Književne novine

KO M OBBa gu bijo

„KRITIKE“ S DUBROVAČKIH IFTNJIH IGARA

:iSmatirapa „da. bd, Ve Ovo yo nicetijevo „Tučije od Kamcr-

U broju od 28 jula t. g. „nji ževne novine“ su donele članak

Marka Foteza pod naslovom .·

„Dubrovnik ovog leta“. Sve bi bilo dobro i razumljivo kad'bi Cianak bio samo izveštaj pisca o značajnim kulturnim đogađajima i priredbama ovogodđišnjeg Dubrovačkog festivala, jer Fotez je već jedanaestu godinu jedan od retkih gostiju koji je svake godine prisutan u skoTo svim „dubovačkim {estivalskim priredbama. Ali Fotezov izveštaj je ujedno i kritika kad u zaključku govori o OvoOaodišnjim pretstavama ljubljan ske Opste na tom festivalu, čemu se moramo malo čuditi, naročito kad znamo da je na Ljetnim igrama baš Fotez svake godine jeđan od glavnih umetničkih aktera festivala, navočito kao ređitelj „Hamleta“

na Lovrijencu. Svakaiko je stvar"

ličnog ukusa kad autor članka kao neposredni umetnički sutak mičar među autorima festivalskog programa, javno ocenjuje druge takmičare koji, koliko je nama poznato, ovo oružje ne upotrebljavaju» već ga ostavljaju nepristrasnoj profesionalnoj ikritici.

Fotez je, pored ostalog, i član umetničkog saveta Dubrovačkog festivala, pa prema tome među prvima odgovoran za prihvaćeni repertoar Ljetnih igara. Kako to da već prilikom prihvatanja repertoara ne buđe toliko mudar i ne pokuša da spreči tako sudbonosne repertoarske greške ljubljanske Opere? Da li je te greške stvarno napra%vila sama ljubljanska Opera i to ćak i protiv volje umetničkog saveta festivala i Foteza? ıstina je drukćčija.

Kad je ujesen 1959 Slovensko narodno gledališče (SNG) od vođstva Dubrovačkih ljetnih igara dobilo poziv da za 1960 godinu sav operski repertoar na fesitvalu preuzme samo ]Jjubljan ska Opera, tu ponudu smo (već po treći put od 1955 godine) rado prihvatili i predložil: da, naročito za Dubrovnik, spremimo i izvedemo Rosinijevu „Italijanku u Alžiru“ i Purcelovu operu „Didona i Enej“ i to oba dela ne koncertski, kao što to

u Dubrovniku rade izvesni drugi operski ansambli, već naro=

čito spmemiljeto za dužurovačike prirodne scene. A kad je ljubijenska Opera ova dva dela stvarno spremila baš za Du· brovnik, SNG je čak iz svojih sređstava dalo ništa manje nego 5 miliona dinara za kostime i opremu za ova dva izvođenja, Što ponovo dokazuje Koliko vođstvo SNG pridaje važnosti ovom problemu wdgovornosti. A umetnički uspeh ove dve pret stave velikođušno priznaje i Marko Fotez, jer su ga pre njega priznale ne samo sve jugoslovenske novime, nego žak i mnoge kritike u inostranstvu, kao: recimo, najveći engleski list „Tajms“.

Vođstvo Ljetnih igara je, daikle „prihvatilo repertoarsku ponuđu SNG ali je dodalo da bi taj repertoar trebalo proširiti. Samo vođstvo je predlagalo da ljubljanska Opera prikaže još dva. dela, i to baš „Rusalku“ za čije je izvođenje upravo podesan park Građac, i „Luciju“ ikkao popularnije opersko delo na festivalskom repertoaru.

Ukratko: nikako ne nameravam umanjiti odgovornost vođstva SNG ikoje je posle dugih pismenih i usmenih rasprava naposletku ugodilo želji vođstva Ljetnih igara i svom prvobitnom repertoaru dodalo i te dve od PFoteza inkriminisane pretstave, ali vođstvu Ljetnih igara smo jasno kazali da naša Opera te dve stare pretstave ne može iz svoga budžeta nanovo spremiti. Pored toga smo tražili Siri razmak za probe i pretstave u Dubrovniku, ako treba da za ciglih 14 dana, koliko se u Dubrovniku bavio ansambl Opere, buđu četiri različita :zvođenja s probama i 8 pretstava. Iz finansijskih „uzroka nam je vođstvo Ljetnih igara pak za svako od tih naših izvođenja odobrilo samo jednu tehničku, aranžersku i generalnu probu i pretstavu, tako da su se pretstave ređale od 11 jula, kad je bila prva pretstava „Rusalke“, do 21 jula kad je bila poslednja pretstava „Italijanke“. Makav bi, s toliko proba na sasvim no vom otvorenom prostoru, bio, recimo, „Hamlet“, koji »ovrh toga nije opera kod koje se na polje ponekad pojavljuju nesavladljivi akustički problemi?

navnopravno tretiranje operskih ansamibla u pogledu broja po·trebnih proba u Dubrovniku, odgovornosti trebalo tražiti ne-

· gde drugđe, a ne kod vodđstva operskih pozorišta koja gostuju. I za rešavanje ovog večitog problema operskih. ansambla ko ji gostuju u Dubrovniku svoj bitni udeo mogao bi doprineti baš član umetničkog saveta, rcditelj Mariko Fotez.

Ali, da se vratimo i Fotezovoj oceni izvovđenja jubljanske „Lucije“, ne smatrajući potrebnim mprotivrečiti i njegovoj oceni izvođenja: „Rusalke“ koje su, naročito s rediteljske i scen ske strane, da o drugom i ne govorimo, mnogi listovi ocenili dosta drukčije.

„Lucija“ je po Fotezu provincijska, ali, i kad bi to bilo tačno»: da li je autor u pravu da od svih poznatih pretstava. jugoslovenskih operskih pozorišta ovaj epitet pokloni baš i jedino ljubljanskoj, Operi? U svome članku Fotez, naravno, nije ovu ocenu izrekao lično, već se oprezno &akrio iza mišljenja „stranaca“ koji su, pre ma njegovom, ovaj ukrasni pr:dev dali ljubljanskoj „Luciji“. Ali, što nam Fotez ne bi naveo koliko je bilo tih stranaca ı koji su stranci to bili koji su ovako ocenli baš i jedino ijubljansku Operu? Fotez de, verovatno, pribeći samo već pomenutom londonskom „Tajmsu“, Ali ga onda pitamo, koliko au i koje bolje kritike dosad u „Tajmsu“ dobili drugi iu goslovenski operski anambli ko ji su poslednjih godina gostovali u Dubrovniku ili pak po Evropi? Zašto je, dakle, PFotez morao da tu reč ponovi u svojoj oceni ljubljanskog gosto., vanja, Pogledajmo pobliže šta kaže „Tajms“ u celosti o sve četiri pretstave ljubljanske Opere. Na kraju svog dosta opširnog izveštaja iz Dubrovnika londonski kritičar „Tajmsa“ kaže, naime sleđeće:

„Na Dubrovačkom festivalu ređaju se tri glavna od sedam jugoslovenskih operskih ansambla, tj. iz Beograda» Zagreba i Ljubljane. Ove godine je na redu bila Ljubljana s repertoarom Dvoržakove „Rusalke“, Do

-

mura”“, Rosinijeve „Italijanke u

. Alžiru” i Purcelovog dela „Didona i Enej“ — izbor koji je bio lokalno (podvukao potpisani) kritikovan jer ne pokazuje ansambl s njegove najbolje su:a ne: u savremenim delima. Dobar i dobro uvežban provincij-

ski ansambl, kao što je ovaj,.

nije mogao dati više nego dobru provincijsku. pretstavu „Lucije“, dok je poslednjih godina na Holandskom fest:valu postigao međunarodni ugled s Prokofjevom operom „Zaljubljen u tri narandže“.

Dakle, sve ove, ne baš nelaskave, reči iz „Tajmsa“ — izuzev nepravilno podvučenog pro vincijalizma — Marko Fotez ie „prenebregnuo“. Ali je takode „prenebregnuo“ i to šta, između ostalog, isti kritičar kaže u jstom izveštaju o izvođenju „Ham. leta“ na Lovrijencu:

„Svakako zanimljiva posledica svega toga bila je u tome Što su tri tako jako lična stila glume vrlo razorno delovala na režiju u celosti, kao kad bi kompoziciju istovremeno izvodili na tri različita tonska načina“.

Kađ je, verovatno, vrlo kompe tentni engleski kritičar u „Tajm su“ izneo ovakvu konstataciju o đubrovačkoj pretstavi „Hamleta“ (koja je pre premijere posle osam godina stalnog pr.kazivanja imala tri nedelje proba!), to, verovatno, nije baš laskava pohvala reditelju. Ova ocena, verovatno, nije laskavija od ocene pretstava ljubljanske Opere. A čitaocima, će sada biti sigurno jasno zašto je M. Fotez u svome navođenju mišljenja „stranaca“ o dubrovačkim pretstavama sve navedeno ispustio: Kkritičar M. Fotez, svakako, neće da kritikuje reditelja i člana umetničkog saveta dr. Marka Foteza! A ukoliko se prihvatio Kkritikovanja izvođenja ljubljanske Opere, onda se tu već postavlja pitanje morala koje smo postavili u početku. Morala koji se ogleda u upotrebi nejednakog oružja u takmičenju između autora festivalskog programa; bar u svetlu Fotezove kritike.

Smiljan SAMEC upravnik Slovenskog narodnog gledališča

IR —_—1U— | TI

Društvo za jezik i književnosti

Društvo za srpskohrvatski jezik i književnost MR, Srbije spada danans u retka stručna i nau, čČčna društva koja imaju dugu i nesumnjivo „plodnu ”~ prošlost. Osnovano 1910. godine, na inicijativu pokojnog: profesora Pavla Popovića, ono je bilo vezano za katedru jugoslovenske književnosti i srpskohrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Beogradu i ograničeno na uzan krug saradnika i eminentnih predstavnjka nauke o jeziku i istorije književnosti.

Obnovljeno 3. maja 1935. godine — treba naglasiti da su prvi

osnivači, profesori Aleksanđar Belić i Uroš Džonić, bili i njegovi obnovitelji — Društvo se

pod novim uslovima, prihvatilo i novih zadataka. Pre svega, izišlo je iz specijalističkih i istoriografskih problema, nauke koji zanimaju mali krug ljudi i okupilo je oko sebe ne samo nastavnike maternjeg jezika, i književnosti nego i sve one koji se iz raznovrsnih pobuda interesuju ovom naučnom granom. Društvo danas broji oko tri hiljade članova, a organizovano je na principu odbora i podružnica kojih ima u svim većim mestima na teritoriji NR Srbije. Aktivnost podružnica je mnogovrsna. Počev od običnih sastanaka na kojima se raspravijaju pitania iz oblasti maternjeg jezika i književnosfi preko predavanja i kurseva za usavršavanje nastave i nastavnika, pa do pribiranja građe o lokalnim govornim osobinama i O školskim piscima, Društvo je mnogo učinilo u pogledu povezivanja škole sa kulturnim i političkim životom sredine. 8 obzirom da njegova delatnost Đada u vreme opštih napora naše iavnosti da se izvrši reforma šKkolskog sistema Društvo je posebnu pažnju obratilo na mesto i ulogu nastave maternjeg jezika i književnosti u #žjđryreformisanoj školi. ,

· Sve svoje težnje Društvo je uPIRVROTO moglo da ostvaruje

preko svoga organnm — časopisa »Hnjiževnost i jiezik«. U sedmogodišnjem svom ~ izlaženiu

(pokrenut 1954. godine) časopis je na osnovu priznanja prosvefnih foruma bio dragoceno nastavno sredstvo, a MRedakcioni odbor se u uređivanju njegovom rukovodio okolnošću što danas još uvek, pogotovu za istoriju književnosti, nema solidnog udžbenika koji bi bio dobra orijentacija i manje ili više pravilno uputstvo mladim naraštajima u suptilnu književnu materiju i što po našem mišljenju svaki udžbenik, ma koliko bio. dobar, može da, postane smetnja prodiranju savremene, tekuće književnosti u nastavu. Zbog toga se smatralo đa će časopis ovakve vrste unoseći svežinu u metodsku problematiku predmeta i osvetljavajući pisce-i dela sa savremenijeg gledanja na književnu umetnost, onemogućiti šablon i ustaljenost u - tuma čenju gradiva. Svakako je to i privuklo veliki broj saradnika iz svih naših republika, a svojim: tiražom od dve hiljađe i pet stotina primeraka časopis se Dproširio na Hrvatsku, Bosnu i Her'cegovinu, Crnu Goru i Makedoniju. Kao osobiti značaj ovoga časopisa treba podvući to da je

on skoro jedini u zemlji nasto-.

jao da izmiri onu »večitu netrpeljivoste«e između zvanične školske književnosti i onih savremenih i dnevnih kriterijuma o njoj. Osetili smo da nam uıčenici dvojako misle o književnim pitanjima: zvanično i pod uticajem nastavnika kad odgovaraju na časovima, a intimno i odvojeno od razreda, pod uticajem časopisa i dnevnih listova, prisvajaju ona mišljenja koja nisu u skla-

vih romana,

đu sa programsko-školskim itumačenjima. Možda. zbog toga se i primećuje izvesno »ragilaženje« između nastavnika, i učenika, jer se nastavnik kreće uvek u okvirima programa, a učenik traži više širine i slobođe u mišljenju i izražavanju. U tom smislu u časopisu su pokrenute dve ankete. Prva: Kako mogu živi pisci uticati na nastavu književnosti u srednjim školama, i druga: Kako treba da izgleda mastava maternjeg jezika i književnosti u reformisanoj školi. Nema sumnje da bi obe ankete pomogle da se raspletu zamršene mreže nastavne materije, ali na žalost odziva nije bilo. Međutim, pri ovako složenim pitanjima ne možemo· nastavnika ostaviti samog, jer danas, s jedne strane, buja naša savremena, literatura, Kkreće se različitim tokovima, i strujama i vrše se teorisko-umetnička razlaganja među piscima i kritičarima, a s druge strane nastava, se zadržava na onoj manje ili više ustaljenoj i prevreloj književnosti čija je vređnost utvrđena i smeštena u kulturnu tekovinu. Sve što je novo, bez obzira na umetnički nivo, Drivlači i osvaja učenika, a nastavnik, pošto se uživeo u stare vrednosti, nema dovoljno sluha za novine u stilu i izrazu, pa se zbog toga češće đešavaju sukobi i nesporažumi. Da bi se našla moguća mera u svemu tome i da škola ne bi odvajala učenike od savremene literature — jer ta literatura upravo pripada mladoj generaciji — a da se, opet, pođ viđom savremenosti i modernizma u nastavu ne uvlače nakaradni i deformisani ukusi, mislimo da je neophodna saradnja sa piscima, pogotovu sa Onim živim književnicima, čija su dela obavezna Školska lektira, jer oni ne mogu da budu ravnodušni prema tome kako se u školi vrši analiza njihodrama, pesama.

Mada nije bilo odziva na an-

. kete, Redakcija časopisa trudila,

se sama da u raznim vidovima daje odgovore i, sugestije, jer je nastojala 'đa DEBOTEUO sa, član-

cima i prilozima o ranijim književnim periodima, i piscima, prati svaku značajniju pojavu u savremenoj književnosti, te je tako, negujući nauku o jeziku i o književnosti, razvijala i književnu kritiku i esejistiku, a znatan je i broj priloga iz teorije književnosti i metodđskih postupaka u analizi Književnih sastava. Reklo bi se da ovom i ovakvom časopisu idu sve okolnosti na ruku da bude dugog veka, jer ima relativno veliki tiraž i stalnu čitalačku publiku, ali, na žalost, Društvo ne nailazi na razumevanje kad je u pitanju materijalna potpora za publikaciju ove vrste»; Raskorak između izdataka za štamparske usluge i prodajne cene časopisa, ogroman je i ne može se pokriti oskudnom dotacijom, a uz to Društvo nije u mogućnosti da plaća ni jednog stalnog službenika koji bi obavljao neophodnu administraciju oko pretplate. Obraćali smo se Zavodu za izdavanje udžbenika NRS čija bi dužnost. bila, da u prvom planu prihvata ovakva, nastavna sredstva i da, u svo joj režiji izdaje ovaj časopis, ali razumevanja nije bilo. Ponavljam, Društvo nema nikakvog aparata za ubiranje pretplate, za opomene i naplate, pa je i to prepušteno dobroj volji pretplatnika da uvek sa zakašnjenjem šalju svoja dugovanja.

Smatramo da će u slučaju gašenja ovog časopisa nastava maternjeg jezika i književnosti biti osiromašena, da će nastavnici i učenici biti prepušteni šturim udžbenicima Kojisuispod nivoa lepog stila i solidne kompozicije i koji su opterećeni tvrdim shvatanjima i nepouzdanim sudovima, o književnoj. umetnosti i da će to najzad biti veliki gubitak i za savremenu školu i za kulturnu javnost.

•« Vasilije TOČANAC

ČPTANJE

POEZIJE

UZ PRItATN.JU DŽEZA

HARI LIPTON ČITA POEZIJU UZ PRATNJU DŽEZA

Poznati književni i idejni pokret „bitnika“ u Americi je prvi uveo čitanje poezije svojih pripadnika uz zvuke bubnjeva ili pratnju malog džez orkestra sastavljenog od samih bitnika. Sađa je ova moda zahvatila i pesnike koji nemaju veze sa bitnicima. U Harlemu, crnačkom kvartu Njujorka, postoje čitave sekcije pesnika, i crnih i belih, koji na intimnim sastancima. čitaju svoje stihove uz prašiju džeza. Miogi se ozbijlni književni kritičari slažu da moderna poezija čitana uz tihi džez ritam dobija mnogo više u prodornmosti i obuzima slušaoce, jer je džez postao 'Werazdvojni pratilac čeveka našag doba.

NAGRADĐE SAVE, ZA KULTURU MAKEDONIJE;

Ovogodišnje nagrađe »11 oktobar« dobili su od saveta za, kulturu Makedonije, naučnik dr. Djordjije PFilipovski, književnik Aco Šopov, slikar Petar Mazov, glumica Todorka Kondovska-Zafirovska i karikaturista Vasilije Popović-—-oCioo.

JOSIP VIDMAR' DOBIO

POVELJU ZA ŽIVOTNO DELO

Savez književnika Jugoslavije i Udruženje izdavačkih preduzeća 1 organizacija PNRJ dodelili su ove godine Povelju za Žživotno delo našem istaknutom kulturnom i političkom „radniku, književniku dr. Josipu Vidmaru.

STUDIJA O DŽONU STEJNBEKU

Pod naslovom „Široki svet Džona Stejnbeka“ u Americi je izišla opširna biografska studija o ovom možda najčitanijem piscu u Americi i inostranstvu. Pisac ove kujige Piter Liska, počinje sa prvim

DŽON STEJNBET :

delom Džona Stejnbeka „Zaravan Tortila“, koje se nedavno pojavilo i kod nas, od te 195 godine, Liska prati spisatelisku evoluciju Stejnbekovu preko dela „Miševi i ljudi“, „Plodovi gneva“ i „Dugačke doline“ i zaključuje da je on bio američki pisac trđesetih godina sa „najkonciznijim stilom. Opterećen gorčinom, tako svojstvenom savremenoj književnoj ge neraciji u Americi Stejnbek je svo jim delima razarao konformistički san prosečnog Amerikanca o „steć noj dolini“ kuda čovek može da se povuče iz napetosti tehnokratske civilizacije. „Zaravan Tortila“, „Plodovi gneva“ i „Mesec je sišao“ su napisani baš na tu *emu i odlično ilustruju književnu ideologiju Džona Stejnbeka.

DODELJENE OGTOBARSIIE NAGRADE

Savet za U: NO · Beograđa, na svojoj sednici. 14. oktobra, dodelio je nagrade za, najbolja dostignuća, u oblasti umetnosti i nauke; »Oktobarske nagrade« dobili su, između o. stalih, naši poznati umetnici: Mihailo Lalić, književnik, za roman »Hajka«, Branko Miljković književnik, za zbirku pesama »Vatra i ništa«, Radmila Bakočević, član beogradske Opere, za ulogu Tatjane u operi »Evgenije Onjegin» Marija Crnobori, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, za ulogu Tfigenije u drami »Ifigenija na Tauridiq, Ljuba Tadić, Član drame Narodnog pozorišta, za ulogu Rogožina u drami »Idiot«, Krešimir Bara. nović, kompozitor, za kom?pozi ciju »Goran«, Risto Stijović, vajar, za samostalnu izložbu skulptura. | JUGOSLOVENSKI KNJIŽEVNICI U EVROPSKOJ ZAJEDNICI PISACA

Ovih. dana. izvestan broj jugoslovenskih književnika pristupio je MNBiwwropskoj zajednici pisaca. Pošto je učlanjivanje u ovu organizaciju pojeđinačno, pristupanje Zajednici izvršeno je lično. Od književnika, kojima su poslati pristupni kartoni, ulazak u Zajednicu prijavili su Ivo Andrić, Milan Bogdanović, Dušan Matić, Aleksandđar Vučo, Veliko Petrović, Velibor Gligorić, Dobriša Ce sarić, Vjekoslav Kaleb, dr. Bratko Kreft, Vladan Desnica, Tanasije Mladenović, Čedomir Minderović, Mihailo Lalić, Miodrag Panić-Surep, Stevan mMRaičković, Prance Bevk, Dušan Kostić, Boško Petrović, Mirko Božić, Bran ko Ćopić, Ranko Marinković, Desanka Maksimović, Drago Šega, Dragutin Tađijanović, Gustav Krklec, Erih Koš, Marijan Jurković, Slavko Janevski, Marijan Matković, Mira Alečković, Mlađen Oljača, Momčilo Milankov, Oskar Davičo, Mira Mihelič, Osvalđo Ramu, Ciril Zlobec, Ve- sna Parun, dr. Miloš Đurić i drugi.

KINJŽEVNE NOVINE

List za književnost, umetnost i društvena pitanja Redakcioni odbor:

Bora Cosić, Slavko Janevski,

dr Mihailo Marković. Slavko

Mihalić, Tanasije Mladenović,

Mlađen Oijača, Vladimir Pe- |

trić, Đuza Radović, Izet Sa-

rajlić, Vlađimir Stamenković, Dragoslav Stojanović-Sip

· : i

e

Direktor: TANASIJE MLADENOVIC

Urednici: MILOS L BANDIĆ PREDRAG PALAVESTRA

: ; š

,

_ Odgovorni urednik: CEDOMIR MINDEROVIĆ List Izdaje Novinsko-izdavačko preduzeće »Književne novine«. Beograd. Francuska ? Redđakcija: Francuska 1. tel ?1-000. tek. račun: 101-707-1-208 List izlazi svakog drugog pet ka Pojedini broj Din 30 GOodišnja pretplata Din 600, polugodišnja Din 300. za inostranstyp dvostruko Rukopisi se ne vraćaju. Tehničko-umetnička oprema: DRAGOMIR DIMITRIJEVIC

š Stampa •GLAS•, Beograd,

ž Vlajkovićeva 8.

Je0000eooononooo0000C060000600000%