Književne novine

NOVIH STO KNJIGA

BIBLIOTEKE „REČ I MISAO“

KAD JE 1959. gođine pokremuta biblioteka „Reč i misao“ prihvaćema je kao gotovo revoluciona= ram poduhvat u mašoj izdavačkoj delatnosti. U vreme kad je sve više počelo da se govoris da je knjiga skupa i da visoke ceme predstavljaju jedmu od osnovnih prepreka za prođor knjige među čitaoce, izdavačko pređuzeće „Rad“ Dpokremwulo je biblioteku čiji je osmovni cilj bio đa po pristupačnoj cemi pruži bogat izbor dela iz svetske i domaće literature svima onima kojima je Kkmjiga bila ne luksuz već potreba. U broširanom, povezu, ĐO bĐeoma pristupačmoj ceni od 150 dinara, stotimu prvih knjiga iz biblioteke „Reč i misao“ mašle su širok krug čitalaca i, tako reći, mametnule se kao veoma dragocem fenomen naše kulturne svakidašnjice.

. U obom trenutku kad sudbina Knjige, a navočito sudbina jevtime Kkmjige, Đomovo ostaje tema mnogih zabrimutih, razgovora, pojava moovih, stotinu, Knjige biblioteke „Reč i misao“ deluje i kao nada i kao ohrabrenje. A pre svega kao prijatno saznanje da dobra i jeftima knjiga nalazi svoje čitaoce i postiže određene, sasvim pozitivne komercijalne rezultate. Kad se ovo kaže potrebno je podsetiti se činjenice da je dve stotine Knjiga biblioteke „Reč i misao“ štampano u tiražu od 10 milona primeraka i da su meke knjige doživele i po 6 do 7 izdanja i dostigle tiraž od, 40.000 primeraka. Može se slobodno reći da mema, kuće, da mema biblioteke w% kojoj knjige iz ove edicije nisu mašle svoje mesto...

Univerzalna po svom karakteru, biblioteka „Reč i misao“ nudi čitaocu bogat izbor Yomama, pripovedaka, Kritičkih, esejističkih, filozofskih i dramskih, tekstova. Smabdevene Kratkim informativnim, pogovorom, o piscu i delu, ove knjige su postale i praktičan izvor saznanja O. tokovima i pojavama svetske i jugoslovemske književnosti. Premda je obim, Knjiga koje: stu mogle da se uklope u koncepciju biblioteke bio sveđem ma prosečmo 160 strama, Što je, mesummjivo, stvaralo izvesme teškoće pri sastavljanju izdavačkog plama, me bi se moglo tvrđiti da ovo predstavlja veliki hemdikep biblioteke u celimi. S jedme strome ova čisto tehnička smetnja omo=gućila je da se obimmija dela štampaju kao dvobroji i ipak mađu, svoje mesto wu okviru biblioteke: a s druge strame povećavam je fomđ naše prevodme literature pošto su objavljivama, om, dela za koja se ramije izdavači misu imteresovcali. ;

Prilikom, sastavljanja blama edicije vodđilo se račuma da se pored, klasičmih pisaca, do čijih, se knjiga može da dođe i u drugim izdamjima, objavljuju i Knjige autora koji ramije misu bili prevođemi ili dela koja kod mas amije misu bila objavljena. Nesumnjivo je da će, zahva-

ljujući popularnosti biblioteke, mnogi strani i kod, nas ne dobro pozmati pisci maći svoje čitaoce.. Stoga je šteta što izdavačkim, planom nisu bile obuhvaćene dve ili tri knjige domaćih, mlađih, nedovoljno aftymisanih, a darovbitih, književnika koji bi, u okviru ove biblioteke, daleko lakše prodrli do čitalaca i zasluženo stekli svoju publiku.

| Iskustva izdavačkog pređuzeća „Rad“ pokazuju da se kod mas još veoma malo učinilo za prođor knjige među čitaoce i da postoje mnogi načini da se to učini. Tako je, na primer, samo za pola gođime u jednoj akciji, koja se svela na to da se radio-televizijskim, pretplatnicima sa teritorije SR Srbije pošalje reklamni prospekt edicije „Reč i misao“ sa pozivom da kupe knjige koje ih iiteresuju, maručemo knjiga %u iznosu od 24 miliona, dinara. A knjige su se, pored toga, prodavale preko akvizitera, knjižara i movinskih oglasa. Isto to učinjeno je ma teritoriji SR. Hrvatske i u periodu od 10 meseci realizovano je 41 milion, i 300 hiljada narudžbi, jer terem, romije, nije bio tako dobro „obrađem“.

Novih sto knjiga koje, sve zajedmo, polaze u svoj pohod među čitaoce biće za 100 dimara skuplje od prvih sto. Međutim, cema od 250 dinara još uvek je veoma miska i sa sigurmošću se može pretpostaviti da ovo poskupljenje meće mnogo uticati ma prodaju, pošto će Kkmjige biblioteke „Reč i misao“ i dalje biti majjevtinije u zemlji. Ovaj put pored crvemih, broširanih korica koje su postale meodvojiDo pobezame sa ovom edicijom, u knjižarskim izlozima pojavile su se iste kmjige u plavim kartonskim, koricama. Time su zadovoljene molbe omih, čitalaca koji su remek-dela svetske i domaće književnosti hteli da imaju u torđom bovezu, a po ceni pristupačniioj od uobičajene. Ove kniige se prođaju po 500 dinara i čitaoci će, prilikom, kupovine, moći da biraju da li će jevtiniju ili skuplju jeftinwu knjigu.

U svakom slučaju biblioteci „Reč i misao“, koja je postala kod mas sinonim dobre i jevtime knjige. treba poželeti dug život. U to, međutim, me treba mi sumnjati jer ono što se radi sa ljubavlju, ımežnn*ću, dobrom oljom, i znanjem ima, sve preduslove za uspeh.

Godina XAPII Nova serija

BOGE

Broj 258

VAD, 18. SRPTREMBAR, 1965. ist izlazi svake druge subote

Genma pojedinom primerku 50 dinara

Već gođinama, mz poslednjih meseci farazito, čitamo i slušamo, otvoremo, bez sxrivanja, s nekom

futbalu majoštriji,

vrstom naslađivanja, o JAVNOM potkupljivanju i kupovanju, podmićivanju i ucenjivanju, o JAVNIM otmicama i pretnjama, obračunavanjima svake vrste i gangstersko-mafijaškom poslovanju. O zarađivačkim prijavštinama koje, javno, postađoše prirodne, duhom života. KLegalne, pravno održive, etički prihvatljive. Tome se, međulžm, Rađi se o nečemu što, tobož, mije i ne može biti presudno ni za formiranje zdrave društveme atmosfere, ni za izgradnju socijalizma. Rađi se o igri, o fudbalu.

Ali kađ se pitanje postavi drukčije, kađ se zapitamo — nije Ii sve ovo što se đešava mw manifestovani „izraz naših društvenih klupskih afera dobiva „značaj šire socijalne bolesti, Ta bolest se, uostalom, već ispoljava: kažnjavanje Klubova počinje đa se, meuvijeno, tumači makaradno Iokalistički i dšovinistički.

prirođno „saglasne s

nije čuđiti,

odnosa i morala? — onđa problem

„UNUTRAŠNJE REZERVE“

JEDAN OD elemenata ekonomske reforme koja je u toku insistira na maksimalnom korišćenju svih postojećih privrednih i neprivrednih potencijala. Kratko rečeno: poziva na štednju i racionalizaciju radne i umne snage, materijala i vremena. :

Nekome od političkih ili privrednih rukovodilaca, koji ima smisla za konstruisane pojmove, došlo je u pamet da se suština kretanja ka domaćinskom, strogom ekonomisanju može označiti rečima „unufrašnje rezerve“, tj. rečima „nalaženje unutrašnjih rezervi“.

A mi smo se, sad, svi, uhvatili za tu reč, O „unutrašnjim rezervama“, i — gotovo — ni o čemu drugom, raspravljaju i pozvani i nepozvani, i zainteresovani i nezainteresovani, osnovac 1 baka podjednako kao i pravnik i inženjer.

Tako je bilo i ranije. U referatu, u diskusiji, nekome dođe reč, sklizne s vrha jezika, reč često ružna, često nimalo prikladna („zacrtati“, „cementirati“, „s Ovog aspekta“, „s Onog aspekta“), sklizme, poleti i počne.da kola okolo-maokolo, do besvesti, Ne bude članka, ne bude govora, ne bude ljubavne izjave bez nje. Duže ili kraće vreme tako, pa kako je došla, tako i prođe. Mnogo buke, a kad pogledaš — stvar ni oko šta. Procesi koje označava (ili treba da označava) spavaju, a ona ta volšebna' reč, kao njihov. nemiran san, leprša i

5 DANA.

zvecka, dok ne izanđa. A kad umre, umre s njom i proces koji jedva da je počeo da živi. i

Toga se bojim i sad. Da sve ne ostane ma frazi. Previše je te reči u upotrebi, da bi namere svih, koji se njome služe, bile i časne. Ona već počinje da biva skrivalica za ujdurme i poštapalica za falsifikate i neodgovornosti sva-– ke vrste. Sutra. će, pak, biti izlizan novčić za jevtina nadmudrivanja, ;

Dolazimo, dakle, u opasnost da sasvim, nemilosrdno i umešno, (kako već vrlo dobro znamo), iscrpimo sve „unutrašnje rezerve“ pravog stanja stvari. Poješće, po običaju, vuk magarca, a neće se videti ni da ga je, ni kad ga je — pojeo. (D. S. 1)

|L-}

RBČ O „SLUHISTIMA“

POSTOJB kod nas intelektualci koie popularno zovu „sluhisti“, Oni slušaju šta drugi pričaju, pa posle, privatno ili javno, prepričavaju ono što su čuli. Naravno, to što su čuli nije uvek tačno, jer drukčije se priča u veselom društvu a drukčije treba pisati uz neophodnu dokumentaciju. Ali njima to ništa ne smeta — oni pišu i čak druge poučavaju. | Nedavno je u članku „Jedna .sedmica sa knjigama“ u jednom velikom našem listu Milovan Danojlić

jasne

tvrđio đa je u ftoku jedne sedmice pročitao ili čitao ni manje ni više nego šest Knjiga od četiri pisca, a od toga četiri knjige na francuskom jeziku, Ali nije samo ovaj podatak neuverljiv; neuverljivo je i ono što je on napisao o tim knjigama.

Danojlić najpre piše o Sartiru: „Tiho, neprimećeno, treću godinu već, gomilaju se tomovi Sartrovih „Situacija“.“. Nije dakle ni čuo da je prva knjiga „„Situacija“ izišla iz štampe gotovo pre dve decenije: 1947. godine, a za osamnaest godina toliko je napisano o svemu što je Sartr rekao u „Sıituacijama“ (i kod nas!) da o tome nijedna bibliografija ne može da pruži tačna obaveštenja. : i -

Drugo delo o kome Danojlić piše jeste populama knjižica Linkolna Barneta „Ajnštajn i svemir“. O tone „Danojlić. kaže: „Pod tim

|. imenom je, svojevremeno, Lincoln

Barnett objavio. popularizovani rezime Ajnštajnovih rezultata, koji nam je sada ponuđem u dobro Uuređivanoj kolekciji „Ideje“.“ Tu kolekciju izdaje pariska izdavačka kuća Galimar i Danojlić govori O francuskom. izdanju ove knjižice iZ 1964, godine, mada je, sa mnogo više razloga, o njoj mogao da piše 1956. godine, kada nam je istu tu knjižicu „ponuđilo“ na srpskohrvatskom jeziku izdavačko preduzeće „Kultura“ iz Beograda.

Treće delo na koje se Danojlić osvrće jesu Paskalove „Misli“. Ako ni ova knjiga nije nova. za naše čitaoce, novo je bar Danojlićevo tumačenje Paskala, za koga on tvrdi da „prevazilazi religiozne dogmeć“ i da je „u svim pravćima svoga meditiranja angažovan na strani čoveka, i njegov cilj je — ljudsko izbavlienje.“ A pošto nije rečeno da to „izbavljenje“ počiva na veri u carstvo nebesko i na dogmi o bogu — izbavitelju, Paskal ispada kao neka vrsta slobodnog mislioca i maltene socijalista.

„dentskih pozorišta,

. Najzad, Danojlić iskreno priznaje da za vrednog i zaslužnog srpskog biologa, publicistu i Kknjiževnika Dobroslava Ružića, čiju knjigu u izdanju „Nolita“ prikazuje, ranije nije ni čuo. : _ PO su razlozi zbog kojih ovaj naDiS, iako nije karakterističan za Danojlića, pokazuje kako izgledaju informacije i tumačenja pisaca koJi se isuviše uzdaju u ono šbo su

samo čuli.

A. M. "' ia EVROPSKI POZORIŠNI

AMATERI U ZAGREBU 2

PETI internacionalni festival stuodržan u Zagrebu od 4. do 11. ovog meseca, Okupio je preko 400 učesnika iz mnogih evropskih zemalja — iz Sovjetskog Saveza, Mađarske, Rumunije, Poljske, Čehoslovačke, Grčke, Tur-

ske, Italije, Francuske, Belgije, Švedske i Engleske, Nagrade za najbolje: predstave do-

bili su članovi rumunske ·univerzitetske grupe iz Bukurešta sa Kkomadom. Aleksandra Mirodana „Gospodar oblasti duša“ i stokholmski studenti sa komadima Sandra KemOberka „Prazna Šoba“ i „Obrazovani ljudi“. Ki

| Pored komada Gogolja, Domano= ića, Brehta, Pirandela, „Balzaka, Mrožeka, Sofokla, Ruževiča, koje naša publika dobro poznaje, na Ovom festivalu su izvođene i drame Pransoa Paliara („Ružni snovi“), Mišela de Gelderoda („Tri slepca“),

· Džemsa. Bruna Lajna („Trougao“),

M. Šizgala („Tigar“), Žanin Vorms („Mačak je mačak“), Pjera Griparia. ! Božanstvena farsa“), P. Pavelkića („Ulica Feniks) i druge. Pojedine predstave prevazilazile su domen uobičajenih scenskih izvođe-

i

Nastavak na 2. strani 00,

LL _____ i yu 20

i au Auu