Narodno blagostanje

8, | 1935.

u 1032 codini 28,13 dinara, u 1933 godini 26,10 dinara, a u 1034 godini 24,07 dinara. Prema tome ona se smaniila od 1931 do 1934 za 6,19 dinara ili za blizu 20%. Referent smatra da je stvarno smanjenje nadnica znaino veće, ali da se ono ne vidi iz statistike osiguranja zato što je najveća obezbeđena nadnica utvrđena ni 48 dinara. Prema njegovom mišljenju, stvarno smanjenje nadnica iznosi preko 50%, tako da su zarade radnika daleko niže od minimuma poirebnog za egzistenciju, što nepovoljno deluje i na kupovnu moć i na zdravstveno stanje radničkog sveta. Nasuprot tome mi smo u više mahova konstatovali, da kod nas u doba krize realne nadnice nisu opale. Zbog povećanja kupovne snage novca pale su uglavnom samo nominalne nadnice, a realne su ostale na istom nivou, ili su čak i porasle. istovremeno smo dokazali da kod nas ipak postoji problem nadnica, ali on nile u njihovoj dinamici, već u statici: realne nadnice nisu pale, već su odavna niske. Bile su niske i u doba kada se nije znalo za privrednu krizu.

Konsfatacije iznete u „Narodnom Blagostanju” nisu bile po volji nekim radničkim sekretarima, pa se jedan od njih ubi dokazujući u „Radničkim novinama”, da se radnički sekretari nikada ne osvrću za nominalnim nadnicama, već da svoje ivrdnie zasnivaju na kretanju realnih nadnica. Do sada nismo smairali za potrebno да о tom' polemišemo, ali i danas možemo konstatovati, da se metode radničkih sekretara nisu iZmenile. Oni operišu, kao što smo videli, i sada samo sa nominalnim nadnicama, pa iz toga opet izvode zaključke, o padu nadnica za preko 50%, o odgovarajućem smanjenju kupovne snage i obaranju radnikove zarade „daleko niže od minimuma potrebnog za egzistenciju”.

Prema statistici Beogradskog okružnog ureda prosečna obezbeđena nadnica (nominalna nadnica) od 1931 do 1934 stvarno je opala za 20%. Za skok sa 20% na 50% veli se da potiče otuda, što statistika osiguranja ne vodi računa o padu nadnica iznad 48 dinara. Zatim se navodi da je bilo pomera– nja iz viših u niže razrede, i da je naročito jako opao broj osiguranika u najvećem nadničnom razredu (sa 23.728 u 1931 god. na 12.780 u 1934 god.). Pomeranja iz jednog nadničnog razreda u drugi ne mogu nikako da izmene sliku o kretanju prosečne obezbeđene nadnice, jer ih je sama statistika osiguranja već obuhvatila, pa ih ne smemo zaračunavati i po drugi put. Ni pomenuto opadanje broja osiguranika u najvećem hadničnom razredu ne može da opravda zakliučak, da su nadnice pale za preko 50%, jer ie veliko smanjenje broja osiguranika u tom razredu znatnim delom izazvano fime, što su neke kategorije radnika (dnevničari u državnoi službi) :zuzete iz OSiguranja radnika, kad je 1 aprila 1932 za njih obrazovan poseban fond kod Ministarstva finansija. Istina je da statistika osiguranja ne vodi računa o kretanju nadnica iznad 48 dinara. al: ti su u Ditanju uglavnom samo kvalifikovani radnici. A poznato је да su nominalne nadnice kvalifikovanih srazmerno manje pale od nadnica nekvalifikovanih. Prema tome, potpuno je neshvatijivo kako radnički sekretari mogu da govore o padu nadnica za 50%.

Ako se pogledaju podaci o kretanju realnih nadnica, biće još očiglednije kako su proizvoljne tvrdnje o smanjivanju kupovne snage zaposlenih radnika. Prema podacima objavljenim u „Indeksu” zagrebačke radničke komore realna nadnica kretala se ovako (1914 = 100):

U decembru: 1930 1931 1932 1933 1934. Za | radnika 87,55 87,44 86,84 94,28 91.08 Za rad. porodicu 91,02 90,83 90,06 96,12 96,32

Kao što se vidi indeks realne nadnice porastao je od 'kraja 1930 do decembra 1934 god. sa 87,55 na 91,08 za jednog radnika i sa 91,02 na 96,32 za radničku porodicu od 4 člana. Jasno je, dakle, da se problem nadnica ne sastoji kod nas u

7.

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

+ Страна 375

ћ

njihovom padu, već u tome što su one bile niske i pre pojave današnje krize. Krajnje je vreme da to uvide i radnički sekretart. Као што је познато, код нас Бескаматни зајмови увиду Ce одомаћила пракса да ра-

кауција зне самсуправне и државне власти траже да им се депонира кауција која ће служити као гаранција за то, да ће им бити плаћене извесне услуге, које оне публици продају. Тако, на пример, тражи и Београдска општина да јој потрошачи електричне струје положе кауцију, која треба да послужи као јемство да ће струја бити исплаћена. То се исто захтева и од телефонских претплатника за међуградске разговоре.

Тражење кауције може да буде оправдано само у оним случајевима, кад постоји опасност да ће се претрпети губитак због неплаћања учињене услуге, а нема другог начина за обезбеђење настале тражбине. Међутим, и код. телефона и код електричних осветлења шема поменуте опасности. Ако се електрика не плати; општина има могућност да је без даљега укине. А пошто нико не жели да остане без струје то ће се потрошачи трудити да своје дугове плаћају уредно. Они то чине од онога момента чим је у администрацији ове наплате уведен ред. Свакако уредност потрошача струје није последица депоновања кауције. С друге стране за општину нема опасности ни у оним случајевима када се потрошач пресели из једног стана у други, јер ће га она већ пронаћи и у новом стану. Са телефонским претплатницима ситуација је сасвим идентична. Због тога тражење оваквих кауција нема свога оправдања, јер не- постоји опасност од губитака.

При таквој ситуацији сасвим је јасно да су поменуте кауције постале за дотична јавно-правна тела само један извор за прибављање бескаматних кредита, односно средстава за прављење летећих дугова. То је према томе прост намет на потрошаче дотичних услуга. У вези с тим сматрамо да треба потрошаче што пре ослободити од овог намета, тим пре што се с тим кауцијама врше и разне злоупотребе као што је констатовано поводом недавног хапшења тројице чиновника Београдске општине. ;

РРА ЧЕНИЕТНН ЕЦ пе И траа тате ТЕ.

о Avgusta meseca prošle godine Oni koji savetuju povratak u Beogradu je osnovana Varprimiivizmu freba da pred- darska zadruga za unapređiva-

n{ače primerom vanje kućne rad:nosti. Glavni па таа Ена a zadatak zadruge je forsiranie kućne radinosti u kojoj bi trebalo da nađe uposlenje veći broj seijačkog življa koji ne bi bio primoran da ide u tabrike. Od tada u dnevnoj štampi otpočela je sistematska propaganda za veću prođu proizvoda kućne radinosti. U „Politici” od 18 maja navodi se, da u šitim krugovima građanstva vlada sve veće interesovanje za rukotvorine našega seljaka. Zbog toga se predlaže osnivanje jednog društva, koje bi za ovu robu vršilo ulogu posrednika između sela i varoši.”

Kućna radinost je fipična pojava naluralne privrede. U tom periodu sve ono što je bilo potrebno za svakodnevni život proizvodila je sama porodica na svome gazdinstvu. Na narednom stupnju razvitka počinje već da sv radi i za tržište, što je uslovljeno podelom rada, koja, blagodareći tehn:čkom progresu, omogućuje sve jevtiniju i kvantitativniju proizvodnju u velikim razmerama. -

Postoje uglavnom četiri gledišta na privredni i društveni razvitak. Prvo je revolucionarno, drugo evolucionarno, treće konzervativno, a četvrto reakcionarno. Po prvome promene u privrednom i društvenom poretku teba da se vrše putem revolucije. Drugo se, takođe protivi postojećem stanju, ali ono želi postepeni preokret. Treće je za to da ostane i dalje DO-

OE SOS OSS