Književne novine

· Nova serija Godina XVI Broj 237 Beograd 27. XI 1964. Cena 30 d

Tone

POTOKAR za |

ar aaa Ku Maša vj" aVbj ati Oe OSOBI siaturni jubilej: stogodišnj.cu ea i djelovanja Slovenske matice. Prvobitno Orobva što je preraslo u „ustanovu, OMSVO: 0 kojem se može slobodno reći,

. Je U SvoJim najsvetlijim trenucima zaista predstavljalo dostojne zametke Slovenske akademije. Kao glavni dani proslave, na kojoj će se okupiti osim radnika Slovenske matice i jni lcgati iz svih naš h BeDublika OuDedGe su 5. i 6. decembar. , Sie

Matice u slavenskih narođa osnivane su počev od tridesetih godina prošlog stoljeća, prvo srpska, u Pešti, pa češka, u Pragu, pa il'rska, u Zagrebu, pa lužičko-srpska, i naposletku slovačka i slovenska, čiji je rad dozvoljen službeno 4, februara 1864. U nas se pojam

| „matice“, barem danas, shva= ća ponešto drukčije no u Čeha, koji su zapravo prvi započeli takvu akciju već na samom „početku prošlog stoljeća. „Ma tice“, na češkom, naime zna= či: glavnicu, kapital, fond, tj. materijalnu bazu, prikupljenu od rođoljuba, čije bi kamate služile za izdavanje Knjiga, prvenstveno onih skupljih, na. duži rok' tempiranih izdanja, znanstvenih knjiga, toliko po= · trebnih mnmarodima na počet= ku nacionalnog razvitka, kad su Matice i osnivane. Slovenska matica, najmlađa u koi, rađala. se izuzeino leško i u vrlo neugodn:m okolnostima. Samo ime Slovenska matica prvi put je spomcnito štampano u „Novicama“ 1845. godiue, mada je ova akcija, koju je vodio Slomšek,. urodila osnivanjem najstari» jeg slovenskog društva za izdavanje jeftine knjige, Mohorjeve družbe (1851.) . Hasnije, od 1850. godine, ideja osniva na društva nalik na osšala talzva drušiva u slavcnskih naroda, u više, je navrata spominjana, pa čak sugorirana i izvana (npi. 1800. godine od ruskog 'bubliciste Ivana Aksakova, kad je putovao Slovenijom). U krugu tada vrio aktivnih čitaonica, naročito one u Mariboru, iđeja o.osn vanju matice je i dozrijela. Uopće treba reći, da su OSnovni porivi kao i zdušna materijaina pomoć za osnivanje Slovenske matice potekli ne iz središta, iz Ljubljane, Več iz perifernih dijelova slovenske zemlje, prvenstveno iz Štajerske i iz Trsta. Znači, ljudi sa terena, koji je bio nacio= nalno izloženiji, pa zbog toga i jači u otporu, bili su mnogo svjesniji značenja i vrijednosti talvog drušiva. Nemam nam,eru opširnije izlagati Distor.jat Slovenske matice. "Treba bak istaći činjenicu, da njeno djelovanje za stotinu godina sve do ovog jubileja niJe sustavno analizirano niti kritički obrađeno, što treba pomalo da izaziva CcUuđenje. Opširnije je razrađen jedino pe= viod do samog odnivanja 5, u #INIZI Joke Žigona (1935). Stanojevićeva Narodna enciklopedija uopće nema napiša o SM. Enciklopedija Jugoslavije Još nije stigla do nje. U Zgodovini slovenskega slovsiva. u pet tomova, koju izdaje sama SM, isko ucma cjeiOVi\OB ODa~– vještenja o njoj. ek ovih dana pojavi će se, među maličinim izdanjima, opšir niji kritičn, hisvuorijav 44 12 pora njć* nog danasnjeg lajluka i uleumika ura Mrauceva, Muiixa,

Najvise zasiuga za OS

imaju wiran i,cvovik i MONO era Ali. i kad se SML rodila,1804. gOWIČ, Oc" lom položaju.

našla se u izuzeino mukviiQ. . oskaia )e UA BINI izdavačkog plana. Uopce Je bila U doba cjeioxupna siiuacija začudo Paa šena, Napredniji Gio siovenske inte ii gencije, aoduse piiulan kod osnivanj SM, a koji su sacinjavali naročito prea stavnici iz Maribora, začudo je najvno, nagodbenjački preveslan, jebaga drustvu na počeuzu HOlOVO odreda konzervativni „staroslovenci“, na čijem čelu je stajao dr Ble-Weis, izdavač „Novica“. Pran Levstik, OpOZOSiž seljački um, prvi tajnik SM, koji je o

i predložio neki realniji izdavački p O: nije mogao probili, pa Je uskoro, po razilaska sa Wieiweisum, 1I hat na mjesto tajnika. Općenito valja retl, td SM -·sve· do. povlačenja Bleiwcisa n 1e nikud krenula s nekim ozbiljnijim 2: dom. Protiv osnivanja SM borili šu še naročito pojedini ilirci, koji nisu Šae nuli čak ni onda, kad je DOO 1 poslao SM svoj prilog od 1.000 80 | iBRU ra, hoteći pomoći mlado znanstv'

društvo. i iš-

Tek idućih godina pokrenut je Bodiš'niak pod naslovom Letopiš SM a iaif: Zbornik sa raspravama Sl C naučnika. Tetopis je tek Fran SiBaeı dugogodišnji predsicdnik SM, Pb Valje na dostojnu razinu Njega Levc 8; uopće smatrati preporodi”clicm | a je uveo izdavanje dveju zbirki knjig8,

U casu osuivanja

nivanje SM ,

a glavnu I1-

KNJIŽEV

OVENSKA

MATICA

Zabavnu: knjižnicu i Knezovu kniižnicu. U ovoj poslednjoj objavljivana su djela đomaćih pisaca (od 1894. gojine), pa su između ostalih ovdie izlazili Govekar, Detela, Meško, Cankar, Pugelj i dr. Od značajnih djela, koja je SM ob· javila potkraj prošlog i na početku ovog stoljeća, treba spomenuti Glaserovu Povijest slovenske književnosti (u 4 lonjige), Štrekljeve Slovenske narodne pjesme u 16 svezaka, prikaz slovenskih pokrajina pod naslovom „Slovenske zemlje“ u sedam svczaka, Čiji su autori Rular, Orožen, Seidl, Potočnik i F.Oovačić, Vošnjakove Uspomene i Simoničevu Slovensku b:bLugraliju. Oa znaćaja bila je i zbirka „Prijevodi iz svjetovnih književnosti“, putem koje su se Slovenci prvi put upoznavali s Drojnim značajnim stvaraocima svjetskih MHteratura,

Na početku prvog svjetskog rata SM je raspuštena, a njena imovina Zapliienjena. Neposredni povod raspuštanju bilo je objavljivanje poznatog romana „Gospođin Franjo“ Frana Masljia ”Podi.mbarskog, romana, koji je iznio istinu o austrijskoj politici u Bosnt, Sam roman događa se u Sjevernoj B08ni, u dolini rijeke Sprcče, a napisan je na temelju autentične građe, koju je pisac prikupio na licu mjesta. Ponovo "e dopušten rad SM tek 1917. godine.

Između dva rata SM je štampala neka vrlo značajna djela. Zbog nematnja materijalnih sredstava uhođala je svoj rad tek nakon nekoliko godina. Objavila je niz, tomova „Povjesti likovne umjetnosti u Zapadnoj Evropi“, fragmentarnu Kidričevu „Povjest slovenske književnosti“ kao i prvi, uvodni tom čuvenog geografskog djela dra Antona Melika „Slovenija“.

TI za vrijeme drugog svjetskog rata

SM jemorala prekinuti svoj rad. Pos» lije rata, sve do 1950. godine, njena Je djelatnost bila minimalna. Otada bpočinje, ali postepeno, njena potpuna ob= nova. Posljednjih deset godina radi „unim zamahom. Jpak, treba istaći, da se utjecaj mlađih snaga u njoj naroči= to osjeća tek tri-četiri godine unazad. U pomoć joj je pritekla slovenska privreda, koja je u posljednje vrijeme omogućila niz izuzetno vrijednih izdanja. Spomenuti treba „Povjest slovenske književnosti“, koja je obrađena dosad, u pet tomova, do kraja prvog svjetskog rata, kao i četiri knjige O s,loveniji iz pera predsjednika SM dra Mel'ka, koje predstavljaju najopsežniji geografski prikaz jedne pokrajine u južnoslavenskim omjerima. " Ovih dana, uoči samog jubileja, pojavlju)u se čeliri značajne knjige u iz(danju SM. Na prvom mjestu valja 5pomenuti zborn:k „Slovenska matica 1964 -19604“ s prilozima BRGaRTAr SSORO ia | sveopćom ocjenom njena djelovanja Ok Mioliblu godina. Izlazi i „Bibliopraf.ja“ svih dosadašnjih matičnih i4danja, koju Je pripremio Jože Munda. Dalje izlazi prvi iom značajnog udjela dra Franceta Koblara „Dvadeset godina slovenske drame“ kao i monopyrati)a Dragolina Cvetka „Jacobus Gallus Carniolus“. _

Od ostalih djela iz ovogodišnjeg blann spominjem još studije: dra Lava :ž elja „Pr 6OSad Pošizinom“, dra Vasilija Melika Izbori na slovenskom području od 1861. do 1918“, doktorsku disertaciju Ira Jožeta Toporišiča „Pripovjeđačko ijelo F.S. Finžgara“, Janka Pletetskog „Nicionalna svijest slanovništva Sio-

imorski Slovenci i Hrva-.

O stogodišnjici njena postojanja

venske Koruške od 1848 do 1914“, zbornik rasprava i eseja .„Shakespeare ı Slovenci“ i „Susrete i sjećanja” našeg zemijaka, slikaza Vena bPilona, koji je vijek proveo u Parizu.

U radu su slijedeca značajna izdanja idučih godina: „Slovenska KknjižeVvnost 1945-1965“, koju će priprem ti dr Bor:s Palernu uz suradnju nekolicine

mjiađih slovenskih književnih histori- .

cara, dok će sc kao drektna dopuna Ovog naučnog djela pojavili četiri anuwlogije, u kojim će se nGlaziti izbori slovenske poezije, proze, dramatike

esejistike i kritike u spomenutom pos»

4 Va

· lijeratnom razdoblju. Ovo izuzetno dje” -

lo bit će ujedno i dopuna već spominjanoj „H storiji slovenske Kknjiževnositi“, čiji šesti tom, u kojem će biti obrađena slovenska literatura između dva rata, priprema dr Lino Legiša. Dalje je u rađu i monografija o arhitektu Jo-

' sipu Plečniku (prof. Marjan Mušič) kao

i drugi tom „Renesansne plastike u Sloveniji“ (dr Emilijan Cevc),

Djelatnost SM pokazala se izuzeino blodnom i značajnom naročito za vrijeme dok je društvom rukovodio Fran \evec, diielom između dva rata, a natoč'to posljednjih gođina. SM ne može se mjeriti, gledano kroz historiju, ni s mogućnostima Matice srpske uopšte niti s onima Matice hrvatske đo ovoB rata. Svi su izgledi, da će sada toliko probrana i izuzetna izđavačka djelatnost SM, potpomagana materijalno od strane najvećih slovenskih industrijskih i privrednih pođuzeća, moći da se održi, a da će mlađi naučnici i umjetnici svih rodova prići matici i podržati je u njenim zaista rijednim i promišljenim nastojanjima.

Miloš I. BANDIĆ

Pismo iz Praga

IJE nikakva tajna a ni osobita N novost ako se kaže da se mn»ge

pojave i neprilike sa kojima su se pre deset-petnaest godina suočavali i nosili naši ljudi nalaze danas, u ma– nje ili više sličnoj varijanti, u ceniru pažnje čehoslovačkog čoveka i javnosti kao njihovi vlastiti ne mali problemi, svuda, pa i ovde u Pragu. Primera za poređenje ima sijaset. Brige oko,snabdevanja, nedostatak ove ili one robe, starost i sporost gradskog saobraćaja. oslobađanje od birokratskih stega i navika — to je ono što ljuđe tišti i što bi, uz ostalo, hteli da se što brže sredi, normalizuje, poboljša. U kulturnom životu takođe. U Pragu se on razvija

svojim vlastitim tempom i načinom,

naročito u oblasti literature (upoređenja nisu svugde moguća — svi naime ne mogu da čine sve sa istim intenzitetom i preduzetnošću), — ali sa očiplednim nestrpljenjem i željom da. se nadoknadi ono što je u tamnim godinama kulta propušteno. Ako se govori o krizi, opadanju posete pozorištima, interes za. knjigu, za muziku (koje. ovde, u obiljiu i raznolikosti, ima kao valjda malo gde u svetu), za sve što je novo

a kulfteri stalmo i sve više rašte i buja. , To je dakle taj drevnii uvek novi”

/

UMETNOST ı

DRUŠTVENA

aktuelnosti dela i komplikovanih ulaznica mi smo

Jubilej Radio Beograda

KAO ŠTO NM mislimo na svoje oči ili uši kao što nam je sasvim normalno to što vidimo i čujemo, tako isto ne mislimo na radio i na njegovo dugo prisustvo u našim životima.

Onda nas iznenadi jubilej i činjenica da: jedna radio-stanica postoji već dvadeset punih godina, i da dvadeset godina naš prvi jutarnji pokret rukom predstavlja okretanje dugmeta koje nas uvodi u jutarnju muziku i novi dan.

Tiho i nenametljivo, kao i svi ostali jubileji potrebnih a diskretnih ličnosti, stigao je jubilej Radio Beograda na stranice naših listova.

I možda smo zahvaljujući njemu pr vi put bolje zagledali ljude koji žurno izlaze i ulaze sa kožnim torbama u kojima su magnetofoni, u veliku zgradu na skveru Makedonske ulice.

1.800 ljudi svakodnevno razmišlja kako da nas spase od usamljenosti, kako da nas zabavi, kako da nas obave= sti. Jer ma kako bio veliki neki događaj, on postaje tek onda veliki kada o njemu čuju svi ljudi. Radio taj moderni glasnik, stiže svakodnevno sa porukama o pobedama, smrti i ljubavi. U velikoj porodici raznosača vesti, koja se proteže od indijanskih dimova i urođeničkih tam-tamova, on je krajnje i najefikasnije sredstvo.

1.800 ljudi svakog dana i svake noći zavlači se u naše izolovane svetove, da nam organizuju vreme.

Pozorište nam je na dohvatu ruke. Najmočnije i najveće pozorište na svetu! Njegov godišnji repertoar iznosi

„908 bajki za decu i 104 radio — igre. Radio je takođe i najveća” komćertna dvorana; svake godine, bez tamnih o-

LIKOVNE PRILOGE IZRADIO DARKO RANKOVIĆ

Frag sa pritajenim vitalnim nemirom, napetošću i dinamikom koja hoće da se realizuje, taj. nekadašnji centar i sle-

- cište kuliurnih inicijat:va, tekoviua i

tradđicija, Prag iz starih snova, i današnji — Prag sa hladnim prahom jeseni..,

EDBLJU dana oiprilike pre svoje N smrti Jovan Skerlić je sa gru-

pom srpskih i crnogorskih kulturnih i javnih radnika boravio u Pragu. Tu je, početkom maja 1914. godine, održana proslava stogodišnjice Njegoševog rođenja; tada je Skerlić poslednji put kao pisac i besednik istupio u javnosti. Ima u tome izvesne uzbudljive poduđarnosti: poslednja reč jednog od najvećih naših književnih kritičara i istoričara bila je posvećena jednom od naših najvećih pesnika,

Tom događaju, Njegoševoj proslavi, napredna praška štampa posvetila jč doličnu pažnju. Na sam dan proslave. . 0. maja 1914. list „Čas“ (Vreme) don.:si o tome informaciju i program proslave. „Česke slovo* (Češka reč), organ češke socijaldemokratske stranke (koji je na primer u broju od 20. marta 1914. objavio Vesti svoga beogradskog dopisn:ka o jednom karakterističnom Skoxićoe. . vom p'tanju u skupštini:vi odgovoru Nikole Pašića — da ministri ne mogu

gosti dvadeset i pet simfonijskih koncerata. T iza svega tog stoji 1.800 ljudi kojima najčešće ne znamo ni ime. Pisci-

ma rađio-drama i novinarima koji pi-

šu za radio, na ulici ne prilaze ljupke devojčice koje traže autograme. Oni su nepoznati. Njihovo ime ostaje zapisano u vetru. '

Ta mnogolika Šeherezada spremna je da nam govori i peva i duže od hiljadu i jedne noći. |

Zgrada na skveru pod platanima u Makedonskoj ulici je dom u kome se spremaju dragoceni pokloni ljudskog govora i muzike.

Danas, kađa ona slavi dvadesetogodišnji jubilej, ne prekidajući svoj posao ni za trenutak, zbog zasluženog slavlja, najmanje što možemo da učinimo za njene stanovnike, jeste da im uputimo najtoplije čestitke i svoju zahvalnost za časove koje su nam poklonili. (M. K.)

Izdavačka nekorektnost

NEKA izdavačka preduzeća u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu i drugim većim centrima izdaju u malim sveščicama čitava pojedina djela ili izbor tekstova iz glavnih djela raznih jugoslovenskih pisaca. Ta izdanja su kao „školsko štivo“ namijenjena, u pr=vom ređu, djacima osnovnih i srednjih škola. No da ne bi bilo zabune na koricama ili naslovnim stranama se redovito naznačuje o čemu se radi: da to nisu čitava djela nego da su skraćena.

Međutim beogradska „Naša knjiga“ tako ne radi, pa je potrebno da se na to ukaže. Ona je u seriji „Jugoslovenski klasici“ (urednik Milica Dukić —Grbić) nedavno izdala od Petra Petrovića Njegoša knjigu pod naslovom (na omo{fuJ:

GORSKI VIJENAC

LUČA MiićROKOZMA

bez ikakve naznake o čemu je tu riječ

i bez nhpomene o kakvim je tu izda=

njima tiječ,

U prvom ređu, međutim, može se ođmah ustanoviti da je tekst izdanja „Gorskog vijenca“, koji je uzet za osnovu OVOE izdanja, odavno žzastario, naime od onda kada su učenjaci, tekstolozi, ustanovili i naučno dokazali da su u tekstovima izdavanim do 1958. godine stajale krupne greške, koje su oni te godine ispravili. Ovim ispravkama tekstologa koristili su se strani prevodioci i izdavači Njegoševa djela i to na češkom i na njemačkom jeziku. Od domaćih su se tim dostignućima na še nauke koristili izđavači: titogradski Grafički zavod, beovradska „Kultura“ i Matica hrvatska. „Naša knjiga“, međutim, ni za pet godina nije saznala za ove ispravke pa ih nije unijela u jedno školsko izdanje.

U drugom ređu ireba ovdje naglasiti da, iako je drugi LUČA MIRROKOZMA, u samoj knjizi nema toga Njegoševog djela. Iz čitavog Njegoševog djela štampano je svega 380 a ispušteno samo 1830 sti-

ZA SKERLIĆEVIM TRAGOM U PRAGU

imati frgovačke odnose sa državom), donosi sutradan, u broju od 7. maja 1914, članak pod naslovom „Slovenski kraznik u Pragu“, U svečanom, pate= fično-patriotski inioniranom uvodu ka=že se da je Njegoševa proslava oznaćila „novo proleće, slovenski maj“. Skerli= čev govor bio je u tom članku parafra= ziran sledećim rečima:

„Njegoš je bio jedan od prvih ljudi

koji su čeznuli za jugoslovenskim kulturnim jedinstvom i njegova usponiena majbolje ie obeležena događajima 1912,

naslov knjige .

i 1913. godine. Stvarao je velika, slav=

na dela: koja mogu biti ponos celog stovenskog: narođa; bio je primer slobod= nog čoveka, širokog duha, i, mada monah, bio je jedan ođ prvih slobodnih mislilaca — još u poznim svojim uMođinama učio je Voltaireov jezik. Daleko je prestigao svoje doba i jasno Uuhkazivao ka budućnosti. Ono što je bio Dan~

te Italijanima, Shakespeare, Ringlezima, –

Mickiewicz Poljacima, Puškin Rusima — to je bio Niegoš nama Srbima. On

ie prvi objavio načelo da suštinu naro-

da ne čine crkva i Vera, već jezik

i krv." Nešto opširniji izveštai o fom kulturno-političkom dogardaj.: nbjavljen ie Nastavak na 4, strani

| KNJIŽEVNE NOVINE

NOS JT,