Književne novine

Nastavak sa 1. strane

Osamdesetogordišnjica češkog Narodnog pozorišta u Pragu

18. NOVEMBRA ove godine mavrŠilo se osamdeset godina od osnivahja češkog Narodnog pozorišta. Ideja za njegovo osnivanje, međutim, rodila se ranije: nju je inspirisao revolucionarni duh 1848. godine, Ljudi koji su tu ideju izneli i koji imaju naj'veću zaslugu za njeno docnije ovapločenje bili su autor češke himne Jozef Kajetan Til i veliki borac protiv odnarođujućeg duha austrougarske monarhije pesnik K, Havliček, koji je i sam za davanje političkih i kulturwih prava češkom narođu podneo feške žrtve. Ta revolucionarna tradicija inspirisala je osnivamje i ostalih čeških pozorišta.

U toku svog osamdesetogodišnjeg

postojanja Narodmo pozorište u Praš8u,·

ispunjujući svoju patniotsku i progre'Bivnu ulogu, steklo je opšte priznanje, pa je sada raspisan konkurs za njegovo proširenje, ođnosno podizanje nove zgrađe koja će se nalaziti pored "stare, u centru Praga na obali Vltiave,

& Umro Oldos Haksli

OLDOS HAKSLI, veliki (wengleski Književnik, umro je 28. novembra u svojoj kući u Kaliforniji, gde već go·dinama živi, u 69. godini života. Haksli je u englesku književnost stupio 1916. godine knjigom stihova koji su ·bili izrazito simbolični, ali je ugled i slavu stekao u prvom ređu kao roman–sijer. Njegovi prvi romani (Žufi hrom, ~ Jalovi listovi), puni tuge, đuha i kari·katura, izraz ekstravaganine: mlada' YTAKKG \ičenosti, najzanimljiviji su zbog "izrazitih satiričnih jmplikacija, Osnmovna Hakslijeva namera bila je da pokaže kako ljudi, koji su predmet nje'gove satirične oštbMce — pisci, umet'nici, rentijeri -—— životom koji vode ne_prestano dolaze u raskorak s životnim načelima koja zastupaju. Ovo naočito važi za MHalRslijev najpoznatiji romam Kontrapumkt života, pum zajedđljivosti i oštrine. i U Americi, gđe je otišao tridesetih godina, Haksli se bavi pisanjem scenarija za Holivud, ali ne zanemaruje i rad na ozbiljnoj literaturi. Među njegovim dđocmijim delima treba naročito istaći Divni mobi svet (19832), roman koji je pisan kao satirična vizija buđućnosti, i dela sa izrazitim mističnim preokupacijama Slepi u Ga.zi (1936) i Majmum i suština (1948). Neumoran putnik Haksli je, osim romana i pesama, pisao putopise, eseje, pripovetke. Osmovnu karalkteristiku Hakslijevom stvaralačkom liku dao je

«njegov intelektualizam, „primetan u „svemu što je napisao, , Poslednje Hakslijevo delo, Knji-

žebnost i mauka, objavljeno je neposredno pre njegove smrti. Zalažući se za plodnu saranju ove dve delatnosti -i ljudskog đuha Haksli, dosledan sebi, s izvanrednom lakoćom kreće kroz za- kučaste lavirinte književnosti, filoso_ fije, religije i nauke prošlosti i sadašnjosti. Svojim satiričmim seciranjem saviremenog engleskog društva i BVO- jim satirično utopističkim vizijama · budućnosti Haksli je osigurao mesto u istoriji engleske književnosti.

Gonkur i Renodo

- FRANCUSKA PRESTONICA je u punom jeku dodeljivanja velikih kmjiževnih nagrađa, koje za svet književno= _ Sti ne moraju da znače mnogo, ali ko_ je i pored toga do visokog stepena, svake godine u ovo vreme, podižu živu u termometru pod pazuhom literarnog Pariza. Zasad su dodeljene dve velike nagrade, Gonkur i Remodo. Gonkurovci su svoje glasove ovoga puta založili za delo povodom koga su

2,

izrečeni suđovi najlaskaviji i puni nadanja za dela koja će tek doći iz pera priliŠnmo mladog Armana Lanua (Awmand Lanoux) — za roman Hada se more povuče (Quand la mer se retire). Lanu je u ovom romanu ostao veram naturalističkoj tradiciji pisanja, što neće iznenaditi one koji'su čitali njegovu knjigu Dobar dan, gospodine Zola! (Bonjour, M, Zola). } ,

Kada se more povuče je poslednji đeo jednog firipbihona Koji je Arman Lanu posvetio ratu, prijateljstvu i ljudskim patnjama. Međutim, za raz'iku od ranija dva dela koja su neposredno govorila o ratu, ovog puta om je evociran kroz sećanja Kanađanina Abela Leklerka koji, šesnaest godina po iskrcavanju, dolazi ponovo u Normandiju u pratnji verenice SVOE poginulog prijatelja. Nagrada Renodo pripala je vrlo mlsđom piscu Ž.-M.G. le Klezio (J.-M.-G. Le Clezio) za roman Zapisnik (Le Procčs-verbal). Klezio je, za razliku od svog sunarodnika i kolege Lamua,, pisac koji se pita „da li stvarnost uopšte postoji?“ Klezio, po ličnoj izjavi, želi đa njegovo delo bude shvaćeno kao čista fikcija čiji uticaj treba da „bude samo jedna mala reperkusija ma duh čitaoca, čak vrlo efemerna reperkusija, Interesantno je da podnaslov ove kmjige glasi „Disertacija”, U stvari, Klezio u svojoj knjizi postavlja peremijalno pitanje da li su čovek i društvo — Pprijatelji ili neprijatelji jedno drugom.

Kritika zasad najviše skreće pažnju na Kleziov osoben lirski đar i šnagu, ubrajajući ga u otkrovenja ove Književne godine.

Pedesetogodišnjica Saveza bugarskih pisaca

SVREČANOM SBDNICOM, održamom 18. ovog meseca u Ssofijskom bpozori-

Šštu „Ivam Vazov”, počela je u Bugar~

skoj proslava peđesetogodišnjice Save= za bugarskih pisaca. Sednicu je otvorio istaknuti bugarski kulturni radnik alkademik Ljudmil Stojanov. Referat o značaju jubileja, o dostignućima bu> garske književnosti za proteklih pedđeset godina, o njenim narednim zađacima i perspektivama, podneo je predsednik Saveza Kamen Kalčev.

: Svečanoj sednici su, pored niza istaknutih bugarskih :pisaca i dostiju.- iz

'inostranstva, prisustvovali "i Tprvi” se~

kretar'GK BKP"i predsednik Mihištarskog saveta Todor Živkov i član Do» litbiroa i sekretar CK. BKP Mitko Grigorov, U ime Saveza književnika Jugoslavije bugarske pisce i jubilej njihovog Saveza pozdravio je Anton »#Ingolič, „Velikog udela u pobedonosnoj bici za bolji život naših naroda imaju i vaši i naši pisci — rekao je Ingolič. — TI ne samo naši kođ nas i vaši kod vas, već i naši kod vas i vaši kod nas, jer dela pisaca-boraca u velikoj meri ne poznaju granice. Sve progresivno i re= volucionarno kod vas, sve ono. što otkriva isbmski lik bugarskog čoveka, sve visokoumetničko — bilo je i biva prevedeno ma jedan ili drugi od jugoslovenskih jezika, a najčešće na sve jugoslovenske jezike.“

e :Da li samo vest?

U „POLITICI” ođ 26. novembra, negde pri dmu #410. strane složena sitnim slogom, objavljena je sleđeća vest čiji sadržaj nikako nije ostao bez odjeka onih koji su. je pročitali i koji je, nesumnjivo, podsetio na mnoge slične vesti čiji je surovi smisao sam sebi dovoljan komentar:

„Na putu Bjelovar — Đurđevac, nedaleko od Koprivnice, traktoristi Ivan Puzićč i Milan Grgac naleteli su u mraku traktorom na zaprežna kola Đure Varge, zemljoradnika iz obližnjeg sela Šemovca, i teško povredili vozača. Traktor je Vargi prebio obe noge i zadao ozlede po glavi. Povređeni Varga je molio traktoriste da ga odvezu do lekara ali su oni, potpumo pijani, odbili njegovu molbu i odjurili traktorom. Nisu čak hteli ni nekog drugog da Oobaveste o nesreći.

Posle njih kraj ranjenog Varge prošlo je još desetak vozila ali nijeđam vozač nije hteo da stane kada je Varga zvao u pomoć. Na kraju su naišla

"dva rrilicionara koja su pokušala da ' mu pomognu ali je tada bilo sve ka-

sno,“ Da li je ovo samo vest?,

otresni i neverovatni đogađajikao

što je ubistvo jednog simpatičnog i popularnog šefa države, a odmah zatim i ubistvo čoveka koji je

bio optužen kao atentator, događaju se tako retko — tako neobično retko sa stanovišta redakcijske prakse i rutine — da za njihov tretmam ne postoje nikakva pisana ni nepisana pravila. Zato je dalaski atentat, u svim svojim as-

' pektima i sa svime što ga okmužuje, bio

jedinstvena proba za novinarske reflekse i kriterijume,

Za našu štampu se uglavnom može konstatovati da je probu izdržala i đa je ceo taj tužni i fantasmagorični događaj pratila iscrpno i informativno, alertno za političke intonacije, a s puno Dpijeteta i takta, sa osećanjem mere i odgovoyrnosti, Vredi osim toga primetiti da je, sve ukupno uzev, u našim novinama ovih dana informativni fretman zbivanja imao neospornu prednost nad protokolar:jama, Ma koliko važne bile, protokolarne vesti vezane za da!asku tragediju (saučešća, delegacije itd.) nisu oOnako upadljivo đominirale kako to kod nas mahom: biva. Moglo bi se reći da je ovog puta nađena prava mera i da bi to mogao da bude dobar presedan.

Razume se, bilo je u opštoj uzdrža-

· nosti naše štampe i oštrih disonantnih

tonova, ogrešenja o logiku, obazrivost i ukus, Navodimo ih kao primere tipične za izvesna shvatanja (odnosno neshvatanja), a namerno nećemo pominjati list u kome su došla do izražaja, jer od njih nijedna naša redakcija nije imuna.

Prvi primer. Naslov preko cele prve straie:

OSVALD JE UBICA!

Baš tako — bez upitnika, bez mavodnika, već kao nepobimo utvrđena istina. Tek kad čovek bolje pogleda videće sitniji podnaslov: |

Tako glasi zvanična optužba podigmuta jutros u 9 časovq. a

Dakle, nije ni utvrđeno, ni dokazano da je baš Osva!d bio ubica, nego je tako glasila optužba. Afirmativno isticanje te optužbe, na način koji čitaoca u Žžurbi može samo dovesti u zabludu da je to dokazana i neoboriva činjeni-

ca, spada u one nekorektnosti koje novine sebi ne smeju da dopuste. Već

000000000e00000000000000000060

IMO. PO OCI DJA)

Ljubiša MANOJLOPFIĆ

ONAKO. UZGRED

DALEKO BILA KULTURA

wroštom. broju „Književnih no-

vina“, iznad prve stvarčice u

ovoj rubrici, usled štampavere greške, izostao je naslov Daleko bilo Kultura i, umesto njega, objavljen drugi, bez veze. Molim da se to uvaži, ukoliko je važno. A izgleda da ie vaŠno, jer kultura, daleko bilo Kultura. i dalie je u opamosti dn. Di irrendi om štimskih (i ne samo opštinskih) statuta i planova, ostane čardak ni na nebu ni na zemlji.

ZA REALNOST U POEZIJI

(Gssto wnosimo boeziju kad — čak zvanično, u odgovnrebićim društvenim forumima — Kroz brojeve planiramo svoju budućnost. Posle, u prozi, objasnimo zašto nismo ostvarili ovaj ili onaj od ranije isplaniranih snova. Život nas natera da napišemo podosta takve proze. Zato možda da saslušamo s velikom pažnjom reči koje je, u dis-

kusiji o Nacrtu društvenog plenns za 1964. u Saveznoj skupštini, povodom izvesnih zaletania MWo'imn smo skloni

ipgovorio generalni direktor Saveznog zavoda za privredno planiranje Nikola Minčev:

— Bolje je merama tekuće ekonomske politike stvoriti uslove za izvršavanje postavljenih ciljeva i njihovo premašenje nego planirati ciljeve koji se mogu ostvariti samo iđealno povolinim uslovima...

_—Plan — to je zapovest. A pouka istorije je da nema smisla ~ izdavati zapovesti za koje smo sigurni da neće biti poslušane.

BURAZEROVIĆ

lavni akter u jednoj lopovskoj gu-·

žvi — u kojoj su, proneverama i

falsifikatima. onako džumle uče-

stvovali ·svi nameštenici radnje zove se Burazerović.

Burazerović, taman zgodno da se

+

na:marginama štampe

Kosta TIMOTIJEFVIĆ

ATENTAT

idućeg dama isti list, na istom mestu, ćutke je sam sebe. dezavuisao „novim, obazrivijim naslovom (opet. preko cele prve strane): BILO JE VIŠE UBICA?

Drugi primer. Jedan pekinški list objavio je, umesto političkog komentara, gnusnu karikaturu na sub-tiranskom nivou, sa još gnusnijim potpisom: „Kenedi grize blato“,

Razumljivo je što su to agencije prenele i što su listovi smatrali za sasvim umesno da čitaoce upoznaju sa tim kineskim reagovanjem, zapanjujućim čak i kad se zna koliko je pekinška propaganda lišena svakog osećanja pristojnosti. Nije, međutim, razumljivo kako je i zašto jedan naš list smatrao za umesno i ukusno da reči tog potpisa — toliko gadne i mučne u datom trenutku, da ih je teško i u tekstu navesti — istakme krupnim, mag8nim slovima kao naslov vesti.

Treći primer, Upadljiv naslov na prvoj strani:

Pronađen plan atentata na Keneđija, A onđa na trećoj strani: Pronađen plan ubšistva... 'Kad čovek pročita vest, vidi da je, u stvari, pronađen plan građa Dalasa, a na tom je planu olovkom ucrtana linija između Školske knjižare (iz koje je pucano) i Elm ulice (u kojoj je predsednik Keneđi ubijen). Dakle, pronađeno je nešto što ni za jednu porotu pri čistoj svesti ne može predstavljati nikakav dokaz, jer je taj plan svako mogao da podmetne „posle atentata — svako, pa i dalaska policija. Prema fome. list koji pretenduje na to da objektivno izveštava svoje čitaoce o toku događaja, ne sme sebi dopustiti naivnost đa jedno parče hartije sumnjive vrednosti proglašava za „plan atentata“.

oVUMJ TIM

zapamti. T kako se pyipremamo za VuĐ6R? jubnef: HaVyebjipibiu razerović, koja sticajem okolnosti dobija spaecifičan „smisao (proneveritelj, fals'fikator) obogatimo naš rečnik. Uzgređ da pojačamo borbu protiv pronevera i falsifikata uopšte. Pre svega, protiv „falsifikata“ Vukove kuče i da je, dok smo ovako u borbenom švungu, na brzinu srušimo.

ALA SE SASTAJEMO!

odatak da se. prema mnepotpunmoj evidene'ji Opštinskog odbora Socijalističkog saveza Niša u tom gradu ođ oko 100.000 stanovnika drži 3.000 (i slovima: tri hiljade) sastannka dnevno, navodi na ovakvo razmišljanje: | 1) To je odviše sastanaka. Zamislite, ako se izuzmu ona sasvim mala deca koia još ne učestvuju u svim našim „igraman”. pa se teret raspodeli samo na odrasle. koliko puta u toku jednog meseca svaki Ništija dođe u priliku da kaže: „Ja bih samo ponovio ono što je predgovornik rekao...“

% Tli su možđa u 3.000 (i slovima: tri hiljađe) sastanaka dnevno uračuna=– fi i ljubavni sastanci Nišlija, U tom slučaju — nije mnogo.

Možđa je Li Osvald zaista ubio predsednika Kenedija i možda\je olovkom ucrtama linija na planu grada Dalasa zaista plam atentata. Dok se to ne dokaže — a sve navodi na ozbiljne sumnje u tvrdnje dalaske policije neoprezno prihvatanje i propagiranje tih tvrdnji graniči se sa dezinformisa» njem. rw .

Četorti primer. Inače je sitno, skoro svakodnevno ogrešenje o dobar ukus kad se u ozbiljnom ili neutralnom novinarskom tekstu poznate ličnosti nazivaju imenom umesto prezimenom. Takva ležernost najčešća je kad se pominju filmske zvezde, retka kad su u pitenju državnici i njihove supruge. U nekim vrstama napisa (satiričn'm, na primer) upotreba imena umesto prezimena (ili punog imena i prezimena) može imati određenu svrhu. No najčešće je u pitanju aljkavost i neađekvatno izražavanje, jer kakvu bi svrhu mogao imati naslov:

Strani predstavnici posetili Žaklinu(..!)

Kakva je to sad žovijalnost? Je li naslovdžija per tu sa Žaklinom Kene. di, ili smo svi postali toliko prisni da svoja saosećanja, svoje takoreći intimno učešće, posredno izražavamo i time što ćemo odbaciti formalnost prezimena i zvati uđovicu po imenu? 7.

Uostalom, zašto u naslovu nije Tečeno da su strani predstavnici posšetiM i Linđona? Recimo i koji su to stra» ni predstavnici: Šarl, Anasštas, Ludvig, Jozef, Atilio, Pera...?

Je KJ ć ite ea?raNi „a NBSPORAZUMI OKO DEMO~.. iSeyp KRATIJE OČI.U OČI O.

ulturni centar Beograđa '(direćk-

tor Lilja Kušić) u poslednje

vreme se ozbiljno razmahnuo. Nizom originalnih priredaba, koje organizuje u svojoj novootvorenoj čitaonici, učinio je da kulturno-politički život Beograda ove jesemi postane mnogo atraktivniji. U najvećoj. meri Cen> tar je to postigao tribinom „Oči u oči“, koju realizuje u saradnji s vrlo alktivnom upravom „Udruženia nov:hara Srbiie (predsednik Dragoljub Milivoiev'ć). Postavlianjem teme „Nesporazumi oko demokratije tribina „Oči u oči“ pokazala je spremnost da grize i najškakljivija pitanja našeg života. Jer, prema opisu teme kako ga je dao no» vinar Miloš Mišović, koji je „program i vođio. evo u čemu je stvar: Lj!

— Često se dogodi da se orema gra đaninu postupa formalno po zakomu, a u suštini neliudski i suprotno duhu Ustava i zakona. Gde su koreni · :tih sukoba? Kad nastaju nesporazumi oko demokratiie?

Nesporazumimd oko „demokratije pristaii su da se pred publikom bave i oko toga znoje četvorica em'inemtnih političkih radnika: profesor dr Jovan Đorđević. „predseđdni Pravnog saveta Savezno izvršnog veća. Pero Pirker, predsednik Gradske skumštine Zogreba. Dragi Stamenlrović, sekretnr C~adskog kom'teta SKS za Beograd i Brana Jevremović, sudija Ustavnog suda Jugoslavije.

Imena svih učesnika Priredbe objavliena su na pozivnicama štampanim nekoliko dana raniie. iz čega se moralo zakliučiti da su sami učesnici morsli o svom učešću b'ti obavešteni isto tako nekoliko dana ranije. e

Potrudio sam se da odložim sve drugo i posebno sam. se spremio da ih slušam. A on. svi osim iednoga (da li đa ga imenujem. ili bi mu možda bilo nezgodno da se izdvaia?),

počeli svoje izlaganje naglašavajući (otprilike): |

— Ja .se: nisam posebno spremao, ali pokušaću da odgovo”

rim... Odgovori su, na trenutke, čak bili

briljantni, što meni ipak nije dovolino da ne iznesem ovaj nesporazum oko demokratije oči u oči.

ONAKRO UZGRED

NOVEMBARSKI DIJALOG u pro-

lazu: — ljžas, stan mi oronuo. ođasvud rupe, košava kroz njih svira. · — Druže, u rupe stavi svirale. Pa kad svirm. nek svirs bar nešto lepo!

KNJIŽEVNE NOVINE