Narodno blagostanje

Страна 406

ДОГАЂАЈИ И ПРОБЛЕМИ

Kad god je između Bugarske i „Srbije (a posle rata Jugoslavije) _ dolazilo do prijateljskoga raspoloženja, ono se uvek prenosilo na ekonomsko polje, jer su političke manifestacije kao sredstvo za zbliženje. duhova bile obično bez sadržaja. |

Тако se može i izlet naših а ка u Bugarsku razumefi kao dalja manifestacija toga raspoloženja.

"Teško je naći dva suseda Као što smo mi i · Bugarska, gde se osećala manja potreba za međusobnom razmenom dobara. Na to je pored slične privredne strukture uficalo i to dugogodišnje ekonomsko otuđenje.

Udeo Bugarske u našoj spoljnoj trgovini je minimalan. Od celokupnog našega izvoza „ofpadalo je na Bugarsku 1927 g 0,20%; 1934 g. 0,10%; 1933 g. 0,06%, a od našega Na: 0,13%; 0,03% i 0,04%. „Opadanje je apsolutno i relativno. Glavni artikli našega izvoza su: emailirano posuđe, kalciev karbid, ekstrakt za štavljenje koža, izrade od drveta i metala; a uvoza: drvo za duge, kameni mwigalj, uljano seme, ali ni tu nema stalnosti, jer se artikli često menjaju. ~.

Ako uporedimo bugarsku industrijsku i poljoprivrednu

Privreda w službi politike

proizvodnju, kao i spoljnu {frgovinu sa mašom možemo izvući ·

niz konstatacija. Bugarska, takođe kao i naša zemlja je pretežno agrarna, gde zemljcradnja stoji na prvom mestu, ali postoje veća razlike u pogledu proizvodnje pojedinih važnijih artikala. Pšenica je proporcijalno još jače zastupljena nego kod nas, dok je kod kukuruza obrnuto. Duvan je jedan od najvažnijih artikala bugarske privrede. Veći značaj nego kod nas još imaju tekstilne i uljane biljke (pamuk, lan, suncokret i +. d.), zatim ruže za ulje, grožđe i povrće. Ovčarstvo i živinarstvo stoje pred našim, ali ostale vrste stočarstva daleko zaostaju, naročito svinjarstvo i govedarstvo.

Kod glavnih industrijskih grana sličnost je veća, što se konstatuje po bugarskom uvozu. Tekstilije, metali i izrade od metala, mašine i instrumenti čine kao i kod nas, preko 50% od celokupnog uvoza. Tekstilna industrija kao i kod nas, ima u poslednje vreme najveći napredak. Nasuprot tome bugarski izvoz

pokazuje drukčiju sliku od našeg, kao što vidimo iz sledećih ·

podataka o kretanju procentualnoga udela važnijih grupa i artikala u bugarskom izvozu:

1927—31 с.

1921—24. с 1933 2. Zrnasta hrana 38,3 18,5 oko 17 Sirov duvan 38,7 49 ». 40 Stoka i stočarski proizvodi 21,2 :22 522 Sveže voće i povrće 1,27. 1,82 „6

Poslednjih godina duvan čini 40—55% od celokupnog bugarskog izvoza. Međutim u našem izvozu, duvan je tek poslednjih godina počeo da se pojavljuje. U 1933 g. prefstavljao je 4,1% od ukupne: vrednosti našega izvoza, a konkurencija ne postoji jer su nam glavna tržišta različita. Razne nude, drva, kukuruz, goveda, svinje, šljive imaju vrlo mali značaj za bugarski izvoz, dok kod nas zauzimaju preko polovine vrednosti izvoza (1933 g. 53%). Kod voća i povrća takođe je razlika. u vrstama, pa“ i iržištima. Ni kod pšenice nismo konkurenti, jer su nam razma: tržišta. Jedino se u većoj meri susrećemo na istim ријаcama sa ovcama (Grčka), živinom i jajima. Međutim Turska sa svojim ovcama ı nas i Bugarsku sve više potiskuje sa grčkog fržišta, a takođe, postoje i razlike u kvalitetu jaja. i živine.

G. Voja Petković, koji je vodio. ekskurziju privrednika u Bugarsku, izjavio je da smo mi ı Bugari konkurenti na. izvozničkim. pijacama i da je stoga pofrebna zajednička saradnja u pogledu prodaje. Kao što se vidi iz gornjih podataka, ovaj argumenat ne odgovara stvarnosti. Mi nismo konkurenti, jer su nam

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

БА 26 5

Rumunima smo veći konkurenti (n. pr. kod drva, goveda, svinja, pšenice i kukuruza). | | Pre nekoliko godina na privrednoj konferenciji zemalja” srednje i jugoistočne Evrope, iznet je i predlog da ove zemlje zajednički prođaju na izvoznim tržištima. I sa naše strane je ovaj predlog prihvaćen, a naročito su se u Prizadu za njega zagre-" jali. Kad smo upitani sa izvesne strane o tome, odgovorili smo da ne verujemo u tu saradnju, jer to nije ortakluk privatnika, nego saradnja nekolikih zemalja, te bi se naišlo na niz teškoća. Tako je i bilo, a tako će biti i sa ovom privatnom idejom. Još dugo će vremena svi pokušaji, ekonomskog zbliženja i saradnje biti polje na kome će pristalice političkog zbliženja ovih dveju država neometano da manifestuju svoja osećanja.

Последњих година, у дневној штампи у ово време, пише се више о опијуму но 'о ма ком другом пољопривредном производу. Привредне установе на југу држе конференције и бомбардују јавност резолуцијама и претставкама. Опијумско питање претставља се тако као да од његовог решења зависи читаво народно благостање. О пшеници и кукурузу много се мање пише, О воћарству, коме је ове године услед навале разних штеточина требало посветити већу пажњу, у нашој штампи се ретко када могао прочитати неки апел за помоћ произвођачима. Стока, чије се цене данас налазе на најнижем HH= воу, као да не претставља никакав проблем. Судећи по аларму преко јавности могло би се стећи уверење, да је опијум један од главних артикала наше пољопривредне производње.

Овогодишња кампања преко јавности за решење. опи-

Треба поставити ствар на своје место

јумског питања разликује се од оне прошлих година. Сада

је изостављен захтев за организацијом иступања на међународном тржишту, пошто је ово питање решено оснивањем југословенског завода за извоз опијума и југословенско-турског продајног бироа у Цариграду, већ се тражи подизање откупне цене на унутрашњем тржишту искључењем посредника! Другим речима тражи се унутрашње монополисање трговине опијумом., У вези с овим треба напоменути да је наше јавно мишљење 1931 год, када је уведен житни монопол, устало у начелу против овога и ако се радило о помоћи произвођачима најважнијег производа наше апрарне производње.

Ми не видимо разлоге оволикој ларми. Приход OJ опијума у дохотку од пољопривреде не представља ни је дан десети део процента, а у извозу ни један проценат. Сем тога, ако би се и одлучило ода се подигне откупна цена опијуму и створи унутрашњи монопол, произвођачи опијума од тога не би видели никакве користи. Главни фактор производње у култури опијума јесте људски рад, који чини 80—90%производних трошкова. То је, међутим, артикал који се не може добити на кредит. А то значи да су произвођачи за време трајања вегетације културе упућени на задуживање. 'Из тога произилази даље, да се до почетка бербе готово сав: принос опијума на газдинствима, која не располажу обртним капиталом, прода на зелено. Њи код једног пољопривредног производа продаја на 36-

· лено није толико раширена као што је случај код опијума

што је, као што смо рекли, условљено природом његових продукционих трошкова.

Из тога излави, да. је за помоћ произвођачима већ одавно доцкан. Од виших откупних цена, које би се сада увеле, видели би користи само прекупци, те би се тако

поновио исти случај као и прошле године,

razni artikli, pravci i ciljevi izvozne irgovine, Sa Mađarima ili

| |

а ~