Književne novine

OSLE nedavnog gleda-

nja u muzeju Kinoteke Tijuslonove »Džungle na asfaltu« nemoguće mi je bilo oteti se utisku jednorodnosti motiva ovog filma i vesternfilma »Sejn«. „Hjustonova »Džungla«, u izvesnom „smislu. i nije ništa drugo nego film o vevolverašu Diku, koji bi se, kao što se film o revolverašu Sejnu ZOVO »Sejn«, mogao umesto •»Džun gla na asfaltu« zvati »Dik«. Zanimljivo je videti kako su ovaj motiv i ova problematika obrađeni u jednom' a ka ko u drugom filmu i koje su njihove međusobne sličnosti i razlike, Tim pre što pripa-– đaju različitim „žanrovima, jedan vesternu, a drugi tako zvanim trilerima (kriminalnim) filmovima.

Džungla na asfaltu« i »Sejn« nisu slični samo bliekošću motiva, već, takođe, i stavovima koje su njihovi autori zauzeli prema centralnim likovima, a samim tim i prema ključnoj problematici svojih {ilmova. Ti revolve raši su, naime u oba filma postavljeni kao u osnovi pozitivni likovi. Ali makar da su po molivu i po stavovima autora prema motivu slični, pa čak (ali to samo u naročitom i ograničenom smislu) i po misaonim konsekvencama koje stoje u pozadini tih stavova, •Džungla na asfaltu« i »Sejn« se po mnogo koječemu oštro i upadljivo razli-

kuju.

i SEJNU« je revolveraštvo protivstavljeno

društvu, a moralna afirmaci-

ja revolveraša Sejna, vrši se

protivstavljanjem Sejnu dru

gog, »amoralnog« revolveraša.. U »Džungli« je sve io drukčije postavljeno. Pe

svega granice između zločinca i poštenog čoveka u društvu koje živi na asfaltnoj džungli uopšte nisu jasno po vučene. Naprotiv. Kroz razvoj lika advokata Emerika mi sasvim slobodno možemo da pretpostavimo da: nam Hjuston sugerira da one i ne postoje. U tome nas podržava Činjenica da su skoro svi glavni likovi kriminalci, da se film u potpunosti događa u miljeu kriminalaca, a da 6e nijedna ličnost, pa ni taj slabi i podli Emerik, ne može da osudi i da je čovek sklon utisku da oni i nisu uopšte rđavi. Dalje, odnosi koji među njima vladaju i njihov stav prema *poslu« kojim se bave (čista poslovnost, bez i trunke nečeg u klasičnom smislu zločinačkog) još »iše nas mosu učvrstiti u tom u-– verenju. Hjuston je u svom filmu sproveo minucioznu, doslednu i nemilosrdnu studiju karaktera likova svoje drame i njihove psihologije. On sece držao jednog realističkog metoda, Podtekst u njegovom filmu me ide na prvo i upadljivo značenje. Njegov smisao rezultira iz opšteg konteksta celog filma i on od nas očekuje da ga mi sami u filmu nađemo; ali je baš zato dublji, obuhvatniji ı realniji od onog u »Šejnu«.

Neosporno je da je »Sejn«

rađen bitno različnim metodom. Simbolika dramskih moliva |i ličnosti postavljena je

širokim i jednostavnim potezima, dok je misaoni rezime dela jasno istaknut, Džordž

Stivens, redilelj ejna« sec opredelio i deklarisao; on se prihvatio „uloge sudije, pa je i sudio. Moglo bi se, radi lakšeg razumevanja, reći da je film »Sejn« jednosta-– vam a i lez inajmanje rezerve da je potpuno opredeljen. Ta viteška fira.ra revolveraša Sejna data je na jedan donekle romantičan način, sa potcrtavanjem nečeg mitskog, što je, uoslalom, u biti romantičnog metoda. Zato nam iz savremene urbanizirane i šigurno nimalo naivne perspektive i iz iednog psihološkog stanja ko je je romantizam ostavilo da spava mrtvim snom u koricama. davno izdanih i već slabo čitanih knjiga, ovaj ne sumnjivo dobar vestern film deluje pomaio zastarelo.

ZATVOREN KRUG

U »ŠEJNU« je sve završe-

no i konačno dato. U toj dolini, gde se film odigra va, okruženoj planinama, ko ja po intencijama autora treba da buđe i koja to stvarno jeste, više nego slučajno poprište jedne zanimljive priče, koja je pozornica na kojoj scene dobijaju i imaju jedno vidno prenosno i uopšteno misaono značenje, u toj dolini, dakle, ličnosti dra me, sa nečim podvučeno epskim u sebi, zauzele su prema dobru i zlu definitivan, jednostavan, nažalost nužno i uprošćen stav. Jedino bi se za Šejna moglo reći da je razždvojen (u njegovojlič nosti odnos prema dobru i zlu nije određen na jednostavan način); ali ta Sejnova r a zdvojenos tt nije refleks unutrašnjih psiholoških stanja, nego je (sasvim u skladu sa osnovnom romantičar skom koncepcijom filma) po sledica. već datih životnih uslova i kao takva i nije nikakav psihološki i moralni Taskol, ili je to u veoma maloj meri, već je semo. okosnica dramskog zapleta. auto rov megafon putem koša on publici saopštava već poznaie i citirane moralne ideje, Pa šta je to onda što ovom nadprosečnom filmu ipak pruža vrednost, šta je, dakle,

Ecena iz filma »Džungla na asfaltu

Bejn pored svog ljubimca

to što ga uzdiže iznad Dproseka? — Malopre sam rekao već poznate i citirane ideje. Ako su misli i moralne ideje filma »Sejn« poznate, nikako se ne bi smelo tvrditi da su one u samom filmu c itirane. Stivens ih je doživeo i kroz film snažno i za interesovano emitovao. A sigurno je da u ovoj popla vi sasvim slabih kaubojskih filmova,. koji samo draže. a i ne pokušavaju da nešto kažu, tzeba da bude primljen sa simpatijama film u kome se želi nešto i reći.

Film »ŠSejn« je Kkoncipiran tako da ne apeluje i ne podsirekava na učešće publike u problemima koje razmatra, u njemu nema otvora koji vode u nepoznato, putevi su tu jasno trasirani i sve ie

tačnije rečeno maksime, a ne problemi, ostaju tu gde su — sve, osim jedne koja

i nije maksima. koja je jedini problem: Sejn i ono što on sobom donosi: on, i ova– kav kakav je, sa tom razdvojenošću, koja u ovom filmu i nije njegova . lična, nego je, kako sam već rekao, spolja data i već unapred prihvaćena. jedini je krenuo nekuda izvan kruga: dalje. I bez obzira što ta razdvojenost u SŠejnu nije zasnovana ma p5sihološkom, što cela ta problemati ka nije sagledana kroz psiho loški, sigurno najmerodavniji aspekt, ona ipak ostaje najinteresantniji ı centralni problem celog filma. Jer iako Stivens u ovom filmu nije ni pokušao da je objasni, ona je u samom filmu, kroz Sejna, prisutna i kao takva, sama po sebi — baš zbog protivufečnosti na kojoj je sazdana i koja je njena unutrašnja i neotklonjiva suština — jedina otvara nove perspektive i puteve: Sein jedini izlazi iz te doline. iz ftog kruga; ta crmo-bela dolina ostaje iza Šejnovih leđa. U njoj su trenutno. preovladale bele, moralno pozitivne. tendencije. Mora nam se dozvoliti da pretpostavimo da će se one tamne, poražene, ponovo pojaviti u nekom drugom vidu i da će Li crno beli koncentrični kruso vi (svaki samim sobom zatvo ren i svojom bojom obeležen) nastaviti svoje pomalo monotono kretanje Gq najvećem zatvorenom krugu nji hove doline. Sejn i ta njegova razdvojenost su jedini u stanju da razbiiu monofoniju ftih krugova, da ih uzburkaju i na meobičan i nesvakodnevni način življe pokrenu.

A kuda jie to Sejn.,.oftišao? —' Ne može se znafi kudđa je kremuo i kojim Jje putevima išao, ali je sašvim sigurno da je u Dikovom liku dospeo na asfaltnu džunglu.

Poetski rasplet

OVOJ po ambijentu i vremenu slo godina kasnijoj pojavi Sejna-Dika,

njegov drugi autor Hjuston

sagledao je i njega i tu njegovu razdvojenost iz psihološkog aspekta. Odmah da napomenm da je fa osnovna dublja i suptilnija jentacija uslovila i poetičnije i suptilnije razrešenje. Dok Sejn odlazi u prostore i vremenske daljine, Dik pada sa glavom ka zemlji okrenuiom. Ali nad mrvim Dikom, kao jedna čudnovata realnost ostaju ždrebci, „njegov san: taj psihološki agens koga Dok Ridenšnajder „naziva slabošću, a koji je, u krajnjoj liniji, razlog r a z d V Ojenos ti, razlog koga je Hjuston sagledao, a Stivens ga se nije skoro ni dotakao. U Hjustonovoj »Džungli« svaka ličnost ima neku svoju »grešku«, neku slabost koja je, međutim, du boko ljudski opravdana; jer Hjuston ne osuđuje, on samo dolazi do istine i konstatuje. I te slabosti su ono što svima njima · „dolazi slave. Ali te slabosti su ujedno i smisao mjihovog opstanka, smisao dat u spođobi jedne daleke, a ipak tako bliske, nerealne, a ipak do nerva i krvi sivarne vizije — sna, poetskog Hjustonovog finala na kraju »Džungle« u kome vitki i graciozni ždrebci svečano i tužno spuštaju glave nad mrtivim revolverašom Dikom, poštenim a najopasnijim članom cele Đžungle. Venac ođ Dikovih ždrebaca, što se kao oreol nadneo nad jednim proigranim životom daleko je više od „jednoslavne i poftresne fačke na kraju tamne. drame gradskog košmara, li ždrebci i njihovo priklanjanje su MRkoliko rekvijem {oliko i jedna perspektiva; možda nerealna. sigurno daleka i neuhvatljiva, ali zato ne manje neophodna. A ona slabost koja može izgledati.,i ružna i lepa, no koja ie uvek nmaša: lična, ta slabost koja dolazi glave i Doku Ridenšnajderu (uhapšen je zato što je posmatrao igru devojčice) i vlasniku kockarnice (hteo je uvek sve više i više novaca) i advokatu Emerilku (Anđela) i Italijanu provalniku (porodica), dobila je svoj konačni vid u oreolu ždrebaca koji su se nadneli nad mrtvim i smjremim Dikom. Jer da li se ta slabost može i sme osuditi, i da li ie to uopšte slabost, ili ie to potreba da se izađe iz Džungle, da se bude svoj, ztinit i samo sebi veran. Svaka od tih ličnosti ima svoju »slabost« svoju ličnu istinu. slepu i neobazrivu — koja ne želi i ne prihvata licitiranje i Rhoja niočemu ne može i neće da vodi računa. I ka njoi se na neki, pa makar to bio i prividan, način, ipak stiže: Dik ie dospeo do ždrebaca — kako, to je već drugo pitanie, ali je stigao. — A odmah zatim ukazuje nam se drusi lik tog večifos Janvsa: Dik je licem ka zemlji okrenuf, njegove oči ie tama osvojila i samo smo mi fi koji smo doživeli i opazili tu Dikovu nerealnu i stvarnu viziila: nerealnmu za niesn samog i odvojienog stvarnu za nas i 7a ukoliko je i on mi, jer je mi transmisijom umefnosti doživliujemo:; za nas je on ka njoj išao... : U odnosima Vild Vest i moderni veleerad. umeflnička snaga ı misaona dubina iednogs Hiustema u zemitu i Sfivensa. stoji fn revolver"ema Momstanta Sein-Dik.,. zatim Šeinova naTlonost pĐreman dešami i ı gov odlazni: mi doljinn na Pvraiu filmn i Dikova vizija famnnemiih žadrebaca. i oreol miihovih glava nad mrtvim Dikcm, Ali i pored svega i pored svih tih razlika u sadvžaju i umetničkom dometu (što je nesumnjivo jedno od drugoe

neodvojivo), Dik je. ustvari mlađi Šejnov brat, i Sejn koji je decenijama ranije

krenuo iz one doline u daljinu u Dikovom liku dospeo je najzad na onu livadu, sa ftamom:.u očima i oreolom ždrebac iznad svoje mrtve glave,

Aleksandar Petrović

njen

Tr filma „Hubnjevi preko reke

RODNEVNO savetovanje o uticaju filma na decu i omladinu koje je održano početkom ovog meseca u Novom Sadu u organizaciji Komisije »Film i dete« okupilo je veći broj dru-

štvenih

i filmsih radnika, pedagoga i psihologa, profesora i no-

vinara. Sedamnaest rcferenata i dva puta toliko još govornika mičinili su napor da sc svi problemi istovremeno načnu: izloženi su rezultati niza naučnih ispitavanja, koja nisu mola biti poiedinačno

i" detalinije razmofirena

Zbog vremenskog tesnaca,

Savetovanje

se izjasnilo protiv zabrane kao pedagoškog metoda a Za izv. po? vitivno usmeravanje-korišćenje pocitivnih vrednosti filma u YVaspitnom radu. Od škole je zahtevano da uvidi mesto koje film igra u životu savremene omladine i nađe mu prostora u svojim nastav-

mim programima u kolima

literatura

gospodari a od likovnih

umetnosti pominje se jedino slikarstvo, Predloženo je pokretan,e

Tilmskog časopisa za omladinu i

Wiubova,

osnivanje omladinskih filmskil

Ovaj napis bavi se problemom Koji je pomenut na savetova“ nju: to su motivi i psihološke potrebe publike Koja Tosećuje bioskop, koji se često i rado previđaju pa 5e u razgovorima o reperioaru vodi bitka sa vetrenjačama.

VESTENICI i pedagozi

svih zemalja sveta kao

i mnogi razboriti ljudi Iz redova građanstva već decenijama za. mnoge potroke optužuju film, taj moderni narkotik, koji je u savremenom nervoznom i nesigurnom svetu popularan ·jednako kao nikotin i alkohol a istu i funkciju ima za običnog gledaoca koji ne zna šta je to rene kler: da se zabora ve svakodnevne brige, kredit u banci, svađe u braku ili nevolje zajedničkog stana. U mnoge grehove filma, sataninog siuge, svrstava se i ona famozna serija samou-– bistava na grobu lepotana Valentina: eto do čega dovodi skupljanje sličica filmskih glumaca i kult zvezda. Međutim, stopedeset godina ra– nije u sličnoj seriji samoubistava oduzimali su sebi Žživot izvesni mladi ljudi nakon pročitanih Jada mladoga Vertera. Izvesno je da ni jedna od tih sentimentalnih dđuša nije posećivala bioskop kosa tada nikako nije bilo. „Nije još bio izmišljen čak ni nevini siroboskop. Iz ovoga nesumnjivo sledi zaključak

____U idućem broju »Kn viće članak Branka Vuči filmova, Donosimo tri

“evne novine« u rića o Tarleu češkom tvorcu dečijih slike iz 'arleovog sveia lutaka.

da uzroke preteranoj ose{fljivosti izvesnih mladih ljudi koji su u stanju da dignu ruku na sebe ne treba tražiti ni u sentimentalnim omanima koje čitaju ni u filmovima koje vole da gledaju nego na nekom drugom mestu. recimo u nekim ličnim dispozicijama ili uslovima života tih ljudi.

Bioskop je bezbedno utočište za sanjare koji se nalaze u izvesnom nesporazumu sa svetom. Kao što je i za niz

normalnih ljudi MRoji nisu obdareni naročitom maštom,

film običan konfekciski dejdriming. OUČNA. je

predistorija tvorca lcgendarnog Tarzana. Edgar Rajs Boro bio je tihi i povučeni Knjigovođa koji je živeo usamljen u jednom nelagodnom svetu u kome velike ribe gutaju male, u kome gospodare jaki, Mala či-

književna

novnička Yiba. sanjala je a begstvu iz tog neprijatno?

sveta a istovremeno priželjkivala je sebi vrline svojih gospodara, uspeh i snagu. Edgar Rajs Boro bio je obdaren maštom i zamišljao

SVET LUTAMKCA

rubrici »Film« obja-

ie sebe, daleko od ljudi međdđu kojima nije umeo da se

snađe, kao gospodara džun-

gle koga poštuju sve živolfinje i koji živi srećno, sam, sa svojom lepom uvek jedva odevenom ženom. Na sugesti ju prijatelja, svoje sanjarije o sebi pretvorio je u roman o Tarzanu. Ubrzo je postao slavan pisac sa ogromnim firažima. Svesno ili nesvesno hiljade malih ljudi koji su živeli u tihom i prikrivenom nesporazumu sa životom koji ih okružuje, našli su u romanima o zanu nešto što ih je uzbuđivalo i činilo zadovoljnim. T1% romani ,a docnije i filmovi, donosili su, privremeno i imaginarno, ali ipak — rešenje.

tajna psihološke nužnosti hepiendova objašnjena pomenutom Rkompenzacijom, moguće je pretpostaviti da se tajna uspeha po jedinih filmova kod određenih lojeva bioskopske publike može naći u uslovima života tih ljudi. Tako nam filmovi koji postižu uspeh kod dece i omladine mogu ukazati na izvesne motive htenja, intimne potrebe, tih malih i mladih gledalaca koje oni ne mogu da zadovolje u aktuelnoj sredini mw kojoj žive.

Ako je

Dečaci i devojčice, njih pet hiljada na broju, koji su pretstavljali reprezentativni uzorak jugoslovenske dece. odgovorili su u najvećem do sada sprovedenom kod mas ispitivanju nad decom, da je njihov najomiljeniji film »Ajvanho«. Učenici iz stopedeset i jednog grada iz svih naših republika izabrali su taj šareni spektakl pun viteških turnira i okršaja. Zatim su dečaci imenovali sledeće filmove: »Crvenmi gusar«, »Dvoboj na Srebrncm Potoku«, »Tarzan«, »Solaja«· »Sejn«, »Hondo«. Sve su to fil movi altcije u kojima pobeđu je junak obdaren hrabrošću i snagom, Umesto da biraju, kako se od njih očekivalo: dečije filmove, oni su pokazali da više uživaju u filmovima u kojima delaju snažni i odrasli ljudi.

|MA LI razloga zabrinutosti koja se kod mnogih roditelja i vaspitača javi kada se ustanovi da njihova deca umesto filmova od škole preporučenih i specijalno pravljenih za decu više vole filmove u kojima ima toliko grubosti, tuče, ubijanja i krvi?

Prvo treba uneti korekciju u gornje pitanje. Deca vole Rkauboje i avanturiste zalio Šlo precizno pucaju, dobro jašu hrabri su, vešto se bore, p amue ft mn j, SUy S.aMa ŽaPi i pošteni borci. Junaci u filmovima akcije omiljeni su zbog svojih vrlina. Ljubav prema avanturistićkim, kaubojskim i ratnim filmovima ne može se (i poved gomila leševa koje ponekad ostave heroji za sobom) tumačiti nekim atavističkim KkKuvoločnim jnstinktima koji se, u deći bude, nego u mnogo plemenitijim potrebama malih gledalaca koje su sasvim druge prirode. To su potreba za uzorom i idealom koji se ne sme shvatiti idealistički | moralistički sladunjavo. Savremena deca nemaju nikavih razloša da se oduševljavaju nekim lepim mlakonjom uglađenog ponašanja kad i u svojoj sredini imaju za uzor hrabre i borbene liude, Snažni crveni gusar Valo i hrabri Solaja svojim osobinama i vrlinama, snagom, samouverenošću i lukavstvom, ne razlikuju se od Kraljevića Marka ili Miloša Obilića koji su našim osnovcima oTlicijelno preporučeni ideali.

Ipak na strani vaspitača i bosle ovakvih objašnjenja ostaje zabrinutost, jer filmovi kojima su dečaci izrazili svoju naklonost sadrže bitke i grubosti koje ponekad bivaju reprodukovane u školi

a BClo:tezi : Oalentini NISU KRIVI!

ili na poljančetu. Tu ope} odbrana ima nepobitan ar gumenat protiv optužbe: da su,se đaci međusobno fukli i obračunavali i u nedavno me dobu Mu kome je postojalo samo šest umetnosti, kao i da je borbenost osobina koja krasi zdrave nemirne dečake.

N“" PRVOM mestu u rang listi omiljenih filmova kod devojčica iz svih naših republika nalazi se meksi. kanski Jedan dan života«. Ovaj film izuzeino# sadržaja pretstavljao je kod nas u vreme kada se prikazivao neobičan nacionalni bioskopski fenomen svakako interesantan za našu „nacionalnu 'karakterologiju ako se time iko bavi. U bioskopskim salama za vreme projekcije toga filma „žene su glasno plakale i grcale, mnoge OSObe išle su po nekoliko pula da ga gledaju i plaču, čak su i muškarci puštali suzu, Kakve li je fo sentimentš1lne žice u našim ljudima promašao ovaj melodramični film o oficiru koij vezan pafriotskom zakletvom sam ide da sa streljaju i jedina mu je želja da mama Huanita provede srećno svoj rođendan ne saznavši užasnu sudbinu sinovljevu? (nakon svega u filmu se saznaje da je majka celo vreme znala šta ujutru čeka njienog sima).

Da li su devojčice koje taj film eto, mašovno pamte već dve-tri godine (deca običmo navode nedavno gledani film »Jedan dan života« je značajan jzuzetak), intenzivno doživele ovaj film pod ulicajem starijih rođaka ili je film u njima probudio razumevanje za samopožrivovamje i patetiku herojske pogibije koja je našim ženama intimno poznata još od Majke Jugovića? Na ovakva pitanja teško je odgovori napamet, boz poznavanja mnogih činjenica. Mnogo je jednostavnije odgovoriti na drugo, nešto opštije pitanje zašto deca više vole filmove za odrasle od dečijih filmova: zato što deca kao i odrasli ne idu u bioskop da primaju pouke nego da zadovolje izvesne intimne potrebe svoje ličnosti, da ima-– ginamo bar, pređu granice sveta koji ih realno okhružuje. Po slobodu (podvige i meustrašivost u prvom redu) koju ne nalaze u dečijim filmovima deca idu u bioskop za odrasle.

Tekovine nauke svakako treba koristiti u proizvodnji dečijih filmova, a u vaspitanju moguće je koristiti i postojeće filmove i likove Koji se ponekom vaspitaču ne dopadaju ali kojima su deca oduševljena: Odi Manfi, ju= nak filmova: »Dvoboj na Srebrnom Poloku« »Destri« i mmogih drugih uvek Kkreira kauboja koji je okretam, hrabar i vešt ali pre svega fer borac.

Odi Marfi nikada ne puca prvi ı nikada „ne puca u leđa.

Zašto đa se dečaci ne ugle daju na njega?

Dušan Makavejev

PAŽNJA

Molimo naše preiplatnike da obnove pretplatu za 1957 godinu do kraja januara 1957%.

Izvešlavamo revizore• pref= platnike i poslovne prijate= lje da je naš novi tekući račun 10-KR.B.-32.-Z.208 +Komunalna banka grada Beograda, KNJIŽEVNE NOVINE

93% List za književnost. umetnost i kulturu

| Direktor: | TANASIJE MLADENOVIĆ i Odgovomi urednik:

RISTO TOŠOVIO

Ređakcioni odbor:

\ Oto Bihalji, — Merin, Ra= domir Konstantinović, Dušan Matić Tanasiie Mladenović, Miođrag Pavlović, Vicko Raspor, Dragoslav Ađamović i Risto Tošović,

"Tehničko-ometnička oprema Dragomir Dimitrijević

List Izdaje novinsko IAC | vačko preduzeće ',KnjižeV“, ne novine, REDAKCIJA i ADMINISTRACIdA, Prancuska 7, tel 91-000, Gve owmlate vršiti na | tek. rač. 10—I. B.-—-Y9--Ž208 | Cena. pojeđinom broju Din. (30. Gođišnja pretplata Din. 600 polugođišnja Din 300. iza inostranstvo đvostruko. |L,(st izlazi svake đrugć | neđel{je, nukopis} se ne rađaju. |atampa Novinsko-Isđavačko | nređu?eće „PBorba”, BeoSa građ, Dečanska #81

<