Književne novine

Godina XV, Nova serija Broj 197 Beograd 1.7. VV 1968. Cena 30 din.

7

KNJ

MNWJIŽEV

NOS JT,

JJME T M OS T

IŽEVNE NOVI

DRUŠTVENA

PITANJA

TRIBINA

KO KOGA KREDITIRA:

IZDAVAČI PISCE ILI PISCI IZDAVAČE

ovod za ovaj člamak neka su od

najnovijih iskustava naših Dpi~

saca sa izdavačima. Iako odmosi izdavača i pisaca nisu u svemu precizirami pozitivnim zakonskim propisima, postojalo je i dugo se održavalo · nepisano pravilo po kome su izdavači davali piscima akontacije na ime autorskog honorara za dela za koja se sklapao ugovor, Neka izdavačka preduzeća čak su i štampala obrasce za ugovore u kojima je tačno bilo predviđeno kojim se redom ima isplaćivati autorski honorar: određeni „procenat odmah po obostranom potpisivanju ugovora, sledeći iznos (od 90% od ukupnog izmosa autorskog honorara) po predaji rukopisa i njegovom · „prihvatanju od Btrame izdavača, a ostatak (10%) Do izlasku kmiige iz štamie.

Iznos alkomntacija bio je različit, ali po svoj prilici najčešće nije prelazio sumu od 40% od ukupne sume aultorskog honorara. Bilo da su ove alkontirajuče svote predstavljale skromne iznose, bilo da su dostizale visinu od 40%, one su za pisca značile moralnu i materijalnu podršku, pa se autor ma ovaj načim osećao stimuliran, prisnmije i Čvršće vezan za izdavačku kuću, Akontfacije nisu bile u stanju da reše matenijalne probleme pisaca, ali su im zatbo pomagale da se rasterete izvesnog, neki put veoma zna"nog, dela troškova koji su vezani za materijalizaciju stvaralačkog procesa i koji pridavljuju pisca sve dok ne dođe do komačne isplate na osnovu pređatog i prihvaćenog rukopisa.

Sada se, međutim, ta situacija počinje iz osnova menjati. Ako se pisac obrafi izdavaču, njegov zahtev za akontacijom biće najčešće (ne kažemo u svim slučajevima ili kod svih izdavača) kratko i kategorički odbijen. Pošto su pisci ipak upomi bar u postavljanju svojih zahteva, ako me i u njihovom ostvarivamju, izdavači su bili prinuđeni da izmisle ili, odnekud. preuzmu formulaciju za takve slučajeve: preduzeće, navodno, nema pravo da bilo koga beskamatno Kreditira. Pošto se neki izdavači izgovaraju ovom formulom da bi prekinuli jednu ustaljenu praksu i pošto pisce ostavljaju u nedoumici da li je u pitanju izdavačka samovolja ili propis nadležnog finansijskog organa, piscima za sada ne ostaje ništa dmugo nego da sami analiziraju fu formulu da bi se videlo koliko ona odgovara stvarnom poslovnom odnosu ·'koji se uspostavlja između pisca i izdavača potpisivanjem

ugovora i preuzimanjem međusobnih

poslovnih obaveza.

Potrebno je, najpre, u Kkratkim pofezima podsetiti na to u kakvom se sve ekonomsko-pravnom obliku javlja kreditni odnos u koji mogu da stupe dva poslovna parinera. U finansijskom poslovamju pod Kkreditiranjem se podrazumeva kraftkoročnmo ili dugoročmo stavljanje na raspolaganje odđređemih finansijskih sredstava koja se namenski troše za jednu određenu svrhu. Kreditor može da kreditira isključivo debitora, može da kreditira, istovremeno (a za istu svrhu), sebe i debitora i, Iconačno, može da kreditira sam sebe. Pogledajmo sad u kakvom su kreditnom odnosu izdavač i pisac kao poslovni partneri.

Bez obzira na to da li je sam pisac ponudio svoj rukopis izdavaču ili mu je izdavač naručio raHkopis, odnos koji se između njih formira pre predaje

rukopisa i u toku koga izdavač isplaćuje piscu akomtaciju za maručeni ali neprimljeni rukopis nema bitne elememte na osnovu kojih bi se okvalifikovao kao beskamal"no #Mreditiranje pisca od strane izdavača. I to iz ri sledeća razloga: prvo, naručeni rukopis postaje vlasništvo izdavača, a ne pisca; drugo, akontacija se isplaćuje od sume globalno predviđene za isplabu autorskog honorara; i, treće, pisac ne vraća akontaciju izdavaču Kkao zajam ili kredđit (osim u slučaju ako dođe do spora i raskida ugovora na štetu pisca), jer je nije tako ni uzeo, već je i dalje zadržava kao deo na koji polaže puno pravo od .-trenmutka potpisivanja ugovora.

S obzirom na ova iri momenta ne može se govoniti o bilo kakvom, kamafmom ili beskamaftfnom, kreditiranju pisca od strane izdavača. Jedino „ako po obavljenom poslu ne dođe do predaje rukopisa ugovorenmom ~/„izdavaču, Dego nekome drugom, može se s pravom govoriti o beskamaftnom Kkreditiranju pisca od strane izdavača, ali i to samo u slučaju ako do raskida usovora dođe auftorovom a ne izdavačevom krivicom. Međutim, takve Sslučajeve, koji predstavljaju „izuzetak od pravila i koji sami sobom poništavaju pravilo, mi ovde nemamo u vidu. Ovde je reč samo o jednom od početka do kraja korektnom poslovnom odmosu između pisca i izdavača.

Ako pretpostavimo da se izdavač

javlja u ulozi naroučioca, stvar postaje

još jasnija i još manje podleže sumnji. Pošto mu je pisac potreban da realizuje svoj izdavački plam za koji je dobio od svog kreditora (bamke) pofrebna finansijska sredstva, izdavač je predvideo, isplanirao i zajmom ~ «kod banke (ili i iz drugih svojih izvora prihoda) iskalkulisao i u zajam kod bamke umeo i troškove pobrebne za isplatu autorskog honorara. Kad se izdavaču odobri zajam u kome je predviđema i stavka o autorskim honorarima, nastaje pitanje: kako da se nazove i ekonomski okvalifikuje iznos koji izdavač zadržava za sebe u slučaju da ne isplati autoru, akontaciju ili, u slučaju fe isplate, šta ekonomski predstavlja i znači ostatak od ukupne sume autorskog honorara koji ostaje kod izdavača najpre do predaje rukopisa (60%), a omda do izlaska Knjige iz štampe (10%)? Kakvu ulogu igra ta suma mu poslovnom odmosu između izdavača i pisca? Zamislimo za trenutak da je pisac u stalnom radnom odnosu i da umesto celokupnog iznosa plate dobija mesečno samo jedam njem deo koji je procemtualnmo ravam iznosu postotka koji dobija slobodam autor na ime alcontacije (recimo 40%). Kako bismo u ovom slučaju ekonomski kvalifikovali taj ostatak plate koji izdavač kao poslođavac zadržava za sebe? Nikako drukčije do kao iznuđemi kredit, prinudno kreditiranje. U suštini -— ista stvar se dešava i s auforovim homnmo= rarom koji čeka najpre predaju rukopisa a onda izlazak knjige'da bi bio naplaćen, Nastavak na 10. strani

Zoran GLUŠČEVIĆ

Estetika —

nauka ili

roblem odnosa filosofije i nauke,

koji se ovde nalazi '* središtu

pažnje, ima jedan poseban izgled u oblasti estetike koja se tradicionalno smatrala i, u mnogome, još uvek smatra filosofskom disciplinom. Po tom starom. pogledu, estetika se adekvatno može shvatiti jedino kao filosofija, izveđena iz jedne određene tačke gledišta, s problematikom koja principijelno prevazilazi svako posebno naučno tretiranje, pa zbog toga nikakav prekid s tradicijom nije ni potreban ni moguć. Ali je, isto tako, od davnina postojalo mišljenje o objektivnosti estetičkog

LIKOVNE PRILOGE U OVOM BROJU IZRADIO MARIT PREGELJ

filosofija?

predmeta, filosofski naivno shvaćenog, o njegovoj in intentione recta shvatljivoj zakonitosti, mada se tek u novovekovnom razvoju nauke i, naročito u prošlom stoleću, ovo mišljenje formuliše tako da neposredno treba pristupiti konstituisanju estetike kao po-

·sebne nauke, koja se izdvojila iz prvo-

bitnog jedinstva 5 filosofijom. Budući da se estetika, poput psihologije i logike, može i treba osamostaliti u odnosu na filosofiju i, takođe, u odnosu na druge nauke. Prema tome, dok se s jedne strane metodološki celo respektivno područje smatra načelno pristupačnim pozitivnoj naučnoj svesti i veruje da se najzad ofvara put estetici kao samosfalnoj posebnoj nauci sa sopstvenom metodom i predmetom istraživanja, s druge strane se misli da se estetika i danas može uspešno negovati jedino kao filosofska disciplina koja se samo iz scientističke zablude i mesporazuma definiše kao posebna nauka.

Naučna estetika, pod kojom se podrazumeva I marksistička estetika, mora se, dakle, s jednog ovđe navedenog gledišta smatrati ne sa= mo načelno mogućnom, već i praktično

· ostvarljivom, dok se, s drugog gledi-

šta, svaki takav pokušaj mora smatrati protivrečnim i praktično neizvodljivim, budući da je i tzv. naučna filosofija samo contrađictio in adjecto. Pitanje se očigledno tiče. samih pojmova nauke i filosofije, naučnog karak-

Nastavak ma 4. strani

Mil, DAMNJANOVIĆ

*.

Šta je to šund?

DA BI RAZGOVOR, o šundu, o „literaturi“ bez umetničkih i estetičkih kvaliteta, ali sa ogromnim tiražima, o literaturi koja ima negativno dejstvo na komsumemte, bio efikasam, potrebno je, pre svega. utvrditi šta je zapravo šumd, što jasnije učiniti distinkciju između šumda i literature koja to nije. A to je i najteži deo posla. Otkad postoji kriminalna literatura, za koju se "uglavnom svi slažu da pripada tom modu, mada su i tu genenalizacije nedopuštene, od porasta moderne gradske civilizacije, dakle, kmjiževnici, SOCiOlozi, psiholozi i drugi javni radnici rešavaju taj ni malo lak zadata.

Taj problem je, odskora, i kod nas došao na dmevni red. Da bi se videlo šta mlađi misle o tome šta je sve šund, ređakcija „Mladosti“ sprovela je anketu u skoro svim glavnm gradovima republika i rezultate te amkete objavila u svom broju od 8. maja. Anketira=ni su sftuđenti, gimmazijalci i učenici srednjih stručnih škola. Ono što prvo pađa u oči jeste činjenica da predsta-_ ve o šundu nisu potpuno Hyaščišć Neki učesnici amket idu tako daleko da u šund ubrajaju svu literaturu Kkoja nije didaktična, koja se udaljava od svakodnevnog života, koja je plod nerealnog mačštamja, semtimemftalna. · Oni daju i neke konkretne primere i navode poeziju nekih poznatih pesnika i celo-

kupno apstraktno slikarstvo, Tpaik, takvi slučajevi su retki, Većina anketiranih za šund literaturu smatra romane X—100, bezvredne stripove, krimimalnnu i pornografsku literaturu, koja osim izvesne spoljašnje atraktivnosti doista i nema neku wmefničku vrednost.

Anketa „Mladosti“ došla je u pravi čas. Oni koji su najviše pod ulicajem šunda, i kojima se šund literatura uglavnom i obmaća, rekli su svoje mišljenje I pored izvesnih zagframjivanja mlađi dosta dobro osećaju šta je šund a šta mije. Jedna javna diskusija a kojoj bi učesbvovali pisci, izdavači, javni i društvemi radnici, kao i predstavnici širokih slojeva čitalačke pullike, svakako bi doprinela da se predstave o šunđu razjasne i đa se dođe do nekih određenijih · „zaključaka w borbi protiv takve litenafhire,

x Matematika gladi

MATEMATIKA GLADI — tako se zove članak Karla Bakala, objavljen u časopisu „Saturday Review“ od 27. a> prila. Kroz svetlost brojki pisac smatra jedan od najteže rešivih problema s kojim se današnje čovečanstvo suo> čava — glad.

Dok Amerikanac troši 19%o svojih mesečnih prinadležnosti na hranu, jedan stanovnik Nigerije daje na hranu 80% svoje zarade, U madiji jeđam

stanovnik prosečno jede oko 550 grama hrane dnevno, to jest oko 1.500 kalorija. To je daleko manje od minimalnog standarda koji propisuju Ujedinjene na= cije — 2.700 kalorija dnevno, Glad je

navek harala zemljom. 1943. godine po

3,000.000 Kineza i Indijaca umrlo je od gladi. Mada u nekim zemljama postoje ogromni viškovi hrane (od 1954. godine SAD su dale ili prodale pod posebnim uslovima poljoprivredne viškove u iznosu od 10 milijardi dolara u 100 zemalja u kojima živi 1.3 milijarde sta-

novnika). Međutim, stalan porast broja ·

stanovništva ozbiljno agrožava i sadašnje stanje, 1880. godine broj stanovni-

ka iznosio je samo jednu milijardu. '

Trebalo je da prođe 100 godina pa da taj broj poraste na dve milijarde. Posle 1980. godine, međutim, bilo je potrebno samo 30 godina pa da se broj stanovnika popne na 3 milijarde, zahvaljujući opštem medicinskom i naučnom napretku. Prema današnjim proračunima svake sekunde na svet dolaze tri deteta. To znači da svakog dana treba obezbediti hranu za 260.000 novih usta, a svake nedelje gotovo za 2,000.000. Veoma je značajno što broj stanovnika raste najbrže u onim zemljama gde postoji nestašica hrane, Do 2000. godine u Aziji će biti potrebno hraniti dva i po puta više ljudi nego danas, a u Latinskoj Americi stanovništvo će se uTtrostručiti. Ovakvo stanje stvari podstiče na izvanrednu hitnost u rešavanju problema ishrane. Nužno je ne samo obezbediti dovoljno hrane za oko 1.5 milijardi ljudi koji danas žive polugladni, već i za milijarde koje dolaze. Logika brojki je neumoljiva: do 2000. godine mora se udvostručiti sadašnja proizvodnja žitarica, učetvorostrbčiti stočni fond i utrostručiti proizvodnja povrća i voća.

Pesimisti smatraju da je to nemo gućno. Kar] Beker, međutim, iznosi podatke koji pokazuju da sve nije ipak tako crno; sada se samo jedna desetina zemlje obrađuje. Mada su mnoge oblasti usled hladnoće, toplote i brdovitosti neobradive, zemlja za obrađivanje lako bi se mogla udvostručiti, Samo u Etiopiji oko 180 miliona jutara najplodnije zemlje leži neiskorišćeno. Primer Izraela potvrđuje da i pustinja može da procveta. Izgleda neverovatno, ali je tačno, da većina zemljoradnika obrađuje zemlju kao što su to činili njihovi preci u biblijska „vremena: oko #YO'%oe zemljoradnika imaju drveni plug kao jedino oruđe. Šta bi na njihovim poljima mogli da urade traktori? Prema podacima FAO gotovo 33,000.000 fona hrane godišnje unište pacovi i insekti, To je dovoljno za jednogodišnju ishranu svih stanovnika SAD. Moderna hemija našla je lek i za ove štetočine. U Indiji, tokom jedne godine, stočne bolesti pokose oko 200.000 grla stoke. U drugim zemljama stočnih bolesti s ovako poraznim dejstvom gotovo nema.

Posle drugog svetskog rata u mnogim zemljama učinjen je ogroman napredak u svim oblastima. Čovečanstvo ništa ne sprečava da svoj progres i dalje potvrđuje. Svi ovi podaci vode jednom neizbežnom zaključku: jedino efektivno rešenje ne sastoji se u tome da se ugroženim zemljama šalju viškovi hrane, već da im se stavljaju na raspolaganje stručnjaci, tehnika i alatke koji će omogućiti da se i kod njih stvore viškovi, Ovo gledište još je davno izreeno u staroj kineskoj poslovici: „Ako čoveku daš ribu, nahranio si ga za jedan dan; ako ga naučiš da lovi ribu, nahranio si ga za mnogo, mnogo-:dana“.

o * MV. Ozerov,o našoj književnosti

UREDNIK SOVJETSKOG ČASOPISA „Pitanja književnosti“ („Voprosy li-

teratury“), Vitalij Ozerov, objavio je pre

kratkog vremena kritičke beleške o jugoslovenskoj književnosti rađene na osnovu impresija stečenih za vreme prošlogodišnjeg boravka u našoj zemlji, koju je posetio kao član delegacije Saveza pisaca SSSR-a.

Iznoseći svoje utiske, Ozerov poseb-

no ističe interes jugoslovenskih pisaca

Nastavak na, 2. strani ·

|

|E

Pob aaa NC a aa a a a i a.

~