Narodno blagostanje

Страна 680 НАРОДНО

БЛАГОСТАЊЕ | | Бр. 43

"супе 1 Које ne zahtevaju visoku catinsku zaštitu. Prekomerna carinska zaštita, koja je imala za posledicu i podržavanje visokih cena industrijskih proizvoda, treba da bude ofklonjena. U tu svrhu biće snižene carine na sve one golove proizvode čija proizvodnja u zemlji počiva na uvozu sirovina, polufabrikata i upotrebe većim delom strane radne snage. Cene ostalih industrijskih proizvoda, koji se dobijaju uglavnom iz domaćih sirovina, treba da budu normirane.

Smanjenje uvoza sirovina used oskudice u devizama pretstavlja glavnu brigu bugarske vlade. I pored pogodnih klima{skih i terenskih prilika za proizvodnju većeg broja poljoprivrednih sirovina Bugarska je ipak bila upućena na uvoz znatnih

količina. Razlog što se nije povećala proizvodnja ležao je na”

strani cena, koje su diktirale industrija i trgovina na slobodnom tržištu. To je odvraćalo proizvođače da se u većoj meri posvete gajenju industrijskog i drugog bilja. Da bi ih na ovo podstakla vlada je otpočela sa dekretiranjem cena, monopolisanjem trgovine ovih proizvoda i obavezivanjem industrije da svoje potrebe u ovim sirovinama prvenstveno podmiruje domaćom proizvodnjom. Garancija da će se industrija u prvom redu snabdevati domaćim sirovinama nalazi se u sistemu kontingentiranja. Odobravanje kontingenata za uvoz sirovina vršiće se samo u toliko u koliko postoji ptreba preko domaće proizvodnje .

Prvi dekret o monopolisanju trgovine i određivanju cene odnosio se na suncokretovo seme čiji je otkup poveren Direkciji za kupovinu i izvoz žitarica. Ovo će seme otkupljivati od trgovaca i zadruga po ceni od 320 leva kvinta' za kvalitet 44 hekt.

težine, 8% vlažnosti i bez ikakve mešavine. Za svaku jedinicu” razlike u kvalitetu cena se povećava odnosno smanjuje za 1%.

Oikupljeno seme Direkcija prodaje u zemlji fabrikama ulja, a višak izvozi. Drugim dekretom ovlašćena je Poljoprivredna banка da vrši otkup kudelje neposredno od proizvođača 1 10 ро сеnama 27,23 i 19 leva za kg. prema kvalitetu. Ovde je, kao što sc vidi, isključeno posredništvo irgovaca i zadruga. isto tako banka će po nešto višim cenama radi pokrića troškova, prodavati neposredno otkupljenu kudelju industriji. Na isti način regulisano je i pitanje otkupa i cene pamuka, o čemu smo javili u prošlom broju. Najzad, ovoj je dato pravo da vrši i otkup pirindža ovogodišnjeg prinosa po ceni od 650 leva za kvintal.

Po ugledu na Ruzvelta Bugarska, bez širokih programskih

dek aracija, izvodi eksperimentalno plansko-privredne mere. U

gornjem programu b:tne su dve stvari: prva je preorijentacija u poljoprivrednoj proizvodnji, a druga obezbeđenje prođe i podizanje cena zemljoradničkih proizvoda. Obezbeđenje prođe proizvodima u kojima vlada deficitarnost pri sistemu kontingentiranja, koji Bugarska već u veliko primenjuje, ne pretstavlja teždk problem. U nemogućnosti uvoza sirovina usled oskudice u devizama industrija će samim tim biti primorana da upotrebljava domaće sirovine. Cene pretstavljaju centra ni problem. Ujedno i najteži u agrarnim zemljama, naročito za proizvode kod kojih postoji suficitarnost te se jedan deo mora izvoziti po 17voznom paritetu. Povećanje cena kod ovih moguće je jedino na taj način, ako se teret ovoga prebaci na celinu. Bugarska je to izvela kod žitarica čije regulisanje otkupa, cena i izvoza prelstavlja kopiju našeg prvobitnog žit. režima. Samo s tom razlikom šlo je ovaj u Bugarskoj uspeo, jer su bila obezbeđena finansijska sretstva za otkup ponuđenih količina. Sasvim drukčije stoji stvar kod onih proizvoda u kojima postoji deficitarnost i čijč prerađivanje najvećim delom snosi sam zemljoradnik. Bugarska je sa 90% agrarna zemlja. Prema poljoprivredi kao potrošaču ostali redovi su neznatni i na njih se ni u kom slučaju ne bi mosao prebaciti veći deo tereta povećanja cena. Faktično povećanje cene zemljoradničkih proizvoda u ovom slučaju moguće bi bilo samo kod proizvoda, koji bi se ugiavnom trošili u gradu koji bi imao da podnese i glavni teret ovog povećania. Kod proiz-

·

voda, koji 'se u prerađenom stanju najviše troše na selu, teret povećanja cena sirovina pada ponova na selo u vidu povećanih ccna za gotove proizvode. Ali, u nemogućnosti dragog rešenja, svakako da i ove mere imaju svoga opravdanja. Samo njihov značaj u ekonomskom pogledu nije onakav kakav im se pridaje u političkim programima.

a ————— E | лаћање премије у Рузвелтовом програму смањења засејаних површина и бројног стања стоке дало је повода једнам пословном Американцу да напише интересанто писмо водећем америчком економском часопису „Е!папстај Сћгопјеје“. У вези с тим он полави од чињенице, да ће један сељак, који до сада из свињогојства није могао да заради више од 400 долара, добити од државе 1.000 долара ако смањи своју производњу за 500 ком. Затим ноставља питање, на који ће начин овај сељак моћи вајбоље да смањи своју производњуг Неће лион на пр. понудити држави да смањи своју производњу и за 1000 ком. или ће можда бити рентабилније створити предузеће у којима се уопште неће производити свиње. Ова логика се може 'и даље изводити, што би значило ову политику премија довести до апсурдума. Гребало би само ово питање уопштити,

што је један читалац и учинио. У своме одговору он наглашава: када би сви људи били плаћени за свој нерад односно када нико више ништа не би производио онда би изостали и производи чиме би се овај нерад имао плаћати.

Фригинално схватање Рузвелтових премија

ZK KGLIL = ==

Стварво, чињенице изгледају нешто друкчије. Премије нису тако апсурдне као што се то жели да прикаже, ако се узме у обзир уобичајена награда за рад. Оне се не плаКају за нерац, већ за невршење сасвим одређених послова. Овакав поступак не претставља ништа ново. Само досада није вршен јавно као што, је случај у данашњици са давањем државних субвенција. Свугде где год се желело да се конкуренција ограничи, плаћање за одустанак од вршења извесног посла било је уобичајено сретство. Поједини предузетници на овај начин ослобађали су се својих конкурената. Познато је ва пр. откупљивање патената. који се нису желели да искористе, само ако је примена ових претила да доведе у опасност постојећа предузећа и уништи уложене вредности у њих. У великим размерама нарочито су се картели користили овим сретством, откупљујући предузећа аутсађдера и дајући накнаде обустављеним нерентабилним предузећима, Најзад, и држава у својој политици субвенционирања такође се користила овим средством. Нарочито у бродарству дајући премијеза смањење тонаже. Плаћање за одустанак од извесног посла само је спољна форма и мерило. То важи нарочито.за државне премије произвођача свиња у Америци, које су у ствари субвенције везане за одустанак од једног одређеног посла. Овде се не плаћа одустанак од посла, већ сарадња на регулисању производње и тржишта и побољшању цена.

На пољу аграрних субвенција ова метода претставља велики напредак. На место. обичне социјализације губитака, као што је то чинио Фарм Борд својом политиком, сада су дошле условне субвенције, које треба да допринесу смањењу тешкоћа у будућности. Овај развитак је уосталом једна "паралела политике картела, где је често 0 цена било: везивано за регулисање производње.

| нова. метода постаје тим потребнија чим организаnja планске привреде у једној земљи узима ширег маха. иу толико познатија у колико више држава узима у своје руке воћство привреде, која своја наређења за целу земљу издаје јавно. Ова промена је природно најупадљивија · код O 0 код. МИ се до Ека 0 OOU

,