Narodno blagostanje

S Naj 1932.

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 343

ništa da čuju. rula je bilo ni, a novi engleski budžet ne predviđa plaćanje ratnih dugova. Americi, američka vlada uputila je notu, "kao protest, svim dužničkim zemljama, da ona insistira na plaćanju dugova. Izgleda, da sada pogotovo nije voljna, da iziđe u susret zahtevima saveznika, kada je usled velikog budžetskog deficita morala da povisi poreze, i Када vidi, da se evropske države ne mogu da odluče na ograničenje izdataka za naoružanje. Doduše, i medju savezničkim исоуоrima predviđena su izvesna prava na moratorijum, ali ona se odnose samo na mali deo dugova. Tako je Francuska obvezana da od 1. jula 1932 do 30 juna 1933 plati 3.4 milijarde dinara Sjedinjenim državama, ali od ovoga može odgoditi samo 0.9 milijardi dinara. Velika Britanija mora u isto doba da plati 9.7 milijardi od čega može odgoditi samo 1.7 milijardi. Vrlo važno је za stanovišta Amerike, da će se u jesen izvršiti novi preisednički izbori; do tada se ne može očekivati nikakav odlučan korak Amerike. Moguće je, da Huver neće biti ponovo izabran, i da će time izići iz političkog života ona ličnost, koja se je

najjače založila za velikodušno rešenje reparacionog pitanja.

S obzirom na ovo moguće je da će doći do uslovnog potpunog ili delimičnog brisanja reparacija, i to u takoj formi da se Nemačka obveže da će u slučaju da Amerika ne popusti, ponovo preuzeti plaćanje reparacija. Ovako rešenje bi naišlo nesumnjivo na žestok otpor Nemačke, koja želi po svaku cenu definitivno rešenje. Ali je moguće, da će se saveznici i pre brisanja savezničkih ratnih dugova odlučiti na brisanje reparacija, jer se nadaju da bi Amerika, kada bi bila stavljena pred gotov čin, brisala ratne dugove. Ako Amerika to ne bi uradila, tada se postavlja pitanje da li bi Engleska i Francuska dalje plaćale. Nesumnjivo, Engleska bi se, zahvaljujući svojim boljim ekonomskim i političkim odnosima sa Amerikom, lakše sporazumela nego Francuska.

U ovakvoj situaciji položaj Jugoslavije je vrlo težak. Naš godišnji prihod od reparacija iznosi 1.050 mil. dinara.

Kada se odbiju plaćanja naših dugova saveznicima ostaje višak od 900 miliona dinara, što iznosi okruglo 15% fiskalnih prihoda. Nas bi dakle jako pogodilo potpuno brisanje reparacija, ali isto tako bi nas teško pogodilo i brisanje jednog dela reparacija, ako bi se, ma primer, dalje plaćao samo njihov bezuslovni deo, koji iznosi 660 miliona maraka. U tome slučaju mi bi prošli najgore, radi poznatog prepada u Hagu. Mi bi primali tada samo 80 miliona dinara (6 mil. maraka) dakle manje nego 10 deo naših ranijih reparacionih primanja. Sada se uopšte postavlja pitanje šta treba da uradimo pa da bolje prođemo, nego Što je to gore izloženo. Po našem mišljenju postoje dve mogućnosti:

1) Neposredni pregovori sa Francuskom, da se sazna, da li će Francuska i kod parcijelnog brisanja reparacija zadržati svoj povlašćeni položaji kod podele bezuslovnog dela, + да se pokuša dobiti drugi ključ podele, što se ne bi moglo drugčije sprovesti nego da se Francuska odrekne svog lavovskog udela.

2) Ako to nije moguće, preosfaje još da se pokušaju neposredni pregovori sa Nemačkom. U novinama se čitalo, da je Jugoslavija već preduzela korake u tome pravcu, ali isto fako i da je ova tvrdnja intriga, da se Jugoslavija kompromituje kod Francuske. Niti prvo odgovara istini, niti bi ovaj prigovor, i da je učinjen, bio na mestu. Mi se sećamo jedne Bizmarkove izreke: U novčanim pitanjima nema senftimentalnosti. (In Geldsachen hort die Gemiitlichkeif auf). A ovde se radi o milijardskom iznosu. Ali, veliko je pitanje, da li će Nemačka bez daljega hteti da podnese ovu žrtvu za Jugoslaviju. S druge strane, nije isključeno, da bi Jugoslavija u borbi za tržišta, mogla da to kompenzira uvoznim olakšicama za onu količinu nemačkih proizvoda, koju ona i tako kupuje u Nemačkoj. Po našem mišljenju dužnost je odgovornih faktora da pokušaju obe moguć-

· nosti. V.iK.

ДОГАЂАЈИ И ПРОБЛЕМИ

(CO

Већ је прошло годину дана, Подизање _ општег нивоа како су највећи енглески

цена економисти упозорили у Мак Милановом извештају на огромну важност пада цена. Њихови аргументи играју у последњих неколико недеља понова велику улогу у међународној валутној и новчаној дискусији. Наш уредник је тада опширно изложио садржај Мак Милановог извештаја у чланку „Пад цена“, Ми износимо зато сада само неке моменте: Последица пада већине цена је та, да се са добијеном протувредношћу не могу покрити производни трошкови, јер ови нису ни приближно пали као цене, због сталности радничких надница. Велики део предузећа постаје нерентабилан. Пад цена изазива даље општу кризу дужника, јер је у доба плаћања дуга, дужна сума, услед пада цена, постала за толико већа. Дужници морају да плате више него што су примили. Коначно, стални пад цена убија сваку предузимачку иницијативу.

Ниједан предузимач се не усуђује да повећа производњу, јер мора бити спреман, да ће је нови пад цена учинити нерентабилном. Зато су аутори Мак Милановог извештаја дошли до закључка, да новчаничне банке морају заједничком акцијом да подигну ниво цена на онај из 1928. године.

· та Мак Миланов. извештај није | у прво време имао среће са. својим. предлозима, Баш у. данима његовог објављивања дошао је крах Кредитаншталта, криза великих банака у Не-

- на

мачкој и велики одливи злата из Енглеске, што је имало опет за последицу многе потресе у другим земљама. Зато су и сви напори влада били концентрисани у првом реду на то, да се ублаже што је могуће више последице банкарске кризе и онемогући одлив девиза. Мак Миланов извештај био је дуго времена гурнут у позадину. Национално-економске мере у појединим земљама биле су управо супротне његовим захтевима. У читавом низу земаља дошло је до повишења дисконтне стопе, место снижења, што је захтевао Мак Миланов извештај, а Немачка је чак читавим низом мера убрзала процес падања цена. У Енглеској смо доживели лагани пораст цена услед пада фунте, али он је одговарао само паду валуте, а није био последица инфлационистичког проширења кредита, на који је мислио Мак Миланов извештај. Исто тако ни америчке мере прошле јесени и зиме не претстављају мере за подизање општег ниво-а цена. Оне су ишле у главном за повећањем ликвидности банака, и да на тај начин омогуће давање кредита привреди.

Тек последњих недеља избиле су идеје Мак Милановог извештаја на површину. По први пут, траже истовремено у разним земљама не само поједини приватници него велики део јавности, па чак и службени кругови, акцију за подизање нивоа цена. Овај преокрет је последица разочарања у све досадање мере за сузбијање кризе. У Енглеској напуштање златног важења није довело до побољшања. Пролетње оживљење привреде ове године је чак слабије, него прошле годин, У Немачкој се је, упркос. покушаја присилног

| | | |

|| | | |