Narodno blagostanje

3, август 1935.

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 499

POLITIKA I EKONOMIJA MEĐ NARODIMA

— Jedno staro pitanje u novom obliku —

I. Jugoslavija i Francuska

U poslednje vreme čule su se dve žalbe iz dveju politički prijateljskih država na prekore o nedovoljnoj predusretljivosti prema {ugoslovenskom izVOZU, koji im se čine iz Jugoslavije. Prva žalba nepoznata našoj javnosti pala je na banketu, koji ie francuskojugoslovenska Trgovačka komora u Parizu piitedi!a krajem juna |ugoslovenskim delegatima na kongresu Međunarodne trgovačke komore u Parizu. Druga, ove nedelje predata javnosti, može se reći da dolazi posredno od same Čehoslovačke vlade, jer njen trgovinski ataše pri poslanstvu u Beogradu z. Miroslav Kundrat, čiji potpis nosi dotična izjava, ne bi mogao to da učini bez odobrenja pretpostavljene mu vlasti.

Oboje izjavljuju da im tvrđenja о педоуоцпој predusretljivosti čine golemu nepravdu, |er naprotiv obe zemlje čine velike trgovinsko-političae napore baš prema Jugoslaviji. Oboje pokazuju na izvesne okolnosti, kao opipiv dokaz tih napora.

Mi smatramo da su gornje žalbe naših političkih prijatelja uglavnom opravdane. Mi smo to naše gle dište objavili još pre dve i po godine, i pre no što se čula prva žalba od strane pogođenih. Povod za to ie bio iedan govor g. dr. Spalaikovića na jednom banketu, priređenom od strane Trgovačke komore u Le Avru 15. januara 1938 god., u kome je on tvrdio. da Francuska daje Jugoslaviji nedovoljne kontigente, a njezinim konkurentima vrlo obilne, tako da ioj ovi prodaiu jugoslovensku robu kao svoju.

Netačnost ovog tvrđenja dokazali smo mi u једnom članku objavljenom u nemačkom časopisu „Ruhr und Rhein” od 10 februara 1985 godine, tvrđeći u isto vreme da Nemačka ima mnogo više uslova 22 ргvredni promet s Jugoslavijom no Francuska. To ie naše gledište, uzgred budi rečeno, ostvareno poslednjim jugoslovensko-nemačkim trgovinskim UZOVOrom. Како [ај naš članak nije nigde objavljen kod nas, to ga donosimo u izvodu u idućem broju.

Kako je nama bila dodeliena prijatna dužnost da na pomenutom banketu otpozdravimo naše domaćine, to smo mi naravno najveći deo naše zdravice posvetili toj žalbi potpretsednika Francusko-jugroslovenske trgovačke komore, otprilike sledećim rečima:

„Ne mogu poreći da Vam se od strane Jugzoslovena ovde onde čine prekori odnosno Vaše trgovin-

ske politike prema nama; ali neka mi je dopušteno-

da pomenem, da se na Vašu vladu upućuju slični prekori i od strane Francuza, a naročito iz krugova imalaca jugoslovenskih obligacija. Oboje traže da se izvoz Jugoslavije u Francusku u obostranom interesu nesrazmerno poveća i sledstveno oboje se ljute što se, nasuprot tome, izvoz iz Jugoslavile u Francusku razvija sve nepovolinije. Međutim ja smatram,

da se ni vladi ni Vama ne mogu da učine osnovaili prekori i verujem u dobru volju sa te strane; ali njezinom ostvarenju se protive nesavladljive prepreke. Naiveća je iluzija da Francuska može kupiti od Jugoslavije robe koliko hoće, da se međusobni robni promet može da razvija po volji i da se bez teškoća može da kupi u Jugoslaviji roba za pokriće služe naših dugova u Francuskoi. To je apsolutna ekonomska nemogućnost. To treba reći glasno, ne samo ralli davanja satisfakcije naporima sa Vaše stran, već naročito radi obaveštenja onih, koji smatraju i danas, da se to može lako da ostvari.

Nikada međusobni robni promet srpsko- odnosno jugoslovensko-francuski nije imao veći značaj, dok ie promet kapitala već od 1880 godine počeo da igra vidnu ulogu. I kod tog mršavog rObnog prometa Francuska je uvek bila pasivna prema Srbiji. Pa ipak smo oboje bili zadovoljni. što poslednjih godina Jugoslavija ne može ni da kupuje više robe u Francuskoj, ni da odgovara svojim obavezama, nile posledica smanjenog izvoza Jugoslavije u Ргапсиsku, već u susedne zemlje. Od pamtiveka je ekonomski promet Srbije sa Francuskom odvijan na taj način, što je Srbija imala aktivan trgovinski bilans sa susedima, pa je višak vrednosti izvoza putem arbitraže doznačivala Francuskoj za povučenu robu i za službu dugova. Onemogućavanjem tog viška izvozne vrednosti i periodičnim nestajanjem istog nastupila je paraliza platežnog prometa Jugoslavije sa Francuskom. Arbitraža je onemogućena dvostranim

· kliringom. Ovaj počiva, kao što znate, na ideji da

viška vrednosti u međusobnom robnom proinetu 7emalja ugovornica ne sme biti, i ako ga ima, da se on pretvara u zamrznuta potraživanja. Imobilizirana veresija ili kupovanje robe iz dotične zemlje, to ije alternativa kliringa. I to će stanje da ostane tako. dok god bude bilo dvostranog kliringa, koji ie ustvari obavezna kompenzacija.

· Ne možete Vi, gospodo, kupiti u Jugoslaviji robu, koju su nam od vajkada kupovali i koju kupuju naši susedi, kao što ni Jugoslavija ne može da plaća u Francuskoj dok ne dobije slobodne viškove, ili bolie reći, dok joj se onemogućuje da stvori Viškove vrednosti izvoza.

Držim da u ovoj konstataciji ima za Vas puno opravdanje od sviju prekora, koji pojamno toliko

bole.

Ono što Francuska može da uradi za povraćaj staroga stanja, to je da ustane odlučno protiv dvostranih kliringča i mnogobrojnih restrikcija u robnom prometu u svetu.

Na kongresu Međunarodne trgovačke komore

treba da udruženim snagama otvorimo borbu u tom pravcu”.