Narodno blagostanje

Страна 162

U državama sa dobro organiziranim novčanim Ttržištem, mogu novčani zavodi da pretežni dio kratkoročnih sredstava plasiraju u eskont i lombard iz jednostavnog razloga, što oni u slučaju potrebe za gotovinom mogu te menice i hartije od vrednosti da rediskontiraju, odnosno lombardiraju kod novčanične banke.

Novčani zavodi koji eskontiraju menice koje odgovaraju zahtevima novčanične banke, odnosno koji lombardiraju takove papire, mogu uvek računati da će, makar i uz nešto veći kamatnjak, te papire moći unoVčiti kod novčanične banke. Radi toga njima nije potrebno, da drže veće gotovine ili potraživanja po žiroračunima. Rađe zadovoljiti se i sa eskontnim kamatnjakom od samo par procenata, nego veće iznose ри5 titi ležati neiskorišćeno. U tim zemljama notne banke nikada ne provode politiku kontigentiranja, naime da odrede visinu eskontinog kredita za pojedine privrednike pa i novčane zavode, preko kojeg iznosa onda ne primaju ni menice od primisima dužnika.

Međutim kod nas je u tom pogledu situacija skroz druga. Narodna banka do duše eskontira menice uz jedan kamatnjak, koji je daleko niži od općeg kamatnjaka naše zemlje, ali samo u kontingentiranim iznosima. A lombard pa i državnih papira ona je potpuno obustavila, tako da više zapravo i ne dolazi u obzir. Zbog toga naše banke nemaju mogućnosti, da one iZnose, koje moraju držati spremne za svaku eventualnost plasiraju u eskont ili lombard, iz |ednostavnog razloga, što ih u slučaju potrebe ne mogu rediskontirati ni lombardirati kod Narodne banke, odnosno druge novčane ustanove. Eskontni kredit kod Narodne banke ne iznaša za pojedine naše najveće banke više od 50 milijona dinara. Novčanim zavodima bilo bi daleko više pomognuto, kad bi oni u slučaju potrebe mogli i više menica rediskontirati, makar i uz jedan daleko veći kamatnjak, nego što je danas naš službeni eskont. A pomognuto bi bilo i našoj privredi.

TI Desorganizacino dejstvo kreditne politike maksimiranja |

Kad bi mi imali jedno dobro organizirano novčano

tržište, to jest, kad bi novčani zavodi mogli menice koje odgovaraju svim propisima, u znatno većoj meri nego što je to danas slučaj, rediskontirati kod Narodne banke, odnosno kad bi mogli lombardirati ptpilarne papire, oni ne bi bili primorani, da znatne iznose drže u blagajnama ili na žiro-računu, nego bi ih: plasirali u

takove poslove. A na Narodnu banku apelirali bi tek onda, kad bi se na njih stavili veći zahtevi za goto |

vinom. |

Kad bi naši novčani zavodi svoj menični i efektni portfelj, a slučaju napetosti novčanog tržišta, mogli makar i uz veći kamatnjak eskontirati kod Narodne banke, пе 51 ош držali velike zalihe gotovine, niti znatna potraživanja na žiro-računti. Oni bi tražili plasmana za te svoje iznose. Potražnja za prima menice bila bi znatna i to bi imalo za posledicu sniženje kamatne stope.

Danas stoje na žiro-računu i po blagajnama stotine milijona dinara neiskorišćeno. Iz jednostavnog razloga, jer privatne banke svoje reserve likviditeta moraju držati ili u blagajni ili na žirocračunu dok u svim drugim zemljama oni te reserve plasiraju u eskont menica ili u lombard. U mnogim državama novčahi zavodi te svoje reserve plasiraju i u državne bonove. Ali oni te bonove mogu u svako doba lombardirati kod

НАВОДНО

БЛАГОСТАЊЕ | ои

reserve ipak korisno plasiraju, dok moraju kod nas le žati neiskorišćene.

Mi imamo danas novčanih zavoda koji stalno imaju u blagajnama i po žiro-računu i po sto i više mili jona dinara. A ipak ti zavodi ne usuđuju se da te iznose plasiraju. Mi danas uopće nemamo kratkoročni angaž man koji bi se u svako doba mogao pretvoriti u likvidna sredstva, izuzev za onoliko menica, za koliko nije iscrpljen eskontni kredit dotičnog novčanog zavoda. A to su neznatni iznosi. Efekte, pa i državne papire, ne možemo računati kao likvidni angažman, jer Narodna banka više ih ne prima na lombard. A sa menicama postoje ta ograničenja koja sprečavaju novčane zavode, da veće iznose likvidnih sredstava plasiraju u menice. Danas naši novčani zavodi svoj eskonini kredit kod Narodne banke smatraju svojom reservom. Nu kako je ta reserva ograničena, ni oni ne mogu plasirati znatna sredstva u eskont menica.

Za dobru reorganizaciju našeg novčanog tržišta bila bi apsolutna potreba, da Narodna banka napusti politiku kontigentiranja i da zavede politiku promenljive eskontne stope. Spuštanjem ili povišenjem Svog kamatnjaka, imala bi naša Narodna banka, kao što to rade i ostale novčanične banke, да regulira novčano tržište, Za prvo vreme njen kamatnjak bio bi veći nego što je sada, ali bi bolje odgovarao našim prilikama. A sa druge strane na taj način prestala bi potreba, da novčani zavodi tako znatne iznose drže beskorisno u blagajnama i na žiro-računu. IV Poteebe promene metoda naše novčanične banke.

Temeljitom promenom u kreditnoj politici Narodne banke naše novčano tržište dobilo bi sasvim drugi izgled. Novčani zavodi ne bi, kao sada, bili primorani da drže neiskorišćene stotine i stotine milijona dinara. Oni bi te iznose plasirali delom u eskont menica, a delom u angažmane u pupilarnim papirima, koji se mogu lombardirati kod Narodne banke. Usled toga što bi novčani zavodi veće iznose plasirali u menice, podmirenje kreditnih potreba naše privrede bilo bi daleko bolje nego što je to sada slučaj. A i za papire sa stalnim kamatnjakom bio bi veći interes. Novčani zavodi mnogo bi lakše veća sredstva plasirali u takove, u prvom redu državne papire, kad bi imali garanciju, da ih u slučaju potrebe. mogu neograničeno lombardovati kod 'Narodne banke. Sada taj posao vrše Poštanska štedionica i Državha .hipotekarna banka. Ali oni ga mogu svakog dana i obustaviti. A novčani zavodi moraju imati garanciju, da će u slučaju potrebe .svoje papire moći :sigurno lombardirati, dotično menice, koje odgovaraju propisima, .eskontirali. . Njima se naravno ne može ·garantirati uz. koji kamatnjak, i tu oni nose izvesni rizik, da eskontiranhe. menice eventualno moraju rediskontirati uz veći kamatnjak. |

Izmenom u kreditnoj politici Narodne banke bio bi učinjen prvi korak u stvari organizacije našeg поуčanog tržišta. Za menice bio bi sada daleko veći interes sa strane novčanih zavoda i to u prvom redu za

leže neiskorišćeno po blagajnama i žiro-računu bili bi ti iznosi plasirani u eskont menica. A samo u danima kad bude novčano tržište napeto, banke bi te menice rediskontirale kod Narodne banke. Narodna banka postala bi, što je uostalom i njena zadaća, centralna ban-

stancija imala da upravlja našim novčanim tržištem.

ота и da slede i sve: privatae, banke. , NI

| у | ) OI O ili sniženje . njenog kamatnjaka morale bi | novčanične banke. Na taj način oni Svoje najlikvidnije aufomats 4 | ју banke. 54

komercialne. menice. Umesto да з,обпе попа Фтага ·

ka naših novčanih zavoda i ona bi kao poslijednja in-