Književne novine

DANA rN N—~

Nastavak. sa 1. suanc

postojanje bogataškog sloja kod mas, i, s druge strane, postojanje onih ljudi koji ne mogu da ostvare sredstva za svoju minimalnu cgzistenciju, zatim, prenaglaŠenost principa raspodele prema radu i njegovo nedosledno primenjivanje uz istovrememo zanemarivanje principa humanosti i ljudske solidarmosti, mnogi su Se, pre svega studenti, zalagali za apsolutno jednaku raspodelu u našem dnuštvu (svakom mpo »šaka pirinča«) 'dealizirajući, pri tom, vreme raspodelc mcposredno mposlc rata, i odbacujući svaku mogućnost da tržište bude osnovni regulator odnosa između pojedinih samostalnih privredmih onganizacija. Nezadovoljstvo mladih sadašnjim društveninm mprilikama jc nmesunmjivo opravdano, ako se uzme u obzir ı to da su mladi puni idcala društvene jednakosli i da su oni spremni da sc bore za ijednu takvu jednakost. Ali, mladi zaboravljaju ma dve vrlo važnc stvari:

Prvo. Uravnilovka, za koju su sc uglavnom zalagali, znači ponovo davanje mrivilegija i odrešenih ruku ionako već privilegovanoj rukovodećoj birokratiji.

Drugo. Borba za jedno movo, huma-

· nije društvo je daleko teža nego Što su oni to prikazali. Objektivne prilike su sazrele za borbu, za revolucionarnc promenć i tu su mladi u pravu, ali ta borba 1raži mnogo više ongamizovanop rada i napora da bi sc nešto ozbiljnijc 'postiglo. Nedavno je pariski »Mond« objavio intervju sa Herbertom Markuzeom, gde on, između ostalog, govori o tome kako su se Rudi Dučke i njegovi drugovi pripremali čitavih osam godina za borbu. Verovatno bi o tome trebalo razmisliti.

TI pored mnopih oštrih kritika ma račun mašeg sadašnjeg privrednog i političkog stamja, ovi TaZgOVOTi O problomu nejednakosti u socijalizmu nisu uspeli da pruže neka ozbiljnija i korenitija rešenja (možda im to mijce ni bila svrha), već su ostali na nivou do sada opšte poznatih činjenica. A verovatno jc da i u tome leži jedan od razloga mwriličnop mezadovoljstva mladih postojećim stanjem,

S.S.

TELEVIZIJSKA REHABILITACIJA

ZAHVALJUJUĆI BEOGRADSKOJ REDAKCIJI televizijske drame i talentovanom režiseru Zdravku Šotri, koji jc uložio veliki napor da realizuje svu složenost drame »Beksivo«, jugoslovenski gledaoci imali su medavno PpYiliku da se susretnu sa delom Mibhaila Bulgakova, pisca čiji značaj tek upoznajc našc vreme,

Izvučen iz tamc zaborava i političke memilosti, ovaj mpisac popunjava prazninu u našem mpoznavanju burnih dana ikoji su potresli svet, dajući nam i drugu stranu medalje -— sliku poraza i rasula belih, njihovu golgotu i njihov Kraj.

Komponovana u mekoliko slika, drama »Bekstvo« je u stvari balada o ludilu i očajanju, bici za goli život, clc. gija o izgnanstvu, zločinu i kazni, PosAao, koji je obavio režiser Šotra, zaista je bio težak — veliki broj mesta na kojima se odvija radnja »Bekstva«, veliki broj ličnosti u ovom stravičnom panoptikumu, obilje Teksta 'oji je trebalo svesti ma televizijsku meru, a ipak sačuvati autentičnu draž OVOB čudnog dela. Čitava emisija i pored svega delovala je uzbudljivo, a milioni gledalaca, koji bi se inačc teško sreli sa Tekstovima mBulgakova, posredstvom felevizije upoznali su jedno od Iključnih dela ruske dramatur-

Nastavak na 12, strani

Ljubiša MANOJLOVIĆ

HUMoRes5Ka Kikirikos

KIKIRIKI na ostrvu Kikirikos pradani misu suviše tražili. Kikiriki prodavati nije bilo ni zgodno, jer se gospodar Kikirikosa tako zvao: Kikiriki! I kako sad da se na okrajcima ulica kojekakvi dripčići deru:

— Kikiriki, još malo pa nestalo!

Kikiriki, gospodar, mogao bi lo loše da razume. ) a = Građani su radije. jeli kestenje, Kikiriki. me jcsti, a jesti kestenje, Io se Čak sasvim opravdano počelo smatrati nekom vrstom poštovanja prema gospodaru Kikirikiju, Pečc sc ikestem, žarom sc

ILUSTROVAO.MOMO KAPOR

žari, puca, koknuće nekog u plavu, oči mu isterati, ali svejedno — građani se tiskaju oko pečenja nice, pružaju ruku: — Daj meni! — TI ženi mojoj! — Deca su mi ostala bez iseta! Kome jedam pečen kesten, kome dva; ru Ostrva pregršt. · Opšte zadovoljsivo. a Buni se ipak čovek ikoji vadi kestenje iz vatre: — Pogledajte mi iprste, građani! · , Gledaju građani. Čoveku se stvarno prsti ugljenisali do kostiju, belasaju se samo tužni patrljci.

gospoda-

Čoveka bi skoro valjalo osloboditi takvog, rada, neka to malo upražnjavaju drugi, Postoje, dakie, razlozi za, ali ima takođe razloga protiv. Najglavniji: pomeranje čoveka s takvog mesta moglo bi dovesti do zastoja u ovoj vrsti privrede,

— Vadi dalje! — kažu čoveku. — Mi u tebe u tim poslovima imamo majvcće poverenje.

Ovladao je, kažu, kao niko postupkom vađenja kestenja izvatre, postao visoki stručnjak. ;

Kako samo brzim potezom gurnc celu šaku u opanj. pa

Majstorski! Čudesno!

Majstorstva mesumnjivo ima; čuda nema. Jer čovek nije prvi koji se lim bavi u svojoj porodici. Zanat prelazi s kolena na koleno, što Je uvek bio put u vrhunce jednog zamata. Otac mu je Vadio kestenje iz vatre, deda, pradeda... Ne zna se da li je to radio i čukun-deda, jer je u ostrvskim hronikama zapisano samo da je ondašnji gOSbOdar Kikirikosa hvatao zmije rukama tog čovekovog čukun-decde. .

Polaskan ocenama, čovek. je nastavio da 'kestcnje vadi iz vatre, Prsti dalje stradaju, ugljenišu se, Ako, samo meka bude kestenja,

Ali omalilo ikestenja, Zašto, kuvošto, ne može sc utvrditi, ali kestenja iž godine u godinu manie. A po svemu moralo bi ga biti više, jer se za nje-

" govu proizvodnju borio lično i gospodar Kikiriki,

koji ovu oblast obilato snabdeva referatima punjm đubriva, Za svoj trud počeo je da uzima po dve pregršti kestena. On po dve pregršti; građamima nije oslao ni po jedan kesten. Kako onda da se Živi?

Počeli građani da šuškaju o svojoj muci, o Ženama, i deci bez iseta.

— Šta je? Neka kaže ko šta ima! — primetio šuškanje gospodar Kikiriki. — Ko se javlja za reč? Hajde, neka digne dva prsta... Dva prsta.

Građani bi rekli što imaju, a imaju šta da kažu; samo memaju tri Čiste. |

Čovek koji vadi kestenje iz vatre ima tri čiste, i to je poznato građamima:

— Hajde, čoveče, ti kaži ko je upropastio proizvodnju kestenja, prigrabio sebi sve što rodi. Ti kaži, ti imaš tri čiste...

— Neka ikaže iko ima tri čiste! — grickajući kestenje smeškao se gospodar Kikiriki, — Hajde, ko se javlja za reč? Neka digne dva prsta!

— Digni! Digni! — ipodsticaii su građani čoveka koji je za druge vadio kestenje iz vatre. — Ti si onaj pravi, ti imaš tri čiste!

Čovek podiže ruku. Dugo je držao tako podignmutu. — Šta, niko da digne dva prsta? Znači, niko nema tri čiste! Onda se raziđite kućama, zbor jc završen! — zaključi gospodar Kikiriki.

— Ja ću govorili, jer ja imam tri čiste! — USprotivi se čovek koji vadi kestenje iz vatre.

Gospodar Kikiriki sleže ramenima:

— Kod mene vlada sloboda govora, ali i red, Rekao sam, ko ima iri čiste meka digne dva prsta. Nisam video da si ih ti podigao. .

Čovek koji se celog veka bavio vađenjem kestenja iz vatre zagleda se u svoju ruku. Nije imao više prstiju. Ni dva cela. To je pošteno priznao.

— Baš neprijatno — reče slobodoljubivi gospodar Kikiriki. — Ali šta sad možemo, red se mora čuvati. Digneš dva mprsta, pa možeš da govoriš. Samo, prsti moraju biti beli i fini. Takav je red.

PISMO U

REDNISTVU |

U BROJU VAŠEG LISTA od 16, mata 1968, godine izišao

aviona. i u redovnom \azdušnom čarter saobraćaju (»Genex«) izraz

saobraćaju (JAT) i u su polrebe moderni-

Sasvim ozbiljni razlozi .

integracije ili kooperacije, kao M rečavabja kupovine modernih čarter aviona u tim okvirima, Međutim, u da-

je članak pocd naslovom »..,poslovi« i Io povodom Vesti da »Generaleksnort«+ nabavlja 2 aviona TU-134 za prevož lurista,

Pisac članka je začuđen da u situaciji kada JAT još prima izvesne dotacije, a »Adria aviopromet« se nalazi (nalazio) pod stečajem, da može doći do toga da taj isti JAT kupuje nove avionc radi modernizacije i Pproširenja svoje Ilote, a jedno drugo preduzeće, kao Što je »Generaleksport«, osnivanjem svoga čar.ev pogona ne poŠtuje tako vruć primer lošeg iskustva sa »Adtria aviOprometom«, Zaista nije se ni teško tome začuditi niti je lako shvatili da ipak u svemu tome ima i neke logike. A ima jc jako tako ne izgleda na prvi pogled.

Pro svega treba imati u vidu «da su dobrim delom razlozi za dolacije koje prima JAT i gotovo isključivi razlog pada »Adria avioprometa« pod stečaj baš u vastarelosti — u prvom slučaju dela, a u drugom slučaju u ce lini upravo njihovih flota. Prema tome, kupovina novih

2

zaćije maše vazdušne ilote u cilju povećanja ekonomičnosti, kao 1 postizanja konkurentnosti ma svetskom tržištu vazdušnih, prevozilaca.

Ovaj postupak koji izvodi s jednc strane JAT i s dru-

ge strane ako to već ne može »Adria aviopromct« onda '

»Generaleksport«, mužan je korak u modernizaciji našž vazdušne flote, pa prema tome i logičan postupak u cilju unapređenja vazdušnog saobraćaja.

Druga je stvar da li je to najbolji put i način da baš »Generaleksporta adi onaj posao koji je znatno ranije trebalo da obavi »Adria aviopromet« ili možda umesto oboje ovih da je Io učinio sam JAT, Činjenica je da io misu Učinili ni JAT mi Adria aviopromet niti su bili spremni da to učine ni do OVoOp časa. S druge Stranc ni »Generaleksport«+, koliko nam je poznato, kao ni JAT niti »Adria aviopromel«, nisu propustili ispitivanic mogućnosti da se mcđusobno sporazumcju o nekom idu

tim momentima kada se o iome razgovaralo mije Se našlo mogućnosti za neki kompromis, U takvoj situaciji »Generaleksport« je tražio i našao drugi izlaz, jer Su ga poslovni razlozi i značaj koji će ovaj korak imati Za USpešno odvijanje našeg međunarodnog turizma ma to SnaŽžno upućivali, Prema tome, ovaj korak »Generaleksporta« koliko god ma izgled ličio na postupak sa »džerikenom« iz ancgdote na koju je pisac asocirao pri kraju članka, on je u stvari rezultat niza komponenti, proisteklih iz 5iluacije u kojoj sc danas nalaze naš vazdušni saobraćaj, razvoj lurizma i naša privreda u celini, Prema Teme »džerikcn« logika može se u ovom slučaju uzeti samo kao duhovita šala, dok sc slučaj sa TU-134 temelji na Sasvim ozbiljnim razlozima. y

MILE ĆURGUS savetnik Savezne uprave za civilnu

vazdušnu plovidbu

| (auti

Božidar BOŽOVIĆ ·

o ———. ——'

SETIO SAM SE OVIH dana jednc davne, re., lativno oskudne vesti o tome da jc u Sovjet. skom Savezu otkrivena neka čudna sekla, sa verovanjima i ritualima zasnovanim Više a paganskom praznoverju ı surovosti, nego na nekakvoj religioznosti. Ako me pamcenje nc vara, postojala je u tome i politička pozadina, što je i doprinelo njenom otkrivanju. To mi je izgledalo tada neverovatno za jedno racional. no društvo koje je, pored ostalog, uložilo nc. izmerna sredstva,i postiglo velike rezultate u oblasti prosvećivanja stanovništva...

Dok sam kao novinar, dopisnik iz Londona, živeo u Engleskoj, zapanjilo mc je koliko i u ovoj zemlji visoke civilizacije 1 kulture postoji praznoverja, sujeverja, lakovernosti i suštm. ske neprosvećemosti. Putujući, nalšao sam u mestu Burton-on-the-Water na jedini valjda u svetu Muzej veštičarenja (Witchcralt Muscum), muzej čiji privatni vlasnik ozbilino. pretenduje na to da dokažc postojanje veštica, cime ma. pije i sličnih pojava. Još je ilustrafivniji poda. tak da u toj zemlji postoji i dan-danas Druk. tvo onih koji veruju da zemlja mije okvugla (Flat-earth Society). Bilo je zanimljivo ipošma. trati reakcije članova tog društva i mnogih drugih pojedinaca (koji, naravno, ipak čine beznačajnu mamjimu) kad se pojavio Sputnjik, zatim ostali sateliti, a kasmije ı kosmički brodovi sa životinjama i.ljudima. (Sećam sc da je i jedan portugalski profesor imiveziteta dao javmu izjavu u (kojoj Je tvrdio da nikakav Sputnjik me postoji niti može postojati i da je to sve providan propagandni trikl),

Ovaikve pojavc samo su, verujem, sublimirano meznanje dovedeno do apsurda, U, da tako kažem, razblaženom obliku ima ga mnogo više i obuhvata mmogo širi krug ljudi. Pri tom ne mislim na izolovane, zaostale krajeve i vatuca. ne ljude među koje prava civilizacija i ikultura tek počinje da prodire. Mislim, naprotiv, na je. dan vrlo širok krug ljudi koji ima manje ili 'više škole, čita novime, sluša radio, sada, već gleda i televiziju. Mislim ma one koji veruju da se zaista može proreći zemljotres ili nekakva druga kataklizma (sudar mekog mebeskog tela sa zemljom, na primer), i koji su podložni istinskoj panici kada se mpribliži najavljeni trenu. tak; zatim ma one koji veruju da se mimo mo! malmog razvitka međicine može, prečicama ko: je spadaju u oblast volšebnog, lečiti nešto što još nije konačno mi proučeno, dobijati bujna kosa sa ćelave glave, malaziti leka bolesti time što će se napisati pismo nekom večernjem ili nedeljom listu, amcsto da se ode kod najbli. žeg specijaliste, ako se već nc ceni mišljenje mesnog lekara opšte praikse. ?

Činjenice su takve kakvc jesu i tu takođe, ma prečac i na volšeban načm, ništa nc može da sc učini, Da parafraziram poznatu maksi. mu, ljudska svest će vcrovatno jednim dclom uvek zaostajati za vremenom ı kome živi (kad što će svest jednog drugog dela sredine pokretati to vreme mapređ). Moj je utisak da sc, Uz sve mapore da se ta svest razvija, dozvoljava, bez dovoljnog otpora sredine, da deluju i sile koje vuku u nazad. Pisali su već mnopi, pa i ja, o štetnosti davanja publiciteta raznim mpojavama, ili delovanju mpojedinaca, na takav način da se direktno ili mdirektno pothramjuje i podržava primitivizam u raznim oblicima.

Verujem da nisam jedini sa zaiprepašćenjem pralio sav nastrani publicitet dat famoznom izvoru »muške vode« kod Kladnja, prikladno prekrštenog u »Seksivil«. Da li zaista svi oni koji o tome govore ozbiljno, ili bar bez ozbiljne ograde, veruju u navodnu legendu, bogato obavijenu isprepletenim vencem praznoverja i lascivnosti? Da li u to veruje i predsednik opštinske skupštine, kad mu je podmetnut mikrofon i on daje jedmu izjavu sasvim foslovnu, kao da govor o podizanju nove strugare?

Dolazimo i do sledećeg pitanja. Do sada je obično štampa bila kriva što zbog senzacija (to Jest, zbog tiraža), sa malo skrupula daje publicitet i ponečemu što zdrav razum i mteresi društva me treba da podržavaju. Sada smo došli do tačke kada i drugi faktori, pa i društveno-politički, gutaju ikned}u pred samim sobom, Svojom. javnošću i svojim marksističkim uve: renjima (bar se nadam da je tako) i praveći se nevešti pokušavaju da podrže stvorenu famu 1 iskoriste je u ekonomski probitačne sVIhe. Da li treba preko toga prelaziti, pa da 5C svi mi s mjima zajedno pravimo mevešti, ili bi bilo ispravnije da se digne glas onih snaga koje su, kao majsvesnije, pozvane da ovo društvo pokreću mapred, glas koji će makar izazvati polemiku? - .

Najzad, nije bez značaja ni to — kađ je reč, u sušiini, o kulturi nas samjh — sa „koliko neukusa 1 bedne lascivnosti uličnog tipa je uo šte u javnosti govoreno o ikladanjskoj vodi, čak i kad je o celom slučaju govoreno sa dozom ironije i podsmeha. Kultura jednog ozbiljnog društva ne može da sc zasniva na nivou Pu kog primitivizma. rare ae O ara ore Kreeea aa o |

ISPRAVKA

U »Književnim nmovinama«, u broju od 11, maja 1%#%, godine, u članku pod naslovom »Ko kome podmeće OF za Ssveću« Zoran Gluščević mavodi da sam odobrio izbor iz mojih knjiga štampan u ediciji »Književnost u školi (izdanje »Jugoslavijas). Međutim — ne samo Što ja Aj izbor nijesam odobrio, mego nikakvo odobrenje u om pogledu nije od mene traženo, nikakvo mi obaviještenje o pripremi te knjige nije pruženo, o toj knjizi sam .oba\i ještenm kad i ostali čitaoci, to jest kad je štampana | gurnuta u prodaju, Tako — bio sam stavljen pred svršen čin, a. onda čovjeku nc ostaje ništa drugo do da slegnč ranicnima ili da se džapa s izdavačima, Ako to moje šh jeganje ramenima Gluščević tumači kao odobrenje, mi slim da je to nezgodno tumačenje — inače ma takav hor ne bih pristao i princip pravljenja, takvih izbora ne bih prihvatio, naročilo za proznc pisce. i MIHAILO LALIĆ

Pošto duboko i iskreno uvažavam obaveze sch prema izdavaču, koji raspolaže autorskim pravom A njegova celokupna dela, To gornjoj izjavi Mihaila Lolića nemam »ta. da dodam.

Zoran GLUŠČEVIĆ

KNJ LŽEMNE NOMINE