Književne novine

OSWMRB |

li sile [0]

U našem umetničkom svetu, PDO-

sebno ovom beogradskom, uče' stale su ostavke pojedinih, ista knutih umetnika ili umetničkih Tukovodilaca, Za mjima su krenuli i meki mlađi, izgubivši takođe zdravo Trezonovamje o svojoj veličini i besmrtnosti. Obrazloženja se često svode ma „neslaganje sa opštom umetničkom atmosferom, nerazumevanje mjihoog truda i doprinosa macionalnoj kulturi.” ' ITpravo zbog ovih patetičnih obyazloženja javnost je zainteresovama za smisao tih ostavki, Prethodno, infoymacije adi, bez obzira o kojoj bi uvrsti umetnika bila Yeč, treba istaći da svi ti demonstrativni gesto2i dolaze obično posle meuspeha u vukovođenju jedmom ustanovom ili slabih, predstava, uloga, Yežija, filmova, itd. A opet, u trenucima kađa na sve to kritika upozori svojim estetskim, analizama.

Međutim, me bi trebalo prećutati đa ima opravdanih, ostavki, do kojih dolazi usled nemogućnosti da se iziđe iz okvira ustanovljenog, ineYtmog.Teda stvari, mametWutog ostacima birokratskog vukovođenja ili usled. prihvatljivih ličnih razloga.

Zbog toga se postavlja pitanje kome su, zapravo, upućeme ove ostavke? Naša kulturna sredina, bež obzira koliko bila socijalistička i mapredma, ipak mije imuna od izbesnih, starih mavika i pYeteranmog maženja mekih vrhunskih umetnika. U pitanju misu samo priznanja (moraina i materijalna), jer oni ih imaju i previše, već doslovno povlađivanje svim mjihovim postupcima bez ob»i?a“da li oni imaju uveze sa umetnošću: ili me. U takvim uslovima oni se protive svakoj konstruktivnoj kritici i traže da se njih.oD0 vutinersko životarenje u krugu subjektivnih, strasti apriori prihvati kao umetnički uspon. Otud. se čini da su ove ostavke u suštini apel javnosti da ih ona zaštiti od prigovora i omogući da i dalje leškaYe u blagodetima onog što im, je društvo podarilo.,

Nije tajna da upravo meki od ovih uvređenih umetnika zbog mimogobrojnih komercijalnih arašmana i nisu u stanju da rade samo na jedmoj sceni ili u jednom kolektivu, pa svoje lične interese suprotstavljažu interesima svih ostalih. Pravi umetnik neće bežati sa tboprišta, čak će maći u sebi snage rla i tYenutni boraz pretvori u bobedu. Ali,

ubravo miko od tih maših maženih,

veličina izgleda nema nameYu da se bori za svoje kolektiwe ili drugove (o tome smo se mogli da uverimo čak i prilikom izrade teza 2Qa pojedina žakonska akta o Yadu umetničkih ustamova). Ako je već Yeć O atmosferi, neophodno je upitati se ko na mju može bolje ı više da utiče nego Upravo OVi umetnici; isto važi i za politiku kuća w kojima deluju, a koja se opet često formira po njihovim, ćudima

'Prema tome, treba eći otvoreno da ovo društvo mne može da podnosi ovakve sitne uceme, tim pre Što je učinilo mnoge ustupke, Da su se naše zvezde azmazile do kapriciOžmosti. |

_—_—__---|MAhuHi&

7 Mapa ar O |

e podnosim polemike i poodavno

sam „ih se odrekao, još pre

nego što sami Ostavio cigare i čašicu vina. A ddqk sam bio mlađi, voleo sam ih. Bilo ve žestokih, sa SveTtislavom Stefanovićem, Grgom Bogsicem ... Jednom, me ·je Brana Ćosić, kad 85 je, bolesncg, javno napao Ranko Mladenović zamolio da za njega napisem odgovcr. Voleo bih kada bisadneki,

prijatelj mogao meni, da učini sličnu uslugu. | Evo u čemu je stvar. - :

Pre wiše meseci, u' foku 1963. godine, predao sam 'jzdavačkom pre= duzeću Nolit rukopis druge kmji-

ge svojih pozorišnih “kritika i “eseja pod naslovom Život dvočasovmi. JD)očekali' su me prijateljski, mada su mn;i odmah rekli da je izdavački plan za 1964. već gotov, što sam ja bez reči primio na znanje. 20. aprila 1964. izišla ie moja knjiza o Šekspiru u izdanju Prosvete. A 14. maja vraćem mi je iz Nolita rukoris uz pismo datiranc 15. maja

Poštovani druže Klajn,

Prema odluci Redđakcijskog Kkolagijuma, u prilogu Vam dostavljamo ponuđeni rukopis „Život dvočasovni II“, pošto nismo u mogućnosti da ga, zbog iopunjenosti izdavačkog plana, u dogledno vreme objavimo.

S drugarskim pozdravom

SEKRETAR REDAKCIJE Dragan Popović

Telefonirao sam jednom od urednika Nolita, koga smatram Svojim pri inteljem i zamolio ga da me upozna sa podtekstom te odluke. Od njega sam mogao očekivati pravu, neulepšanu istinu, jer sam jednom, kad je zatraži) moj sud o nekom njegovom rukopisu, i ja njemu rekao Sve što mislim prilateljski i bez ikakvog uvijanja, što je on primio kako se samo poželeti može.

„Njima nije bilo pravo (takav je bio njegov odgovor što ste knjigu o Šekspiyu dali konkurentskom preduzeću, ni vaša prva knjiga kritika nije prodata, a računali su da ćete ovu o Šekspiru ponuditi njima, razumete li?“ i

Nisam razumeo. Upitao sam kakve šu bile recenzije. „Recenzije, koliko je meni poznato, nisu ni tražene.“

Nije mi prijatno da se time bavim, čimi mi se nekako dangubno, besmis!eno, na mahove i Smešno; a opet me nešto: goni da s tim prečistim. Znam da je ne samo pravo nego i dužnosb Tedakcijskog kolegijuma da odbija dela

' koja. se po njegovom nahođenju, ?bog

svog kvaliteta ili svoje tematike, ne uklapaju u izdavački plam predueća. Znam i da se piscu Oodbijenog “ela obično izrazi Žaljenje i navede kakav Lilo razlog kako se on ne bi uvredio konstatacijom da mu delo ne valja. Što Nolit autoru čiju je jednu kmjigu. već izdao (iz čega bi se moglo zaključiti da mu ne duguje manje ob«#ira nego nekom njemu sasvim „nepoznatom) ovoga puta Vraća Tukopis bez ikakvog izraza žaljenja možda je samo

beznačajam formalni propust; no inO-

| colaze

- bih aa

glo bi biti i značajan simptom neho-

tične, a možda i svesne, bezazornosti.

Jer. da ono „nismo u mogućnosti u dogledno vreme“ znači: ne nameTava– mo nikad, i da je ono O pompunjenosti plana samo izgovor — mislim da ne treba naročito dokazivati. S tim da mi knjiga ne ulazi u plan za 1964. saglasio

strane

Nastavak sa 8.

POSLE OBELEŽAVANJA NUSŠIĆEVE godišnjice izvođenjem njegovih pozorišnih dela na profesionalnim i amaterskim scenama, i filmska ađdaptacija jednog Nušićevog dela biće doprinos tom za našu umetnost značajnom jubileju. „Bosna film” iz Sarajeva prihvatio Je da reziser Stole Janković režira film „NARODNI POSLANIK“ po scenariji koji je' napisao pre četiri „godine od kada je počeo da ubeđuje za ovaj poduhvat razne producentske kuće. Sasvim tiho, nekoliko meseci snimalo se u ateljeima na Jagomiru kraj Sarajeva, a danas se ekipa nalazi u Valjevu gde se snimaju završne Scene.

Druga, znatno manja ekipa, završila je u Mostaru snimanje treće priče prvog „Bosninog“ omnibusa. Ovaj film će omogućiti da ocenimo uspeh i dva nova debitanta, do sada zapažena realizatora većeg broja kratkih filmova

· (Gojka Šipovca i Hajmudina Krvavca).

Po završetku ova dva filma, „Bosna film“ će biti kandidat za Pulu sa četiri filma, a to predstavlja proizvodnju kkoja je u ovom preduzeću dostizana samo u izuzetnim slučajevima.

Sve ovo navodi na zaključak da se danas u Sarajevu radi više nego obično. A obično, kada' se dosta radi, me misli se mnogo o reorganizacijama, pa se zaboravljaju i često prisutne razmiri ce. Ipak, to ovoga buta nije slučaj. Daleko se Više priča, planira, predlaže i sanira, nego Što se aktivno učestvuje a proizvodnji još nedovršenih projekata. Jer, u toj radnoj atmosferi učestali su i razgovori o novoj reorganizaciji proizvodnje, o ·poboljšanju statusa film skih radnika i o evenfualnoj selekciji među njima,a sada dva problema mu-

KNJIŽEVNE NOVINE

Direktor 1 odgovorni Predrag Palavestra. Tehničkotrijević. Redskcioni odbor:

PRILOG um DISKUSIJI ~.

| o izdavačkoj delainosti

sam se već kad sam je predao; a ako je sad popunjen i plan za 1965. onaa ie to učinjeno kad je rukopis već bio predat a odluka da se ne primi već doneta. Kao razlog odbijan”u, dakle, u obzir samo: 1. loš kvalitet dela; 2. njegova nerentabilnost ı 9. moje veze s konkurentskim Freduzećem. Nisam toliko uobražen đa bih isključio mogućnost da je knjiga koju sam ponudio loša. Ali ako je tačno da nije ni tražena nikakva recenzija — a u to nemam razloga da sumnjam, kao ni u to da bi spomenuti urednik, kad bi to stvarno bilo potrebno, potvrdio da njegovim rečima nijednu nisam doOdao, niti ijedan njegov izra” pooštrio ili ublažio — ako je to iačno, onda takvo odbijanje moje knjige može samo značiti da je njen Kvalitet toliko ispod nivoa Nolitovih izdanja da je to i bez ikakvog proveravamja Očćevidno, a da je u mene toliki nedostatak samokritičnosti, to zaista smatram isklju čenim.

Mogao je kolegijum stvoriti nekakav sud o verovatnoj vTednoslii moje druge zbirke i po kvalitetu One prve: mogao je naći da je ona loša i nepotrebna i da je, niko nije nepogrešiv, ranija redakcija pogrešila što ju je, 1957, izdala (u tom slučaju bi, doduše, trebalo da se raduju što sam :„Šekspira“ dao ne

moram govoriti o Svojoj knjizi, da se mogu ograničiti isključivo ma ono opšte i načelno, ali i jedan neđavni sastanak aktiva SK u U druženju književnika je pokazao da se načelne diskusije Sterilizzuju i Uumrtvljuju ako nisu potkrepljene konkretnim primerima. Samo zato navodim da je o toj mojoj neprodatoj prvoj zbirci Miloš 1. Banoić, u prikazu (Knj. nov. od 28. V 1958) koji ni po čemu nije slavopojka, m Mojem ml naprotiv, zamera da neka moja iyr= đenja „mirišu pomalo na dogmatizam“, ipak zaključuje: „To je u svakom slučaju značajna knjiga; u SvOjoj vrsti jedna od retkih“. A Mirko Miloradović — u Delu (1958, V), časopisu u kojem mikad nisam sarađivao i koji, prema tome, nije imao zašto da prema: meni bude naročito obziran — porec toga što smatra da je moja knjiga odveć stručna (ali ne dosadna) i pTeozbiljna (ali ne mevesela), da su neki moji zahtevi „podvučeni do deplasiranosti“ i da ponegde međostaje „objašnjavanje pojedinih stilova pozorišne igre“, malazi da je „po tim osobitostima (da akcent u mojim napisima nije na literarno-dramskim, nego na pozorišnim problemima. .K) Klajnova knjiga izuzetak i — putokaz. U našoj

OSAM

konkurenciji). Voleo ~

i inače oskudnoj literaturi pozorisnc

kritike i istorije.. Klajnov prime Je

uzoran.“ : Verujem da su ie Whiličke ocene he~

_ pristrasne, date bez ikakvog obzira ili

računa jer ni Miloradovića ni Bandića nisam zadužio (niti sam im se odužio! ni dobrim nizlim. Stid me da priznam, ali je istina da ne znam ni kako onl izgledaju, mislim da se snjima nikao n1sam upoznao i da šam jedino sa Bandićem jednom izmenjao nekoliko reči, ne suviše prijateljskih, telefo,om. Ne verujem da je iko u Tedakciji NOijta moj lični neprijatelj, ne znam. n! ko je 'sve član tog kolegijuma ni da li oni uopšte imaju određeno mišljemje o mojoj, knjizi — Miloradović i Bandić su svoje objavili i potpisali ali se bojim da u nepristrasnost fih mišljenja, bila ona povolina ili nepo-

volina, ne bih bio tako uveTen. Ne:

tih zbog toga što su oni imali računa

ida ne misle dobro o mojoj drugo:

zbirci: ni prva nije prodata! Redaktori u Nolitu, naravno, vrlo

dobro znaju da prodaja knjige ne 78— |

visi prvenstveno od njene vrednosti, da najmanje zavisi dd zalaganja autoYovog, mnogo više od izdavačkih preduzeća, a najviše od knjižara. Sa svaikom novom generacijom studenata režije ponavlja se to da u knjižarama uzalud fraže moje \.Osmovne probleme režije (izašle 1951), i u MKnjižari preauzeća koje je delo izdalo uvek im

s#e_odgovara da knjige nema, iako .po- ·

uzđano znam da oma nije rasprodala. Knjiga koja se često ne traži ne drži se tu gde bi bila pri ruci, a prodavcu se ne ide u magacin kaG 5 manje truda može da prođa robu na kojoj vi-

še zarađuje.

Članovi redakcije znaju takođe da kritike i eseji nisu privlačni kao detektivski romani — mada Bandić kaže da se „te duhovite i oštroumne Wlajnove kritike (Bandić misli prvenstveno ma predratne. K.) čitaju sa za-

nimanjem i pažnjom kao napete i di-

mamične detektivske novele“ — i da Velika PopulaTnost defektivskih romana nije dokaz njihove velike vrednosti, pa ni toga da je njihovo izaavanje potrebno i opravdano. O tome je Ro-

ŠEKSPIROVIH

DANA

če sve diskutante i kalkulante, Prva dilema je: kako osigurati sredstva za proširenu produkciju, jer sredstva iz fonda za unapređenje kinematografije ne samo da se u sledećim godinam neće povećavati, nego će se postepeno smanjivati. Međutim, prosek koštanja jednog filma znatno se pomera prema gornjoj granici. Osim toga, postoji predlog (koji će verovatno biti usvojem silom prilika) da se znatan broj manjih. bioskopa oslobodi plaćanja kamata za ovaj·PFonmd, pošto se ti bioskopi nalaze u takvom stanju da nije isključeno da uskoro prestanu sa radom. i Drugi problem za producenta igranog film« je nedostatak scenarija. Upravo u ovom trenutku „Bosna“ ne p#iprema za snimanje nijedan film ne zato što nema sredstava, nego zato što nema ni jedan bar minimalno zadovoljavajući scenarij. A i prošle jeseni počelo se na brzinu sa realizacijom dva filma samo zato da bi se nešto radilo. Da bi se, ipak, nekako rešio ovaj problem, počelo je sa predlaganjima nekakvih rešenja. Za sada se predlaže ili da se proširi umetnički sektor preduzeća, da se zaposle još neka lica ili, pak, da se ostvari prisnija sazadnja (jedini prilog integraciji) sa drugim preduzećima koja bi mogla u-

| ; . vić-Sip, Mosta 'Timotijević i Petar Volk.

o 76N že, \

wređnik: 'Tanasije.– Mlađenović, Urednik: umethička oprema: Dragomir Dimi- . •. Miloš! L., Bandić, Božidar Božović, | Dragoljub S. Ignjatović, Dragan Kolundžija, Velimir Lukić, Slavko Mihalić, Bogđan A. Popović, (sekretar ređakcije), Pređrag Protić,

Dušan Puvačić, Izet SarajHć, Pavle Stefanović, Dragoslav Stojano-

stupati svoje „viškove scemaYijskog fonda“. No, oba predloga su interesantna samo zbog komemtara kojima bi se

mogli propratiti, a nikako zato što bi.

mogli eventualno pomoći rešavanju ili ublažavanju sadašnje i dugogodišnje nelagodne situacije.

Ako bi se proširio broj osoblja u umetničkom sesktoru, to još ne bi značilo da bi še povećao broj upotrebljivih scenarija. Bar za sada poznato je da nekoliko ljudi do skora zaposlenih u ovom sektoru nije za više godina moSlo predeti Savetu ni jedan scenarij. Sve što je u to vreme realizovano bilo

aaa na una aun nu nuna n arm n runuinir auuu nau au osu srnumrairenmneranar amer omeiraa e ir=iauesni aaa

ISPRAVKA

U PROŠLOM, 233. BROJU NAŠEG LISTA IZ TEHNIČKIH RAZLOGA DOŠLO JE DO GREŠKE. NA 11 STRANI OBJAVLJENI SU STIHOVI POD NASLOVOM „UČIM GLAVU PAMETI“ BEZ IMENA AUTORA. AUTOR POMENUTIH STIHOVA JE MOMČILO ĐERKOVIĆ. NA OVAJ NAČIN IZVINJAVAMO SE I AUTORU I ČITAOCIMA.

U prošlom broju „Književnih novina“, u rubrici Preveđeni esej (Dušan Karpatski:

doljub Čolaković, u debati o izdavać. koj delatnosti, e i

ju godišnje milijardu i sedam: stotina miliona dinara ža ostaje dovoljno sredstava da kupa odista značajnija dela. reći da je Nolit izdavao go da, 2 što je nerentabbilna, postupa po ra. čunici za koju je drug Čolaković pokazao da je „i ekonomski pogrešna“,

slučaju takva računica posredi, ali zar na to | 7 d o Šekspiru nisam ponudio Nolitu? Ja je u stvari nisam ti, nego je nju Prosveta od mene tražilal, | sam je njo ka, priznajem,

zato što mi je Nolit izdao jednu, knjigu 1” mi izda i drugu, taj predlog me bih

:

Z

šta sam o njemi objavio. Bojim se da

'dini Šekspirovog jubileja. Ne zameram

njeg člana Saveta filmskog producenia

; tačan i-svakog drugog petka. Pojedini broj 30 đ. Gođišnja \ ta 600 đ„ polugođišnja 300 đ., za inostranstvo dvostruko

• \ OE Na o » . ređakcija Pr. ı -020, Te" kući račun 101112-1-908. ancuska 7. Tel, 626-020 # Stampa „GLAS“, Beograd, VlajMovićeva 5, · „2 a

rekao da naši ljudi da„bofl“, pa im ne

Time ne želim /a „bofl“, neako knjigu odbija ne Zato što

loša, beznačajna i nepotrebna, ne.

Ne tvrdim pouzdano da je u mom ne navode prigovori Što knjigu ponudio ni Prosve„

već pre više od dve godine, i ja j obećao. Nijecnog, trenut. nisam pomislio na konkureaciju među preoauzećima ili da, pre sedam godina i što sam Želeo da

meo da 'ptihvafim. Nclit mi nije iraio knjigu o Šekspiru, maoa: ic i njegova redakcija mi gla znati da sam i

se ona ni sad za te moje eseje nije

zainteresovala zbog njihovog kvalite«

{a. nesn zbog izgleda na zaradu, u go-

joi to: jasno je da jeomo preduzeće mora voditi računa i o materijalno strani; ali u radu i odlulkama redakcijgkog holegijuma mislim da bi ltva"itet ponuđenog dela morao doći na prvo mesto, rentabilitet na poslednje, a aulorove veze sa „honkurentskim rrecuzećem“ ni na poslednje, ı

Jer, šta znače pojam i pojava kon Ršurencije u našc, uzdavackoj de'at. nosti ako ne pogrešan i nesšocijalan račun? Mesto da se svaka korisna knjiga, ma gde se pojavila, prihvati s 1adošću kao doprinos odtvarenju zajedničkog cilja, ona se dočekuje kao uljez koji ugrožava uske interese jedne grupe ili klike. Zar nema dosta potrebnih a kod nas još neizdatih dela? Pre desetak godina sam bio prikupio gradivo za.knjigu o psihologiji namemjenoj pozorišnim umetnicima. Nije-

dan izdavač (kako je utvrđio prof, O, -

Nedović) nije bio spreman da takvu, nerenfabilnu, knjigu objavi bez veće dotacije, koju Pozorišna akademija ni je mogla da obezbedi — i tako tu knji. gu nisam napisao, a studenti Akademije su dandanas i bez udžbenika i bez nastavnika za taj toliko potrebni predmet. Dotad sam u svojoj naivnosti

i ja verovao da nijcdna potrebna i do-

bra kmjiga kod nas ne ostaje neobjav-

ljena; tada sam uvideo da je to lač no samo utoliko što, zbog prilika u navy

žoj izdavačkoj delatnosti, takva knjiga

ustaje, nenapisana. 25R0L IJ

Zato se sada trudim — da sebi ne bih. morao .prebacivati kako sam, svo» dim međovolimo aktivnim ličnim za laganjem, i sam doprineo takvom sta nju — da ovaj slučaj s Nolitom razjasnim. Ne želim nikog da optužim ili

osudim; želim da razumem. Tome bi

najviše mogao, a mislim i morao, bripomoći Tedakcijski kolegijum.

Ili je, možda, naivno i to što od drugova iz. Nolita „očekujem „konkretan

' Gdokumentovan i neuvijen, pošten Od- -

govor? Neću, ne mogu to da verujem,

Hugo KLAJN

je mimo mjihove saradnje. Drugi predlog više predstavlja želju za zavaravanjem mego što predstavlja mogućnost. rešavanja mastale situacije. To ljudi i „Bosna filma“ dobro znaju, pošto su svesni vrednosti '„viška scenarijskoš fonda“, Iz godine u godinu „Bosna film“ otpisuje milionske sume utrošene za kupovinu scenarija i sinopsisa koje nikada miko neće realizovati i po” red želje za iskorišćavanjem po svaku cenu neiskorišćenih filmskih rekvizita i laboratorijskih kapaciteta, U stvari, jasno je da se pozitavan odgovor Nć može dati ma pitanje: da li postoji ne“ ko naše preduzeće sa viškom scenarija koji bi se mogli realizovati? Ali, 5" svim je jasno; loših scenarija ima U svim. preduzećima. To se može zaključiti i po ovoj izjavi jednog dugogodiš-

iz Sarajeva: „Klonite se da vas ne 28" | desi nesreća da postanete član savela filmskog preduzeća znajte, moračele pročitati hiljade i hiljade stranica najlošije literature koja se ikada pisala | koja će se ikad pisati u nas. ~

Petay LJUBOJEV

„Pokušaj pohvale Františeka „HgHdalasa“) ni strani 11. potkrale su se štamparske 0mi' Ške od kojih neke ovim ispravljamo. Tre i četvrti stih u prvoj strofi citiranih Hd" lasovih stihova treba da glase: „Nasuprot privlačnosti zemlje /. moj pad biće m0j vrh i moć...“ Poslednja rečenic, eseje treba đa glasi: Tražeći skut uz koji bismo se stisli ponosno smerni, i iražeći oči lju bazno stroge, našli smo Františekm Halasb, Srećni smo.

1