Književne novine

TO ŠTO JE taj ruski emigrant, to veče, svojoj

ženi ispričao, nije bilo šve. On je bio, zaista, otišao u ministarstvo rada, — majoru Trinderu, — koji je razoružanim Poljacima nalazio zaposlenja. On je, zaista, tražio, tamo, rađa, i manuelnhog, ma kakvog rada, — ali nije ispri•> čao kako se to sve svršilo. Bio je snužđen i rano je legao. I njegova žena došla je da legne, rano. Ćutali su. Tek kađ je čuo njeno ravno» merno, tiho, disanje, počeo je da „razmišlja, ponova, bez sna, o tome, šta mu se desilo.

Major ga je prosto uputio u predsoblie,. gde su. na stolu. ležale neke velike, crne. knjige, na kojima je kruonim. crvenim, slovima pisalo: Prazna mesta. Situations Vacant. Možđa će naći nešto,

_ Isorva. on je hteo đa brođe krai te sobe, ne ulazeći, — jer je te knijge toliko puta či' tao. Uzalud. Ali ie zatim svratio,

Ta seba je ličila na malu, eng'esku, provincijsku stanicu, na čekaonicu, u kojoj ·n'kog

· nema. Prazne su. Vozovi su retki. Ima u nilma pljiuvaonica u ćošku snahe, a neeđe se čuie n-ka lokomotiva. keia m dalimi, zviži. Ni u toj čekaonici, minš«tarstva rpPđa, na Kinee“-rođu. nie bilo nikes. Oko stola bilo ie nehkniiko praznih :gtolira. Prozori su bili otvoreni, šircm. ; Ti su ga prozori počeli da privlače kad

e se0.

Pod nroznrima, u đubini, viđeo je asfalt, kao provaliiu, ulice, a kađ bi se n”emuo. đobar deo Lonđons=. koi se vu njevnvim oč'ma tumbe prevrnuo. T”ebalo bi tu uwžimiti semo Porak mw vis, 1 korak dole. ma hi svemu bio kraj. Stigao bi na uliew. dole, glavačke.

Kađ se sa takve visine skoči, lihania mvsne, a bolovi, morniu biti strašni, — ali koliko "aju ti brelovi? Sekund. dva, — minut. dva? Pa { kađ bi dešže rajali, sve to mora dn swe vhiva u nekoj, dubokoj nesvesti, A. posle dolazi Wresj. Svemu.

NMastale za navek tišina.

Nema više movrPitka u MiW TBM. ede ga Šemš, Keka. Nema više ni tog mašora. Neće čuti više bi: what} eam T do fer yon? Nema više ftražemim sarade. Mi gladđnevanja. Ni powižemja, Ni molja= kana. Tišinm, Nile isoričao Ženmi mf to, đa se igbostavilo, da je taj maior bilo u Pevsii i đa wna ruski, Maln, Pa se smele rečima, hole, kaŠe, čevek me bi vaneao da izmevori, mi da mu pet fumti dedu. Yıvlekntsin, Predumr=dit. Osman tritelnost. Ponavliao je đa ima čak i takvih, koje su luđe: rtut, ržavčina.

Ti su se čak wpustil u Yaspravu pitanja, otkud: đa sugelasnih, „ar“, može dđa buđe i samo= glasnik? Maior je tvrđio đa toga ima samo Uu starom Feiotu | da ruska reč „smert”. mora biti. poreklom. egipatska. A nije znao kako da protumači sebi. sve to, — šta je od nieša ma> jor zapravn hteo? Tteč „smert“, međiitim. koiu dotle nliie bio orimefio, činila mu se, posle te

đebante, lena i draga. Smert? Kako je to, kad se izgovnri. leno.

Nile žent rekao. ni to, đa mu se, tamo. u tom pređsobliu. pričinilo da čwmje | nien vlas, koji mv ie šaputnan: ne ostnvllai me samu. mhećao sl.dg tn nećeš učiniti. bez mene. A kažeš da feeba držati ebećanin. Mile Žen! lemwvičao, ni to. dn mu se učinilo, i to, da'nored: nianns šapata Mnie. inemo. još 3dan las, koii m doviknie? M%onimže. ti si se wmlmšio. To le bio glas ledmog admienln, en kodlm_<ew stamovnMH, melo vreme. U hotel: Park „T.emu.. Tman, le nbičsi, knđ zagrml, da siđe BŠenn čimimo. Pn se smeiao, ; s

Đa bi od tog glasa pobegao, jtWmnW našeg gfomnnn bin: ie zaeniurlo glavu, u te knige spigkna nraznih meetn. u nadi. đa će neee mnči no> sla. Jer. eto. u BBemingemu., traže herberinn u jednoj berbernici, amo je smd, svakako, tonlo. lLoži se. Tmpin ueliemn, Ćereta se a svemu i gvačemu. m sifi mu. Wiivišw na sabwm. Stan wve= 'dno r?wćaim. Wako bi bin lemo ofiči u Weyvbe= re u Permineewı Mot čudniji metamorfoz, čujem tako više meko.

Onoštinma u WYnnbuvv iraži odBačara,

Ne. niie tačne. onštinn u Redingzu traži edižne RČara. n eomštimn Benberi trrfi veterinara. Wnko

· bi sađ bilo lepn otiči u vetevimnre, mogsešivnti rave. ete sp falio mime i imalu ftnwo bistre oči. T.ečitfi ne» koli su čoveku veri, Da je ve= tepinmavr, sed bi mnenao naći zmnoslenmile, u netoj \olnm!i, To, u Pedineu traže odžačnve, Wraiko bi bilo leno moči otlći u odžančare, Ti odža·čarl mu ne lzlaze' (2 glave. Snd, Rn ie odma= Ram od medđesete, ni te ne može. Ne bi ga ovie mili mea odžnžare. Smeiu mu se. čule kmko mu se smolu svi adžačaYl. koie le «reo u de> Žini«tvu, Ronko. bi bilo leno sfnaiati tamo, gore, visnko. u dimninku. l»nnd Redinmea, ipmpi mra> viniaka lindi, izmnd krivih ulica, iznad Kučta, YT te n=de treba se odreći, ji

Ime Redinga, međutim, ostaje mu u pame=

· #5 On se, iznenada, seća, da io ime nije prvi put pročitao. Seća se kako je u svojoj dvana= estoj godini, po želji svoga Oca, koji je bio ušao u Đumu, počeo da uči engleski, Otac mu je bio. angloman, kao | toliki, drugi, Rusi, Dao ga je da uči engleski, nekom profesoru, kome je voz bio odsekao obe noge. Sedeo je stalno, u na= slonjači, sa nogama pokrivenim pledom, koji je bio školski. On je, dva puta, nedcljno, sa drugim dečacima, išao tom čoveku, da uči. Tamo, gde su, pre, bile noge tog Engleza, dečaci su sad videli samo taj pokrivač vuneni, to ćebe, zeleno i.crveno, kockasto, a učitelj ih je, jednog DO žednog, uzimao međ noge, kojih nlje bilo. Mo= Yali su da sriču engleske reči. Morali su, gla= sno, da sve ponavljaju, za učiteljem, a što je pri tome bilo najluđe:; to, što su ponavljali, bili su neki stihovi, koje nisu ni razumeli. Sad zna da su, to, bili stihovi u jednoj baladi. Redinškoj baladi. _ Dečaci, lako neđorasli, morali su đa slušaju. i uče, napamet, stihove, o pranju patosa u tamnici u Redđingu. o urlanju engleske himne, i vešanju mladog vojnika, iz irske garde, koji je ubio wnu, koju je voleo. A sad. eto, ti crveni gardisti prelaze kraj njega, kao već sta ri poznanici Crveni. irski, mundiri.

Gde su sad ti niegovi drugovi, dečaci, i taj učitelj, koji pokazuje crvenu uniformu , Irske garde. na slici. deci. Ta skrletna uniforma i ime te varoši, Reding. ostali su mu. ?a uvek, u pDa> meti. Bili su. dakle, dušli po njega, u njegovo detinistvo, već pre toliko godina, samo on to nije znan, Onn što je nekad bilo. i ono što se dognđa sn njim, sad. U. gadašnjosti, u meknkvoj su. dakle. čudnovatoj vezi? A on sad, etn, želeo bi da bude odžačar u toi vaši Mako ie čudnm ta bliskost, nnngn što se davnn dešavnlo, | što je prošlo i onog, Što se sad sa njim dognđa. Možda i sa onim. što će se dogoditi, u burićnosti? Kaka su slrašne te nagle promene u životu liudi. Niih, dakle. nije mogiće predusetiti, niti, prumenom zmmimania, sustići?

KNJIŽEVNE NOVINB

9 pofewm::pWbda: kaže. :ds To 2b68

PRBĆ/ZA PBOINI<BHŽ E-47BHHEH NIOX7 BN ZA“

odlomam O ODŽAČARU

A nema više tog Petersburga, u kom su, u detinjstvu, učili engleski, nema više, ni tog učitelja, bez nogu. Passe. Ujehal. Sve se menja, ali on, eto, ne može ni toliko da se promeni, đa ga prime u Ređingu odžačari.,

Čemu onđa da čita, i dalie, te crne kniižurine, na stolu, u kojima traže zaposlenje, i on, i ti Poljaci, koji su ga sa sobom doveli, Bolje da se vrati u onaj, zavejan. kućerak u Mill Hillu, gde zna da ga čeka smrt, ali gde ima i ženu koja ga voli, a ima i prajatelie u samoći, knjige. koje vuče sa sobom po svetu. Te knjige mu kažu. uo-talom, Ću3 nije tako teško umreti.

Jer. eto, dok je sklapao te kniige, u kojima se traže i kupuju radnici. i berberi. i veterinari, i odžačari, njemu se čini da čuie, uz pla= sove koje je čuo u glavi i jedan, miran, pitom glas. storački. Dok se on sorema. u tom predsobliu. da iziđe. povori mu u plavi i tai glas starački, jasan i mio. Tai glas ga je. u bnsled= nje vreme. često. tešio. Tai ea ne pita. vako to, đa Vremsmelovci nisu još više krvi ormlii, kako to, đa Rusi nisu još malo više Wrvi dali? Nego se Orl. preko Wrovova. i, kao da kroz pĐrozoP dovikuje: YT.iudi, Atimiani, vreme je dn se reziđemo. Vi đa se vrptite n Atinu. a ja đa p»đem ođavđe u smrt. Ali koga će mećđu nama smaia đa je bio sretniji, to još niko ne bi znao reći...

Tako, nekako. zviče, u nmiesovoj plavi, stave. grčke reči. đok. no u mesvesti, )=»i I ni u postelil, lerai svoie žene, Nije oi pričao, kako je. slušašići te reži, orošžmn Wrai pre»nrn, ismod kojeg je bio pefalt i isenod Rkošieg. w dubini. sao» branćni, hbvwči. TT mieonvoš plevi, gad, tamo, rored provorm twı vleiniš, eo slannvi, sligaju «e i mr> skaiu i denei stihovi, a oosle Snventnvih | dru> ge reči. Otne mu iz proba govori. knitve mu do vikuju. neko mu mwle=sno dovikuje: Prince, vous tes roi et vous pleurez?

Tii je to čitao samo, ležeći u postelii?

Sve se to. međutim, događa u prisustvu jedne stare čistačice kancelarija,· koia je ušla sa kofom u ruci, i sa četkama i metlama. a koja ga je zaprepašćeno posmatrala, kako sam sebi, glasno. govori. To je jedna od onih starih, bezubih, Engleskinja, koje čiste sobe, za dve fri funte neđeljno, — i ribaju pod. Ona posmatra tog čoveka, kod prozora, začućeno, a zatim mu kaže, polu prekorno, polu sažaljivo: Vreme je ručku... Its lunchtime, Si...

{lama | krpama, vraća ga, iz sna, javi, i, bacivši pogled još jednom prozoru, — on obi=

· lazi sto u tom bpredsoblju, ba polaži, žurno, a

izvinjava se.

Ona je postajala malo, zagleđana, i brati ga pogledom. a zetim, sagnuvši se, posipa. pod, prahom, koii se upotrebliava za čišćenje i spušta se na kolena, da radi. i

Nije ispričao ženi, ni to, šta je bilo, posle, kad je pošao, da se u Mill Hill vrati. Kad je bio pošao do obližnje stanice podzemne železnice i šta je govorio samom sebi. Pitao se, od čega se spasao, tamo, gore, kraj onog pro> zora, u visini? Od smrti? Šta ga bolje čeka u tom predgrađu, gde stanuju, kroz mesec dana? Sad je već sasvim sigurno, da za njih zaposlenja i neće biti.

Na ulici, međutim, ispod ministarstva, pita se: kud sad? ?

A odgovara sebi: ma kud, samo ne kući,

Dok korača, i, to ponavlja samom sebi, kraj njega prolazi bujica prolaznika, koji su, u to doba dana, činovničići, radnici, žene, ljudi, izišli ma ulicu, da uživaju u prekidu rađa, u podne, 4 da pojedu nešto, mesto ručka.

Nije to tako teško. Na posao se ide u devet. Prekid počinje u dvanaest i po, rad se nastavlja u jedan i po, čaj se pije u tri i po, a završava u pet. Njemu to ne bi bilo teško, Oseća,

DOE IJ KO

Iverje

osta da čeka talas nov

esečina ljuljuška move pri kraju.

M rid u pijesku crta + vaja. [li pušta

da mu vrijeme sipi između prstiju.

To kamenje spava ı ćuti ma plaži mokro od svjetla,

š s iperjem čeka talas mov.

} vidjeh kako život moka, bačem, +amahom

poslednjeg talasa ogromnih leđa, ta'wsa

nasukome krupne ribe, čeka ma oba tepal

i zadimljen od utYvobe mora, žmot, meduveđi ogrnut algama fravnlimom sa dma čeka talas mob da ga vrati vutavim nmjedyima mora | vidjeh dam zastao, mag

na pijesku među stiiemjem skvšem od nmepomantop vađa sunca, vjetra ı morskih ptica. od 'teškog smisla

a lepršanju igre. vidjeh dam kakao plje iz velikog krčaga na obali noć, zaustavivši dah: dok pije da što dublje osjeti kako mu se po tijeln vaziia san mora

A obala od bezljudnosti čedna samo piše u pijesku

i briše mjesečinom | vačidi se izvlače iž aly) i} mespb?2imo ovpraćaju dok sve to ma pijesku blješti plavo i čeka

talas mob KHao ljudi negdje daleko od &og mora odbnčeni davwnim falasom, ćuti ma pijesku lišće

i čeka vuku plime koja se pruža rijetko, ali jednom uvek. da svoj hod hozajmi onima koji ga memaju Vidim taj falas — u brdima svijetlo prozora. na pučini zibayvske lađe Pa kažem, prnobinoji tišini priču op mora od zrelih šljiva m mem kraju, kažem ploo-pyvašne vilekh mesečine dok no moru sazežđa džarnju | kan da sve fn ja sada stvorih, tuga me zabolje samo zato što bijah jedini

,

Ta smešna, ostarela. žena, sa njenim me= a

Miloš CRNJANSKI-

međutim, da je malaksao tamo gore, u onom predsoblju, a da bi trebalo, negde, da se .odmori, da zastane, sad, kad se opet samoubistva, već ko zna koji put, spasao. Osećao se umoran. kao da je, opet, svoje kante, sa vodom sa železničke stanice prtio, — jer su po kućama cevi vođe smrznute, pucaju, pa je Mil] Hill, te godine, i nužnike zatvorio,

Za trenutak se, kao prosjaci u Lonđonu, o zid oslonio.

Zatim trgnuvši se, skupivši svu snagu, polazi opet, a prolazi kroj oblake mirisa, iz kujni, kantina, čajdžinica i barova. kojih ie tađa, sve do podzemne stanice, tuda, svud, bilo.

Dešava mu se, tađa, i ne prvi put, nešto, Što ga je uvek začudilo,

Zaustavljaju ga. i pitaju, koliko je sati?

Zašto baš njega pitaju, koliko je sati, nije znao, ali mu se to često događalo, na ulici. Zastao je zbunjen. ·

Zatim je primetio da stoji pred pozorištem, Wkoje se tu nalazi, a zove Stol. Na zidu. bri ulazu, imalo je reklamu, sa slikama glumaca i glumica, koje učestvuju, u teatru. Prve predstave uskoro bočiniu. A na slici predstave videle su se neke balerine, na ledu.

On ie to pleđao, fleematično. ne zato, što se wa Engleze ugleđao, koji su, tobože, flegematični, nego vato, što i mmao, đa om više u mozorišta, ne može ući. Gleđao je te slike. kao što skitnice. na klupi, čitaju. zaboravljene. | bačene novine, ili kao što besposleni, pređ izlogom zlatnra. zastalu. Zna, da ne bi smeo, ni đa DO= misli. čak i đa mu se prohte. đa uđe. i kupi ulazniticu. Čak i đa je to najjeftinije mesto, na galeriii. |

Niko mu, međuhm., ne može zabraniti. da zastane pred tim slama, pa. da se sit mneleda tih balerina, klizačica, na leđu. Na reklami je datn i titla pređetave. za fo nwnslepodme: „.abudđeva smrf“ pisnlo je nm mlakamtu. Wrunmim slovima. A iza ćoškm. ma drugom mlakatu. bila je slika šampionke klizania. svetske šampionke uw umetničkom klizanju: Cecily Coolidge.

Za trenut kao da se skamenio.

„Pa on zna tu lepu devojku. To jest on je, jednom, stajao u gomili „njenih p)znanika, u Parizu, u gomili poznanika koji su se bili oku= pili oko nje, pri izlasku na trkačku stazu. Sva= ki se, pa i on, trudio. da joj kaže, koju reč, da je ohrabri Stajao je tako | om, pored nje,

.pre- deset. godina i trudio se da joi dobaci ne-

što prijatno. Poljaci su je biliopkolili. Ona mu se zahvaljivala sa nekoliko ljupkih reči i sa jednim lepim „osmehom Sećao se i sad nienog,. tadašnjeg. lica, očiju, njenih vanrednih nogu. pre nego što je istrčala u arenu. A sad eto, tu, stoji, i ne može, ni đa hoće, da je na ledu. ioš jednom. vidi. ·

Okretao je glavu prema stanici podzemne železnice, — MHolborm. — koja je bila blizu, pa polazi. da se vrati kući. Nešto hladno. kao neki zagrljaj ledeni, vuče ga ipak, da stane. Javlja se želja da, ma kako, ulaznicu kupi. Da je još iednom viđi. To ne znači da mu je do nje naročito stalo. Stalo mu je da njeno klizanie, koje pamti, vidi. Ništa ga ne vezuie za tu svetsku šampionku. izmeniali su bili semo dve tri ljubazne reči. Nađa joj je, isto tako, rekla. dve tri reči. · Kađ je. zatim, nastao „pbolumrak u teatru pretura sitnež., u svom džepu. a zatim vrilazi blagaini, u nađi da će ulaznica, za dnevnu predstavu. biti ieftina. Morao je da da sve, što je imao pri sebi. za jedno mesto na galeriji. Zntim je čekao. u dugom redu žena 1 liudi. a posle se peo umorno na galeriju. otknda će klizačicu imnti da gleda, kao da gla vačke, sa tavanice, visi, · :

Krnđ 1e. zatim. mastao polumrpk u tenfteu i kad se zavesn diže. bPlerine ulaze Mliznitći, jer je led na pozornici, Pozornica je bela kao

*

tožimo dalje...

Proteče tako i pola vijeka, mođe piačnih dana

i bramika. a fek se poneko „ovdašnji pDn zanimanju“

sličnino, nd duga mreomenn. nri infnvniem, brajanju zbilja vaštn? Najzad, |

od <ebe, o0 eho, šlo dalje...

sbjeđok ove ljepote. ! pobjegoh da me taj izbor me otruje zato što ga pijem sam A iverje osta da čeka talas mo9b,. Đa da i ono nastavi but

podne sklapa kapke ma kućama i pruža znojnu golotmju po vYelim ležajima. eb ab Nešto mlako. nešto otegnuto i bezboljno

pritiska tjemena i krovone Trajanje. najniži vid postojanja prije truljenja. nastavi da vari novine i vučkovbe. a M Glavnom nlicom uqega mekakav nred raspadom kamioW, Zvierski žefmibi međnoparoški autobus, Prije wo voshlade šofere 4 prearijane motore, 9ozila klričn svoje „morituri“ što u prevodu znači:

Zabrnđena da' ioji Hee he potamni ed sunca,

» porrafku sa pijace, seljankn grabi . priječeem prema qa da vw vijeci vovhladi listove. Nendie iza cioqanske mahn!e, oslnbnđenn stida, sukmiu će kn bigome vadignuti visoko,

da i sebe »idh meizad tamo

gdje je čitavog života .bila skrivena.

sjefi kan onečen' sošfn sam se »ndin> ubisthem odnoroy, zabašuri da

nekom miesmieom ih mislima o kafi i pipu Jer www oainan je amnfra |

F treba oožnrifs Šfn prie nanolje,

na neennje, u lov i m neku posjetu,

sneg i glatka kao staklo, a igračice su u perju, sa, krilima, bslim, kao da su labudovi. . Najzad, uz gcomki pljesak gledalaca,-i Šam-

| pionka ulazi. Uleće i klizi. Predstavlja Anu Pa-

vlovu na Tedi, Publika je zanemela i samo se, katkad, čuju zadivljeni, dečiji, glasovi, dece koja ništa ne razumeju i pitaju. Nešto pitaju. Matere ih umiruju. Tišina je. A zatim svi pljeskaju. Spočetka, njemu se ta predstava čini smešna i usiljena, kao i smrt, tog lIsbuda, na, ledu... Docnijae “ga, ipak, to, vanredno klizanje, na ledu. očarava, kao neki brzi labud, na vodi. A naročita posmatra šampionku i njeno klizanje, kome se divi, ; Iz daleka, ona se čini još mlađa, nego što

, je pamti, snažnija, nego pre deset godina. Za~-

vesa se zatim. pred šampionkom spušta, i trijumfalni se pljesak žiri. Posle se Ceocily Coolidge ulozi. i

Pantomimom na ledu, koja, očigledno, predstavlja igru jedne anit'čke bahantkinje. Čini mu se, kao da je kopija. đa je skinuta, sa jedne antičke vaze, koju je video u Atini. Njena isra oduševljava jeftinu publiku na galeriji i pljesak je sve burniji. Pljeska i on,

Ne njoj, nego bogu Dionizu, — kaže u sebi.

Dok se ostale tačke programa nižu, on, kao omađijan, šabuće samom sebi, da ne vredi ostalo ni gledati. Čemu to? Skačok, komedija, — kaže tiho. Međutim, u njemu, i nehotice, iznemog!om od gladi, u nekoj čudnoj melanholiji, to, što je video, sve se lepše čini. Kao da je mrtav, kao da je u tom teatru umro, neboomičan je na svom sedištu, zatvorio je oči, a, međutim, neka milina razliva se, kroz njegove oči, Eto. naišao sam, slučajno, na ovo, ali je dobro što sam ušao. Bar sam, pred svoju smrt. smert, video, još jednom, nešto leno i neočekivano. Vratio sam se u svoiu prošlost. U Petersburg. TImaću šta da pričam Nađi. A ta balerina ne zna i neće znati, đa je danas igrala, meni. Tai labud je uzalud igrao, pred ovim svetom. koji ie Anu Pavlovu zaboravio. davno. Meni nije igrao uzalud, Ja nju nisam zaboravio, jer sam je gledao u mladosti. To je ona Evropa, koju sam ja video, i koje više neće biti i bolje što je neće biti. U njoj su, mrtvi, moji savremenici, Nađa, i naše liubavi, Kertch, rat, naša sramofa, a kao i taj labud svi smo mi otpevajii svoju pesmu, pre smrti. Ja sam je još čuo. Ja sam tu Evropu video, od Cadiza do Hammerfesta, Prošao sam kroz nju, a sad se više niko ne može vratiti u nju. Pa i kad bi mogao da se vrati, ona ne bi, nikog, više, mogla da zaokrili svojim krilima, jer je mrtva, na ledu. "To krilo je skrhano.. Sve je to što sam video, prošlo. Prošloe. + laz 87

U svom nehotičnom, tužnom,. mono16gu, tako Iznenađa, on ustaje, jer nastaje odmor u programu. A on oseća da bi bila uvreda mrtvih, da ostane i dalje i gleda taj program. banalan, koji u teatru daju. Oseća da treba da ode, i odlazi. kroz gomilu veselng sveta; i žena i dece koja žvaću. A svet sa njim izlazi, da se prošeta po hodniku.

Dok silazi, ma stepenicama, njegov unutarnji monolog, i nehotice se· nastavlja. u njemu. Ova lepa igračica. igraće, i sutra, tu. Igraće mesec, dva, igraće onda” kad on i Nađa budu ležali mrtvi. u"6R5j "kućt"0% Mill Hilu. On. kaže sebi, to je i zašlužio, AMMMHe koje su tučene to zaslužuju. Niko im. međufim, ne može zabraniti, da, nad sobom, plaču. Da nađ mrtvima plaču. 0 i

A što se njega tiče, on ne Žali sebe, — žali Nađu.

Jedan njegov prijafe!j. koil je. iz Rusije, izlšao, kao diplomat Kerenskog. u Švedsku. bio je doneo, u Lomndon. svoiu dvonevitu i revolver i zaboravio da priiavi fo. Smestio je to t njihovu kuću u Mill Hillu T,ežaće dnkle, mirno, u onoj kući, koja već liči na eskimsku kolibu. Sneg je opet i u Londonu provejavao. Tdu> ći železničkoj, podzemnoj stanici, niega je bilo obuzelo osećanje potpune sigurnosti. jake VO= lje, mira. kao da je to, pri toj Predstavi, u teatru. stekao. :

Pošto je, tih dana, te godine, wu Lonđom bio stigao ceo razoružani korpus pnliskih armija, da bude raselien. — a sa njima je i on bio na spisku. — njegov ofucami šinmiel nije padao u oči, dok je u stamicu Hoalborm silazio. U Londonu. svako može proći uHeom. u kakvom god hoće odelu T sa pemiškamn, blemena sa ostrva Polinezije. Tako ni šubara Vrahgelovog oficira. ni fai ofucani šinjel, koji je sa Poliacima prošan kroz Evropu, nije nikom u oči pad»o. Automat stepenica nosio ga je u podzemlje kao što bujica odnosi olupinu.

, javlja, u novoj

Radonja VEŠOVIĆ ~

ŽEGA

FI meprijatam,