Književne novine

OV-- DRVO „MMO 0994, DAY —MNB\ P}h n) 05-30 DM |

Nastavak sa 1. atrane obraćajna preduzeća uveri da fo o čemu se diskutuje i što se piše nije bilo baš sasvim uzalud. Zasad pošta i saobraćaj, bar što se praktičnog dejstva i odjeka pisanja i govora tiče, imaju potpuno pravo da se prave i gluvi i ludi!

DA LI SU ZAKLJUČCI PLENUMA DKH MENJANI?

IZ NEZVANIČNIH . RAZGOVORA sa nckim članovima Društva književnika Hrvatske i prijateljima »Književnih novina« iz Zagreba saznali smo da se tekst Zaključaka plenuma Društva književnika Hrvatske o problemima suvremenopg jezika hrvatske knjievnosti, znanosti, školstva i sredstava masov ne komunikacije, objavljen u 273. broju našeg lista od 16. aprila 1960. godine, razlikuje od teksta originala.

„Da ne bi bilo nikakvih nepotrebnih nesporazuma, redakcija »Književnih novina« smatra za potrebno da da obaveštenje javnosti, čitaocima i prijateljima našega lista. Tekst objavljen u našem listu štampath je u celini onakav kakvog fe je kao »verificirani tekst zaljučaka«, naša Yeđakcija primila od posl. tajnice Društva književnika Hrvatske Ane Gusić i u njemu nisu vršene apsolutno nikakve izmene. Ukoliko je došlo do nckih tekstualnih razlika, onda je do njih, verovatno, došlo prilikom umnožavanja materijala u Društvu književnika Hrvatske. O svemu ovome naša ređakcija raspolaže potrebnom dokumentacijom koju je uvek spremna da da na uvid svima zainteresovanima.

DRAMA JEDNE LEGENDE

BEOGRAD JE PRE dve nedelje video premijeru, a sredinom ove i reprizu pozorišnog komada koji nije prikazan ni u dvoranama, ni na repertoaru, ni u aranžmanu bilo koje od beogradskih profesio-

i

nalnih pozorišnih kuća, niti u ok- ,

'viru" gostovanja neke druge, niti pak, na nekoj od amaterskih scena. To je »Zopir«, dramska legenda, kako je ovo delo nazvao njegov autor i reditelj, inače slikar Peđa Milosavljević, koja je prikazana u dvorani beogradskog Doma “omladine. ab

Ova ncuobičajenost bi se mogla smatrati prvim činom drame ove legende. Drugi čin bi bila druga neuobičajenost. "Troškovi poštavljanja na scenu i prikazivanja »Zopir-a« nisu pokrivemi iz prihoda bilo koje beogradske pozorišne kuće. Autor i reditelj, slikar Peđa Milosavljević je iz Fonda za kulturu Srbije i Fonda za kulturu Beograda dobio četiri miliona dinara (starih), i iz tih sredstava su isplaćeni svi troškovi — honorar1 specijalno za tu priliku sakupljenoi glumačkoj ekipi, zakupnina za salu...

Treći čin: »Zopir« iz nekog raZloga nije uopšte pomenut u požorišnim ktitikama. Kritičari, koji nače prompino pralč Teatarska zbivanja, u ovom su slučaju iz nckog razloga uskratili obaveštenje široj pozorišnoj publici da li je ova predstava dobra ili loša. Na drugoj strani i oni koji su izvođcnje ovog dramskog teksta finansirali ostali su bez autoritativnog mišlienja da li su možda platili mačku u džaku ili su, pak, našu kulturu zadužili vrednim ostvarenjem. Peti čim jc isto tako neobična činjenica da ulaznice za premijeru dramske legende »Zopir« uopšte nisu ni štampane ni prodavane. U dvoranu su ulazili isključivo izabrani posetioci, oni koji su u TU kama Imali poživnice.

Šesti, završni čin drame ovc lcgende jc po svim pravilima ove vrste pozorišnih predstava — tUuŽan; za reprizu su prodatc svega devedeset i Ivi ulaznice.

Pošto je zavesa u vrednosti Čc-

~ diri miliona dinara neOpoZivo spu-

štena, ostaje samo da se nađe neko ko će za ovu predstavu dopisati još ncki čin — recimo, o bezgraničnoj mneprobirliivosti šefova naših kulturnih fondova.

„Yhonomska politika“, 4, VI 1966G.,

„SVET“ I SAVETI

RBRBOGRADSKI ilustrovani lišt „Svet“ odlikuje se time što njegova redakcija ima dobre ideje, a njegovi saradnici te dobre ideje naopako Te-

aliznju. Jedna od fema kojima se ba-

vi „Svet“ jeste i pitanje ljudi preop.eešenih funkoeijnma, problem save-~

slrapi

šagtnyebhb Bu

WAR RRAKEJUARRRE

4 6879 Za00 ŠTAMPE

KAMO VAMWMI DRAGO

_ Božidar BOŽOVIĆ

NAJZAD je i pasionirani čitalac novina, onaj koji čita sve moguće listove, i to kritički pa i sa cepidlačenjem, dočekao svoj trenutak. Jedan ođ onih na koje se čeka godinama.

I novinama se dešavaju pogreške — pažljivo oko bi u svakom broju svakog lista otkrilo bar po neku — ali od onih koje uzbuđuju pojedinca ili manju grupu pojedinaca. Dezinformacije — ukoliko nisu sakrivene u suštini pristupa svetskim vestima kod velikih agencija — uglavnom su sa domaćeg terena i opet takvog značaja da mogu da izazovu

pret DACHIJHCHH · DAMAEGY (OLIDAPEH

| MWAcrpoMayr CepHat,rpe6a Aa ManycYM,poA M nomy=

Tada. S NAM Ceka San:

:yCnEX AMEPMMUHE HAYyME

| OCTBAPEH:GBEMMPCHM PAH/IEBY:

| __ Bpopaih „JđJewemma“” cnojmo ce c nomMohmoM pakeToM. Tipensnhena semuna „MueTrba KOCMOCOM"

'

samo nezadovoljstva ograničenog obima. Velika je retkost da novost od svetskog značaja bude netačna ili pogrešno interpretirana. Pogotovu kad je reč o ielegrafski kratkim, takozvanim {leš-vestima, prvom izveštaju koji javlja samo golu činjenicu, njeno osnovno jezgro, i u kome nema nikakvih dctalja kod kojih obično, nekim nesporazumom, mogu'da nastanu pogreške i netačnosti.

U istoriji naše štampe verovatno rekord svih vremena nosi famozni izveštaj beogradske „Pravde“ (večernjeg lista ne baš solidnog nivoa, iako sa pretenzijama) o blistavom dočeku Aleksandra Karađorđevića u Marseju, u broju koji je na ulicama prodavan u frenutku kad su Aleksandar i francuski ministar Bartu već bili mrtvi. Do ovog slučaja, po pričanju pripadnika te generacije novinara, došlo je tako što je list napisao lažni izveštaj na osnovu unapred utvrđenog protokola o po= seti Aleksandrovoj Francuskoj. Ovaj primer, iz 1934. godine, nije se ponovio i teško da ima mnogo sebi sličnih u svetu,

Primer koji se desio ovih dana nije te kategorije, i ovo nije poređenje, već samo podsećanje na to šia se sve može dogoditi iz jednog od bezbroj

"mogućih razloga — od nesavesnosti, pa do pogrešno dešifrovanog stenograma, do kratkog krčanja

ili prekida na telefonskoj vezi (kađ ovaj prekid ili krčanje „progutaju“ jednu kratku ali ključnu reč, čiji izostanak iz teksta izvrće smisao teksta često u njegovu suprotnost).

Kako priloženi faksimili najbolje pokazuju, izjutra 4. juna u dva beogradska dnevnika (u beogradskim izdanjima) pojavili su se izveštaji o jednom događaju koji svojom spektakularnošću izaziva veliko interesovanje najšire javnosti. Reč je o letu, dva puta već odlaganom, američkog vasionskog broda „Džemini 9“, koji je, kako je javnosti već unapred bilo saopšteno, pored drugih imao i dva bitna zadatka: da se spoji sa jednom vasi-

cr o aa

Me \ueroy& CBemjport- koja n Tpajasa Ana MH no qaca

onskom platformom, i da omogući jednom od članova svoje posade da van samog broda, lebđeći u prostoru, dva ili više puta obiđe zemlju. Tu i nastaje nesporazum. „Politikin“ naslov glasi: „Uspeh američke nauke — Ostvarem „svemirski ranđevu“ — Brodić „Džemini“ spojio se 85 pomoćnom raketom -— Predviđena velika šetnja kosmosom“. „Borbin“ naslov, međufim, obaveštava „Lansiran „Džemini 9“ — „Vasionski ranđdevu“ odložen za danas — Američki vasionski brođ nije se spojio sa pomoćnom raketom kod prvog pokušaja“. ;

Ovo je zaista moralo da zbuni čitaoce koji pra-., te oba lista. Tu zabunu nije moglo da otkloni ni pažljivo čitanje odgovarajućih izveštaja ispod ova dva naslova. Oni su, iako drugačiji po stilizaciji, bili slični (a razlike su nastale zbog toga što je „Borba“ poređala nekoliko vesti raznih agencija, dok je „Politika“ donela telefonski izveštaj 5VOE dopisnika). Suštinska razlika —/ od koje je i potekla zabuna, to jest naslov u ovom listu — sastojala se u tome što je „Politika“ donela i jednu masnim slovima štampanu, kratku, fleš-vest fran-

cuske agencije APP da se „Džemini“ spojio. s. pO~. moćnom raketom i.da je zvanično saopšteno da: je ·time ostvaren ı ru“. Kako Vidimo, upravo ova kratka vest prouzrokovala je sve. Nje na ubedljiva formulacija učinila je međutim to da

„vasionski randevu“.

je čitaocima ostalo da žale „Borbu“ zbog neekspeditivnosti, ili da se na nju ljute, i da čekaju vesti na rađiju i večernje listove da dobiju potpunije i tačnije informacije.

Događa se nešto drugo, „Politika Ekspres“ slovima od jednog cola na prvoj strani saopštava:

— 9" YCHEMNIHO CTAPTOBAO, AJIH ...

„BACHOMCHM PAMAFBY" HHJE OCTBAPEHI

m [1PHMCTAJAHE „UEMMHMJA-9" y3 JIETHMJIHILY ATJLA CHHOT TIOKyIHAHO JIBA IIYTA BE3 yCHIEKA — CTPAHA 4.

AAHCHPAH „IJEMMHM-9%

„BACMOMCHM PAMHAEFBY“ DAADMIEH JA RARAC

AvepHukH BacHOHCKH OpoA HmHje ce enojao Ća novoloM pakeTOM ROA HpDBOT RON}UIGja

_____ _____---—— d"HR—.

„Vasionski randevu ostvaren“, „Borbine“ „Večernje novosli“ takođe povelikim slovima, crveno Uuokvirenim, javljaju podjednako izričito: „Vasionski randevu nije ostvaren“. Dragi čitaoci, izvolite se snaći. Nekad je možđa i prijatno da čitalac veruje u ono što mu 50 više svidi. Prava prilika za optimiste i Ppesimiste, fanatične zaljubljenike u astronautiku i skeptike kojima je do šetanja Dpo

ovoj našoj dobroj staroj zemlji, za sve i svakoga

da se izmire i upirući prst u naslove uglednih listova dokazuju da su ı pravu.

Ishod je poznat. Ko je bio u pravu, nije bitno. Jedna mala Senzacija ušla je u istoriju našeg nDvinarstva. Od loga neće nikome biti gore, Osim

. štampi kojoj je ipak stalo da obaveštava tačno.

cile M KLAWUINGO

ĐOGO

VOD kamemi

privid, tvoga lica caYe Nebina igra svetlosti i luka Smeh ispod, vešala, Neka tajna mepoznata vYata Neki prostor izvan dohvata Mir čudesmo leb; mir pada Duboko u meni otva?d.

_

~ Pred tim wratima

Ja samisebi pokojnik i stranac Spokojan val, pram bez kormilara.

Tamo mesto luče

Svetli prazna jama neba o Ista,

Bio tica veća mego mjena tama Il. dva zida, jedam cvet

I malo srama.

Tamo je ono slano blato flamingo Bez koga ti misi mogao

Odoleti svome sjaju

Niti vođa sa zemlje naviše

Put oblaka

i: STO SB TIČE pdfitičkog stanja na Univerzitetu, n i}. đu studentima, ne. bih se usudio. ništa pouzdđanp da;

ŽIVOT OKO NAS

| (Nikad.

Ljubiša, MANOJLOVIĆ O PC a

Ako je to baš tako . . . | | KOMENTATOR, „Večernjih novosti“ D. Đurić bacio je pogled sa visine na jednu „efektnu (uzeto pot. sprdno — Lj. M. ) repliku u Saveznoj skupštini i jedan oštar (što Đurić takođe ističe rađi sprda, nja — Lj. M.) vic u humorističnom listu“. I replika i vic, kako nas večernji komentator obaveštava, napravljeni su istim povodom, to jest u Vezi 5 Osštava kom (?) koju je ministar saobraćaja susedne zemlje podneo zbogB teške nesreće. Pobliže: poslanik je pročitao ovu vest i — 560. A kroz vic se kaže — ra. zumljivo, s aluzijom na naše drukčije običaje — da zbog nesreće treba smeniti skretničara,

Sad što je vic o kome je reč objavljen u „Polis tici* a ne u humorističnom listu, to nije tako bitno) Prišiti humorističnom listu svako eventualno pogrešno gledanje na naše stvari dođe mu nekako | lakše i prolazi 5 najmanje komplikacija. Bitno je, međutim, dalje izlaganje: |

„Zajedničko u replici i vicu je — defektnost polazne pozicije i pogrešna usmere, nost oštrice. A defekat je prirodna posledica, nerazumevanja nekih razlika između „istog, slučaja kođ nas i u drugoj zemlji. Nerazumevanja, ili grub previd, tek i vic i replika su se utopili plićaku sopstvenog stava... Vrlo je velika razlika, u vlasti a time i u odgovornosti između ministra u sistemu centralizovanom i ministra u sis. stemu samoupravljanja“. 0

Ta razlika se i pobliže objašnjava. Proizlazi d naš ministar nema nikakve vlasti, ni sredstava :“ nešto poboljša, jer je sve u rukama radhničkog sa< veta preduzeća. Jasno je onda i ko je odgovoraj kad odlete u vazduh vagoni puni putnika ili moe tan uguši ljude u rudarskim jamama. Odgovorni s radnički saveti, a ministar uglavnom nije! |)

U ređu. «bh

Samo, šta će nam onda ministar? Da li zato da ima uvek neko koji će se 5 najviše nadležnosti (i prinadležnosti) hvatati za glavu i kukati nad ne srećama? Ako je tako, onda je sigurno jevtinije ans gažovati kakvu babu s malom penzijom, pa nekd

> baba honorarno nariče. \

Pred sudom (možda i istorije) | — TAKVIM DRŽANJEM i izjavama o tom Uuvaže-

nom drugu nećete olakšati svoj položa]1... \ — TI ne trudim se da svoj položaj olakšam, hoću

samo njegov da otežam! Uzdanica _ LO

tvrdim. Ni da valja ni da ne valja. 'Kao povod za lošu ocenu situacije uzimaju se

" izvesne pojave. To, na primer, što propadaju jeđna

po jedna studentska konferencija, što na njima nećeš naći studente svećom da ih tražiš. Možda je u pitanju samo nagonski protest studentske većine protiv praznog konferencijaškog rituala, iz koga neku fajdicu izvlače jedino sveštenici. Ako je to, eto već znaka da se situacija poboljšava.

U svakom slučaju, prolazeći pored Univerziteta, valja oslušnuti. Ponešto se i razazna. Ono glavno još me: da li mladi ljudi govore svoju večitu bunu, ili iz još jedne naše bare tiho krekeću žabe.

Modni razgovori

— Cuti babo! Bruka je što i konferencije nisu 28 pedalj kraće! |

Revolverijada

SVAKOG DANA nas novine podsete na jednu is“ torijsku činjenicu: da je štampa izmišljena kad i barut. .

·

Koga mori glad 1

„USTAJIE nesrećni na svetlu, ustajte koga mori

osim kad se peva sa pretovarenim stomakom.

VINJETE U OVOM BROJU IZRADIO BOŠKO ODALOVIĆ

KNJIŽEVNE NOVINE

— BRUKA, takve suknje! Da su bar za pedalj duže!

glad...“ — to je pesma koja će nas uvek uzbuđivali