Književne novine

~

aa

aa u.

PRED

· POVEĆANJEM · KULTURNOG

· STANDARDA

NESTI KONGRES Socijalističkog saveza Yadmog waroda Jugoslavije odvija se wu jedmoj atmosferi koja omogućava da se, bez lažne skrom-

mosti, govori o velikim, uspesima koje je Dpo-

stigla ova maša majmasovnija orgomizacija, ali š da se, sa jasmom, kritičkom, svešću, osvrne i ma megatione strame mjemog delovamja koje 'su wesporavale brže i sveukupnije kretanje mapred.

U referatima i diskusiji, u suvestyamom TYačmuatranju. postignuća, meuspeha, obaveza i budaućih zadataka, u, svakoj TYeči koja je Dred delegatima, predstovnicima društvenih orgamisacija, domaćim i stranim, gostima ma kongresu bila izgovorema, provejavalo je uverenje koje š# vw buđuće treba da bude jedma od osnovmih ideja wođilja kojima će se Yadmi ljudi okupljemi u ovoj orgamizaciji rukovoditi u svome vwadu: da Socijalistički savez postoji zato da bi radni ljudi mogli što efikasnije da utiču wa naš društveni razvitak.

Socijalistički savez Tadmog maroda Jugoslawije omogućavao je i do sada, demokratsku Yazvnmenu, mišljenja u kojoj su, građami i orgamizacije, izlagali obilje korisnih ideja i mišljenja, promalazili puteve ka ·majboljim, rešenjima koja su zahtevala plodmu realizaciju. I onda kada realna rešenja mije bilo mogiućmo naći, uvek se insistiralo ma novim, ostvetljewjima koja će omogućiti majbolje odgovore. IL. pored, ovih. pozitivnih iskustava, kao još veće ohrabrenje i garamcija da će rad ove organizacije u budućnosti biti još sadržajniji, efikasniji i društvemo korisniji, prihvata se mižšljemje koje je dobilo svoju jasnu fjormulaciju ma obom kongresu: da je meophodnmo stvoriti još povoljnije uslove da Yadmi ljudi javno izmose svoje mišljehje o aktuelnim zadacima i, da ma

taj mačin meposredno učestvuju, i, ostovaripbanju,

jedne politike. U borbi protiv starog i komzeyvativnog i protiv svega omoga što vuče mazad, Socijalistički savez je orgamizacija koja omogućuje i koja treba još više da omogući, maksimalnu tolevanciju i demokratsku atmosferu u diskusiji, kao bitam, uslov za slobođno razvijanje ideja i javmih dijaloga među Yadnim, ljudima. .

Reči druga Tita da svaki člam Socijalističkog saveza treba budno da prati i daje smažnu podršku izvršavamju odluka VIII kongresa SEJ i zaključaka III plenuma CK SKJ, da freba sprovoditi odluke o smanjivanju ibesticija, reči o orijentaciji ma modernizaciju poljoprivrede, o osnmažemju materijalne baze školstpa i zdravstva, kao meophodnmom, tslovu, za postepemo povećanje „životnog stanđavda vađnih ljudi, još jednom potvrđuju Yešemost da se u periođu koji je pred mama osnovni, magla sak stavi ma povećanje živofnog stamdarda, pošto se socijalizam, me gradi samo 20 čoveka budućnosti mego i za čoveka sadašnjosti, koji treba da uživa u plodovima svojih odricanja i mapora. Zbog toga se, verujemo, može goboviti da se maše društvo malazi i pred pobećanjem, kulturnog standavda kao jednog elememfa u opštem, poboljšanju životnih, uslova. Ne treba se zavaravati iluzijom, i misliti da će put ka periodu boljeg materijalnog položaja kulture biti bez prepreka i da će se te prepeke moći savlađati preko moći. Taj put meće moći

đa se prelazi mimo opšteg poboljšanja materi-

jalmih uslova admih ljuđi koji su, opet, sa svoje strane, direktno povezami sa omuasov1ljenjem „kvalitetne kulture kao nužnog i mezamenljmog elementa u životu 3UGkog čoveka. Jer, ako se govori o omasobljenju Kulture, onda treba da se pođrazumeva đa je kvalitetna kultuva ta koju treba omasotifi, učiniti je dostupnom Yadmom čoveku ma faj način, što će on, imati dđovolino materijalnih, sredstava da može miome da se koristi. To je i majefikosniji mačimn borbe protip prođova svih megativnih uticaja koji se bod plaštom, masovme kulture infiltriyaju W, mašu sredinu, je. tobož, naša sredina takvu masovnu, kulturu hoće, pošto joj je ona druga medostupna.

"Ali da bi mogla da se stvara ta kvalitetna, kultura potrebno je da se u što skorijoj budućnmosti ostvare, makar i oni majminimalniji, zahtevi kulturnih radmika o kojima se, ma žalost, bez ikakvih određenih rezultata Yaspravlja. SSRNJ svojom, mobom, organizacionom strukturom omogućava da se potraže što brži i što efikasniji putevi ka ostvarivanju tih zahteva, da zaimteresovami sami, ur svesydm, DOdršku i pomoć društva, vešavaju svoje DYobleme ma onaj mačin ma koji se ti problemi rešavaju u drruštow, zasmovamom, ma principu samoupravljamja meposredmih proizvođača. Kada se ovo kaže onda se podrazumeva da je reč o principima a me o shemama i da se metodi koji se primenjuju wu wpravlianju, meposrednom proizvodmjom, u industriji me mogu primenjivati u oblastima koje imaju svoje specifičnosti, od kojih je kultura svakako jedma od najviše specifičnih. Ako mi zbog čega drugog a ono zbog toga što privreda posluje ma principu elhonomskog Yemftabiliteta, a Kultura ma princip. dnooročnih investicija u opšti naciomalni progres.

U Domu JNA otvorena je retrospektivna izložba

·

slika i grafika borca i

revolucionara, umetnika —

Đorđa Andrejevića-Kuna. Među zastupljenim slika-” ma, koje su nastale u vremenskom rasponu od tri

decenije, nalaze se u znatnom broju i takve koje zra-

če novim, do sada malo poznatim, značajnim kreativ-

nim svetlom, upućujući na revalorizaciju stvaralaš-

tva ovog našeg poznatog slikara i grafičara.

RAZGOVOR VLADIMIRA BAKARIČA SA KOMUNISTIMA BiH

VLADIMIR BAKARIC, politički sekretar CK SKH, vodio je pre kratkog vremena u Sarajevu sa političkim aktivom SR Bosne i' Hercegovine opširniji razgovor o aktuelnim problemima «našeg društveno-političkog života i osvrnuo se na čitav niz pitanja iz privredne i unutrašnje politike, preko međunacionalnih odnosa do kulturne problematike. U broju od 29. maja 1966. godine zagrebački „Vjesnik“ je doneo izlaganje političkog sekretara CK. SKH gotovo u celini,

Posebnu pažnju Bakarić je posvetio pitanjima nacionalizma i međunacionalnih odnosa, Po njegovom mišljenju, socijalizam nije likvidirao nacionalnost nego je upravo nekim nacijama, koje su u staroj Jugoslaviji bile sputavane, priznao pravo na opstanak i dao im pun nacionalni polet. Ali istovremeno, socijalizam nije za sve građane u ovoj 'zemlji doneo obavezu da pripađaju nekoj od određenih nacija, Kao što svako u Ovoj zemlji ima pravo da” bude Hrvat ili Srbin, isto tako ima pravo tla ne pripada nijeđnoj od jugoslovenskih nacija nego da bude Jugosloven. WNacionalističke tendencije bile su posledica izvesnih suprotnih tendencija među nacijama, što ih ne opravdava, ali što svakako može da da objašnjenja njihovoj pojavi. U svakom slučaju, protivu nacionali-

DA O O

i ie

stičkih tendencija komunisti imaju obavezu 4la se bore najpre u svojoj sredini. Način na koji su srpski komunisti reagovali na pojavu Moskovljevićevog rečnika ili intervencija CK SKH kada su polemike oko jezika prešle okvire naučnih diskusija i pretile da se pretvore u neku vrstu nacionalnog spora predstavljaju Dpbozitivne primere odgovornosti komu nista, kadđa su u pitanju međunacionalni odnosi. Nadovezujući na pitanje nacionalnih odnosa pitanje zajedničkog jezika Hrvata i Srba, Ba-

karić je ukazao na činjenicu da postoje nesumnjive razlike između srp-. skog i hrvatskog književnog jezika iz tog razloga što je srpski književni jezik gotovo identičan sa boeogradskim govornim jezikom, dok Zagreb govori dijalektom. Taj jezik se menja, što Bakarić vidi na svom sopstvenom primeru, njegovi tekstovi danas razlikuju se jezički od tekstova koje je pisao pre dvadeset ili tri-

(deset godina. Jedini način razvitka

je slobodan razvoj književnog jezi-

ka, što se previdelo na Nevosadskom · književnom dogovoru, jer su se u

mnogim slučajevima tvorci sadašnjeg pravopisa prilično rigorozno opredđeljivali za jednu od varijanti, onemogućujući na taj način međusobne uticaje raznih jezičkih regiona. Time su umesto da ubrzaju stva ranje zajedničkog književnog jezika, faj razvoj usporili. U svakom slučaju, to gde su učesnici novosadskog dogovora bili kruti život i životna praksa mogu da isprave. Za sada jedini uslov za nesmetani jezički raz-

· goslovenskih naroda

vitak-·i za poštovanje nacionalnih, ali ne i nacionalističkih osećanja jujeste pružiti mogućnost svima. da govore i pišu onako kako im odgovara, bez uzajam nih nesuglasica i netrpeljivosti. Is-

kustvo sa. Belićevim pravopisom iz

vremena stare Jugoslavije pokazuje

. da veštačke unifikacije književnog

jezika nisu mogle.da daju nikakve pozitivne rezultate.

SAOBRAĆAJ, POŠTA,

DISKUSIJE O NJIMA...”

OVIH DANA Privredno veće Savezne Narodne skupštine raspravljalo je o situaciji koja vlada u našem saobraćaju, i za koju ni najveći optimisti ne mogu da kažu da ie zdrava i da nije zabrinjavajuća. Istovremeno, „Ekonomska politika“ donela je jedan opširniji osvrt na nedavne poštanske reforme koje su od Jugoslavije, najblaže rečeno, učinile jedi-

'nu zemlju u Evropi u kojoj pošta,

za građane, praktično više ne postoji, nego građani postoje zbog pošte. Kao što i privreda postoji zbog saobraćaja, a ne saobraćaj zbog privrede. Ta dva događaja mogu da budu karakteristična. za jedno određeno shvatanje samoupravljanja po kome se ono sastoji u tome da svako može sam, bez obzira na druge, po svome ukusu da donosi propise i odluke. Tcritike koje. su izrekli poslanici na račun saobraćajnih preduzeća su oštre i opravdane. Saobraćaj, ovakav kakav je, kao da više odmaže privredi no što joj pomaže; unutar zemlje stavljaju se brane, menjaju se iarife, i udaraju se takse kao što su se udarale takse pre dve ili tri StOtine godina; kao u feudalizmu sputava se nesmetan razvitak proizvodnje, štedi se na robi, putnicima, i tako dalje. Ukidaju se železničke stanice zbog foga što nisu rentabilne

ATR RE Ia RV MIG ra

Godina XVIII Nova serija Broj 277 BEOGRAD, 11. JUN 1966. List izlazi svake druge subote

Cena primerku 50 para (50 dinara)

iza OZ 77 O My 3

i zbog toga čitav niz građana ne može više da koristi saobraćajne usluge. Pošto nije rentabilno držati mnogo ljudi, usavršavati i stručno osposobljavati postojeći kadar, ljudi su preopterećeni, rade prekovremeno i često dolazi do saobraćajnih nesreća,

· Nisu u pitanju samo dotrajale ma-

šine, u pitanju je pre jedan neispravno ustrojen mehanizam koji naopako funkcioniše.

Slični zaključci mogu da se izvuku i iz osvrta komentatora „Ekonomske politike“, Pošta u mnogim krajevima naše zemlje ne funkcioniše više svakoga dana, nego tri do četiri puta nedeljno. Poštanske takse postale su prilično visoke i građani se odlučuju da poštom šalju veće pošiljke samo onda kada ne mogu da to učine na drugi način. U zemlji gđe postoji, avaj, zabrinjavajući procenat nepismenih, · „transportu knjiga i novina prave se fakoreći najveće smetnje. Ali, pošta sama od sebe treba da živi i poštari rade ono što se njima isplati.

Već mesecima i mesecima štampa kritikuje i saobraćaj i pošte. Kada bi se sve to što je na račun rađa ovih institucija sakupilo na jedno mesto, predstavljalo bi io prilično veliku i bogatu biblioteku MKritičkih materijala. Narodni poslanici i Savezne i republičkih skupština isto tako već duže vremena stavljaju kritičke primedbe na rad i saobraćajnih preduzeća i poštanskih ustanova. Ali, sve to kao da je uzalud, teče voda kud je fekla, zaslepljeni svojim najgrubljim materijalnim interesima i pošta i saobraćaj gledaju svoja posla, a narodne poslanike, i građane, i novinare, puštaju da govore i pišu šta hoće, sve donde dok se ne uvere da govore i pišu uzalud!

Bilo bi dobro da neko i poštu i sa-

Nastavak na 2. strani