Književne novine

. TUO '"Sima' Čirković Stefam Wwkčić Miosača SANU, Beograd 1964.

„U SVOJOJ MONOGRAPIJI o hercegu Stefanu Vuk- čiću Kosači Sima Ćirković je, na osnovu mnogih „dosad nepoznatih izvora, objavljene istorijske Brađe i literature, koristeći se svim metodima modernog „istorijskog istraživanja i prikazivanja, pru_ žio portret jedne zanimljive istorijske ličnosti i . sliku „jednog od najinteresantnijih razdđobija bosanske istorije iz vremena nezavisnosti srednjovekovne države. Ćirković je akciju i delovanje Stefana Vukčuća Kosače posmatrao u sklopu bosanskih zbivanja - toga vremena kao što je i bosanske događaje Ppo"sEmatrao kao sastavni deo međunarodnih „zbivanja toga vremena. To se metodološki pokazalo ispravnim pošto st bosanska zbivanja stavljena u okvir međunarođnih zbivanja, u trenutku kada se u Bosni S\'kobljavaju i sučeljavaju različite tendencije i su| protni uticaji susednih država. 1I Stefan VvVukčić Ž Kosača'u tom trenutku učestvuje u različitim kom” binacijama susednih zemalja i postaje predmet nji· hovih khombinacija. U interpretaciji Sime Ćirkovića "Stefan Vukčić Kosača je tipičan srednjovekovni fe. dalac koji sve što čini rađi da bi ojačao svoju moć i da bi pođigao i istakao svoj sopstveni značaj. Kađa se govori o ovoj Čirkovićevoj Knjizi mora da se istakne još jedna njena vrlina. Ćirković ima jasnu situaciju o stepenu svesti srednjovekovne vlastele i on nema nikakvih iluzija o nekakvim njinovim bilo nacionalnim bilo državotvornim preten- zijama, lišen, dakle, nacionalističkih predrasuda on je o bosanskoj vlasteli, i o bosanskim prilikama goO vorio sa neumitnom objektivnošću i starao 86, koTiko je tako nešto mogućno, da pruži punu rekon"strukcija bosanskog srednjovekovnog života i odno_'sa koji su u tom životu vladali. Razume se, tu je _ Ćirković bio wu zavisnosti od izvora Koji za taj pe- riod bosanske istorije postoje. Za one delove gde je 510 dovoljno izvora Čirković je pružao jasnu i preisnu 1 zaokruženu sliku; tamo gde je imao na raR_ polaganju malo izvora on se zađovoljavao, i mo" Yao đa se zadovolji, uopštenim konstatacijama. \ O Ćirkovićeva monografija o Stefanu vukčiću Ko'sači, svojim mnogim vrlinama, ide u ređ najboljih rađova iz oblasti naše srednjovekovne istorije koje smo dobill za poslednjih nekoliko. godina.

kae Predrag Protić

i Rajt Mils gl Sociološka imuagimaeija

· Preveo dr Ratoljub D. Dodić, pogovor "napisao dr Radomir Lukić; „Savre:menaškola”, Beograd 1964.

piryao. E 1 E :: 17 RKAO TRBĆA"'SVRSICA "drugog Kola „Sociološke bi' 'bjioteke“ koju 'zdđaje „Savremena. škola“ objavljena „je; „Sociološka imaginacija“ Sesila Rajta Milsa, koji jE sve do avoje smrti (marta 1962, godine) opravdđaTO smatran jednim od vodećih sociologa ne samo u T svojoj zemlji, Sjeđinjenim Američkim | Državama, iego'i u ostalom Svetu. Ovim prevodom našim čita»>-oocima· je omogućeno da sc upoznaju s još jeđnira značajnim rađom ovog velikog savremenog mislioca '(naime, neđavno je u izđanju „Kulture“ objavljen prevođ njegove čuvene štuđije „Elita vlasti“). : Neću se pridržavati običaja, kako se to gotovo "uvek ·čini, i izlagati, makar samo u osnovnim crtama, . u, čemu se sastoji vrednost Milsove „Sociološke imaginacije“ za savremenu sociologiju. To je dovoljno. ' Tagno i dobro izneto u pogovoru o Rajtu Milsu koji "je napisao dr Radomir Lukić, gde će čitalac naći i .manoge druge pođatke o ovom piscu i naučniku. Uo„stalom, kada bih i pokušao teško da bih to mogao” _ činiti na ovako slučenom prostoru. Milsova knjiga _ le toliko bogata novim i smelim idejama, u njoj „ bečmalo Wvaka rečenica toliko mnogo kazuje da se. imHka o njenoj stvarnoj vrednosti može steći tek . kađa se pročita. U glavama ođ prve do šeste Rajt Mils je.na izvan» edno oštar i duhovit način kritikovao stanje u saNi'emenoj američkoj sociologiji, dok je u ostalim gla-

"Vama izneo neka svoja razmišljanja o „smislu društvenih nauka sa stanovišta savremenih kulturnih ·"stremljenja“; to je pokušaj đa se odredi „koje naMpore treba uložiti da bi se razvila sociološka imaginacija“, da se ukaže „na vezu koja postoji između nje i političkog i kulturnog života“ i da se, eventualno, nagovesti „na kojim se kvalitetima đuha sociološka imaginacija zasniva“, Kađa se pažljivo pročita Milsov tekst lako se uočava da su mnogi od momemata na osnovu Mojih autor zaključuje o krizi ame-=

er. ! i o JM

_ Melod imanenine krike

Nastavak sa 3. strane

· treba “da počne fenomenologijom različitih pojava koje prevladavaju među umetnicima i umetničkim pokretima raznih zemalja i razdobija“, kako to kaže mladi italijansksi estetičar Umberto Eko. Oblast Jeremićevih istraživanja u'tome smeru je literatura i njegov pri_stup toj materiji izrazito je' književni. Imanentina kritika, čiju je tehniku Dragan M. Jeremić zradio bolje nego ijedan naš kritičar, smaTyajući je najprikladnijom da bude priprema ajiževne estetike, to jest da dosegne do nivoa "estetičkih iskustava svoga vremena, učinila ga LION IV ONO ličnosti u savre-

.fd6noj našoj kritici, On u potpunosti ispunjava ahteve koje je, 'u Jednoj anketi o kritici, svoje-

'emeno sam formulisao kao osnovne uslove za dobrog kritičara: „Široka kultura, poznavanje . umetnosti svih vremena a, naročito, svoga vre” mena, veliko eštetičko znanje i jedan marljivo. odabran ektetički stav, a zatim .dosledno i strasno zalaganje za ostvarenje onoga što se smatra estetskim idealom vremena, io su(...) osnovne crte dobrog kritičara“.

Predrag Palavestra

Ž

JA.

ričke sociologije prisutni i u našoj šociologiji, i đa mnoge kritičke opaske izrečene na račun američke

sociologije pogađaju, u stvari, čitavu savremenu so-

ciologiju (pai našu). Zbog toga ovo delo zaslužuje cdalčko veću pažnju naših čitalaca nego što je io

uobičajeno, kada je reč o delima u' kojima se govori ·

o problemima koji su nastali u isključivo jednom određenom društvu, kao što je, na primer, američko. Međutim, ova knjiga ima još jeđnu, izuzetnu vredđnost za nas: naime, oseća se da su ideje Sesila Rajta Milsa često vrlo bliske onim postavkama koje su danas prihvaćene kao marksističke zbog čega je ovo delo u mnogim svojim koncepcijama prihvatljivo i za sociologe koji u ovoj nauci zastupaju marksističko stanovište.

Prevodilac Ratoljub Dodđić, koji je morao da uloži vrlo mnogo napora u prevođenje ove HKknjige, u mnogome je doprineo da ona postane razumljiva našem čitaocu ne samo u svojim osnovnim koncepcijama već i u mnogim zanimljivim, jezgrovitim i lepo formulisanim detaljima.

Aleksandar A. Miljković Dragan Božić Mladić kosa su zvali | Kiša „Naprijed“, Zagreb 1965.

OVOM KNJIGOM Dragan Božić se uvrstio među one naše posleratne Književnike koji, preokupirani ljudđimin i događajima svoga vremena, nastoje đa ih uklope u one skale vrednovanja na kojima je izgrađena njihova slika sveta. Svoj optimistički pogled na život, baziran na konstruktivnoj, osmišljenoj akciji, na lično i društveno korisnoj akciji, na lično i društveno korisnom radu, prirodno, mogao je najuspešnije dđa izrazi onim prelomnim momentom. kađa je prohujao ratni pomor i kada se život, kao posle potopa, ponovo započinje. No, on nije, kako bi se očekivalo, svoje junake prikazao kao objektivno. postoječe inđividđualnosti koje se određuju prema događajima bilo pozitivno bilo negativno nego je pokušao da uveri čitaoca đa su oni gotov proizvod đo-

gađaja, sređina i okolnosti. Sve ličnosti njegovog romana, . dakle, određene su spoljašnjim faktorima. Dok su 'Kıiša, seljački sin, koji iz borbe dolazi u

građ đa se školuje, Vera i ostali njihovi drugovi i

drugarice čiji životi započinju u novoj državi, u novoj akciji, ličnosti pozitivne, perspektivne i, u krajnoj liniji, srečne — Ivan, koji je pre rata radio

za Verinog oca fabrikanta, a u vreme rata ubijao, time što je u novoj situaciji deklasiran, iako nije izgubio sve osobine neophodne za komuniciranje s ljudima, osuđen je na totalnu osamljenost i propast. Čak'i majka Verina (koja se u romanu zove prosto — žena), koja :ga. prima. u:kuču 1 u postelju, koja na duši nema nikakve grčhove,:sem. ako nije greh što je bila žena jednoga, fabrikanta, čak i ona zajedno s Ivanom biva izvrgnuta ruglu i propađanju, unutarnjem razaranju i zamiranju. Ti likovi, uzeti za sebe imaju mnogo draži i Umetničke verljivosti, ali kao celina. teško se mogu uskladiti i shvatiti. I, \Zgleđa, baš tu treba tražiti objašnjenje „Za lako da ve Kkontrađiktornosti u njih: YT _ NM { za liBe i ne mogavši da

Bearnost na Koju ih Jj&' autor, ih uskladi, sveo. Ohe su, po svoj prilici, u prvim autorovim „zamislima imale svoje mesto i svoju

funkciju. u kontekstu romana, u slici koju je hteo njime da pruži, ali su mu se, kad, je prišao njihovoj realizaciji, pokazale mnogo kompleksnijima i sadršŠajnijima nego što je na prvi pogled. izgleđalo, '"Trebalo je žrtvovati ili celinu ili junake. Božić je problem rešio tako što je svoje ličnosti podelio na dve strogo odvojene, divergenino različite grupe, na pozitivne i negativne. Tako su okolnosti u kojima su 'te ličnosti živele i u kojima su se formirale dobile primaran, ođređujući značaj. Tako je ispalo da mema pozitivnih i negativnih ljudi nego da postoje

samo pozitivne 1 negativne “sredine, đa u lošim društvima nema dobrih "Jjudi i obrnuto.

Stanojlo Bogdanović Tatjana Arambašin Zvezdami broj sitmiean „Otokar Keršovani”, Rijeka 1965.

SKROMNO i gotovo nečujno ušla je u našu literaturu dobitnica dva Književna priznanja („Književnih novina“ i Ponda Draga Žervea u Rijeci) Tatjana Aranibašin. Prethodni Književni rad, svoj „staž“, ona je obavljala u Istri, gde i sad deluje u kolu tamošnjih literata. Posle nekolikih uspelih i zapaženih njenih pokušaja u pripoveci sađ je pređ nama prvi (ali nikako početnički) roman ove književnice — „Zvezđani broj sitnica“. Već sam naslov ukazuje na psihološke preokupacije autora koje uslovljavaju metođ njenog rađa. Posedujući izvanredan dar opažanja spojen 8 plemenitom osećajnošću, ona posmatra i prima svet oko sebe u njegovim „mikropojavama“, u “sitnim zbivanjima i trenucima koji u svom razvitku i odđdnosima postaju krupni i čine sadržaj ljudske suđbine. „Stvari za koje je navikla da ih smatra važnim, stvari možđa i nevažne pa ipak koje su đeo biti ljudskih odnosa, sitnice iz kojih se sastoji život...“ Pisac ih ne samo pažljivo registruje već razmišlja O njima, pokušava da analizira, đa objasni, da im shvati vrednost, značaj i smisao. Sebe i sredinu u kojoj se kreće pisac procenjuje i prosuđuje sa gledišta viših ljudskih vrednosti, To su momenti svakidašnjeg života, tako česti, obični, ali osvetljeni iznutra na svojstven mačin, i zbog toga novi i upečatljivi. Spoljnih događaja, onog šio se obično zove „radnjom“, u romanu gotovo i nema. Zbivanja su prikazana retrospektivno, u sećanju glavne junakinje. Kađ bi se htelo određiti siže ovog romana, mogao bi se reći đa je to unutrašnji dijalog junakinje sa samom sobom, u samoći kad čovek oseća potrebu da polaže račune sebi i svojoj savesti; jedan sumoran dan MWroz koji protiče prošlost u tim svojim malim česticama i trenucima, Životna iskustva jedne žene, čas gorka, čas vedra, čežnje i nadanja, večiti snovi o sreći i ljubavi, traženje rešenja i izlaza diskretno se čuju kao bilans doživljenog, kao vrsta intimne ispovesti i obračuna sa sobom i svim što se nosi u sebi, Ton ove ispovesti je diskretan i topao i to daje delu nijansu nenametljive uverljivosti. U svemu tom je kao osnovna težnja prisutna borba za utvrđivanje svoga „ja“, ličnosti, u uslovima porođičnog i društvenog života. Ljudi i zbivanja iskrsavaju za trenutak u sećanju kao siluete u magličastom spletu sitnica, utisaka, zapažanja. Pripoveđanje teče mirno, odmereno, prisno, kao da pisac poverava čitaocu svoje

Hz IA ALAL un uuu | “

misli, sumnje, nezgode. Pri savlađivanju kompozicije psihološkog romana, prirodno, često iskrsava niz slo ženih tehničkih problema koje nije lako rešiti; \izgleđa da ih je imala i T, Arambažšin, naročito na kraju knjige, ali je ipak našla zadovoljavajuće re-

šenje. O SMLUOOMN a Petar Mitropan Kosta Dimitrijević Nušić = čarobnjak | __smeha „Narodna knjiga”, Beograd 1965.

NESREĐENI PODACI po bibliotekama. i privatnim dnevnicima nisu bili dostupni širokom krugu čitalaca i skrivali su one karakteristične đetalje, Koji bi, potpunije, osvetlili fascinantnu ličnost Branislava Nušića i čudne lilokove njegovog života natopljenog itragičnim fonovima britkog humora i, veselim bojama kalambura, jednog života sagorelog u Hrču stvaranja, lutanja i brođoloma. Kosta Dimitrijević je imao i hrabrosti i talenta da jedan ovako složen materijal sa gotovo naučnom preciznošću ” ispita, proveri njegovu dokumentarnu vrednost i fransponuje u jedđan uzbudljiv literarni tekst, u romansiranu biografiju, koja je značajna iz više razloga'

kao izvrsno prozno đelo, kao dokument koji osvet-

ljava životni put i stvaralaštvo jednog velikog pisca i kao slika tadašnjih društveno-političkih i kujturnih zbivanja. Ste

· Trebalo je pokupiti sve fe detalje koji su kao mozaik dopunjavali jednu celovitu sliku i Dimitrijević je utonuo u jeđno strasno fraganje za dokumentima, anegđotama, ođiomcima- iz uspomena savremenika, neobjavljenim i manje poznatim pismima tako karakterističnim za ocrtavanje jeđnog intimnog sveta. Taj pionirski posao prikupljanja izgubljenih detalja koji su ležali bo fasciklama u pri vatnim ili javnim bibliotekama i arhivima bio je samo jedan deo puta, đeo jednog stvaralačkog akta koji će nam kasnije „dočarati dragi lik Nušića ra svim „njegovim Kkatarzama i strađanjima.

U pozađini tog gorko nasmejanog Nušića odvija se drama njegove epohe znalački osvetljena đubokim poznavanjem događaja i atmosfere. Iz stranice u stranicu Dimitrijević vođi svog čitaoca kroz ritam i atmosferu tog uzburkanog vremena ocrtavajući mu dramu društveno-političkih sukoba, đočaravajući mu atmosferu intelektualnih previranja, ftragične zvuke ratova; dočarava magičnu atmosferu starih „Dardanela“, Beograđa, pozorišta. Promiče pređ čitaocem jedno doba u stvaralačkom i krvavo rušilačkom grču u kome je ličnost Branislava Nušića rasla i formirala se, đuboko vezana sa tom sređinom i uslovljena

. njome.

Romansirana biografija kođ mas je dosta zapostavljeni književni rođ i time je, značajniji napor Koste Dimitrijevića da stvori nov i njemu svojstven stil u osvetljavanju waterije koju obrađuje. Satkama od pažljivo ođabranih dokumenata, koji u sebi nose jedan „karakterističan ton i značajnu „pojedinost i komponovana zanimljivo, Dimitrijevićeva knjiga po-

.seduje, informativnu vrednost jedne. naučne. studije u

kojoj se život glavne ličnosti prepliće sa društveho= istorijskim zbivanjima čija je književna interpretacija u ovom fekstu besprekorna.

Živi ritam kazivanja, lepota stila i autentičnost doprinose da se ova Knjiga čita lako i pristupačna je svim nivoima čitalaca. Ona će svakako postati ne zamenljivi dodatak u proučavanju Nušića, njegovog dela i vremena u kome je živeo. Ova zanimljivo napisana knjiga Koste Dimitrijevića popunjava jednu prazninu u tumačenju naše literarne zaostavštine i ljuđi koji su je stvarali. Može se samo poželeti da ima što više ovako vešto mapisanih romansiranih biografija, koje će tako kompletno kao Dimitrijevićeva, ocrtati likove naše književne prošlosti.

Zvezdan Jović

NIEPIRIEVIEDIENIS IKNJIGIE

Friedrich Diirrenmatt

BBie Pamme Verlag „Die Arche”, Ziirich 1956.

FRIEDRICH DORRENMATT je pored Max Yrisoh-a najpoznatiji predstavnik moderne literature Bvajcarske, a poslije smrti slavnog Brecht-a bez sumnje najpoznatije ime na polju njemačke drame uopšte. Kao dramatičar, prozaista i esejista, Diirrenmatt je poznat širom Evrope pa i van granica našeg kontinenta, Naročite zasluge stekao je svojim prilozima popularisanju radio-igre, tog omiljenog „pozorišta slijepih“. Pored dramskih djela napisao je nekoliko eseja, četiri romana i nekoliko kraćih proznih djela, među

Pa se naročito ističe novela „Die Panne“ („Deekt“), ; y

U ovoj noveli dolazi opet do izražaja izraziti ta.

lenat Dirrenmatt-a dramatičara. (Nekoliko godina kasnije napisao je rađio-igru pod istim naslovom.) Junak novele „Die Panne“ je generalni zastupnik jedne velike tekstilne #firme. Na službenom putu njegova otmjena kola imaju defekt, tako on sticajem okolnosti ostaje kao gost u kući nekog penzionisanog advokata koji ga uvođi u društvo svojih prijatelja, bivših pravnika. Raskošni salon luksuzne vile sa pre~

Brana CRNČEVIĆ:

doma pesnika Jovana Ilića, ćepenaka starog .

III!

Idealista — to je danas zanimanje.

Uši su osuđene na krupne, a usta na sitne reči. Čovek se može staviti uza zid i streljati frazama. Poznajem ljude koji su sve do juče bili besmrini.

Lakše je biti komunista do fotelje nego od fotelje.

Slobodan MOMČILOVIĆ

njenog venčanja SETI SB PONEKAD BULBVARA } K ada budeš penzionerka bolesna od astme i kađa ti jedina pasija budw slavuji, ili napuštene mačke, seti se Bulbudera i maše samačke sobe do koje smo dolazili ma vrhovima prstiju Krijući se od gazdarice koja je tražila novac za zaostalu kiriju., 28

BIO SAM OBIČAN AMALIN ...

:.q ti kćerka vlasnika bro ili Ni vtitola dogradilišta. Da stanmujemo w petosobnom, ) ( j barku. MI i 1 ORIĆ mornarske lumperajke oJe bi izgubile svoj smisao Medi bez mene. Neplaćene račune za struju, I moje zanimanje: lumbpen-proleter. Zahtevala si da se ne družim sa čistačima ka| y nalizaci Gradskim šinterima, oštračima noževa, wa Koji glasaju za socijalizam, i jedu, crni hleb.

3. ; PONEKAD ZAŽALIM

Z aložio sam, jedime pantatlone Kod provincijskog lihvaYa

Za po=i, Jiase raWtJe.

Uostalom, to je radio i Jesenjin.

iisam uspeo sasvim, da te zaboravim.

Ponekad, zažalim, .

Sto nisam, direktor mekog preduzeća

Pa da se kao moji školski drugovi

Vraćam sa putovanja

Iz inostranstva

Pun utisaka iz kupleraja.

Ponekad, zažalim

Sto sam se rodio kao pesnik,

Jer da sam, se rodio kad, i Spartak

Sigurno bih bio gladijator

I dizao ustamke.

4. U STANIČNOJ RESTORACIJI bD ežurni milicioner Jordan Uhapsi Zimu u staničnoj Testoraciji. Posle me zamoli Da mu pročitam, pismo mjegove devojke Koja živi ma selu: pn VITA JELA, FPANAK BOR Č· | ĆERAM BRZI ODGOVOR! |

58; ; AKO SE JEDNOM VRATIM

4 ko se jednom, budem. vratio U naš grad

Doći ću sa putujućim, cirkusom

Kao gutač watre,

Ii klovm

Kojeg na opšte zadovoljstvo publike Ritaju do mile volje .

U zadmjicu.

Tada ćeš ti već biti

Udovica 1

Pokojnog nadzornika jedne plantaže kakaoa.

punom trpezom i četvoricom staraca oko nje ne obećava više od dosade, — Međutim, društvo započinje neobičnu ali vrlo interesantnu i napetu igru. Tnsceniran Je sudski proćes u kome naš junak igra ulogu optuženog, Iz kratke biografije koja je ishodišna tačka čitavog saslušanja saznajemo da je on predstavnik onog sloja krupnih ·kapitalista koji ne

. biraju sredstva da bi došli do cilja i upravo to je njegova krivica. Na kraju igre — procesa On je u to sam. uvjeren i zato svjesno prima osudu na smrt 1 čak je sam na sebi izvršava·

Čitava radnja je prikazana u vidu vješto, gootvo dramski vođenog dijaloga koji u stvari ima formu sudskog procesa. Površni čitalac ima utisak đa čita napetu kriminalnu priču. Međutim, Dirrenmatt ovdje prikazuje mnogo više od jednog zanimljivog, neobičnog slučaja. On prikazuje sliku komplikovanog svijeta ovog našeg atomskog doba, svijet sa bezbroj lica od kojih svako nosi neku krivicu u sebi, od kojih svako može da buđe optuženi, tužitelj ili pak sudija. A važno je da čovjek sudi — prije svega sebi, a onda drugima u tom svijetu u kome „ne prijeti više ni Bog, ni Pravđa, ni Sudbina, nego saobraćajne nesreće... u ovom svijetu slućajnih tehničkih kvarova...", u kome čovjek sam postaje automat koji djeluje. nesvjesno. Zato Dirrenmatt moralista svoje likove izlaže izvanrednim i meobičnom situacijama da bi bar ma momente probudio tu svijest i savjest, te divne osobine koje ireba da budu ukrasi ljudskog

rođa. Mira Njerš

22 (JJIUJS