Narodno blagostanje

Страна 422 НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ Бр, 27

normalnih potreba i po normalnim uslovima, dok su danas i novčani bi zavodi htjeli inflaciju, i ako taj odiozni izraz zaodiuslovi i potrebe abnormalni. No s druge strane stoji i to da se javaju u blaži: „nova novčana sredstva”! Ali ako se može izpitanje današnjez likviditeta uložaka dade svesti ma pitanje pri- bjeći tim „novim novčanim sredstvima”, zašto da se ne izblegne, jašnjeg likviditeta, ako se pokuša i današnje potrebe i uslove — pogotovu ako je dvojbeno, neće li ona na drugoj strani uroditi

koliko je to, dakako, moguće — svesti na prijašnje potrebe i uslove.

Svakako je opravdan zahtjev ulagača da im se угаје, ulošci u ono{ mjeri, u kojoj {e to njima potrebno (a teoretski je opravdano da im se vrate i u punoj mjeri). No izvori su potrebe ne samo materijalne, ekonomske naravi, nego i psihološke, Pod tim se razumijeva ono toliko isticano povjerenje. Ima sva sila ulagača, koji osjećaju potrebu da dižu uloške samo zato. jer nemaju povjerenje u dofični novčani zavod. Uspostavi li se kod njih to povjerenje, nestat će i te psihološke potrebe, a dosljedno tome umanjit će se i zahtjevi za dizanjem uloga.

HI U najgorem slučaju oglasiti uloške za platežna sredstva međ bankama.

Kako rekosmo, pored psiholoških izvora potrebe postoje i oni materijalne, ekonomske prirode, i tt su mnogo veći. Potrebama ulagača takve naravi mora se mdovoljiti. Teško je, a možda i nemoguće, individualno a objektivno i točno ispitafi, gdje је slučaj takve prave potrebe. Zato bi valjalo prijeći ukinuću moratorija, dakle isplatiti svaki uložak, bez obzira na motivaciju ili potrebu. Izgleda takva tvrdnja ili riješenje na prvi mah apsurdnim, jer to znači riješiti svrhu sa samom svrhom. A ipak је tako. Bit ćemo jasniji: bili zahtjevi za isplatom uložaka motivirani pravom potrebom ili ne bili, svakako će oni biti i manji, ako su potrebe manje. To je jedno. A drugo je to, da će biti

lakše udovoljiti takvim zahtjevima, ako se to ne učini s gotovim || novcem. Time smo došli na ono glavno, naime: kad bi bilo dosta ||

gotovine, moglo bi se udovoljiti svim zahtjevima za isplatu ulo-

žaka (pretpostavivši da bi se i red zahtjeva zaustavio, kad bi | ulagači vidjeli da im se udovoljava; vjerojatno se danas to ne | bi dogodilo onako brzo, kao nekoć u normalnim vremenima, ali

bi se ipak jednoč došlo i do fe točke). A kad nema dosta gotovine, oada je valja nadomjestiti nečim drugim, a to |e komрептасца. Вапке дапаз, да udovolje zahtjevima svojih vjerOvnika, a među njima u prvome redu ulagača, sile svoje dužnike da ispune svoje obveze. Dužnici su zato u potrazi za gotovinom. Ove nema, ili bar nema u dovoljnoj mjeri i odatle sve ili, točnije,

jedan dio ieškoća. No kad bi se omogućilo. dužnicima i vjerov- |

nicima banaka da se oni nađu pa da ulagač pozajmi dužniku

banke svoj uložak (bilo kojeg novčanog zavoda pribjeglog SS- |

ima 5. i 6.), s kojim će ovaj isplatiti svoj dug banci, umanjila bi

se ona potražnja za gotovinom. Niti bi ulagač forsirao isplatu | uložaka niti bi — a to je još odlučnije — dužnik očajno fragao ||

za gotovinom. Potreban bi, dakle, bio clearing između novčanih zavoda. Jer ako banke traže da ulagači imadu prema njima po-

vjerenja, zašto one ne bi imale povjerenja jedna prema drugoj, ||

Zašto se me bi banka „x” priznala isplaćenom po svome dužniku, ako {oj on mjesto novca preda uložnicu banke „y”? Rezultat ovakvih međusobnih kompenzacija putem clearinga (kako će se ovaj organizirati, detalj je više tehničke prirode) bio bi: dejlacija potražnje za gotovinom, manja potreba gotovine, ponestajanje nestašice gotovine, odn. lakše osjećanje fe nestašice, dakle i uklanjanje posljenica dosadanje nestašice.

Značajno je da se Savez novčanih zavoda najenergičnije usprofivio baš tome zahtjevu Udruženja za zaštitu ulagača, zahtjevu komjpenziranja putem clearinga. A ipak taj zahtjev роčiva na istome temelju, na kojemu se osniva i djelatnost novčanih zavoda, a to je kredit! Taj zahtjev traži intenziliciranje najmodernijeg sredstva, a to je klearing! Napokon taj zahtjev — a to je najvažnije — uklanja ono, što i novčani zavodi označuju uzrokom današnjim nedaćama, a to je nestašica gotovine. Samo što ulagači tu nestašicu kane ofstraniti bez jnilacije, a

· katastrofalnim posljedicama?

| Ш Одооуог па zamerke

i Prigovor banaka, da se kompenzacija protivi građanskom pravu, sasvim je neodlučan, jer se pravo (zakoni) stvara prema pofrebi, pa кад 5: зе за tog stanovišta polazilo, onda bi jednako

: neopravdan bio i moratorij za uloške (za koje je takođe frebalo stvarati novih praviih propisa). Mnogo je važniji prigovor

banaka, da bi to značilo likvidaciju mnogih od njih, i to možda

, najjačih. Prije svega mislim da predložena kompenzacija, pa-

i metno urođena, ne bi dovela do tih posljedica. Ona bi baš kao

| i moratorij bila prolazna mjera, a {rebalo bi |u i moglo udesiti

! tako da bude prekinuta, čim bi se opazilo da bi poslije izvjesnog vremena dovela do težih posljedica (jet u prvo vrijeme SOtOVO je sigurno, koliko se dade predvidjeti, da bi povoljno djelovala).

: No kad bi radi toga i došlo do likvidacije nekih zavoda, zar bi

|

!

DER OESTERREICHISCHE

|VOLKSWI

HERAUSGEBER WALTHER FEDERN

Die inhaltsreichste wirtschaftspolitische Zeitschrift der Nachfolgestaaten, Erscheint: jedem Samstag in Wien — Gegrindet 1908

Der Oeslerreichische Volkswirt ist fur

jeden unentbehrlich, der die Gescheh=

nisse in Oesterreich und den Масћ!о]geslaalen verstehen will.

Glossen, Aulfsatze, Notizen, Bilanzkriti-

ken des Oesterreichischen Volkswirts

šind als zuverlassige Fahrer durch den

verwickelten Aufbau der Nachfolgestaalen anerkanni.

Seine gesammelten Jahrgangše bilden eine unerscheopiliche Fundgrube sonst nur schwer erreichbaren wirtschaftspoitiscthen und statistischen Materials.

(| Bestellungen nimmt jede Buchhandlung sowie || die Verwaltung des Oesterreichischen Volks= ·|| wirts im леп 1Х, РогхеЏапбаззе 27, еп!бебеп. Пет Bezugspreis betragt viertelj. Din, 190| mit Zustellung. Das Abonnement kann jeder\|| | zeit bedinnen, Probenummern kostenlos,

| НПР ПНЕ NOP GrESN ya OVA СУЗЕ ИЕ ИВЕ rasa

to bila tako velika nesreća da bi radi nje frebalo dozvoliti mnogo ! veće nesreće? Zar je preči interes izvjesnih akcionara izvjesnih banaka od interesa ulagača i 'bančinih dužnika? Ako su se ројеdine banke tako wkočile da ne mogu više ni vraćali ni davati kredite, nego pače forsiranim utjeravanjem svojih fražbina iza! zivlju poremećaje u narodnome gospodarstvu, ako, dakle, te banke nijesu kadre više udovoljavati svojoj svrsi, imadu li one |. uopće raison opstanka i imadu li pravo tražiti da ih se zaštiti? Ako onaj koji treba kapitala (dosadanji dužnik Ђапке) | može doći do ovog i bez posredovanja banke a neposredno od