Narodno blagostanje

28. јули 1934.

postaju trgovački putnici, državni činovnici, knjigovođe, pom9ćnici, rentijeri, industrijalci itd. U trgovini je sve to vrlo labilno i pokretljivo, pa nije nikakvo čudo, što kod većine trgovaca ne postoji ni istovetni način mišljenja i gledanja ma svet, karakter:stičan za svaki stalež; za godinu ili dve ne mogu se stvoriti ni staleške osobine ni sfaleška svest. eee ==" Cene siočarskih proizvoda misu fako naglo pale kao ratarskih, i zato je poljoprivredna kriza! kasnije pogodia zapadne zemlje kao Švajcarsku, Holandiju i Dansku kod kojih stočarstvo ima veći značaj od rafarstva. izgledalo је da ije spec:ializacija ovih zemalja povolina za njih, tim pre, što su niske cene sfočne hrane i stočn:h đubriva snižavale proizvodne troškove. U početku mogao se lakše snositi pad cena, jer je bilo iz doba visoke konjunkture ratnog i posleratnog vremena velikih rezervnih kapitala. Ali jednostranost proizvodnje koja se za poslednjih 50 godina pokazala: kao rentabina i kao izvor narodnog blagostanja postala je sad štetna za ove zemlje. Ovog puta nije po sredi konkurencija na fržištima, nego 5е тиšterije brane proliv uvoza, jer su u manjoj ili većoj meri sami prešli prozvodnju istih proizvoda. Glavna tržišta su izgubljena usled agrarnog protekcionizma Francuske, izolovanja Engleske u korist zemalja koje pripadaju imperiji i samodovoljnosti u Nemačkoj. Velika ponuda na unutrašnjem tržištu koja je posledica ovog razvitka prouzrokovala je pad cena ispod proizvodnih troškova.

Holandija smanjuje poljoprivrednu površinu ·

Isto kao pre 50 godina ove zemlje su prve izvukle potrebne konsekvence. To u prvom redu važi za Holandiju koja zbog svoje sirukture ima još najbolji potožaj. Već od g. 1930 prišla је Holandija pomaganju poljoprivrede zakonskim merama, kao

HAP(IJIHO) БЛАГОСТАЊЕ

Страна 489

što su na pr. specialni zakon o zaštiti proizvodnje pšenice, mlekarskih proizvoda i svinjarstva. Ali sve su ove mere sadržavale зато zaštitne carime i subvencionisanje izvoza, a i pored toga su samo od vremena na vreme primenjivane. 1033 g. preduzela je vlada obimnije mere, sastavijajući listu od proizvoda čiji poloтај па tržištu vlada ima pravo da reguliše. U glavnom ove mere služe orgamizovanju tržišta da bi se moglo doći do remtabilnih cena. Najvažnija tačka programa je osnivanje :državnih centrala, koje plaćaju utvrđene cene za pojedine proizvode kao na: pr. za goveđe i svinjsko meso. Za proizvode u slobodnoj trgovini ustanovljene su minimalne cene. U prvo vreme je vlada pokušala da dođe do cilja bez smanjenja proizvodnje, ali je to dovelo do velikih gubitaka. Višak sviniskog i goveđeg mesa prerađuje se та konserve, koje su se morale uništiti, jer nisu imale prođu, ni kod nezaposlenih i siromašnih slojeva za jevtine pare. Kod pšenice koja je do tada pokrivala samo 20%. unutrašnje potrošnje доб! о je u najkraćem roku do prevelikih ponuda. Posle toga su državne centrale pristupile smanjenju preuzete količine, odnosno nared.le su smanjenje proizvodnje. Državne centrale imaju pravo uvoznog monopola. Država finansira centrale, delimično iz poreza na potrošnju ovih proizvoda. U g. 1933 izdale su centrale 115 mil. h. f. a u 1934 g. predviđeno je 200 mil. Cilj ovih mera nije uvođenje potpune planske privrede, njih treba smatrai kao privremene, koje će se ukinufi kad stanje svetskog tržišta to bude dozvolilo. Država je svesna toga, da se stare mušterije neće u celosti povratiti, mjen glavni cilj je da zadrži sadašnje stanje izvoza. U ovu svrhu vrši strogo odabiranje proizvoda namenjenih izvozu. S druge strane pokušava preorijentaciju da bi se mogla nači nova tržišta. Karakteristično je za to unapređenje baštovanstva. Unaprediće se i proizvodnja ratarsk:h proizvoda kao dopuna stočarstva. Time Holandija čini jedan korak u pravcu autarkizacije u poljoprivredi.

#% BN BB

ОБАВЕШТАЈНА СЛУЖБА

POLJOPRIVREDA

— Engleska je odobria tri miliona funti sterlinga u cilju pomaganja proizvođača stoke.

— Za 14 avgust sazvana je sednica Međunarodnog odbora za pšenicu, koja će se održati u Londonu sa sledećim dnevnim redom: 1) utvrđivanje prinosa ovogodišnje žetve, svetskih potreba u narednoj kampanii i zaliha; 2) utvrđivanje minimalne сеће.

— Potrošnja duvana u Grčkoj u prvoj polovini o. g. iznosi 2,28 mil. kg. prema 2.22 u istom periodu 1933 i 1.95 u 1932.

_ — Čehoslovačka je u prvoj polovini ove godine uvezia 21.700 kom. svinja prema 58.000 u istom preiodu 1933.

— 6. Devis šef AAA u S.A.D. izjavio je da 3 miliona. farmera, koji su prema zakonskim naređenjima. ograničili svoju proizvodnju, primaju prosečno po 30% svoga dohotka od AAA.

— Грожђе се већ продаје по 2 дин, кгр. у Земуну и Омедереву.

— У Русији је до сада створено 132.000 колективних сточарских фарми,

— Румунска влада одредила је минималну цену од 5.000 леја за тону пшенице по којој ће вршити откуп комесаријат за пшеницу за што је добио кредит од 100 мил. леја. Кад цена на тржишту буде прешла минимално утврђену комесаријат ће путем већих понуда утицати на њено „смањење. : |

— Средином јула Фармерски одбор. у Сједињеним Америчким Државама исплатио је другу рату од 30 мил.

дол. на име обештећења за смањење засејане површине пшеницом. Кредит од 115 мил. дол. који је дат произвођачима кукуруза и требао да се врати | августа продужен је до 1 септембра.

— У Њујорку је отворена берза за дуван.

— „Млекарски лист“ доноси да је прошле године било у Мађарској 970 хиљ. крава. Од тога је отпадало на поседе испод 20 к. јутара 68%; од 20 до 100 јутара 17%; од 100 до 1000 ј. 8% и преко 1000 |, 7%. Укупна производња млека је износила 1,65 милиарди литара годишње, од чега се преко 75% потроши на селу.

INDUSTRIJA

— Međunatodni kartel cinka produžen je do kraja godine.

— U Dravskoj banovini iznosia je za prvih pet meseca 0. g. proizvodnja uglja 498,7 hilj. tona, te je porasla prema istom periodu prošle godine za 4.4%, a ргодаја za 8,3%.

— „ Triglav” fabrika automobila u Ljubljani izradila je već prvu seriju automobila, Која radi propagande putuje po zemlji: „Ponitika” donosi da taj novi tip automobila košta 40 hiljada.

— Proizvodnja čelika u Velikoj Britaniji iznela je u junu o. g. 757 hiljada tona prema 780 hiljada u maju. Prosečna mesečna proizvodnja 1913 iznosila je 638 hiljada, 1020 ge. 803 hiljade, a 1931 g. 433 hiljade tona.

— Međunarodna konferencija za šećer sastaje se 31 jula о. S. u Brislu sa zadatkom da kontingentira svetsku proizvodnju.