Književne novine

ČETVRTA SEDNICA CK SKJ

Prekretnica

ODLUKE ČETVRTE SEDNICE Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, po mno» go čemu predstavljaju jednu od majznačajni» jih intervencija Centralnog komiteta SKJ u posleratnom, periodu. Stvarana i izgrađivama, ca ureme vata i meposredno posle oslobođenja, sa zađatkom, da se bori protiv spoljašnjeg i umu \rašnjeg meprijatelja maše zemlje i da čuva i omogućuje nesmetanu socijalističku izgradmju, Služba državme bezbednosti vremenom, se izduvojila iz našeg društva, svojom, organizacijom, i metođama rada počela đa zaostaje za opštim, društvenim, razvitkom i da se izrođava u jedmu birokratsko-etatističku, imstituciju koja sebe stavlja iznad, društva, iznad Saveza komunista i sebi prisvaja pravo da u svim, pitanjima našeg unutrašnjeg, pa i spoljašnjeg, razvitka ima, poslednju i presudmu, reč. Tako organizovana, 'Služba bežbedmosti pretvorila se u instrumemat jedme grupe rukovodilaca, u svojiwu jedme frakcije koja se, u, borbi za, vlast, služila apavratom, državne bezbednosti, kočila dalji razvi» fak samoupravljanja, onemogućavala dosledno i yadikalno sprovođenje odluka plenwuma i kon» gresa Saveza komunista i Socijalističkog saveza radnog Warođa, pravnih, akata. koje je domela Narodma skupština, onemogućujući ma taj mačin uspešno sprovođenje Teforme kroz koje maše društoo, \ ovom istorijskom, trenutku, neminovno mora, da prođe. '

Sa otvorenošću, i odlučnošću, koja je oduvek, bila jedma od osmovnih vrlma fugoslovemskih, komunista, wa Četvrtoj sednici. CK SKJ Yasprovlžalo se o svim, deformacijama Službe bezbedmosti i o svim, negativnostima do kojih su takvi metodi rađa ww.tar nje dovel. U takvom, stilu rada Službe bezbedmosti leže, između, osta» log, koreni raspirivamja i različitih, macionalističkih, strasti koje su poslednjih, meseci počele đa. dobijaju čudovišne razmere. Metodi uhođemja, pbrisluškivamnja, demunciramja, ljudi bili su doveli dotle da se dobar deo kadrovske politike, i ıl javnoj upravi i u Savezu komunista, vođio iskl}učivo ma osnovu informacija, odmosno dezimformacija, koje je pružala Služba bezbedmosti, a ne ma ošmovu stvarmih ljuđskih, vrednosti, nasušnih, društvenih, potreba i u skladu sa osnovnim humanističkim, pr:ncipima programa Saveza komunista i jugoslovenskog zakonođavstva. Od najviših, državnih Yukovod'laca do Yadmika u pređuzećima i ustanovama, svi građami naše zemlje delili su, se ma, one koje

Služba bezbednosti uhodi i na one koji uživaju,

mjeno poverenje. Ti đrugi sputavali su samo upravljanje wu pređuzećima i ustamovama, bprisvajali sebi pravo da, u ime socijalizma i Sabeza, komunista Jugoslavije, u raznim brofesionalnim, orgamizacijama. vođe politiku diskriminacije, da postepemo, ali stalmo, uzimaju blast u, svoje ruke i budu omi koji sebe idemtifikuju sa Jugoslavijom, i socijalizmom.

Za takav rad meko je morao da snosi odgovornmost, i odgovornost Aleksandra Ramkovića i Svetislava, Stefamovića za deformacije u radu Službe bezbednosti — mesumnjivo je utvrđena. Ali, kako je to u Yazgovoru sa predstavnicima, boračkih organizacija rekao drug Tito, za takav Yad su samo majodgovorniji Aleksandar Ranković i Svetislav Stefamović, ali verovatno nisu jedino oni odgovorni. Odgovorni su i svi oni koji su takvom, radu davali podršku, koji su u takvom Yađu učestvovali i koji su se takvim radom koristili. I zato na Četvrtoj sednici CR SRJ nije bio u pitanju samo jeđanm Kkru• pon državni i politički problem, mego je bila na probi savest suvih komunista Jugoslavije. Reakcija na jedmu, određemu politiku, prema rečima druga Tita, došla je relativno kasmo, ali ne i prekasno. Greška je jugoslovenskih komunista, u tome što do te reakcije wije došlo ranije i što je Služba bezbednosti dvadeset godina bila ostavljena bez ikakve društvene kontrole.

Razume se da krupne promene me treba očekivati preko noći i da će se pozitivne posledice ođluka CK SKJ osetiti nešto kasnije. Radi se, u stvari, o jednom, procesu i novom kursu. Međutim, po sponmtanoj reakciji komunista Jugoslavije i svih radmih, ljudi maše zemlje, može se zaključiti da je došao period, olakšamja. Može se maslutiti da odluke CK od 1. jula 1"66. ne spadaju u ome odluke koje se meće izvršiti. A takvih je odluka poslednjih godina bilo bezbroj. Sada znamo i zbog čega se te odluke misu sprovodile u, delo i ko se mjihovom sprovođenju opirao. Da će odluke Centralnog komiteta imati mesumnjivo pozitivme posledice za čitav naš javni i društveni život, to je mešto što i ne moramo posebno da podvlačimo. Na kulturom. planu, gde smo se isto tako sretali sa duhom, demumcijamstva, sa podelom, javnih i kulturnih Yradnika na povlašćeme i na one o kojima meko (sad, se za ko) me misli dobro, izvesnmo je da će doći do krupnih pozitivnih promena, i da će se i maš kulturni život, kao i ostali sektori života, osloboditi mnogih biYokratskih stega koje su sputavale njegov slobodni i mesmetani razvitak. .

A da bi linija usvojena ma Četvrtoi sedmici CK SKJ definitivno pobedila, i da se slične deformacije u buđućnosti ne bi ponovo stvarale, meophodnmi su, pre svega, javmost Yada i društvema komtrola nad, svim institucijama. u mašoj zemlji. Socijalistički savež radnog maroda Jugoslavije, kao maša majmasovnija politička organizacija, i Savez komunista Jugoslavije, kao idejni i politički mosilac izgradnje socijalizma u mašoj zemlji, imaju me samo pra“ vo mego i obavezu da omoguće svim, radmim ljudima da meposrodmo sudeluju wu donošemju svih odluka i sprovođenju svega onoga što predstavlja bitan preduslov svakog stvaralačkog napretka.

Godina XVIIL Nova serija Broj 279 BEOGRAD, 9. JUL 1966. List izlazi svake druge subote

Cena primerku 50 para (50 dinara)

DODELJENE SEDMOJULSKE NAGRADE

OVOGODIŠNJE | SEDMOJULSKE

NAGRADE, za postignute rezultate u umetničkom radu dobili su književnik Dušan Matić, operski i koncertni pevač Miroslav Čangalović, pozoriišni i operski reditelj i dramski pisac Josip Kulundžić, akademski slikar Ivan Tabaković i arhitekta Milorad Pantović. Prema obrazloženju žirija, Dušanu Matiću je dodeljena Sedmojulska nagrada zbog toga što je u našu literaturu uneo »akcente svežine i novatorstva, duh jednog višeg književnog rafinmana«. Miroslavu Čangaloviću nagrada je dodeljena zbog toga što je kao prvak Beogradske opere oživeo nekoliko značajnih uloga koje su ga učinile jednim od najznačajnijih operskih umetnika i van granica Jugoslavije. Josip Kulundžić je nagrađen kao reditelj koji je na raznim jugoslovenskim dramskim i operskim scenama postavio Čitav niz dela klasičnog ı mođernog repertoara, što je bio prvi reditelj čitavog niza dela savremenih jugoslovenskih pisaca i što su njegova rediteljska ostvarenja predstavljala visoke umetničke domete. Ivan Tabaković je već dugi niz godina protagonist modernih strujanja u savremenom jugoslovenskom slikarstvu i predstavnik jugoslovenske avangarde kroz duge četiri decenije. Milorad Pantović je jedam od najznačajnijih jugoslovenskih arhitekata i urbanista. Počev od

projekta za Beogradsku operu 1940. godine, koji do danas nije realizovan, ali koji je značajan kao podsticaj za prodor savremenih arhitektonskih ideja u našu sredinu, preko urbanističkog rešenja trga u Titovom Užicu, i urbanističkog rešenja kompleksa „Beogradskog sajma, pa do projekta keja pored Save, Pantovi je tvorac čitavog niza značajnih arhitektonskih ostvarenja. . Istovremeno, žiri za nauku je, kao i svake godine, dodelio i nagrade za naučni rad koje su dobili dr Vo-

jislav Arnovljević, upravnik Odelje- ]

nja za eksperimentalnu i kliničku patologiju, dr Mladen Josifović, redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta. Dr Jovan Belić. profesor Poljoprivrednog fakulteta i grupa naučnih radnika Agrokombinata „Subotica«, dobili su kolektivnu nagradu za primenu nauke u praksi, kao što je istu nagradu dobila i grupa naučnih saradnika instituta »Boris Kidrič« u Vinči, i

KNJIGA NA RADIJU

PRVOG DANA ovoga meseca završila se jedna serija radio-emisija koja je privukla veliki broj slušalaca ı koja, kaoi mnoge druge kori-

sne emisije Radio-Beograda, nije'

izazvala gotovo nikakvu pažnju naših listova, čiji bi inače zadatak trebalo, između ostalog, da bude i taj, da daju podršku korisnim inicijativama raznih institucija u širenju i propagiranju knjige. Reč je o emisiji »Raspevana enigma« u ko-

joj su se takmičili slušaoci iz cele zemlje i u kojoj su pobedniku, kao nagrada, dodeljivane knjige. Dok izdavačka preduzeća, da bi obezbedila prođu knjige, otvaraju lutrije na kojima poklanjaju pokućstvo, nameštaj, automobile, predmete široke potrošnje itd. onima koji kupe izvestan broj knjiga, dotle je radio želeo da knjigama nagradi

'one koji učestvuju u jednom takmi-

čenju u kome treba da se pokaže pre, svega izvesno obrazovanje i izvestan stepen znanja iz raznih oblasti nauke i umetnosti. Svakih petnaest dama, od decembra meseca do danas, odlazile su u riarod desetine knjiga, gramofonskih ploča ozbiline i narodne muzike itd. Broj učesnika na ovim takmičenjima nije bio tako mali kao što bi moglo da se pretpostavi kada se zna da kriza knjige i. čitalaca kod nas traje već dobrih desetak godina. Bilo Je emisija u kojima je broj učesnika u takmičenju prelazio ı 5.000. Ova emisija Radio-Beograda predstavlja jednu od nedovolino iskorišćenih mogućnosti za širenje knjige. Radio je knjige nabavljao isključivo iz svojih sredstava i orijentisao se na najpoznatija dela naših i stranih, klasičnih i savremenih pisaca. Izdavačka preduzeća koja iz svojih sredstava odvajaju znatne sume za različite vidove reklame i koja se, sudeći po prođi knjige, komercijalno ne isplaćuje u dovoljnoj meri, mogla bi, kao darodavci knjiga pobednicima ovakvih 'takmičenja, više da učine i na popularizaciji knjige i na popularizaciji svojih izdanja kada bi, zajedno sa Radio-Beograđom, učestvovala u ovoj akciji. Broj knjiga koji bi na taj način otišao u publiku bio bi znatno veći, veća atraktivnost nagrada pri-

vukla bi više učesnika i samim tim kulturni rezultati ove akcije Radio-Beograda bili bi nesumnjivo značajniji,

JTUGOSLOVENSKU KULMTURNU JAVNOST poslednjih desetak dana uznemiravale su vesti o tome da višegradski most Mehmed-paše Sokolovića treba da buđe YbDotOpljen Rkađa se pusti vođa u veštačko jezero za hidrocentralu Bajina Bašta. U prvo vreme izgledalo je da «ništa ne može đa se pomogne, a onda su đošli umirujući glasovi da Mehmed-pašinoj ćuprliji, za koju je vezano i jeđno od najznačajnijih đela jugoslovenske literature, Andđri ćev roman „Na Drini ćuprija“, ne preti nikakva opasnost. Istovremeno sa tim saopštenjem đošla je i odluka Vrhovnog suđa SR Bosne i Hercegovine o spasavanju Arslanagića mosta. Te vesti umirile su do izvesne mere jugoslovensku ku] tumu javnost, ali izvesne bojazni i dalje postoje. Treba se samo setiti na kakav je divljač ki način srušena prva zgrađa Srpske akađemije nauka u Beograđu, pod kakvim je Oopolnostima potopljen most na Žepi, šta je sve bilo oko Arslanagića mosta i kakvi se sve argumenti nisu čuli u prilog građitelja hidrocentrale kađa je bio u pitanju Mehmeđ-pašin most. Jeđan „beograđski list pisao je, između ostalog, đa je za sve to kriv Mehmedpaša Sokolović koji nije poznavao Drinine ćudi. Da se o» vakvi slučajevi u buduće ne bi ponavijali neophodno je doneti određene zakonske pro pise koji bi zabranjivali sve projekte koji bilo na koji na čin đovodđe u opasnost kulturne spomenike i obavezivali da se pri dizrađi svih tehničkih planova konsultuju i oni kojima je društvo poverilo da vođe brigu o kulturnim spomenicima. O svemu tome ostaje đa se razmisli preko leta i da se nešto učini početkom septembra kada ova emisija ponovo privuče nekoliko hiljada učesnika koji se u njoj takmiče zato đa bi kao nagrađu dobili knjigu. SMRT M. MLADENOVIĆA I B. KNEŽEVIĆA

U saobraćajnoj mesreći, na putu za Novi Sad, poginuli su 25. juna ove godine „Književnik i novinar Radio-Beograđa M':ođrag Mladđenović i novinar „Politike“ Božidar Knežević. . |

Miodrag Mladenović bio je mlad i darovit pesnik koji je mnogo obećavao i čije su dve objavliene zbirke pesama naišle na mnoga priznanja i književne kritike i publike. Istovremeno Mladenović Je kao novinar, sa izvanredno razvijenim smislom za reportažu objavio čitav niz reportaža, članaka i napisa iz različitih oblasti našeg javnog i društvenog života. Sa svojih novinarskih putovanja po inostranstvu Mladenović je i za svoju redakciju Radio-Beograd i za veći broj dnevnih i neđeljnih listova davao izveštaje koji su se često izdizali iznad efememog novinarskog posla i približavali se literarnom putopisu.

I Božiđar Knežević počeo je svoju javnu aktivnost kao pesnik. Kasnije, kađa je došao na rađ u redakciju „Politike“, Knežević je radeći najpre na beogradskoj a potom na unutrašnjoj hronici ovog velikog dnevnog l'sta ubrzo izbio u red najzapaženijih „Politikinih“ mlađih saradnika i b'o jedan od onih novinara za čiju su se novinarsku budućnost vezivale najlep-

še nađe. U rukopisu je ostavio knjigu pesama koja uskoro freba da iziđe iz štampe.