Narodno blagostanje

Страна 264 НАРОДНО

ratnoj inflaciji u pojedinim zemljama vlade nisu priznale pakt depresijacije. Tako-·je bilo i u Austriji.

БЛАГОСТАЊЕ Бр, 17

svoje dugove platiti. Vladi je bilo jasno da mnogi dužnici neće

| biti u stanju da snose i prim. Zbog toga kao kompenzaciju u

Već godinu i po dana podržava Austrija Tlikciju, da je, korist dužnika odredila je konverziju kamata kod založnica i hi-

šiling stabilan, dok je on u stvari depresiran za 25 i više proce-

nata. Još do zadnje četvrti prošle godine morali su svi oni koji

kursu. Jasno je onda da su se ista ta lica kao dužnici proturila. da kod plaćanja. svojih dugova priznaju depresijaciju i plate

ažio. Tako su i sudovi dobili pune ruke posla sa procesima о |

značenju zlatne klauzule. Došlo je do pravne nesigurnosti, koja је umrtvila čitav kreditni posao. Zbog toga je bilo bezuslovno. nužno da se zlatnoj klauzuli dadne jedno službeno tumačenje. Pravno su bila moguća dva puta. Prvo mogla je da se ne prizna

zlatna klauzula, dakle odrediti da se dugovi imaju platiti u šilinzima po nominali ili ako je dug ugovoren u stranoj valuti u”

šilinzima obračunatim po službenom kursu. To bi odgovaralo

praksi za vreme inflacije posle rata u svim zemljama. Jurisdikcija je tada smatrala da je inilacija opšte zlo, koje pogađa.

čitav narod i da nije opravdano da se od toga zaštite izvesni poуепос!. Огисо rešenje bilo bi da se zlatna klauzula održi na snazi, trebalo bi onda odrediti da poverilac primi istu vrednost

u zlatu koju je i dao. Austrija je prihvatila ovo drugo rešenje.

Najpre je u jednoj-odiuci Vrhovnog sudišta u Beču od 1. februara ove god. utvrđeno, da se mora ostvariti volja ugova– rača, naime zaštita poverioca od eventualne depresijacije šilinga. Ako se u ugovoru predviđa isplata duga u stranoj valuti (efektivna klauzula), što je usled deviznih ograničenja nemoguće, onda se isplata mora izvršiti u šilinzima, ali uzevši u obzir depresijaciju šilinga u inostranstvu. Ova je sudska odluka početkom aprila dvema vladinim uredbama proglašena opštom normom. Prema tim uredbama' svi dugovi sa zlatnom klauzulom imaju se isplatiti po prosečnom kursu šilinga u privatnom kliringu. Taj kurs određuje berzanska komora. To je osnovno načelo novog rešenja. Ali praktički bila je austrijska vlada prisiепа да učini vrlo mnoge izuzetke, koji strašno kompliciraju uredbe, a koji proizlaze iz negodovanja austrijske vlade da prizna depresijaciju šilinga. I posle donošenja ovih uredaba u prvim danima meseca aprila još je veliki iznos deviza iz raznih izvora '(transporti, kuponi, prihodi slobodnih profesija) morao da se preda Narodnoj banci po službenom kursu. Od istih osoba kojima su devize konfiscirane po. službenom kursu bilo je teško zahtevati da kod plaćanja dugova priznaju depresijaciju. Tako se i dade razumeti odredba da će se računanje ažia kod plaćanja dugova u opšte početi tek od onog dana kad to odredi ministar finansija. Samo. za robne dugove faj je dan već određen, naime 30 marta, ako se radi o dugu m zlatnim šilinzima, a 1 maja za dugove u stranoj valuti. Izuzetak čine ugovori sa zlatnom klauzulom, koji su zaključeni posle devizne uredbe od 8 oktobra 1931., koji se mogu kao i do sada plaćati u papirnim šilinzima, jer se smatra, da ni krediti posle ovog roka nisu dani u šilinzima sa punom vrednošću i da se ne može zahtevati isplata u zlatnim šilinzima. Isplate dugova koje su do sada izvršene u depresiranim šilinzima bez uračunavanja ažia smatra se kao konačna. Naročite odredbe važe za založnice i ostale bankarske obligacije, koje glase na zlato i za one hipotekarne založnice sa zlatnom klauzulom, koje su služile kao garancija za izdavanje gornjih obligacija. Za sve takve dugove zlatna klauzula stupa na snagu 1 maja i to za kamate i kapital. Dužnici moraju dakle od tog dana da plaćaju 25—30% više. Kod ostalih hipoteka, koje nisu služile kao garancija za izdavanje bankarskih obligacija, a koje se nalaze većinom u rukama privatnika, izišlo se dužnicima vrlo mnogo u susret. Takve se hipoteke mogu do 1 januara 1936 plaćati kao i do sada u depresiranim Šilinzima, a posle toga će i na upit biti primljen princip isplate u zlatu.

Budući da za jedan deo dugova zlatna klauzula stupa na snagu već 1 maja postalo je aktuelno pitanje mogu li dužnici

poteka sa 6 i po %-tno na 4 i tri četvrtine %-tnom zlatnom kla-

· uzulom kod 8%-inih na 5 i tri četvrtine % i to kod 7%-tnih na su imali devize da ove predaju Narodnoj banci po službenom

9%, 6% na 4 i po i produžila rok otplate od prosečno 36 na 44—50 godina. Prema tome imaoc 7%-tne hipotekainme založnice dobivaće unapred samo 5%,. plus prim od oko 25%, dakle 6,25%.

Gornji način rešenja večnog problema kod depresiranih valuta može se označiti kao dečja igra. Suprotno svojoj praksi iz perioda inilacije kojom je zlatha klauzula bila stavljena van | snage, Austrija je sada priznaje. U pravnom pogledu tome se ne ' može ništa primetiti. U drugim zemljama se zbog raznih privrednih prilika početni dugovani iznosi reducirani, a u Austriji se naprotiv iz pravnih skrupula povećavaju, jer je sigurno da privredna sposobnost dužnika nije u istoj srazmeri porasla sa depresijacijom šilinga. Vladi je kako smo videli to bilo jasno. Ali umesto da preduzima neposredne mere ona (ега рикпуепи igru. Ono što daje poveriocu pridržavajući zlatnu klauzulu oduzimlje mu jednostranim aktom od ugovornih kamata. Ekonomski posmatrano ostaje sve po starom. Austrijska vlada mora da se nalazi u čudnoj duševnoj situaciji kad misli da odgovara паrodnom pravnom osećaju ako osnažava zlatnu КТапацји а дегоsira ugovore u pogledu kamata.

Postavlja se pitanje šta će ona raditi ako se depresiijacija šilinga nastavi do preko 100%. Onda bi austrijska vlada ако hoće da ekonomski ostane sve po stfatom morala odrediti, da poverioci plaćaju dužnicima kamatu. I to se zove državna privredna politika.

Велика паника која је у Америци избила у марту месецу у вези са кризом банака потпуно је одстрањена како смо јавили већ пре три недеље захваљујући енергичној интервенције владе. Како је познато један део банака, које су стручњаци обележили болесним, затворен је. Број тих банака није велики. Залеђени улози код ових банака износе свега 4 милијарде долара према укупно 46 милијарди долара улога. Публика интересирана код ових банака неће да се умири него уноси нови немир у народ путем штампе и блиских представника у парламенту. У Америци има такође много људи, који са сентименталношћу посматрају проблем банака. Разумљиво је да ти људи неће да схвате тежак положај затворених болесних банака и тако настају разни планови како би се могли спасти улози код ових банака. Најприродније средство за то било би преузимање њихове пасиве са стране Федералних банака или Рефико или, другим речима државна помоћ. Али ако би се хтели мобилизирати сви ти улози то би безусловно проузроковало инфлацију. Због тога није чудо да овакви планови о мобилизирању улога стварају инфлационистичку психозу у публици,

Како је познато намерава Рузвелт да се баци на решавање осталих американских привредних и финансијских проблема са истом енергијом као и у случају кризе банака. Он показује тако велику активност, да она код овако тешких проблема имплицира извесне опасности. Тако на пр. хоће Рузвелт на силу да омогући набавку рада незапосленим. То је као и у осталим земљама могуће једино ако се набави и потребан капитал. Ако се тај не добије од публике остаје једино могућност инфлације. Такође жели Рузвелт да повећа кредите фармерима. Капитал који је и за ово потребан може се изгледа набавити штампањем новчаница. (Осим тога у Америци дневно расте број оних који у инфлацији виде најбоље средство за сузбијање кризе и њихова пропаганда постаје из дана у дан јача. Све су то узроци