Narodno blagostanje

18. јануара 1930,

nje postoji, kako smo pokazali, samoupravna vlast, koja vrši poslove koji se tiču užeg, lokalnog interesa naroda jedne oblasti. Ove se dve vlasti i ova dva interesa ne sukobljavaju, već naprotiv uzajamno dopunjuju. Tako ima i da funkcionišu i jedna drugoj da stavljaju svoju pomoć na raspoloženje. Da ne bi državna vlast zloupotrebila svoju moć u odnosu na samouprave, Ufvrđeno je: da je samouprava dužna sarađivati sa državnim organima u oblasti, „kad god tu saradnju 2аkon propisuje”, ali da po svome pristanku može uvek sarađivati, kad tu saradniu veliki župan zatraži. Veliki župan dužan je u svima važnim stvarima od lokalnog značaja, a koji spadaju u krug opšte uprave, saslušati oblasni odbor i zatražiti njegovo mišljenje „sem onih za oOdržanje javnog mira”. On je isto tako dužan podneti oblasnoj skupštini svake godine znanja radi izveštaj o stanju opšte administracije u oblasti i dati zatra– žena obaveštenja o unutrašnjoj upravi u oblasti u koliko se dodiruj|u sa oblasnom samoupravom.

12. — Rad oblasnih samoupravnih organa stoji pod nazorom velikog župana odnosno Državnog savela. Samoupravni organi više upravnu akciju u krugu svoje nadležnosti potpuno samostalno. Veliki župan, međutim, ima pravo da ispita zakonitost radnje, koju samoupravna vlast namerava da učini. S toga mu sva– ka uredba oblasne skupštine mora biti dostavljena radi proglašenja bez koga ne može. postati obvezna. U ciiju vršenja ovog nadzora dato je pravo velikom županu da prisustvuje sednicama oblasne skupštine i obiasnog odbora. Ima prava da govori, ali ne i da glasa i odlučuje. Veliki župan ima pravo da obustavi od izvršenja uredbu i svaku odluku oblasne skupštine, i svako rešenje (raspis, pravilnik i t. d.) oblasnog odbora, ako on smatra da su protivni ustavu ili zakonima (čl. 66.). Jsto tako i svi sudovi, .„,kao” i Državni Saveti i upravni sudovi, imaju puno pravo da cene zakonitost oblasnih uredaba u svakom slučaju, koji im u krugu njihove zakonom određene nadležnosti dođe na reše-

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 35 _

nje” (čl. 68). Nema, dakle, pravo da ispituje njihovu celishodnost. Državni savet, kome veliki župan mora u roku od 14 dana poslati od proglašenja zadržanu uredbu, rešava delinitivno o zakonitosti uredbe ili odluke. Ovaj nadzor državnih vlasti nad samoupravnim pojačan je, kad se tiče pitanja finansijske prirode. Nadzornu vlast u tome slučaju vrši Ministar finansija. Bez njegovog odobrenja oblasti ne mogu uvesti nikakve samostalne oblasne poreze i takse, ni prireze veće od 50 od sto od celokupne poreze, ni zajmove zaključivati preko 10.000.000 dinara, ni otuđivati oblasno imanje u vrednosti preko jednog miliona dinara. Ministar finansija pri vršenju ove kontrole ima pravo ispitivanja ne samo zakonitosti, već i celishodnosti odluka. |I u ovome slučaju Državni savet rešava definitivno.

Ova se kontrola pravda potrebom da se osigura pravilna primena zakona i da se održi organska veza između države kao celine i oblasti kao jednog njenog dela.

13. — Омоте Хакопи зе хатето, да је затонpravnim jedinicama dao malo slobode kretanja: mala nadležnost i mala vlast. Kroz zakon je provedena kontrola državnih organa nad samoupravnim u cilju da se zakonima zajemči pravilna primena u samoupravnim organizacijama. Ali pored tog nadzora, opravdanog i potrebnog, nad zakonitošću akata samoupravnih orgaha, zakon dopušta i mešanje državnih vlasti u flinansiske i privatno-pravne poslove. Primećuje se da to mešanje znači preuzimanje prava rešavanja, prenašanja sa lokalnih samoupravnih na centralne vlasti prava ocenjivanja lokalnih potreba i načina njihovog podiniravanja. Autonomija je okrnjena, decentralizacija opet izvrgnuta u centralizaciju. Naročito se smatralo da samoupravama nisu data dovoljna sredstva ni za poslove poverene njihovoj administraciji. Pristalice samoupravnog sistema zahtevale su jaču decentralizaciju: povećanje nadležnosti za samouprave i povećanje vlasti radi ispunjenja poverenih zadataka.

(Sleduje još jedsn članak)

ı fu smo bili prorok!

— Mauka se nikad ne vara —

Svi narodi imaju krafko pamćenje, ali možda nijedan ne toliko, koliko naš narod. To je njegova najveća vrlina i najveća slabost. Zaboravnost znači neodgovornost, a odgovornost je bitan uslov za normalan rad svake socijalne funkcije. Ko se još seća, šta su sve pisali neki listovi u drugoj polovini 1924 i u prvoj 1925. 8. o budućnosti Rente ratne štete. Papir je tada stajao na kursu od 250. To je bio prema kursu iz prve polovine 1024 g. ogroman skok, — od 150 od sto. To je Dila najveća senzacija među našim kapitalističkim svetom, jer u našoj zemlji dotle nije bilo primera, da se za tako kratko vreme kapital, uložen u hartije od vrednosti, umnoži dva i po puta. Ali se po zakonu akcije i reakcije na kursu od 250 dinara počela da pomalja izvesna zamorenost; upravo izvesna rezervisanost prema papiru, koja je očigledno bila diktirana osećanjem straha i zebnje, da je to maksimalan kurs i da kurs nijednog papira ne može da ide do neba. Kako su špekulanti imali računa da kurs ide dalje, jer su samo tako mogli da zarade na tom papiru ,to su oni,

pomoću stare i otrcane teorije, koja je bila upotrebljavana još u 17. veku, kad su razne kapitalističke ompanije uzimale narodima novac pomoću ažiotaže, naime da se u kursu Rente ratne štete ogleda kredit naše države, dobili državnu pomoć u propagandi. Trebalo je animirati publiku na dalje kupovanje, pošto je to bio jedini uslov za dalji skok. Među mnogobrojnim delimično veoma vešto konbiniranim argumentima, bio je svakako najinteresantniji onaj, koji je imao za zadatak da pokaže, kako su briliantni šansi toga papira u budućnosti. To je rezonovanje glasilo ovako:

Imalac toga papira vuče 10% na svoj novac. To je istina za one prilike bilo minimalno ukamaćenje, koje se moglo tražiti. Ali po zakonu o ratnoj šteti papir se imao amortizirati al pari to jest svaki se komad ima platiti od strane države po 1000.— din. Po istom zakonu država je obavezna da povuče iz opticaja onoliku količinu toga papira, koliki je iznos reparacija u dotičnoj godini, bilo za račun države, bilo za račun privatnika. Pa kako je naša reparaciona kvota bila