Narodno blagostanje

Ствана 704

НАРОЛНО ВЛАГАСЖАЊЕ Бр. 45

rata bila čisto industrijska zemlja, po prirodnim svojim , uslovima a pod dejstvom zakona o podeli rada međ, zemljama austro-ugarske monarhije. Ona je izašla izi svetskog rata kao čisto industrijska zemlja, što. je tada | smatrano za naročito povoljno. Austrija je mislila da“ lorsira industrijsko razviće i da snabdeva agrarne zemlje u zamenu za agrarne proizvode. Ali kako je industrijski | protekcionizam u susednim zemljama sve više uzimao | maha i Austrija usled toga dolazi u sve teži položaj, to je u očajanju počela da forsira poljoprivredu — u počet- | ku protiv ubeđenja austrijskih ekonomskih političara, | koji su bili duboko prožeti saznanjem da pri razvijanju.

pojedinih privrednih grana produktivitet treba da bude. jedino merodavan. Danas verovatno uviđaju i oni da је | velika sreća što su prešli preko Tog glavnog na cionalno-ekonomskog postulata. Danas se na produkt- | vitet nigde više ne gleda. Danas |e doba autarkijskih tendencija. Razvijajući poljoprivrednu proizvodniu | Austrija je prihvatila jedan deo nezaposlenog stanovn'Ššiva ı znatno olakšala svoj položaj u današnjoj krizi.

Nakratko, Austrija je ušla u periodu posle rata pod. najnepovoljnijim uslovima, ali ipak nije danas u пајсоrem položaju. Koliko je bio težak put kojim |e ona morala ići da bi izbegla ekonomsku katastrofu, vidi se najbolje iz sledećih podataka:

Od 1023 g. do kraja 1931 o., dakle za punih 9 go dina, Austrija je imala pasivan trgovinski bilans za 1 milijardu šilinga godišnje (8 mlijardi dinara — t. |. više nego Što je iznosio naš godišnji izvoz u istoj peri odi) ili za 9 godina 9 milijardi šilinga, odnosno 72 milijarde dinara. Pri čitanju ovih citara čovek dobija vrtoglavicu. Kako |e mogla država od nešto preko 6 milion.” stanovnika da sačuva svoju valutu od katastrofe i svoj narod od siromašenja pri ovako ogromnom deticitu tr govinskog bilansa? Taj je bilans međutim bio potpuno izravnat na sledeći način:

Pre svega dolaze javni zajmovi Austrije, zemalja, opština kao i dugoročni industrije. Iznos od strane ovih korporacija zakljiučenih zajmova u toku pomenut periođe je 220 miliona dolara odnosno 1.500 miliona šilinga, odnosno 12 milijardi dinara. Na drugo mesto dolaze kratkoročni zajmovi pojedinih banaka i to: 70 miliona dolara od strane Kreditanštalta, 60 mil. od strane ostalih banaka (od koje je sume već 20 mil. otplaćeno) i 20 mil. od strane industrije, tako da ukupn ı suma iznosi 150 mil. dolara (1 mili{arda šilinga, odnosno 8 milijardi dinara). Među daljim aktivnim pozicijama bilansa plaćania imamo: prihod železnica i poЧе од tranzita od 100 mil. šilinga godišnje, odnosno 900 mil. šilinga za O god. Zarada od tranzitne trgovine i prometa oplemenjavania iznosi 120 do 150 mil. šilinga godišnje odnosno 1.200 mil. šilinga za celu periodu. Prihod od turizma 250 mil. godišnje odnosno 2.250 mil. za celu periodu. Dalje za izvoz električne struje dobiiš se od prilike 150 mil. šilinga za celu periodu. Ostatak od 2.050 mil. šilinga pokriven je rimesama iseljenika prihodima od kapitala uloženoge u inostranstvu, zatim od prihoda đaka i studenata, dalje relativno. vrlo velikih prihoda od austrijskih bolnica i lekara, od prodaje umetničkih predmeta i objekata luksuza, kao tantijema austrijskih književnika, kompozitora itd.

Laik i ne sanja koliko su raznovrsni i bogati izvori austrijskog bilansa plaćanja. Bilans ie, kao što re kosmo, funkcionirao savršeno što se najbolje vidi iz v+* napomenute neverovatne stabilnosti austrijskog šilinga

u toku ove cele periode i nepromenilivosti zlatnog deviznog stoka austrijske Narodne banke.

II. Peripetije šilinga od jeseni 1931

I za Austriju je važilo ono što smo rekli za MaGarsku, naime da je bilans vangraničnog kretanja ka-

pitala još pre 11 maja 1931 godine (kriza Kreditanštalta) postao pasivan. Upravo postepeni i neprimetni odliv stranog kapitala bio je povod da Kreditanštalt obustavi | plaćanja. Naravno da |e posle maja meseca odliv kapitala bio mnogo silniji ı mnogo upadljiviji.

Mi ne znamo šta su sve mislili odgovorni faktori u

Austriji posle maja meseca; ili nisu predviđali kako će

se razvijati dalji odliv kapitala, pa nisu ništa preduzimali; ili su stajali na gledištu ortodoksne teorije o deviznim kursevima, po kome se automatski popravlja svaki poremećaj u bilansu'plaćanja. Verovatno da je bilo i jednog i drugog. Jedno je van svake sumnje, naime, da su ekonomski političari Austrije bili i suviše ugotovljeni za ortodoksnu teoriju zlatnog važenja, da bi mogli da prihvate jeres ograničenja izvoza zlata i trgovine devizama.

Ali, kad je stok zlata pao na nivo na kome nika4 nije bio pre rata, ni u doba najveće krize posle rafa, · austrijski državnici su, u jednom tako reći patološkom

· momentu, prešli preko sviju obzira i uveli deviznu ured-

bu, kojom se zabranjuje izvoz zlata i uvodi vrlo stroga kontrola trgovine devizama. To je bilo 9 oktobra 1931

· godine.

Obustavom plaćanja od strane Kreditanštalta i sporazumom sa poveriocima postignuto je vrlo veliko olakšanje austrijskog bilansa plaćanja, jer је зат Кгеditanštalt dugovao 70 miliona dolara (3.900 miliona dinara). Sve su ostale banke dugovale oko 60 miliona dolara, tako da je ukupno dugovanje bankarsko iznosio 130 mil. dolara (7.37 milijarda dinara). I sa poveriocima ostalih banaka postignut je ubrzo sporazum o moratoriumu (Stillhalte). Tako je skinuto iz pasive bilans plaćanja Austrije privremeno oko 130 miliona dolara, pošto su sva ta dugovanja bila kratkoročna i po ugyvorima imale bi. se isplatiti u toku jedne ili dve godine. Ali su teškoće Kreditanštalta imale i druge nepovoljne posledice pre svega u unutrašnjosti zemlje. Pre svega njegovi poverioci i ulagači požurili su se da povlače svoje kapitale. To je uzbuđenje međ poveriocima Kreditanštalta bilo povod da su njegovi poverioci na strani brzo pristali na sporazumu o moratorijumu. Ali je prilikom tog sporazuma od strane engleskih poverilaca postavljen uslov da austrijska država garantuje poveriD)cima na strani i u zemlji dugove Kreditanštalta i da u isto vreme, radi sprečavanja njegove katastrole, prima austrijska Narodna banka u reeskont njegov portfelj и većem iznosu (suma koja je išla u jednom momentu do 680 mil. šilinga, (5,740 mil. dinara). To je bilo više n? · što je tada iznosio ukupan portlelj austrijske Narodnv banke. Primanje porttelja Kreditanštalta u reeskont išlc je postepeno tako, da se u toku leta 1931 а. nije |oš videlo da austrijska Narodna banka ide u inflaciju. Ali kad je u avgustu 1931 god., usled komplikacije diploma*skih odnosa zbog austrijsko-nemačkog carinskog зауеza, austrijski napor u Ženevi da dobije jedan zajan: ostao bez rezultata i kad je već u međuvremenu i porttelj austrijske Narodne banke nabujao usled priliva menica Kreditanštalta, izgubilo se poverenje u šiling i nastao još brži odliv kapitala. To |e znatno ubrzalo odluku uvođenju ograničenja izvoza zlata i trgovine devizama. a to je dejstovalo panično na razviće deviznih kurseva. Ažija na zlato počela je rapidno da skače i za kratko vreme dostigla je visinu od 40% na crnoj berzi.

Sad više nisu pomagala devizna ograničenja; zlatni