Književne novine

a

_— | WILD VNE WWutX:2. 00 | MB 7 | Walt | _ WO

Godina XV Nova serija Broj 211.

Beograd

29. XI 1963.

Cena 30. din.

d- R-domir LUKIC rirodno je đa se povodom gođišnji| ca značajnih događaja uvek iznova potrže pitanje o njihovom stvarnom značaju i da se menjaju ocene tog značaja jer se, iftokom ~wremena, bolje uožavaju njihove posTledice. Isto teko je prirodno da se. postavi pitanje kakve je posledice taj zncčajan događaj imao za druge, kasnije slične događaje. Otud je sasvim razumljivo pitati se, povodom dvzdesetogodišnjice II «zasedanja AVNOJ-a, kakav je odnos između njega i našeg novog ustava, . . Odgovor na ovo pitanje zavisi od određivanja stvarnog značaja II zcwe·danja AVNOJ-a za nastanak i razvoj nove socijalističke Jugoslavije. Taj značaj je svakome očit, a ipak pri njegovom bližem naučnom ispitivanju pojavljuju se teškoće i, zato, i razlike u oceni. Pitanje je bilo raspravliano osobito među pravnicima i svodđilo se,

| uglavmom, na ocenu da li je II zase-

danje AVNOJ-a bio sam čin stvaranja nove države ili nešto drugo, „manje značajno, samo njegova pravna potvrđa već svršenog čina (pravnom terminologijom rečeno — da li je bilo konstitutivnog ili deklaratornog „Kkaraktera).. Ne ulazeći ovđe dublje u to pita-

nje, osobito pravno, treba istaći jedi-

no da su sami pravnici došli do zaključka, da postoje teškoće u njegovom čisto pravnom rešavanju. Oni su, na jednoj strani, imali pisane odluke (pravne) II zasedanja AVNOJ-a, koje 'su se, na drugoj strani, u znatnoj me-

ri razlikovale od političko-društveme

stvarnosti. Tako već samo pravno js pitivanje vođi nužnom odvajanju bpo=>

litičko-sociološkog od pravnog posma-

tranja značenja i značaja odluka II sasedanja AVNOJ-a,

Ovo odvajanje đovođi, najsažetije „rečeno, do ovog zaključka: posmatra> |

revolucija je zasedanja

no ppolitičko-sociološki, izvršena već pre ovog

| AVNOJ-a (iako to ne znači, nužno, i

.je još bilo ostataka stare vlasti

da je bila završena; mnaprotiv); posmatrano pravno, revolucija je tek bila „započela. Jer, zaista, već je, pretežno i

| odlučujuće, stara vlast bila srušena i

uspostavljena nova čvrsta revolucio-

· narna vlast, vlast nove klase. Politička

revolucija — prelaz vlasti iz ruku je= dne u ruke druge klase — time je bila izvršena. Ona, međutim, mn/je bila

i završena. Ona nije bila, pre svega, završena kao politička revolucija, jer Ali,

posmatrana političko-sociološki, revolucija nije bila završena pre svega žato što je politička revolucija tesno Ve-

Miloš I. BANDIĆ ·

DVA

vakki rastanak je vrsta smrti. Čak i oni najbezaz eniji rastanci 1Zmeđu čoveka i čoveka, između

Čoveka i žene, između ljudi i stvari —

potencijalne su drame, često gorka kidanja, razdiranja i lišavanja U kojima se čovek teško usaglašava 5 TracIonalnim i ravnođušnim delom bića u sebi. Rastanaka ima raznih. Oni O kojima se govori u romanu Iva Andrića Na Drini ćuprija možda su najteži i najkobniji: to su poslednje Hranjee hrabrosti, tu se čovek voljno rastaje O sebe i netremice razdaje nevidljivim silama sa kojima je u dosluhu. Prkosni, bolni rastanak od života tu je 22pravo čežnja za životom kakvim se nlje

| smelo ili nije moglo živeti. i

r ODA sa Radisavom GE JR EPIZ amaiska u svojoj

bila gotovo programat: J simbolišnoj koncepciji i ipktatoon: plastičnoj realizaciji, fragment dec moubistvu lepe Fatime ima oral Šnu intonaciju koju bitno obe eži Ivi ju: pasivni, introvertirani reVo ž Doni" ženja ljudskosti i precizno STE cijalna pozadina. U mozaičnoj | O: Pp : ziciji „Andričevog romana čpizo ao Fatimi (osmo poglavlje knjige, O p

naestak stranica) ei mostalnn celina. zaokr O ka, nove!a umetnuta u roman. ay se pridaje pažnja zato jer je U Pe. zamisli i strukturi dela veoma ciona.na: ona definiše piščeV stav PO ma legendi i Frošlosti koja nije m

je; sapripovet- zana s ekonomskom i društvenom revolucijom uopšte. a ove su tek imale da dođu, jer su tada bile tek jedva započete. Pravno, puck, gledano, revolucija je počinjala, jer je tek bio proglašen prekid sa starom državom, starom ustavnošću i starom zakonitošću i

tek se počela uspostavljati nova država. No, bitno je da se ova nova država.

pravno pokazivala samo kao privremena — put kojim je ona stvorena sam se oglašavao' kao izlaz iz nužde, kao put niže pravne vrednosti od nekog ·drugog, „redovnog“ puta, tj. od formalnođemokratskog (izborima) izjašnjavanja naroda za novu državu. Stoga je nova država pravno bila samo privremena i stoga ni njena organizacija. nije odlukama ovog zaseđanja podrobnije izgrađena nego samo označena u glavnim crtama. Zaista, odlukama ovog zasedanja samo je proglašen AVNOJ kao vrhovno zakono-

davno i izvršno predstavn'čko telo i. ' postavljena privremena :vladđa, kao-što

je stara vlada proglašena mnezakonitom. Uz to je proglošena federacija. Dalje se u izgrađivanju hove državne

organizacije nije išlo jer se imalo če-·

kati na konačnu odluku narođa posle calobođjenja. Sve što sje mpostojalo u

gledu državne organizacije — postojalo je faktički, polibički-društvemo, ali nije bilo cbuhvVačeho, pravno, odluka-

ma AVNOJ-a, osim posredno. Revolu= .

cija, politički, već izvršena, tek je Dočela dobijati pravni oblik, i to onaj

Dr-gan _ KOLUNDZIJA

eko je ekao: ovu, Zemlju, dodajem: ovu Zemlju ; dođajem: oh ovu Zemlju (bio sam lepa' žena, ı 4 e i mladići su se još. smejali pod mojim zavesama) silovati kao devojčicu.

· Kao Mariju dole na Dunavu kad padme veče.

I ružo u groblju, počelo je.

Prvo su mog suseda mabili na kolac

(njegov crvemi cvet

' ja danas držim ma svom Yadmom stolu)

i mi smo iz zida čuli: sve je maše. O ružo stajska, ceo svet. Ceo svet.

:; Onda su se javili pesmici Goram, Kovačić: vesnici

| ST ZA KNJIŽEVNOST, OMETNOST I DRUŠTVEMA P

DRUGO ZASEDANJE AVNOJ-a. |I NOVI

NO

USTAV

koji joj nije u potpumosti odgovarao. Pol-:tički odrasla, pravno je tek počinjala da hoda.

Zato je jasno što su se u „svom ocenama pravnici kolebali — s jedne stane, oni su uviđali da je stvarno no= va država bila stvorena već pre pravnih odluka II zasedanja, pa su ove proglašavali samo za potvrđu već svršenog čina; s druge strane, kao pravne, te od'uke su tek označavale početahkh nove države, pa su je, pravno posmatrano. one tek stvarale (ili i manje od toga) i nisu bile samo potvrđa. I ovde se. ko zna po koji put, pravo odvajalo od stvarnost i donekle joj se suprotstavljalo. Odavđe jasno izlazi i odnos između II· zaseđanja AVNOJ-a.i novog ustava. Pravno posmatrano, ovo zasedanje je ·proglasilo AVNOJ vrhovnim organom, postavilo i pravno izrazilo izvršenu političku revoluciju, ma i to samo delimično. Nova vlast je pravno samu sebe proglasila privremenorn. Razumljivo je da se zato. pravno nije moglo izjašnjavati o budućoj vlasti, a još manje o njenoj sadržini i društveno-kTasnom karakteru, o tome hoće li oma biti socijalistička itd. Od sadržine ovih odluka u sve naše-ustave, pa i u

ZEMLJA |I PESNIK

Goran Kovačić: vestici

(bio sam široka reka ·

# ma mojim, obalama sma, _ cuetala>je.-okadžbina)

iznemnađa kao put u polje.,

Kao ljubav

dole ma Dunavu

kad navre riba.

I počelo je, ružo premila, iz početka.

Prvo su na mjihove ruke stavili okove

(patro od rublja,

budi strašna u mjihovom, paklu.

jer ovo je moja Zemlja)

i hor se javio iz mas:

ništa vaše. Ružo besmila,

mi stopa. Ni stopa.

1963.

RASTANKA.

dan što guta ljudske živote, koja POCAHOLIBRI smiruje, kroti i uništava pobunjene, svojeglave, rasplamtele stra sti, koja nije haotični avetinjski prostor u kome đeluju bezimene razularene sile, već jedan poređak koji, ma koliko prim:tivan, ima snage da obuzda i potčini sebi sve što ne odgovara njegovim sračunatim interesima. Ro man tu više nije samo vizija ili deskripcija sveta: on sada „nastoji „da dost gne metafizički koren “egzistencije, slobode, smrti. Nevidljiva moć i logika novca upravlja, raspolaže, vlada ljudskim sudbinama. Čovek ne presta– je da poštuje samo jednog boga: no= vac: kad ga je bilo malo, više mu se i dublje klanjao, sad kada ga ima malo više, sve jače ga truje i razara. U mračnim, memljivim magazama begovi-trgovci su kovali i rušili svoje tesme SVE . očebćatB smrt se osmehnula i pošla po još jednu svoju žrtvu, da bi je sačekala na višegradskom mostu i, Be načno, prihvatila u dubini reke, ispc njegovih spokojnih stubova. . via Oduvek je kod nasıtako da po 902 na ” devojka u svakom naraštaiju uđe u priču i u pesmu svojom lepotom, i gospodstvom“. Pata je e: na od niih; ali ona: n Je pra Okt i pddlušbi pion na šahovporodičnih kombinacija, in-

j' ploči | e ika" | sledi" Pi lanova i čaršijskih priča, ona

teresa i Pp

je samosveš da probije patrijarhalnih

no biće koje tek ' pokušava tvrdu opnu predrasuda i stega koja će je ugu-

tove. Iz takvog jeanog ,

šiti. Kao u narodnoj pesmi, Fatima se ne suprotstavlja roditeljima, svome ocu koji hoće da je uda protiv njene volje, ali zadržava svoju slobodu, svoju slobodnu odluku i volju. Jer samo egzistencija koja je ugrožena, koja je u krizi, sposobna je i pripravna za naJradikalnije odluke. Fatimina prkosna odluka Je u tome što samoubistvom dokazuje svoju nepokornost, svoju novu, nepoznatu. strašnu slobodu. Ništa se pri tom neće pomeriti ni promeniti u shvatanjima, navikama, običajima; istom spontanošću i prividnim mirom,

kojim se povinovala i pokorila, ona-će ·

prosvedovati. i njen otpor neće biti drama sa eventualnim efektom i rezultatom, subiektivna pobeda koja bi se mogla zaboraviti, već tragedija u kojoj pojedinac radi protiv sebe, ali za dobro lini, teWn dn tai očajnički, beznadni i porazni bunt postaje zonmenije koje se ne zaboravlia. Mladiću koji joj je nagovestio venčanje Fata je prkosno odgovorila da će se takvo čudo dogoditi onda kad se njeno selo pokrene i siđe do njegovog, i ta se šala uskoro pročula i naveliko prepričavala. „Tako od prirođe naročito obdarena stvorenja često izazivaju sudbinu. smelo i nesmotreno“. To je komentar piščev.

T okolnosti su zbilja ubrzo učinile svoje: mladićev otac pomogao 'je u trgovačkom poslu Fatiminom ocu, i ono što n'isu mogle da postignn mlprćeve reči i rođačka posredovanja, ostvario je poslovni dogovor. „Šta je bilo izme-

. Hamzića,

novi ustav, preneto je načelo demokratske organizacije države s predstav ničkim telima kao vrhovnim i s potčinjavanjem izvršno-upravnih organa ovim telima, kao i načelo federacije, ali, naravno, u daleko mrazrađenijem obliku. Novi ustav je, pak, ustav jedne socijalističke države, čija je i pravna organizacija, i pored usvajanja pomenuta dva organizaciona načela, veoma različita od one koju je potvrdilo II zasedanje AVNOJ-a. Društveno – politička sadržina, socijalistički „karakter nove države, naravno, ne mogu se u odlukama ovog zasedanja naći ni u zametku. Pogrešno bi bilo, pravno gledano, smatrati novi ustav samo nekakvim razrađivanjem i dopunjavanjem ili dovršavanjem odluka II zasedanja: AVNOJ-a.

Drukčije je, naravno, ako se misli politički i sociološki, Rekli smo da je izvršena politička revolucija kao svoj završetak tražila i potpumu političku i osobito pravnu revoluciju, a zatim kao svoj logičan produžetak i dopumu, i socijalističku revoluciju. U tom smislu novi ustav, koji potvrđuje izvršenu socijalističku revoluciju i dalje je razvija, logičan je i organski nastavak II zasedanje AVNOJ-a. Ali, razume se, soo:jalizam — koji je kao svoj č#“ilj imala politička revolucija, čiji su pravni izraz odluke II zasedanja AVNOJ-a nužno je tađa bio zamišljen samo u svom opštem liku, a ne u konkretnom Dbliu kakav pruža novi ustav.

„U celini uzeto, II zaseđanje AVNOJ-a jeđan je od važnih događaja u pravcu ostvarenja novog društva i države koji je odredila revolucija i prethodio je drugim važnim događajima u istom pravcu, pa i novom ustavu. II zasedanje nije kao takvo predodredilo novi ustav — revolucija je ona koja je odredila i odluke II zaseđanja, kao i sve kasnije, pa i novi ustav.

LIKOVNE PRILOGE U OVOM BROJU IZRADIO MILIĆ STANKOVIĆ

đu Avdage Osmanagića i Mustajbegn kako je Mustajbeg zatražio Fatu za svoga jedinca Naila i kako mu je preki i častoljubivi Avdaga „dao“ devojku? To niko mikad neće saznati“. No to se ipak zna; maferijalni intere= si i kruti obziri potkopali su jedan život i sudbina, ranije već olako. izazvana, stupa sađ u definitivnu akciju.

Patima nije irealno biće: ona je uslov- '

ljena ekonomskom kategorijom (rođiteljskom pogodbom) i time je načeta njena egzistencija: ona se povlači u sebe i ono što se potom događa drama je in= dividualne svesti tragično suočene sa ništavilom kao svojim neiskazivim izbavljenjem. Nastavak na 5. strani

·nacjja uvek bila ođana i

INE

ITAMJA

SANA

Smrt Džona Kenedija

DŽON FICDŽERALD KENEDI, 35. predsednik Sjeđinjenih Američkih Država, ubijen je 22. novembra u Dalasu, država Teksas. Njegovom smrću, Sjedinjene Američke Države izgubile su jednog od najvećih i najhrabrijih pred sednika u svojoj novijoj istoriji; čovečanstvo je ostalo lišeno jednog od najznačajnijih ljudi „današnjice, čoveka koji je kao državnik i lider velike nacije trezveno zastupao iđeju „ljudske ravnopravnosti i aktivnog humanizma, hrabro se zalažući za „drevnu viziju mira na zemlji i dobre volje među ljudima“. Za nepune tri godine boravka u Beloj kući, u vremenu koje je bilo krcato zebnjama i strahovanjima, Džon Kenedi je vođio američki narod putem vrline: putem poštovanja ljudskih prava, putem razuma i odgovomosti u poimanju vlastite snage, putem mira i sporazumevanja. Uzimajući u ruke sudbinu nacije, Džon Kenedi je rekao: „Neka s ovog mesta i u ovom času ode reč prijateljima i protivnicima da je baiklja. prešla novoj generaciji Amerikanaca — rođenih u ovom veku, uzbuđenih ratom i potom disciplinovanih teškim i gorkim mirom, ponosnih na svoje drevno nasleđe — koji neće posmatrati i neće dozvoliti da se podrivaju ona ljudska prava kojima je. ova kojima je odana i danas kod kuće i širom sveta“. Pre nego što je pohošen mecima pao

na rame svoje žene, Kenedi se spre-

mao da izgovori nove poruke hrabrosti i nadanja: „Mi nastojimo da budemo nostojni naše snage i naše odgovornosti — da našu magu i mudrost koristimo s uzdržljivošću — i da tako, možda, postignemo u našem vremenu za svagda drevnu viziju mira na zemlji i dobre volje među ljudima.“

Smrt Džona Kenedija, 85. predsednika Sjedinjenih Američkih Država, u koju se, možda zauvek, upeiljala cinjična misterija, nedostojna moderne Amerike i današnjega sveta, pogodila je čitavo miroljubivo čovečanstvo, ostavljajući ga bez jednog strasnog pobornika vere i odđdanog neimara nadanja.

Proslava stogodišnjice Filozofskog fakulteta u Beogradu

U JESEN 1863. godine, u sobama kapetan Mišinog zdanja „otpočeli su izlaganje svoje nauke profesori koji još i danas žive u svojim strukama“ —dV Josip Pančić, Đura Đaničić, Panta Srećković. Desetak prvih velikoškolaca ubirali su plodove nauke, uživajući tekovine kulturnog napretka koji je Srbija učinila za više od pola veka svoje naclionalne i državne nezavisnosti. Danas, umesto nekadašnjeg Filozofskog fakulteta postoje tri velika fakulteta. „Broj studenata premaša cifru od deset hiljada, prostor kojim raspolažu fakulteti povećan je za 50 hiljada kvadratnih metara, nauka je dostigla još veću razinu, nastava se usavršila, uvcden je treći stepen i specijalizacija, discipline se razgranale do neslučenih razmera”.

U Beogradu je 20. novembra sveča-

·· no proslavljena stogodđišnjica postoja-

nja Filozofskog. Filološkog i Prirodno=

. matematičkog fakulteta „Beogradskog

univerziteta. Najeminentniji predstavnici političkog, kulturnog i javnog života Beograđa, predstavnici ostalih jugoslovenskih univerziteta i gosti iz ino= stranstva prisustvovali su svečanoj aka–

demiji održanoj u Sali heroja Prirod-

'no – matematičkog fakulteta, kojom je : obeležen jubilej našstarijeg fakulteta u

Beograđu. Nastavak na 2. stran?)