Književne novine

POZNANS!V: acc?

7:

| : 3{M

! Mdekar, slikar i'Mnjiževnik 'Karlo Levi stekao je svesku. popularnost objavliivanjet, meposredno posle vata, svoga dela »Hvistos se zaustavio u TBiboiiju«. U foj Wnjiži on je izmeo svoje doživljaje iz s#odine 1985—1936 kada mu je . Musolini bio određio da živi u kućnom. zatvoru, u okolini _ Salema. On je pokazao avetu 1 svojoj domovini, iznenađenim tim otkrićem, životne u-– slove pod kojima čovelc iavori U nageljima Južne Ilka= „lije, u bedi i nemaštini. Olada, Karlo Levi je objaMio roman »Casovnik«, jedan ogled. »Strah od slobode, pisan 1940 godine, smažan bro test protiv fašizma, i, nedavmo, jednu knjigu s putovanja Do Siciliji, »Reči su kame-

mijjee, u kojoi proučava, još

jednom, život svojih sugrađana iz Južne Italije, odakle je i sem rodom,

iu poslednje vreme Kauvlo TLevi je donekle nabustio liferaturu da bi se punim žarom posvetio slikarstvu. Njegova slika»ska dela inspirisana su eksprešsionistiČkom estelion].

'Kavlo Levi je jedan od onih itslijanskih intelehtualaca Woji nisu prekinuli vezu s Romunisličkom Tpažtijomn Ttalije. On je prišustvovao kongresu Pautije, u decem-

bru prošle sodine. Međutim.

fakav stav nije ga sprečio da u jednom olvorenom pismu Kıitikuje sovjetsku iniertvenciju u Mađayvskoj.

Veca populatan u savojpDj vemlji. Kalo Levi je pristao đa odgovori ma Pilamja koja mu je poštavjo list » Tempo“. Ton pitania i odSšovora sasvim je u duhu inmiprovizacije, upola šaljivih upola ozbilj mih, kojima se ado bave Italijani. Inte'vju s Karlom Leviiem preneo je I patiski nede]jni list »Rdspres«, A aj intervju #lasi:

Pitanje. — Koji je, nezavisno od njegovog „mauliskos stava, »najitaliianskiji« od svih naših poliličata?

J Odgovor, — Svi su, bez ___razlike, Tialijani: i po njiho-

vim osobinama, i Po mjiho-

vim manama. Možda su čak pomalo to i suviše.

P. —- Da li vam se već događalo da prekinete vad na jednoj slici usred posla? Ako jeste, iz kog razloša i pod kakvim okolnostima?

O. — Cesto. Zbog: telefona.

P. — Pretpostavimo da je u tom čašu zvezda pala s hne_

ba. Da li biste nešto zaželeli Do narodmom običaju? I šta?

O. — Da, to uvek (inim. Ali, kao šio znate, čovek ia-

i vila ne sme glasno dna izgovori : svoju Zelju. je» ouda oma ne i važi» pa Vam je zato neću i reći, o P. — Da li biste mogli da mi naznačite iedno umetnič_____ ko delo za koje bi se moglo A reći: »Mto, to je Iialija«?

O. — »Madona nia stolici« od Rafačla.

„ PP. — Koja je, bo vašem mi

šljenju. tajna uspeha jednog

čoveka? O. — Hrabrost, | P. — U kojoj meti sma| irate da čipjenica što stanu| je u tom ili onom gradu J vrši uticaj na delo jednog umetnika? | O. — Ta, činjenica igra vVeji oma veliku ulogu, i io za sva kog.

| __P. —— Čega se u životu naj_

· više bojiie? : O. — Panafičcnme gluposti. TP. — Jedan veliki fiancu-

ski dnevni list sproveo je nedavno anketu o pitanju: »Sta

nedostaje Prancuzima da bi

bili stećni«. Ja bih sad hteo

da vama postavim to isto pi-

tanje, samo u pogledu na Italijahe, moleći vas da budđete ljubazni i odgovorite mi jednom. jedinom ečenicom.

O. — Hiljadu lira.

P. — Prilikom jednog bio doloma nalazite se u položaju da možete spasti jednu

jedinu osobu od njih pet ko-" je ću vam. navesii: La Pira'

(pretsednik opštine u Firenci), 'Poljati, Đovani Ansaldo (novinar krajnje desnice), Đina Lolobriđida Mario Misiroli (direktor lista »Kotijera dela sera«)? Kojoj biste od 1lih osoba ukazali pomoć i iz kog ragloga?

O. — Đini NLolobriđidi ix očevidnc viteških motiva.

P. — Po čemu se Italijan · naročito razlikuje od jednog

stranca?

O. — Po jeziku.

P. — U slučaju ako biste pisali knjigu sa .5t%om za skolsku, upotrebu, kskav biste naslov dali poglavlju.bosvecenom fašizmu?

O. — Kačistokratija (što bi otprilike itebalo prevesti sa »najgorom vlasti«, jer kačistog znači majgori, a kralios — vlast).

P. — Da ste živeli u-'doba Francuske revolucije koju bi ste ličnost najviše voleli da pretstavljafie?

O. — Mocarta.

P. — Sta mislite o svojim ·

moejprijateljma?

O. — Sve naibolje.

P. — Da li. Đo vašem mišljenju, postoji kakav purestup koji bi opravdavao da

še ponovo ustanovi kazna smyii?

O. — Ne.

P. -— Među vašinm savre-

menicima koji je onaj u čijem biste se društvu najra-

dije pojavili pred vratima raja? O. — To e jedna vrsta

stvari koju covck radi (ako može) jedino sam.

P. — Šta u živoki najviše pobuđuje vašu pažnju?

O. — Ćutanje.

P. — Prancuzi imaju duha. TBimglezi humora. U ftom posledu šta je bitno za TItalijane? .

O. — Pesma.

P. — Od naših predej-a ko je onaj kome biste voleli da budele duhovnim vođom Dptilikom jedne njegove posete

zemlji? O. — Svome ocu. P. — Koji biste mu put pokazali? O. — Put njegovog Života. P. — Šta bi, po vašem mi-

šljenju, odgovaralo, u mode)nom, savremenom svetu, siaiingkim pojmovima kao što su »kamen mudzosti« i »elik_ .sir dugog života«?

O. — Učešće u politickoj vlasti. .

P. — Jedna mlada devojka» sumnjive vrline. izrekla je jednoga dana, gledajući se u ogledalu, sledeću „rečenicu: »Uzalud se šminkam, ipak izgledam mlado«. Ta njena 1ečenica živo me je imbprćsioniPala. Hoćete li da mi pomognete da to sam sebi objasnim? O. — Kao Što sam napisao u »Casovniku«, šminka, moda. baljine i tako dalje, to su sredstva da se pobegne pokušaj da se bude razbčit od onoga što si, da se čovek prikrije, nekom vrstom ma“jije, Rkalko ne bi bio izložen Jeđnoi neprijaieljskoj sivarnosti.

P. — Ko, po vašem.mišlje~

nju. izražava najbolje našu epohu?

O. — Dete.

P. — Ko je, bo vama, naiRkobniji čovek Moji je ikada postojao?

O. — Hitler.

P. — Koji bi italijanski

iknjiževnik mogao, kao Sten-

USVAKOJ SALI

dal, da bude shvaćen kroz jedno stoleće?

QO. -— Bvi su Oni shvaćeni već sada.

P. — U čemu se sastoji, po vašem „mišljenju, objektivnost jednog kritičara?

'O. — Ona se sastoji u {ome da se pronađu, bez ikakve škrtosti, pozitivni elenien li koje sadrži delo u pitanju.

P. — U kojoj, meri mislite da sreća igra neku ulogu u uspehu jednog čoveka?

O. — U onolikoj meri ukoliko čovek ima svojih vrlina.

P. — Šta mislite o sebi sa19ioni? O. — Sve najbolje i ništa više.

P. — Kakvu ealkciju izaziva kod vas bezrazložno div ljenje nekog od vaših bližnjih? ı

O. — Dosadu.

lek

P. — Da li je Dante zabo-

avio neki greh da bomene u svome »Paklu«? Ako jeste» koji je to greh?

O. — Ustvari, nijedan, Dan leova je lista potpuna. Razume se nedostaju joj moder ne varijanie irvesnih grehova: moderna idolopoklonstva (moralna prevara, elatizam, birokratija) i tako dalje.

P. — Jedna 'slumica, u nedostatku eklame, odlučuje, da bi s#e govorilo o njoj, da inscenira lažno samoubistvo. Ona guta izvesnu količinu sredstva za spavanje, ali se vara u količini i umine. Da li biste mi izdiktirali epitaf za njem grob?

O. — Više je volcla druge no samu Sebe,

P. — Koje su neophodne osobine da bi čovek boslao dobar direktor dnevnog lisla? O. — Mašta, hrabrost, smisao za žwhitekturu, „smisao za istoriju, poverenje u ljude i ljubav prema slobedi (i, povrh toga. da ga prati sreća kako bi mogao da ostane dugo na tom položaju).

P. — Koji je »najitalijanskijji« filmi proizveden ed svr šeika rata?

O. — »Rim, olvoren grad«.

P. — Sanjate li u crno-belom ili u bojama?

O. — U bojama.

PP. — Šta nedostaje 1talija_ nima da bi bili snećni?

O. — Ništa.

P. — Prilikom jedne nedav ne izjave u štampi Kokto je, između ostalog, rekao: »Današnja je generacija nataštaj auto-stopa«. Hoćete li mi reĆi svoje mišljenje o iome?

O. — ...»ja više volim pod zemnu železnicu, u njoj je ve selije, a sem f{ioga i tioplije« (Aragon).

TP. — Koji je, po vašem mi šljenju, mnajozbiliniji nedoslatak ovih pitanja?

O. — To što ona izazivaju odgovore koji nisu u punom smislu ni mnogo ozbiljni ni mnogo duhoviti.

P. — U čemu se sastoji »bo lest ovog veka«?

O. — U šizofreniji.

P. — Kada se nađete prvi put pred jednim od vaših bližnjih da li osetite potrebu da foronulišete o njemu neposredno mišlienje? Ako boćete, oko kojih se detalja Obrazuje vaš ufisak?

O. — Ja nikad ne formulišem neposredne sudove.

P. — Ako bi vam ostalo da živite samo jedan sat, šta biste urađili?

O. — Živeo bih.

P. — Kakav biste “•pitaf poželeli da imate na svome grobu? · ?

O. — »U dvestolinitoi g#odini svoga živofa izdahnu, avaj, prevremeno«.

P. — Za. kojim biste dobijma ovoga sveta zažalili prilikom umiranja?

O. — Ni za jednjm.

i.

sci, N& konkursu

Nagrade su sljedeće:

1,600.000 dinara.

nmagrađivanje.

| učestvHju anonimno, Ruho ćem stroju, sa protedom., Y mjerkn prinujevak se OOŽe vratiti antoru), Najbolja

PRVA NAGRADA | DRUGA NAGRADA. — a TREĆA NAGRADA —

MTikoilko ne buyde djela va neku od predviđenih nagrada, širi može da predloži preduzeću majholja djela za više drugih ili trećih nagrada. w wiupnoj sumi oi

raspisuje” ,

KONKURS

U 1957 GODINI

Tionburs Se Zakljačuje BO jnna 1957 godine, Rezultati konkurša objaviće se krajem decemlbna 1951 godine. Sastav žirija objatiće se početkom „Jula 1957 godine,

IZDAVAČKO PREDUZEĆE

„NERDDNA PROSVJETA"

ZAGREB — SARAJEVO — BEOGRAD

pise irčćba *lati otkucćane mi pišau dva primjerka Coa vwaviršetka rada žirila „jedan jela na Wonkarsa biće nagrhidđena.

—_ — — — 1,000.006 - ĐUO,000 200,000

Osim toga. predmzeće može otkupiti meke vukopise Moji mišwm došli mw obzir za

IZ DIRERCIJE

„NARODNE PJKOSVJEJ Pe

SARAJEVO

) M, GOLUBIĆA 5

*

Be BPREH"T-

KC meko wwreme se traži novina u operi.

Smatra se da bi opera, ne menjajući svoj

kulina?ni MRarakicr, trebalo da postane sadržajno OWRetuelnija i da bi njem oblik trebalo bolje tehnificirati, Pošto je operi bar zbog svoje zaostalosti draga publici, mo?alo bi se Zbog priliva novih #žlojeva računati Sam novim apetitima, a to se i čini: ide se ka i em ok ra tizaciji, naravno s tim da sc karakter demoWratiie ne izmeni koji se sastoji u tome da je

»Narode stekan nova prava ali ne i mogućnosti da.

la prava uoči, Ustvari je MWeineru sasvim svejedno kome služi posluženia mora biti! ARo dakle stoga — oni najnapredniji — zahlevnju ili zastupam ono Što će dovesti do obnove opere — Me zahlileva se "Jedna principjelna diskusıla, (o njenoj funkciji!) i takva ne bi ni izdržala odbranu.

Ta skromnost zahtevn onih najnaprednijih proizlazi iz elconomskih va/logw koji su njima samima delom nepoznati, Veliki aparati kao opera, pozžorište, Stampa, itd, sprovode takoreći inkognito svoja shvatanja. Dok sm oni Već odavna ummi rad (u ovom slučaju muzika, poezija, kritika itd.) ocemili kao izvor prihoda — daNhle ečkhonomski posmatrano onih suvlađajućih, društveno posmatrano VEĆ proletaroidnih -—— umne radnike samo Rao hranu svojih publičkih organizacija, i tai rad ma svoj način ocenjujšm i u svoje Kkoloseke upravliaju, postoji kod samih umnib radnika još uvek fikcija da se u lom celom pogomu radi samo o korišćenju 1og njihovog umnog radn, ustvari o jednoj selkundarnoj pojavi Woja na njihov rad nema uticaja , već mu samo sftvana uticaj. Ta nejasnost koja ylada među muzicarima, bplscima i kritičarima o mnjihovoj situaciji ima ogromne poslediće a one 5e vrlo malo uzimaju nw obzir, Jer, u ubeđemniu da su oni u posedu jednog aparata koji ustvati ujih poseduje, oni zastupaju jedan aparat koji obi više ne kontrolišu i koji više nile, kao Što omi misle, sretstvo za producenta, već je postao sretstyo Dprotiv producenta. dakle proliv njihove sopstvene Dprodukeije (gde je upravo ova usmerena Na svoje sopstvene, nove tenmdenećije, koje aparatu ne oOdgovaraju ili mu s suprofstavljaju). Njihova produkcija dobija karakter liferanatla, I nastaje onaj pojam vrednosti kojima ima.za bazu micno iskorišćavanje. A iz tog rezultira uopšte praksa, da se sVako umetničko delo ispituie u odnosu na njegovo prilagođavanje aparatu, a nikada se ne ispituje da li aparat odgovara umetničkom delu. Kaže 5e: OVO ili ono delo je dobro: i time se misli, mada se me kaže: dobro #a aparat, Taj aparat je uslovljen od postojećeg društva i prihvata samo ono što njega u lom društvu održava, Svaka novina koja dyvruštvennun funkciju toga aparata, naime večernju #Zaavu, neće giloziti, može še raspravljati, Ali mne bi se moglo diskutovati o onim novinama koje bi zahtevale jednu fTunkcionalmu promenu, hoje bi dakle drukčije postavile lai aparat u društvu. 1 hfiele da ga na primer prisajedine školskim usianovaman ili publikacionim organimn. Društvo Pprima pomoćn aparata ono Što ic micmu petrebvo da bi sebe samo reprodukovalo, Može dakle, samo ona »novina« iz koje proizldzi obnavljanje ali ne promena postojećeg društva — Dez obzira ma to dn li je tai društveni poredak dobar ili rdav.

Najnapredniji ne misle da izmene apanl pošio oni veruju da imaju takav aparat u rulnmna koji služi onome što oni izmisle, koji se dakle sa svakom njihovom mi i sam menia. Ali oni mne izmišljaju mneopileve aparat. ispunjava. sa Ili bez njih svoju funkciju. pozorišta igraju svako VĆ-

proci

/

S. „ei it: • | |- LA eo o e { { * isti, Oni sami sebe opisuju. , : , W“f. * ı M" ni dz ta sadržina istyvo-dolkia df i e Ne može Se poreći da nase ya eiaya VO -_

maju ono što im je potrebno; a njima Je potrebna izvesna količina matćrijala.!) y Moglo bi se shvatiti da otkrivanje ovoga stanja stvari (neizbežna zaVisnosi stvaralaca umeinošti, o aparata) znači i osudu. No to se vrlo stidljivo IEA P: Ali ustvari de ograničenice slobodnog pronilaŽenja pojedinca jedan nopredam proces. Pojedinac bivA sve Više i više uključen u piomenljiva Ua nja w svetu. On ne može više samo dn 56 RV On je obavećan i stavljen le u položaj da TČ ZOO opšte probleme, Greška je samo u Lome što apaTa ni danas još nisu Opšla svojina, Što stetstva Lala tzvodnje me pripzndaju proizvođaču, i da prema me rad dobija robni karakter i SiOFa podleže 0pštim zakonimn o Tobj.! Umetnost je roba +— hez srelstava za proizvodnju (aparata) ona Se ne može izraditi! Jedna opeta može se stvori samo 300 operu. (Ne može se nipošlo izmisliti nela opera kao jedna Beklinova morska neman i taj fenomen zalim, nakop zauzimanja vlasti, izložiti u akvarijumu; još smešnijle bi bilo: da se hoće proturiti u naš stari, dobyi Zoološki vri!) Čak kada bi se Opera Wao takva (njema funkcija) stavila ma diskusiju, moralo bi da se stvori opera.

PERA koju mi imamo je jedna kulinarna Opera. Omnma jea dugo, brč. no što je postala roba, bila sretstvo Za MAIVA~

nje. Ona slu~ uživanju i onde gde zabteva ili posreduje obrazovanje, jer ona zahteva ili posreduje baš lazvoj ukusa. Ona se svakom predmelu približava u Uživajunćem Stavu, Ona »doživljava« i ona služi kao »doživljaj«.

Zašto je »Mahagoni« jedna opera? Njena Oosnovna zamisao je operska naime kulinama, Da li »Mahagoni« dodiruje predmet u uživajućem stavu? Jesle, ona ga dđođiruje. Da li je »Mahagoni« jedan doživliaj? Jeste, lo je doživljaj, Jer »Mabagonl« je jedn» šala.

Opera »Mahagoni« Svesno odgovnra nera zummnmom umetničke Vrste opere, To nerazumno u operi sastoji se u lome da še u njoi upotrebljavnaju racionalni elementi, da. se teži za plastikom i ča realnošću. ali se Sve lo islovremeno muzikom isključuje. Jedam umijrući čove je vealan, Alko takav istovremeno i peva, posliže se sfera nerhzumuosti. (Rada bi siušalact gledajući sa pevao, to ne bi bio slučaj) Što nejasnija irealniia postaje Tealnost hroz muziku -— tu, razume 5Č, nastaje nešto trcće, vrlo Wompleksno, po sebi poipnno renlno iz čega mogu da proizlaze potptno realna dejstva. ali što biva od švog predmeta, od primeniene vealnosti vrio udaljeno — tim veće postaje "ivanje čitavog prizora: stepen uživanja zavisi direhino od stepena irealnosti.

Sa poilimom opere — u 10 ne bi trebalo sumnjati — lao da je #4 »Mahagoni« sve Ostalo već rečeno. Dakle nešto što je nevazumno, nerealno i neozbilino, ako je postovlieno ma pravo mesto, ono se samo potire u dapiom značenji.) Nerazumno, koje se ovde pojavliuje, takvo je samo u odnosu na mesto na kojemu se pojavljuje.

Takav stav je naprosto stav uživanja.

Što se tiče sadržine ove opere — njen sadr žaj je to uživanje. Naime, šala ne samo

1) Producenti su potpuno zavisni Od aparata i ekonomski i društvemo, om monopolizira dejstvo, a sve više ovi produlti pisaca, Rompozitora i kritičara poprimaju karakter si'ovine: golov

i kao predmet. ZR pi trebalo

redmet za istragu, pošto jie straga Ireda Ba Bada predmet za zabavu. Ovde se pojavWe e svojem Ssadašnjem istorijskom Obliku; kao

roba.5) |

kao oblik, Hežo

oš jednu

sada pijemo'j Sada i kući boć

Onda nečemo KUCI \ onda pijemo „O5 jednu

A se odmorili. o | :

a se, naprimer, S ato. ždere da od toga umire, Om to

vlada Slad. Mada nismo, ni nagovestili da ostali gladuju dok OVI Olea at dejstvo bilo izazivačko, Jer ako i ok} a ši od ždrania, koji ima da ždere, OE NSO Sadi Tog toa Ho oni "Ono loko isgs, aĆt iv vovogtira,

OP aa odnosima danas opera deluje POM ONIS tno kao Sretsštvo 724 uživana\je. O rttiOx RA svoje pojedine slušaoce, (U tom provo Onog U ćamo ponovo uspostavlienu relanost. Sei EN možda nije mnoga ukusDa, možda Ta i .- io r rdđave savesti) i njena ambicija u lom Me bude — ona je Skroz kulinana.

»Mahagoni« uije ništa drugo nego jedna obera.,

izazivački, žderonja toliko na čini zbog toga Jet

PERU bi trebalo dovesti na tehnički stan-

O dard modcrnog Dpožoribta. Moderna Ppozori-

šte je epsko pozorište. Sledeća Šema poka-

zuje pomeranjeeležišta iz dramatskog pozorišta ka ečpskom pozotištu.»}

DRAMA?YTSKI OBLIK POZORIŠTA

akciji \ · VAC leđ90ča u jednu scensku aAkciJu troši njegovu aktivnost · omogućuje miu osećanja doživljaj _ gledalac biva u ešto unesen sugestija

osećanja sec konzerviraju gledalac Je unesen da doživljava” pretpostavijen je Čovek kao poznata nepromenljiv čovek

napetost o završetku

jedna scena za drugu

porast

zbivapje linearno

evolucionarna uslovljen 1ok čovek Kao {iksumni i

misao određuje postojanje osećanje

EPSRI OBLIK POZORIŠTA

čajući Pri edaGca posmatrzačen, ali budi niegovu aktivnost primorava gša HA odluke slika svela

·

#) Uzana granica ije sprečila da se nešto di-

rektno i poučno unese i da se sve porćđa iz, OE speklive pokreta, Oko, koje sve svodi na po! Ye{, je moral. Dale slikanje običaja. Ali subjektivno.

3) Roba je ovde i zomantika. Ona se pojavljuje samo kao sadržaj, ne kao oblik.

4) »jedan ugledam gospodin &8 preplanulim licem izvukao je :ežani ključeva i borio se prodoro protiv epskog »zorišta. Njegova žena nije ga napustila u času Dama je „stavila diva prsta u usta, slisla nadula obraze. Ona je

oči, izviždal!la Ključ od Kase«. (A. Polga:: O prvom prikazu Oobpčle Mabagoni u Lajpcigu) 5) Ova ) sti, već samo pomeranje al

tema mne pokazuje abpšolutne suprolnoenata. Stoga može u

Jjudskih

če, novinc izlaze nebrojeno. puta na dan; oni uzi-

produkt spravlja abarat.

njihovo okviru dnog prikaza saopštenja da Se pretpostavi ono osećajno sugeslivno ili ono (isto racionalno ubedđivanje.

l__________________________ ___ ______ _____________ ______________________-_-—- (— — —— —- | II —

| BR1r] jjd |r0r0y{- 020708 BVWSNi iy |In

ljiljana MKvyrstić kao Majka Tirabrost i Sima “Janićijević

kao pastor

„Majka hrabrosi“

Majka Kuraž spada u Brehtove istoriske komade napisa, ne pred izbijanja IL svetskog ra1a i za vreme njegovog trajanja. To delo je u manjoj meri hronika 'PFridesetogodišnjeg rata, Dpivog od velikih ideoloških ratova koji će hwrati f)vropom nekoliko vekova, a više je pokušaj daa se izzazi humana Muiitika iupog Dprihvatanja solucije rata od strane malih ljudi, onog na izgled nemiinovnog prilagođavanja koje je ustvavi bitni pueduslov tata, U Majki MKuraž Breht podvlači komercijalni karakter rata, kao i nesposobnost običnog čoveka da ma Šta nauči iz kafastrofe. U ohviru duboke ironične narodme balade pune slutnji, Breht je Ovo papavoučenile Učinio _ glavnim predmetom dela, u želji da ga brotegne i na sva slična istoriska zbivanja koja se | Njegov postupak je bpešl!i rode i Breht umesto da istra njegove, uzroke slike mehanizai rata u zamahu, beskonačni mi nestajanja. Majka KRuraž imala je dye premijere: jednu u Cirihu za vreme rata koja je znatno vazoćarala Brebta jer su glumci isuviše izazivali SsaOšć ćanje za udes majke Kuraž i LJČne dece. Za druso prikazivanje u TBeplhinu Breht je komad prepsdio i očistio od skoro šVih elemenata seldije Niobe, | lašavši se pred komadomni a agpađivanje daa teorija sasyim suprotnih hi njima o glumčevoj umelinosti KOja vdalaju kod nas. reditelj Ma TĐedđić je pri postavljanju OVOR de la na scenu Beogradskog (diamc skog pozorišta jasno uočio šta 86 može venligovati od Brehtovih abpstvaktnih pogleda na pozorište. Erehtov princip distance glumica prema liku, nje89v nspad ja cno fivnu osnovu komada, ksqo i na princip idemntifihm gledalaca ša lunacima veoma „je teško ošiVa

mogu ponoviti, ke pri„uje - iti | MDedđić je pošao od”oNnos

šlo je pyakiično igvodljivo a šlo

}

mnogi komenlatoni jedinom styarmonı Brehtovom 1ieatru: on nmnije iz pretstave sasvim prognao princip identifikacije, i emotivni doživljaj, već ih je po kretao u raznim pravcima — ta ko da je bilo momenata kad „je glumac ulazio u lik i Rhada se gledalac iđentilikovao sa mjim, ali je bili i trenutaka brehiovske distance i potpunog puomnjštavanja principa identifikacije. 'Pime je reditelj postizao efekt žive, „dinamične. demonstracije jedne socijalne ideje. U pojedinimi enama postojala jč naša identifikacija sa protagonjstima kao i izvesna napelost — jedna specifično dramska emočija ali to je uvek trajalo samo krat ko vreme: posle desetak minuta poveli smo 56 za movim gledištem i mada smo bpošle loga 0 stnjali bogatiji iskustvom nismo bili uključeni wu kontinujranu li niju idenftifikovanja i (dramske akcije. Ta tehnika prekiđamja kotpuno se poklapala sa sšuštinom hyonike i Brebtovim indika cijama o nioj i preistava je DOstala komentar određene ideje i koherentna celina dvame i KywMdcizma ma koji je potstican gledalac. U gledaocu se tako ra đao revolt, subjekttivan donekle, ali kontrolisan svežćm. B dvupe strane, Dedić je na početku svahe epizode naglašavao fo dvostruko brehtovsko udaljavanje (i pofvrđivao nioegove tćoije O četvrtom zidu) lime što le jako naglašavao mnatatiyni _ komentar — fopmalni dramasiupški pošt\pak Koji vuče svai koren i? kineskog- No pozorišta n kome lakođe jedan od učesnika pre svake Scene kratkim | poetERim kupletom opisuje sifmaciju JNeoJa dolazi da bi se malo Rkašnljie sam Huhkliučio u. zbivanie, Dećnije, u toku same epizođe, već pre ma vrsti efekta koji se žele» DO štići, jumist :6 na distancı li ma idanfifikaciji: Wu Prvo šlu čaju reditelj se služio raznojikim

uoštalom smatraju i promenom 1

telujikama: Od gluute preisltavlja, nja deo tipičnih filmski dramaturških rešenja montažom u kad ıu i paralelnom radnjom.

Beditelj je pokazao posebno a vumevanje va brehtovško šlivala nje pozorišta kao razonode: humo, duhovitost.j pesma adckvat mo su Wključivani u prelstavu, a epizodne scene varifale Su od ma le drame do lirskih pasaža.

Stilski prestava je kao i samo Brehfovo delo bila sinteza, svih mogućih prosedea. Osećao se vidan napor za stvaranje &liližovanog: ıealizma, sa, primesom obijektivističkog naiuralizma i sa Do" sebnim osećanjem za mMrojiciranje salie i Rkomike, sadržane u siiuaciji, na unutrašnji nekomični svet junaka. Reditelju se može zameriti što nije do kraja Komada sačuvao prevagu tih sairičnih i ironičnih elememata u komadu (Woji su između ostalog bili i jedno' od glavnih sredstava za stvaranje brehtovških distanci) i šio je umesto toge Sa kraj drame reovladao ionvemcionalni ealizam.,

Potrebno je istaći način ma Rkoji je reditelj uključivao paešmu i muziku u prelstavu. Dedić njie formelnim šsredsivima izdvajao takve pašaže iz dramskog zbivanja, Jer bi time ovi do bili vrednošt među-ećlekta (Što bi bilo u suprotnošti sa Brehtovim teoyvijama), nego Je uvideo na oni sami po sebi pretštavljaju promenu raspoloženja i dram ske akcije, čime še postižu vakuumi u toku drame, phodni u „hladnoj dramaturgiji“. Muyika i pesma oštale su tako i dalje važne Za fTomalnu struktuu drame.

Protivno Brehtovim intencijama poštajala je jedinstvena ztmosfera u komadu iako je režija upotrebljavala, u tazličitim sce nama, raznolika sretstva za njeno formiranje, Možda je to dola zilo od sugestivnog demonsliiranja osnovne ideje,

Dekor Milenka šerbana pretežno u ecrnipm draperijama, se naglašenim „dimenzajama višine i dubine, nagoveštavao je samo skelct mesta zbivanja na kome se ubedljivo ocrtavala scenske zamisao, Na onom Tonu ćpizode su dobijale neku čudnu širinu i 6pski zamah.

Ljiljana Krstić kao Majka Ku.”

naž realizovala je jednu od naj zanimljivijih uloga za nekoliko poslednjih godina. Ona ie vcšto izbegla đa še izvesna dispropol= cija njene fizačke pojave (robusinost je bitna karakteristisa lika) i glomaznog Ioka događaja ne plreivoti u SurOvo muvljenje

* Dve premijere drama Bert Brehta

u kome nebi „došla. do. izuažaja” autorova idcja da od te žene Uuali živi rat, U njenom iuamaju, Ma:ika Kuaž, oseća 6 pouzdano i lagodno ww ratnom) haosu i Sva se njena igra svodi na to da se prilagodi ratu sna gom svoje inteligencije: tačno je shvatila da rat ne prodirc u jenu emotivnu sferu tako drastično kao u domen mjene malteri ljalne egaistencije (jer na iaj nain Breht želi da demonstrira jedmu «ocilalnu ideju), I'iziČkiu indispoaiciju Lj. Krstić se savlaslala, na taj način što se ni u jedmom frenutku nije iđentiiikovala. sa, likom, Ostajući po strani ona je mogla po volji da, dimaenzionira koju bilo crru ne poklanjajući pažnju čitavom Kkombplek Bu dmrugih osobina. Sasvim tačno je naglašavala da se životne situacije Majke Kuraž razrešavaju samo mentalnom akcijom. a nika ko osećanjima. Naročito 'Je imponovala mjena orgamska pbovezanost sa kantinerskim kolima koja su postala gotovo mjen Tičič-

ki deo, s&koro kao grba n& telu gBrbavca.

Olga Slanisavljević kao Kakin na jedinstven način je izrazila kako iznutra sazreva drama delektne devoike koja se malazi u neprestanom kon{iliktu sa sbpoljnim svetom. Konture . nejašnij Dpretstava ocrtavale su se sve pot punije na njenom nemom licu i mi smo Svakog trenutka sve više verovali njenim spolinini reakcijama. Uprkos Brehtovin nastojanjima ona je izgradila jed nu kontinuiPamu dramu i coloni komađu fako dodala akcent mekog: potresnog pritiska.

Olivera Marković je pri tealizo valju lika četne prostitutke Ivele najviše od svih glumaca pošto vala Brehitov metod. U trećoj sli ci ona, je prvo briljantnom dram skom imte»pretacijom balade o bratimljenju zagrejala naše &TCe za udes Tvete, ali je odmah zatim ohladile naše emocije kada Je podvukla proTesionalne i koi OG crte te ličnosti, U sce li sa pukovnikom ona je precizno naglasila grarozljivost, ose ano i ironiju prema sebi i dyugima i još wbeđljivje demobmstrilara svo. je iačno shvatanje Brehtovih naSORTI M, Paskaljević ostvarjo j ko najubedljiviji muški ae ri. 1skreno pošten i vedro prosloSšrđačan, naivan i nevin bio je Njegov švajcarko, Paskaljević je Dromašao pravu meru «svako svom pokretu i izgradio je lik kome se ne bi mogla ni dodali ni ođuzeti nijedna crta. |

Vladimir Stamenković

„Kavkaski kruc kredom“ a

Konačno je i u Zagrebu izvedemo jedno veliko djelo mnajv Ćeg modernog dramatičara i uacenskog ievolucionera, Bert Đrehta, Neshvatljivo je da smo na lakvu jedmu izvedbu u Hrvate skom narodnom kapalištu mora– li čekati sve ove' godine pogljje Oslobođenja, iako je Breht još od Prvoga svietsakog rata pa sve do nedavne Ssmuti napisao ve}jik

broj značajnih scenskih djela. Ali. je fo samo logičan tvezultat i madijbolia: karakteristika, cjelo-

kupne repertoarme polilike zagrebačkog: kazališla za bprotcklih 11 godina, ~ +

Brehlov „Kavkaski krug Rhre= dom" nastao je 1949 g. kao logičan iaraz autorove naiprisnije ' povežanoštij s novim widaoima, vremena, i umćejnosti, poslije nobjedonošne borbe protiv fašizma. Kako je njegova „Majka MHrabrost* u pređvečevje strašne hitlerovške vojne Misterije, upozovavala navode i ljude na sve „strahote i težimu alnmog begsumi-

lja, tako je poslije vat: Shi Krug fedora" ba de i ljude — iako ij ala ı izrabljivanj: Dutove mirna Živo u šlobodi,

Ve značajke i sva kom i 090 aj 'Brehtove royolnoibi S ohabyapraii ao aravo SV6)buh: na magistrala) O izražaja u tome ievanoed? aa dramskoni djelu — neobičo Ni po koncepejji i po kompo. ZOVI tedoviii pošjetioći i lju-c bitelji. kazališta, navikli na sla. . aca OV MAP) dramatupgiju naći se „nedoumici ili ipifiala OVAN) novim Brehtovimy PER šfam POštupkom, koji gotovo sv late i oprobane kav: i 4 ŠROB OJI AHA o a ičnosti šcen-

i Ja sa Zivotom, o a reoa štabanju glumica s OCEOR, a aeĆe naglavce, ·Uobičajeno Tagvijao dramske Yadnje, Moju SakodaJ ı i „ješavaju · direkini EE floveđeni psihološki suž

ı bretvara se Wu ižlomljenu

& „Kavkapozivao naloOŠ 3 motivom 8 — na nove ta i izgracdnje

e

duramaltoku: ilustracija.

Ola se na epski mačin tumači ! komenti da bj do Bvijesti gičdalara' doš što polpuuije ı SsVO= me Hhišlori i liudgžhkom totahitcetu. mRanije niinmienialtnna SUOMJe je publike s igrom gluWVe One pašivno u“/buđene

:je, t'eba da prerastu u va-

Zuyano „otuđiva nije, i Ti kako bi kritičk

'asuđivauje gledalaca, u je“ od scenskog zbivahološkog života likova,

iz takve objektivne i stance moglo šire sagledati i dublje spoznati životi Da Sceml, da bi se jače voljelo što je dobro i lijepo, a, više m!= zilo što je zlo i odvratno na sceni' života,

I zato scemska umjetnost >»za Brehta nije iluzžionistička nego instruktivna, ona nema &iše funkciju magičku iako i dalie zadržava svojevrsnu magiju istinskog umijeiničkog štvaranja. Ali prema” HBHrebtovoj iincepćiji ona, ie smije da, opija emotivnom JNontemplacijom i da razoruZava, gledaoca u pasivno atapanju sa giumori, nego ireba. da ga odvaja od scenskih. zbjv&nja i oslobađa. sviji predrasuda i rOjDBkih navika, kako bi ga u neusiljenoj zabavi scemske igye i racionalne kombinacije lzdigla do pune shage Myitičkog vrasudđivanja i aktivna opredjeljenja. "DD Je smisao Brehtova „efekta otudenja', a 1o je suština i njegove „leovije distance“ i glumca. i gle'daoca prema predmethui i proble. mu scenškog oblikovanja života.

„A io je i sadižajna, struktura i dramaturška, konstvukcija ,Kav kaskog kruga Wređom", Već sah

počelak s predigrom o aspra\Vi

dva kolhozma sela na „Kavkazu, kome će pripasti još neplodna dolina. opustošena hitlerovskom 1uvazılom, uvodi mas ww osnovi problem života: hako uređiti Život, kako kouistiti sve stvari — da bi bilo bolje, da bi svima, bilo bo lje?! Da bi pomogli pravilnom IJešavanju i drugarskom «pora2umu, prikazuju navodni pjevači i putujući glumci ma Nkolhoznoj Svećanosti stari komad, koji „ima neke veze & pitanjem“. jer „šta“ Ta. i nova mudrost mijješaju 8606 odlično", Stara kineska priča kiugu Mredom, koji sucu pomaže ida, otkrije pravu majku napušieDom: dietetu, ističe u novoj i produbljenoj Brehtovoj Vaijani Svu čČudesnu snagu svoje žiVotne istine, Gotovo svi bjtni Đroblemi života kao da šu obuhvaćeni +im čaročnim Brehliovint kugom saznanja. Panoramško nizaniie naoko nepovezanih pnizola, bunih životnih sadvžaja, spaja 86 u gušiOo fkiVo sudbine čovjeka dijalektičkim mjjenama wvremen, „Slyar pripada onome koji Je UČini boljom” — ta osnovna Tilo= zofska misao dijela, povezuje naoko sasvim mnepovezanu pyedigu „0 kolhomom životu sa pet činova. kironike iz historije Gruzije, sa sudbinom mlade služevke Gyruše. Moim je nosvojftla napušteno le mićko dijete, sa, živoinini putem Seoškog šaljivdžije i bundžiie AZflaka. hoi u gužvi rata i previ8ta postaje navodnim: sucem, da Di kažnjavao bogate imabljivače i dijelio pravdu sinoftimji. 00 u široku epšku panoramu lijPtOTile, taj bogati šaremi mozaik Života, sa preko 90 uloga, poštaVYio. ic na pozornicu Velikog kazališta Bojan Stupica i kao režiŠer i kao scenograf, Bio je lo Jedan od velikih dana naše soćmške umielnosti, već zbog svili 0vih velikih zahtjeva koje Erehim lat ad610 Dbošilavlja svakom haždCIAM A Sinpica je uspio da 0StVari i veliku predstavu, hogsin scenskim životom i jznćnađiji. cim detaljima, punu ·đinamj! ! unutrašnjeg itma, tako (a s" 4Vaš puta i njegovih obligairk' dO 4 i po sata s napetom n”, 1J0m prosiedilo u. kazalištu, ?*PF stava možda nije doslieđnjje Pr"· Pa na švim ostavkama "eh 198 teOrije „dluđenja“, osoah:{" laČinu igre nekih glumaca, al

nego Kutitičkuy

vreme, .