Narodna milicija
Poručnik OMER LAKOMICA
U Francuskoj jača otpor proliv konfrarevolucionarne
linije Informbiroa
Polovinom decembra prošle godine istupila je iz Komunističke partije Francuske Edit Tomas, poznati napredni novinar i književnik, dugogodišnji član partije. Ona je,.· pred istupanje, imala duži razgovor sa Žak Dikloom, članom politbiroa CK, kojom prilikom mu je iznijela svoje razloge koji su je nagnali na ovaj gest, a žatim je, pet dana kasnije, objavila članak u kojem je obrazložila svoj stav prema liniji franouskog CK. Na kraju, tog članka Edit Tomas kaže: -
»Kad smo se u Pokretu otpora borili protiv hitlerizma mi smo znali šta rizikujemo, To mi danas daje pravo da kažem svojim drugovima iz partije: »Ja nisam sama koja tako mislim ni u vašim sopstvenim redovi-
ma... Nije uzalud Marks predvideo proletarizaciju sred-·
njih klasa. Ovaj fenomen se danas izvršava pred пата. Ni srednja klasa kao i seljaci, nisu više u Francuskoj povezani s krupnim kapitalom. Kao ni vi, ni oni ne žele da plaćaju danak Sjedinjenim Američkim Državama. Kako to onda da ste vi — umesto da stičete pristalice — u opadanju, obzirom na pozicije koje ste imali posle oslobođenja?« — Zato jer vaša na mitu zasnovana propaganda ne odgovara težnjama francuskog naroda; zato Jer ste vi, pod maskom nacionalne nezavisnosti, stvarno postali vazali jedne strane sile, a mi danas vidimo kako ova strana sila postupa prema svojim sateliuma: zato, jer ste vi izabrali najlakši put: ne mislite na sopstvenu revoluciju, nego se slijepo povodite za parolama i tehnikom drugoga...
Nemogućnost da se sagleda komunizam u formi koja odgovara svakoj zemlji, to je najudobnija intelektualistička pozicija, stav koji opravdava sve lijemosti. Ali, intelektualni konior ne odgovara istoriskoj stvarnosti. To je stvarnost koju čine sami „ljudi.
Mi smo došli do istoriske prekretnice. Kapitalizam je u agoniji. Rađa se drugi svijet. Lice koje će on ovdje i za nas imati zavisiće na kraju od naše odlučnosti, naše svijesti i naše hrabrosti.«
Riječi, koje je Edit Tomas uputila rukovodiocima KP Francuske su ozbiljna opomena svima on:ma, koji slijepo, bez razmišljanja, slijede i sprovode kontrarevolucionarnu liniju Rezolucije i njenih tvoraca iz CK SKP(b). Te riječi istovremeno pokazuju da su danas ljudi koji zdravo misle i rasuđuju spremni da se bore protiv novog revizionizma moskovskih vlastodržaca.
Rezolucija Informbiroa unijela je među francuskim proletarijatom i članovima KP izvjesnu zbunjenost, sličnu situaciji stvorenoj tim infamnim dokumentom i u drugim zemljama. Iako su rukovodioci KP Francuske potpisali tu rezoluciju, i, slijedeći vjerno uputstva svojih gospodara, digli dreku i hajku sa ostalom inform-bratijom, ipak proletarijat, mase i istaknuti pojedinci se nisu dali zavesti. Tražene su informacije, dolazili su kod nas svjedoci, mnogobrojne delegacije komunista i vanpartijaca da se na svoje oči uvjere O istini o· Jugoslaviji, a ујегап 51 зуова naroda, Хап Кази, 'рошуао је; — 5ујеdoka, što više svjedoka. Istina o Jugoslaviji je postepeno, ali nezadrživo, počela da prodire u masama francuskih komunista i francuskog naroda. Histerični članci
. »Imanitea« i njemu sličnih listova nisu mogli zaustaviti Istinu — jer je njena snaga u nauci koja se zove
6
“
marksizam-lenjinizam, u čiju odbranu je ustala KPJ i narodi Jugoslavije, braneći istovremeno, i na principima e nauke, svoju slobodu, svoje pravo na život, na SoOcijalističku izgradnju.
I zato nije čudo, ako je časopis »Bspri« sa člankom Verkora, koji je donijela i naša »Borba«, bio za tili čas rasprodan i redakcija je, na traženje čitalaca, morala spremiti drugo izdanje tog broja. Nije čudo što je veći dio publike napustio salu gdje je pokušao da klevetnički napadne Jugoslaviju inače, do sada, u francuskim ma sama popularni Žak Diklo.
CK KP Francuske, koji je, uostalom kao i oni iz CK SKP(b), precijenio svoje snage, odnosno pošao od nepravilne postavke da će autoriteti biti dovoljna garancija za mase, našlo se iznenada, i relativno dosta brzo, pred jednim, za Kominform danas najvažnijim problemom, kako suzbiti sve više rastući »titoizam«. I dok je, na dan-dva prije plenuma CK, koji je održan u decembru prošle godine, Diklo tvrdio da u Francuskoj nema »titoista« — odnosno da njihov broj je toliko mali i smiješan da ne pretstavlja nikakvu opasnost; dotle, na plenumu CK, Konjo, član politbiroa, drži poseban referat po tom pitanju apelujući na »energičnu borbu protiv pristalica Tita u KP«. On je podvukao da »nažalost su mnogi francuski komunisti još uvijek članovi francusko-jugoslovenskog društva«, kritikovao je minogobrojne funkcionere, pa i cijela rukovodstva nekih departmana. Tako je, anatemom komunista — članova francusko-jugoslovenskog društva, Konjo još jedamput potvrdio kako se na djelu CK KP Francuske bori za slobodu informacija, za kulturnu saradnju među narodima, za zbliženje među komunistima raznih zemalja, kad je u pitanju Jugoslavija. A »kritika« rukovodstva partije ı departmanima Žironda, Rona, Sen, Marn i druga pokazuju da se »zaraza« proširila ne samo i na partisko rukovodstvo, već da je ona obuhvatila proleterske cemtre — upravo suprotno od tvrđenja francuske komunističke štampe da su »intelektualci« unijeli »oportunistička, trockistička i titoistička skretanja« u te. organizacije. Taj plenum, koji je sazvan jedino u svrhu borbe protiv onih koji se odupiru strogo kominformovskoj politicc CK KPF, pošto je riješio da se isključe iz рагtije rukovodioci i članstvo koje je »kritikovano«, donio je i nekakvu rezoluciju koja sadržava sve optužbe iz referata Konjoa, plus (a to je ono glavno, »duboko«, »mudro« i »principijelno« — što čini »srž« te rezolucije) — ono što je Moris Torez na plenumu istakao, a to je da: »stav sva~oga prema Sovjetskom Savezu treba da posluži kao kamen kušnje«. Ako je Moris Torez zabo-
. ravio, tim gore po njega, ali, kako su istakli razni fram-
cuski listovi, komentarišući ove Torezove riječi, francuski narod se dobro sjeća kad je Moris Torez, prije tri godine, javno, na mitinzima volio da ističe kako »revolucija u Prancuskoj neće biti ista kao ona u Rusiji«, da Francuska ima specifičnosti u svom putu u socijalizam itd. Dakle, ne stav koji koristi interesima francuskog proletarijata (pa prema tome i međunarodnom radničkom pokretu), nego stav prema interesima Sovjetskog Saveza. i odbrana tih interesa, pretstavljajiu za Toreza