uveče sam otputovao za Mar-

selj. A sada je veseli Šnanac sedeo predamnom i om je bio zloslutni strić Pablo. ~

:»Kalo smo bili veseli«, kazao je.

. »Da«. odgovorio sam. »i ona plavokosa devojka Mabel, ona MKngleskinja!«

»Koja Engleskinia?« pitao je. S

Stvarno, prošlo je trinaest godina. Retka su osećanja koja mogu dugo da žive! Ali zar mi uspomema ne traie duže? Oxrenuo sam se gospođi Espinozi. »Karlos i ja smo prijatelii.« »Moij sinovać Karlos je još dete«, odgovorio je senjor Espinoza. »Zar vi to ne vidite?«

»On je dobro Mdđete«. objiašhila je njiegova maika. Nežno se osmehivala. »Da li vam je mali sve igpričao? Šta vam: je ispričao?« Naslonila je glavu na ruku, uzždahmula, i Wpifala me; »Zašto obične, jednostavne ljude nikada ne ostavliaju ma mivru?«e

Šta da odgovorim? Stric Pablo je dobovao prstima po mermennoj ploči kafamskor stola. Gospođa MBsmpinoza se osmehivala. Bila. je oblivena suzama.

Kakav trenutak! razmišliao sam vbunjeno. Već pet godina se družim sa žrtvama. Svakome se čini mepravda, I svi to gorko osećaju. Ali čime se suprosfavljaju nasilju? Svako danas zna šta je pravda, a skoro niko ie ne očekuje. Svaki lupež stvara iedno doba, Tiatovima začepljuju gladnoj svetini gubjcec. Od revolucija stvaraju hranu za pše, Pojedinac nema više mikakvih obzira. Tako mu i treba: zašto trpi besne pse? Lep je taj svet u kome teroristi seđe po kancelarijama!

Šta da odgovorim? . i

Sedeo sam fu po nalogu Jedno# petnaestogodišnjeg dečakn. Seđeo sam pred jednoni mzijkom' i Trebalo je da joj Rhažem:

Vaš sin dolazi iz maignusniies građanskos rata, iz Gernike, poprišta po kome se maclstički bombarderi vežbaju u pucanju, on je izgubio svog oca i ne može da podnese svoju majku.

Gospode Bože! Dok mi je dečak pričao potpuno sam gaitrazumeVvao. Sada sam pred lićem majke zanemeo, ; :

Ona tek što je izgubila muža i svoje Čefvoro dace. Ubice su ih pobile. Jedni, oni iz iz vazduha, učinili su to za &voju ·mesečmu platu; drugi, oni koji bezbedno sede po kuPama sile ubili. su, gađajući iz daljine, miroljubivog muža i četvoro nevine dece ove žeme, zZbog,savremenih opita avionskim bombama, zbog jeftinije upotrebe fosfata, ZDbOP budućeg osvajanja sveta.

S kalcvim osećanjima je posmatrala ova

majka ljude, zar u njenim očima.mije svalki·

čovek MWrivac? Zar nisu krivi njeni zavađeni

Da li stvaraoci filmo-

odabiraju dečije filmske programe poznaju, dečija htenja, potrebe i želje

zemljaci! Zar nisu krivi \susedni marodi, koji

su sve Ćuteći posmatrali! Zar nije kriv svaki pojedinac, koji i dalje živi_kao da se slaže &# takvim životinjskim &strahotama usred prijatnog vrta naše civilizacije? Zar mismo: svi krivi predriom majkom? )

TI nije dovoljno što ona sada živi kao.iz-

'beslica, u stranoj zemlji pod čizmom najma-”

njih činovničića za Ššalterom .i majjeftinijin policiskih švbjjuna, bez ijispžava, bez movca, bez aladžbine, bez časti; jer Roga u TBvropi

' danas. više preziru od onogsn koji pafi zbog

nenravde? (Dželatima se odaje počast!) — TI nije dovolino što je ova nesrećna majka kao nekim „čudom „dišmoela da izvuče iz Mandži smi, svog sina Karlosp:; nije dovolino što možda Živi u uverenju da je pogrešila u izboru čoveka sa Mojim je provela svoju mladost, a ak i miie u pravu, ima: li to ma

~lakve yažhosti kada su u pitanju njena Ose~

ćanja.„ Njje dovoljno, ni to nije dovolino, Došao joe aj DOnOVO pronađeni mežni pametni dečak Kavlos + drsko zahtevao da pre vremona napusti svoju majku kao da je u pitanju promera jiznajmlienog stana. I en je ioš i optuživao! TI ja treba da pomognem toj dečačkoi ludoriji? Majka je uvek „u pravu, odeovoriče mi ona. Zar Karlos nije moje dete? pitaće me. Zar. vi nisle stranac?

»Ja sam stranac«, počeo sam. »Molim vas đa mi oproslite što se usuđujem da: govorim o vašim porođičnim wslvarima«.

Još jednom sam zastao. Šla hoće taj mali Baskijac? Zar mu građanski rat daje pravo đa

se raspravlja sa svojom majkom? Zar dečak

nije izvukao nikakav drugi zaključak iz najnovije evropske politike? Šia ie hteo? Da: u miru zaboravi nepravdu zbog koje je propatio? Da skrene pogled sa prosečnog? Da po=" stighe bolji, čistiji život. Ko 10 još traži u ovom obezglavljenom svetu? Čovek slobodnih misli. U nekim velikim evropskim državnma skidaju takvom čoveku glavu sekirom, u dru-

„gim ga šalju na pusta ostrva. On je još dete,

kažete? Zar bi to sprečilo dželate? Odlučio sam da govorim otvoreno. O i

»Moji prijatelji žele da usvoje vašeg sina Karlosa.«

»Vi se šalite?« pitala je gospođa 'Espinoza,

»Ne.« odgovorio sam. u

»Beskrajno sam zahvalna vašim prijateljima. Molim vas recite im io. Utoliko mi je teže Šlo moram da kažem ne. Moj Karlos ispunjava moje materinsko srce ponosom. Kakve izvanredne prijatelje zna da pridobije i priveže za sebe. Po tome liči na svoga oca.

»Da li je imao mnogo prijalelja?« pitao sam.

»Samo nekoliko, ali za ćeo život,« odgovorila je. »Nikada nije napuštao prijatelja kada ga se jednom dočepao.ć« :

»Još treba da vam ispričam i jednu priču,« rekao sam.

»Izvanredno!«• uzviknuo je siric Pablo očaran. »Još ohda u Nici pričao je lako,divne priče!« |

»Vi sie pogrešili. Radi se o mojim Pptrijateljima. Oni žele da se upoznaju s vama.«

»Vaši prijatelji su dobri ljudi,« reče gospođa Tispinoza. »Dokazali su tou pogledu moga sina. I usled najstrašnijih progona čovek neprek:dno saznaje da još ima dobrih ljudi na zemlji. Zar ih nikada nismo videli? Ili smo, možda, pod udarcima zla mislili da je ·ceo svet takav. Verujte mi, uteha Je osetiti ljud«ku dobrotu, Covek je danas tako retko nalazi tako je malo ima, ona uliva tako malo hrabrosti, A ipak,.šta bi Šivot bio bez nje? Pričajte nam-· o svojim prijateljima. Oni su prema mom sinu bili tako nežni. Bili smo i suviše uiučeni da obratimo više pažnje. Vi ste njihov prijatelj, prijatelj našeg sina; moj dever vas poznaje iz lepih vremena, Pričajte nam!« : J

»Bilo je to pre raia,« počeo sam, »i naš otac je na ručak doveo iz kafane jednog mladog Prancuza.

Nije bilo dana a da u našoj kući ne bude gostiju za stolom, prijatelja i slranaca, koje je tala bez razmišljanja dovodio; voleo je da stiče iskustvo kroz poznanstva s raznim ljudi-

/

\

Al

ma, kroz njihova zanimanja i njihove sudbine. Uostalom moj otac je bio najdobroćudniji

čovek na svetu i pun čovekoljublja, uzimao je uvek učešća u'sudbini drugih, Davao je save~

le, pomagao, pomirio jedan bračni par, često

blaćao:i male dugove nearečnikay.jer moj otac je poznavao prave ljude.

Bio je dobar čovek, za glavu viši od mene, vitak, sa. špicastom bradicom, mršavih nervoznih ruku, sa prstima koji su bili stalno u pokretu, kao da računaju, s pametnim čelom i dobroćuđnim „usnama. Bio je dobar otac, U ratu je bio vojnik.' Kod Lublina je umro u bolnici, Kod Lublina 'je i sahranjen.

Ovaj mladi stranac, u plavom izlizanom „odelu, zvao se Fransoa Noel, i kao što nam.je kasnije ispričao bio je iz Liona „imao je crnu kosu i oko dvadesetpet godina. Posle ručka seo je na divan-ispod slika naše babe i našeg đede i Slušao pesmice koje je pevala naša majka, dok je moja starija sestra Karolina nesigurno pratila na klaviru, Naša mama, omalena, lepa Žena s crnim kovrdžama i toga dana u svilenoj bluzi, pevala je tihim i čištim glasom sladunjave i raskalašne pesme o vodđeničarkama i ženama ribarima, o zaljubljenim devojčicama i naivnim mladićima. Ona je VoOlela da peva te pesmice i nije se ustručavala. "Tata je gledao ponosno. Moja mala sestra i ja slušali smo pesme polu razneženo, polu potsmešljivo. i -

Ali naš novi gost, Monsieur Fransoa Noel, bio je veliki šeret. Pošto je naša draga mama otpevala, svojih pet omiljenih pesmica i pošto je fata osmehujući se prijateljski, ponovo zapalio cigaretu i posmatrao našeg gosta (jer muzika je, govorio je on ispitavanje dobrih ošobina slušaoca) podiže se naš novi gost i zamoli za dozvolu da domaćčici poljubi ruku zbog zadovoljstva koje mu je pružila, On nam objasni da i sam po nekad voli da peva i da će nam ako mu dozvolimo otpevati nekoliko pesmica. Crveneći, rekao je da će pevati baš iste pesme kao Madame, i da se nada da mu to neće zameriti.

»Naproftiv,« uzviknuo je tata prijateljski še smešeći. »Moći ćemo bar đa upoređujemo.« Naša mamza je pocrvenela, ona .lako crveni, i rekla svojoj starijoj ćerki: »Karolina, prati gospodina na klaviru!« ·

Karolina je poslušala, Gospodin je počeo da peva. Kakav je pevač bio taj mladić u plavom pohabanom HMWaputiću! Zvuci su rasli bujali i razlivali se kao biser. Da li su to bile one iste reči? Mi deca krađomice smo, gledali u mamu, Bila je rumena, ali od radosti. I mi smo delili njeno zadovoljstvo. A tata je pušio cigaretu, osmehivao se i pio mirno crnu kafu sa puno šećera. Pevač je nastavljao, pevao je

drugu, ireću.četvrtu, petu maminu pesmicu. ·

Zvučale su čarobno. A ipak smo osećali da jc bilo izvesne pakosti u ovom mladom stran-

'cu i stvarno od toga dana dugo nismo ponovo . čuli neke od maminih omiljenih pesmica.

Kada je završio i kada mu je fata česti{ao na obdarenosti i kada ga je naša majka pitala za umetničko ime, i u kojoj operi u Parizu. Milanu ili Beču nastupa,„.objasnio je izvanredni stranac da nije pevač, već sin jednog lionskog fabrikhanta svile; On. je njegov sin i njegova žrtva, bn je bez poziva.i. potbuno.propao. "

Ispričao nam je da je njegov otac, koji se podigao iz strahovilog siromaštva, i bede primetio u pedesetoj godini da mu je Život protekao bez uživanja i zbog toga odlučio da osnuje porodicu. Lekar ga je odvraćao a fabrikant se smejao i oženio se lepom sedamnaeštogodišnjom ćerkom jednog od svojih nadzornika. Posle godinu dana rodila je ona sina a iduće godine je umrla prilikom pobačaja. Tabrikant je plakao na njenom grobu kao bedni grešnik. Klečao je i vikao: »lL.isil! Ja sam tvoj ubica!« Grebao je noktima svežu zemlju i molio: »Položite me, pored nje u grob!« i oženio se .posle trinaest meseci Živahnom udovicom jednog artiljeriskog Rkhapetana, mršavom, tridesetogodišnjom crvenokosom ženom, koja je posle tri meseca braka nalerala najmlađeg poručnika iz puka njenog pokojnog muža da je otme.

(Nastaviće se)

SN oča “ bioskopu

mogao šve io, i tako lepo i slikovito pa i uzbudljivo, da mam donese u školsku užči'onicu. A koji nastavnik mo že za dva čaša, da upozna svoje đake sa onoliko div-

u vezi sa filmskim re| pertoarom? AUutor OVOga napisa iskreno sumnja u to i iznosi neka zapažanja sa sedmodnevne Revije Tilmova za:decu koju je organizovala Komisija »Film i dete«.

*ZAHVALJUJUĆI agilnoj komisiji »Pilm i dete«, nekoliko stotina hiljada dece dobilo je priliku da gleda nedelju dana, z dana u dan, odabrane dečije filmove iž celog šveta. Bila je 10 Ne delja Velikog Zadovoljstva (a otpadali su ponekad i časavi zbog te vesele revije sa šaljivom konferansom i makovnim ocenjivanjem Tilmo= va od strane dečije publike — divna prilika za mališane di se prave važni!). Revija dečijih filmova uspela je da skrene pažnju na mnogobroj nu filmsku publiku između sedam i četrnaešt godina sta rosti o'kojima se ne vodi dovolino računa, 1 još nešto: pružena je ppilika učiteljima i profesorima, psiholozima i {jlmskim radnicima, da prate reakcije jedinstvenog auditorijuma koji aktivno

učestvuje u pretstavi u koju,

unosi sebe kao u Morenovoj psiho-drami što se svako „pretvara u učesnika i posma '+ača istovremeno. Deca gledaju film rukama. i nogama, glasno i od SVeg Srca. Kada se junak. penje uz drvo deća 'se ga naporom' penju na sto“lice, kada junak padne deca

u publici, viču: jao! I iako,

dva | po sala, naravno, ako je Iilm dobar.

Sastavljači programa, možda ograničeni mogućnostima, nisu poštovali rezultate naučnih ispitivanja gospođe Meri Pilg koja je tokom sedam godina, sa uspehom i stručno, irošila dobrotvorne pare mister Renka na Pokret za zabavne dečije filmove. Zato su buljuci dece izlazili sa dosadnog »Carevog slavuja« a zvižduci para li salu za vreme prikazživa~– rija, za decu suviše verbalnog. sovjetskog filma »Dva kapetana«. Ali Je zato Kestnerov »Loeteći razred« imao strasne i pažljive navijače a kada je na kraju »Crvenog balona« mali Paskal Lamoris poleteo u nebo nošen svim balonima Pariza, mahala mu je impozantna šuma ruku iz bioskopske šale.

Jsloga dana kađa sam se na primeru »Crvenog balona« uverio koliko neposredno i iskreno deca primaju Jjlmove, pročitao sam u „Borbi« „mapis „M(adena)

H(anzlovskog) o potrebi ispi-

ijvanja štetnih uticaja koji film vrši na naše mlado pokolenje. Pošten Je besumnje i potreban, taj napor i žzabliev da zaštitimo malo neja-

ko stado od kužnih uticaja

ekrana. ·Ali ne“ bi bilo nezanimljivo ustanoviti ·zašto se već nekoliko krstaških ratova protiv »štetnih filmova« povedenih u ime brige za mlade i nekih pedagoških principa, završilo potpunim neuspehom ne izazvavši Tiikakve “promene. Možda li bolje bilo, i korisnije, da u-

_ložimo napore u išpitivanje

\

pozitivnog,.uticaja filma na decu i omladinu, pada se dobijena 'saznanja iskoriste da taj uticaj bude što sistematičniji i bolji.

! Autor ovog napisa priznaje da je Kao dečak voleo kri'inalne filmove koji su često sadržavali, scene zbog ko jih su ga roditelji izvodili iz bioskopa da ih dete ne bi videlo (bio je io, mislim, stravični film »Crna mač-

ka«). Ali, u filmu »Čarli' Čen na konjskim trkama« nabDr., dečak nije video samo falsifikatore-pokvarenjake koji fruju i ubijaju konje nc bi lj dobili na kladionici. Dečak je u tom {filmu Sreo prvog Kineza u svome životu, prvi put se upoznao sa prolesijom džokeja, video rasne konje, pa' i konjske trke uopšte, i upoznao se sa običajem klađenja. Nijedan učitelj nije

ljih,životinja koje im dovede Sol Leser u svakom filmu o Tarzanu? Kada se pojedini prosvetnj radnici, ne bez mu klog prizvuka polišsnute zavisti,, bune proliv privlačnosli koju taj pomenuti Tarzan ima za dečake i đevojčice školskog uzrasta, oni zaboravljaju da Gospodar: džun-

(Nastavak na desetoj strani)

S a LN Zile

POOR ac odje,

n ..