Književne novine

ZA KNJIŽEVNOST UMETNOST I DRUŠTVENA PITANOAA

serija, br. dl Cena 40 din,

jerili Lukav

Zabrinnfi za dalju sudbinu ovog naučnika za koga jemči kako sav njegov život tako

|| Goding VIL Nova NAŠIM ČITAOCIMA, | SARADNICIMA 1 PRIJA| TELJIMA ČESTITAMO NOVU GODINU

MARIINALUE 0 SLOVENACKINI

p070PiŠnim stvarima

Piše HERBERT GRIN

Autori republičkog pozorišnog zakona (koji se upravo sada priprema) iz sve sna ge se trude da jasno pokažu: pozorišta nisu prosvetne ustanove već umetnički zavo di. Sve je to lepo i u redu —ali stvar nije tako jednostavna, Pozorišta kao manife stacija čovečje socijalne VoOlje i potrebe za duhovnim iživljavanjem nisu čista umetnost. Takođe neposredno

narodu poglede — fo nije po niženje dramskih pozorišta nego jeđan od njihovih važnih i plemenitih zadataka. A takođe i zabavljali. Prodati dobru robu 1 okrep ljujuću zabavu — zbog toga su pozorišta i društvena sastajališta i komercijalne usta

i njegovo veliko delo,

a, čije godine čine njegoyo deportiranje još neshvatljivijim, mi

za svoju dužnost da dignemo svoj glas profiv ovog čina koji

ličnost Đerđa Lukauča, izgleda Rkhao teška povreda osnovnih načela

smatramo a naročilo s obzirom na ljudskih prava i

nam, humanosti i

zalažemo se da Lukač, ukoliko to vcć nije, bude sio Dre oslobođen,

Jedno od najistaknmutijh imena u evropskoj estetici, filozofiji i kritici nesumnjivo je Đerđ Lukač, On je jedan od onih naprednih pisaca koje ne mogu da poreknu ni politički najzagriženiji desničari. Njegovo sve strano poznavanje i obdelavanje filozofije, estetike i literature i mjegovu naučnu solidnost u obrađivanju bes krajno mnogo tema iz ovih oblasti, ne može. niko da negira. On je. neospormo jenan od onih duhova ma koje se danas u svetu Sve više obraća pažnja.

Rođen je 13 aprila 1885 u

njenih vrhova wvojim radovima iz istorije i teorije ilterature. Prvi s&vefski rat je bio jedno veliko iskustvo za njega: on uviđa da je izlaz ie haosa u koji vodi Fapifalističiko društvo samn u socijalizmu. U revoluciji 1919 godine on je u prvim vedovima i u Mađarskom

(Iz protesta jugoslovenskih Književnika).

klike koja je godinama spro vodila svoju samovolju. Lukač danas ustvari smosi posledice neuspeha da se jednim zakasnelim potezom, pomoču sgsutoriteta istinskih narodnih vođa, deluje na smirivanje. narodnog revolta, posledice činjenice da se narodna pobuna mogla da pretvori u svoju Suprotnost — u kontrarevoluciju. WMedutim, Lukač nije političar + praktičar. On je teoretičar. Njegov značaj, kojim će se on zapisati u ištoOriju marlcsističke misli, leži u onome što je stvorio u oblasti teorije marksizma,

tičkih doktrina. Njegov Sistem rađa nikako nije isti ohaj koji su sovjetski teoretičari godinama upotrebljavali. On se služi boga tom naučnom dokumenfacijom, citirajući mnoge svoje protivnike bez straha da će fo oslabiti njegovu kritiku. To mu dozvoljava njegova

tanjem (kao Moris Kornfort sa logističkim neopozitivizmom), nego sa čitavom lozofijom. On se nije bojao savremenom građanskom fida „pristane na javnu diskusiju sa Sartrom u Parizu onda kađa je egzistencijalizam bio na vrhuncu ı kada su egzistencijalisti nicali kao pečurke. On je napisao jednu od najbolih knjiga protiv egzistencijalizma sa stanovišta marksizma i, pod naslovom »Razaranje uma«, sigurno najbolju knjigu protiv „građanskog iracionalizma. To sve učinilo je da ga danas nec-

vaspitni i prosvetni elementi Budimpešti. Razvijajući se “, naročito u kritici mark- ki marksist! smatraju _bi| prisutni su u pozorišnom ra- u sirujama građamske kul- Simu neprijateljskih filo- scem koji za marksizam ima du i još kako važni. Siriti ture, on se ubrzo vinuo do zofskih, društvenih i este- značai jednog Plehanova

ili jednog Meringa. Francuski marksist Lisjen Goldman, učenik „Lukačev, čak smatra da njegovog učilelja treba uvrstiti među klasike marksizma. Naravno, toje previše ili bar prerano, ali činjenica da je Lukač jedan veliki marksistički autoritet koji prizna-

nove. I još mnogo štošta su Po , ; S8OO e OS a Wii ORS Hozorišfa. ca revolucionsmom. kabinetu istinska. Kkultura"i neobična JU .i marksisti i nemarksiŠOOO iŠ) _. oi Bele Runa zauzima, u svo- erudicija koju je stekao ra- sti ostaje. Istma, marksisti Pozorišne ume{inosti nije .- | , ššin* VFrI različito. Nedavno smo

moguće tretirati tako prosto 4094 34-toj godini, mesto na- dom od skoro pet decenija: O FRPLEČAOAAJI CSS ap Var : Sa e: rodnog komesara prosvete, njegovo prvo delo »Istorija imali prilike da čujemo kai tako jednostavno kao neke TOSE 5 SAAAOVNi u a ko se Ani Lefev ] " ~ ; boat Moda iBbajj Pošle sloma revolucije e-.|1 TazvoJj mođerne drame« ko se Anyi Lefevr vrin po A druga ımetnosfti Kod kojih | - . - - alba kao Nik ) izašla ije re. 44 podine!.On hvalno izražava o njemu,

a ia ; P- paiaierira -ı Beč. i očinje da ašla je pre :-3 ne! su“evi ti pojriovi: nesrazmir+-iaigriga = e L povinj ZR OY{E5 35 si ior- Bli se žafo zvanični sevjelno više jasni, jednostavni i Objavliuje dela pisana na še nikada he. služi, apriot- "SC 4M O O SO;

no više jasni, jednostaVii i „emačkom, Tz Beča se doc- nom, nihilističkom negari- 5.1 časopis »Pitanja filozo-

nekombplikovani,

nije seli u Berlin, gde živi

icm nečega zato što to nije marksizam ili nije po slovu

fije« ne truđi da ga mnogo pominje.

i radi sve “do dolaska Hi- 3 : - % RM: a E E Ljubav i mržnja tlera na·vlast, Onda se skla marksizma. Time je Lukač JauKač Srialkakbd BeTDTO“ nja ispred fašističke naje- stekao ogroman ugled me- leterska, Socijalistička Kulč . đu svim ljudima koji cene fura ne može zamisliti bež

Dyamsko pozorište više pu

psihi, ukusu potresnih priča ili deklamatorskih osećanja — to nisu umetnici, A oni

zde u Sovjetski Savez U

ftumom i prosvefnom živofu svoje zemlje. Nerado gledan zbog svog slobodoumlja, on

znamenitijegs književnog kri tičara mašeg vremena Lul:ača da napiše duboko KkYri-

omog naibolieg što je dals

ta mora da svojoj publici Moskvi je radio u· Institutu Znanje, dobronamernost i Monska Jedbtya,ı Or: 3 pruži otpor. Oni pozorišni zs filozofiju sve do oslobo- ozbiljnost & kojom se prila- ONI Og WAZ. VO. OU a | radnici koji uvek služe sa- đenja Mađarske 1945 godi- 7' jeritiol., Sam Fotnası Man Veliki počtqvalac majvećih |} mo uhodanim merilima sta- ne. A onda se vraća u Ma- je jednom prilikom. izjavio ae 1 Gi ČR ONO oobadi. | | S ud : ~ilepn N OL | rog nasleđenog ukusa gipsa- đarsku, u kojoj će napisati da je ponosan što je nje“ OR Ne Dara ih Rucova na buržoaskoj mnoga nova svoja dela, naj- Bovo delo Doktor „Faustuse 4D LCM. LE, JO, BURE O ; aktivnije učestvovati u kul- Ppoštaklo „nesumnjivo naj sko apriori, zafo što ie ia

građansko, on je uspeo da i kod pisaca koje su mnosi marksisti smatrali dekaden-

jj opet, koji ukus i želje publi- ki"; i a ia. 3518 Bi" aas ; ; ve (isveti oblieyenie} nika, Će u iednom momenfu biti tički nap's o njegovom delu. OBCiG: Oi SMOR i | da ne. uzimaju u obzir ti se iskliučen iz Komunističke _ Naravno, takav način TA- „rađani nego. čak i fašisti isto tako varaju, jer misle partije Mađarske, jer se ci“ đa .-nije Si &viđao TLIOOAAKO svojatali nađe IO ka

. da je pozorište samo umet- lučno zalagao za desfalji- »ortodoksnim marksistimac. jea „se, OBbi 'UJeljučuj >

OR ĆOSIĆ . — nizaciiu wu oblasti kulture. Zbog toga je Lukač morao jima se oni uključuiu u

nost i zaboravljaju na osta- veliku Rultumu zajedn'cu

le smernice i ciljeve svoga rada.

Pozorište kao jeftino zabavilište je zlo; isto tako DOZOrište je zlo i kao svetilište artističkih liturgija.

»Sve za publiku!« 1 »Uvek protiv ukusa publike!« dva

A zatim ie ı nesrećnom času, u jednoi novoj narodnoj buni, ponovo poštao ministar kulture, kako bi svojim autoritetom mogao vila doprinese stabilizaciji tuacije. Ali bilo je kasno da se spreče posledice zlog

si~

da se odriče nekih svojih shvatania i da priznaje i one greške koje nije im90o, misleći, verovatno, da je to potrebno učmiti radi budućeg dobra marksističke fteoYriie, kojoji je život posvetio. Pa ipak on je jedini marksisf koji se nosio ne samo

budućnosti: takav sa Heldervlinom ili dom Kelerom. marksist nije stvarno više učinio na ispitivanju kulturnog nasleđa koje še može usvojili u socijalističkoj

je slučaj GotfriNijedan živi

Crte}. Peđe Milosavljevića (Nastayak na šestoj stranl) rođenja jedne nenarodne sa jednim filozofskim shva- kulturi od Lukača. Narav-

8 no, neki narodi i neki pisci

su mu bili bliži. Njegova

simpatije su, pored „Gelcea,

kinim tekstom jer »prati događanje« a tek DN kritički rcalisti, a naročito

i | docnije on saznaje skrivenu istinu. Citalac franćčušk realiti“ Balyal i

»Neko simbolično značenje devet stupnjeva nekih egipatskih stepenica i ·hiljadu drugih okolnosti mogu naći samo oni koji su posvećeni znalci, učenjaci, i obratno, oni sad njuškaju i nalaze nešto mistično i simbo-

nu uhutrašnju dramu.

.je prinuđen da odgoneta metaforu Jukavo koristila logičnim putem od uzroka do posledice da otkrije najzad svoju sopstve-

koja se

Drukčije se razumevao nadrealizam koji

osnib i metađota

Stendal. Ali je, polazeći od uverenja da je socijalistički realizam zakoniti nasledni kritičkog realizma, mnogo

) lično i tamo gde ne bi bilo potrebno da se je bio velika moda u drugoj deceniji našeg pažnje posvetio i proučava= traži, jer ne postoji...« Il ove druge reči ı | veka. Kirikova. snovidćnja obezdušenih drve- nju ruskih i nemačkih rca| Hegelove iz njegove analize »svesne simbo- . ; | i i Ha · | nih lutaka u avetinjski pustim perspektiva= lišta \\ like« takođe nas potsećaju na neke savreme~! i hipokritska Saloma poznog devetnaestog ve- tajna. odgonetanja Šekspirovih prenosnih smi ma gradskih ulica, bizapme figure Maksa sla, Zi a o | ne pojave u umetnosti:·»...takva ·slikovita ka. Kao i Joyan, Vajld je postao žrtva dru- slova, Zato nije problem kako saopštiti »u-. . Hrnsta i paranoidni prizori Salvadora Dalija U tony smislu može se reći : pretstavljanja mogu se lako izmetnuti u ne- štvenih sila. To je shvatio i Vajldov ingeni- metnikovo pismo svetu«, „več šta saopštiti. odrazi su takođe unutrašnjih osećanja čije da su njegova dela »Proble| što usiljeno, namešteno i šaljivo, ako se 051 ozni ilustrator Berdslej pa su njegove ilustra~ 'Sijaset je dela koja precizno opisuju umu- je poreklo u. mračnoj noći davnozaboravlje- mi realizma«. »Prilozi istoritoga ono što je po sebi i za sebe mrtvo poja~ cije prepune senzualnosti, požude, svireposti trašnji život junaka, a malo je onih koja su nih primitivnih potreba i nagona.· Ove slike ji estetike« (mada vrlo. nepot vi još kao personifikovano, i ako mu 56 takve i niskih strasti. Znači da je Saloma ;prošire- složena apstraktna zamena života da bi osve- nisu pretstave spoljnog iskustva koje znamo ddhi)-a pyogovo pBjhovijajde | duhovne delatnosti pripišu u potpunoj ozbilj- na figura koja opisuje unutrašnji život samo- ·dočila život sam, Načini na koje se govori empiriski u pojmovima uzroka. i posledice. x: M : J || , | nosti. Naročito su se Italijani upuštali u ga Vajlda a možda i bitni problem mnogih: u- o ljudskom iskustvu mnogostruki, su, možda i Metafore nadrealizma su pretstave snova i ar ke sistematska estetika | takve opsenarije, i Sekspir nije potpuno bež metnika onoga doba. i bezbrojni: beskonačni. Kreatovan picas je budnih. maštanja, noćnih užasa i duševne. (o kojoj smo slušali ali

toga, naprimer kada u »Ričardu II« (čin IV,

Čitajući Andrićevu »Prokletu avliju« ose-

mislilac koji osvežava život uočavajući novo

uznemirenosti, metafizičkih agonija, nezami-

koju još. nismo imali pri-

| scena 2) kralju pri rastanku od njegove šU- ćamo odmah da se ne Fadi o sudbini ovog iskustvo, a „Bovoreći o sličnostima unutar šljenih užasa. Gledalac tih slika uvek se za- like da vidimo), pretstavpruge stavlja u usta ove reči: »Cak će i be- ili; onog junaka, već da su sva-ta zbivšnja njih i spoljnih svetova umetnik upotreblja- varava, tražeći smisao po analogijama sa”· ljaju vrhunae rada: Ovog .“ >

saosećati sa setnim glasom

zosećajni požari S pa će u saučešću plačem

dirljivoga 8Sovora.

drastičniji ako bi smo razmotrili metaforske spregove i zaplete nekih naših savremenih' naročito mlađih pesnika. No kako ovde nije reč o metafori u njenom užem značenju kao

određena u vremenu i prostory irelevantna,

kao da gledamo spori tok zrnaca u peščanom

na krije se smisao života „koji ne ophodi oko ,

waas već u kome: se mi nahodimo, okruženi

zbivanjima, Uuč 1 | . | nalno zavisni od druge strane jednačine. Dyru-

učesnici u zbivanjima, funkcio='

va „materijal životnog iskustva da uobliči sliku onoga što'se odražava u njemu. Najzad,

potseća na srednjevekovnu legendu o životinji. Prividno, to je priča. o čovbeku koji se biadi· jednog jutra ' kao' monstruozni insekt.

- Ustvari, Kafka saopštava' nemogućnost odno-

svojim iskustvom viđenog sveta, ustvari on

· gleda. strahotne ·'i. ponorne vizije umetnika,

re Artura „Milera u.kojoj.se. „obelođanjuje

'tragedija jedne vere u lažne društvene idei ale, umetnik neprestano teži, posretsvom najvazličitijih postupaka i zamisli' da pruži ra-

vrlo plodnog muarksističkog

' teoretičara. Njihova obim-

|| ugasiti vatru: i tugovače zbog svrgavanja časovnjku, njihovi ponovni povraćaj, njihbvo- to:njegovo iskustvd izrečeno je svima iizna- njegove. ličnostin ww PO MM POS | a. ya

| zekonitoga kralja delom u pebelu delom U CT- | večno moguće besmisleho proticanje koje re- svima. Delo'proishodi iz životHog iskustva Dakle, metodi su različiti, od prastarih” nost i vrednOst jasno po| nini ugljena.« ba da određi ono što je najneodredljivije — MOJ VI: fed 4 . mitova u. kojima je nevino i naivno saopšta= kazuje da' to ne bi bi| Hegelovi navodi bili bi danas daleko vreme. Ali u tom, besmislu' proticanja vreme- ' Pripovetka Pranca ·Kafke' »Preobražaj« vao svoju iluziju sveta, do današnje mietafo- la i poslednja · značajna

dela koja" bi Lukač napisao. Uime onih novih dela. koje bi napisao ovaj na

: SPEU z ših sa- ž "ana i š biće, ljudska zajedni- sa „njegove porodice prema njemu samom. ; edni pi unoj stvara- -.a_2 figure, nama ostaje da kod naših sa ga strana je društveno, JO i) ] i ?) OVE DOT | – 1 a e ae SAO 40 e prednji pisac u punoj stvar ei a dgonetamo i tražimo širi smisao ca, Koja će viša filozofska skepsa i koje Svako je Kafkino delo porazna. metafora O zumevanjeayag.nnujažnjeg Ziyotaı POJEO lačkoj snazi i podižu glas juv i] „0. 4 ”. ~

metafore. PO skara Vajlda za nas n!Je rama o Dao Jovana Krstitelja, jer 03 je očigledno da je Vajld koristio bibliski lOgađaj da opiše svo, položaj u VIRI OR društvu. Jovanova glava sietafo! CL a on dova glava, i nju je donela na sre TJE: služavniku pred londonsko društvo sadls

Ka

ponorno saznanje :da opredeli čoveka protiv

tog sveopšteg toka i svekolike uzajamne po- '

vezanosti koja je najzad nužnost,” Metafora

· je Andričeva, dakle” što on ne,opisuje sudbi-

nu junaka nego sudbinu ičivota. . m Oba dela, i Vajldovo i Andrićevo, 'imaju

izvanrednu \V] SEVARU Slična-je.i tajna Hamletova,'ona Je JOš uvek ı e

sugestivnu' i inspirativnu Moć...

_ Zezu:svoju od

inštitucijama ' buržoaskog društva, Svako je

'delo saopšteno kao unutrašnji monolog. Ve-

ćini čitalaca dopada se to što na životna optuživanja Kafkini junaci odgovaraju, dra-

matično izvrsnom i suptilnom logikom, govo·Yeći sve Što bi svaki razuman čovek, koji bi

se našao u sličnim okolnostima, želeo da kabranu. Citalac 'je zavaran: KafJ iy Pi Ja

ve 8. ai - v-ikepr4a J i JI dea E Gy. ka 2 BČ katV bine i i Hoze O. LCZCZ TC O OR MNE |

ishodi iz svekolikog životnog iskustva. Metafora mu je indirektan način, funkcija njegovog unutrašnjeg imperativa j·potrebe. Tu po~

činje i hjegova odgovornost: kakvu će po-

ruku. poslati svetu.

Miodrag Maksimović

Ć-N OM

goslovenski književnici, sve sni da "lime čine uslugu i marksizmu, koji ima malo tako korisnih i tako zaslužnih «poslenika · kao što je Đerđ Lukač; .

Dragan M. Jeremić