Narodno blagostanje

| Отрсва 608 · Ба

ПВО БЛАГОСТАЊЕ

Бр. 38

slučaj kod trgovine. Jer dok |e kod trgovaca vrlo veliki broj daleko nad srednjestaleškom gornjom linijom, dotle je kod zanatlija vrlo veliki broj koji se nalazi daleko ispod srednjestaleške linije, koji, prema tome, pripada proletarijatu. Џ Метаској и Којој 5е, po rečima pretsednika Zemaljskog saveza zanatliskih udruženja, zanat nalazi u najvećem prosperiteiu, oko 60% sviju zanatlija nema uopšte pomoćnog osoblja. Ima vrlo mnogo aktivnih zanatlija u Nemačkoj koji obavljaju zanat kao sporedno zanimanje. Naročito ih mnogo ima međ kućepaziteljima, kao obućara, stolara, električara itd. Potpisani je imao sam u svojoj kući u Nemačkoj dugo godina za kućepazitelja aktivnog obućara. Kod nas je stanje, odgovarajući prilikama, паravno, 105 тпосо gore. Mi ne možemo dovolino da podvučemo da je u izvesnim krajevima naše zemlje vrlo mnogo zanatlija koji su manje zanatlije, a više sve drugo: poljoprivrednici, nosači, nadničari, — ргеma prilikama. Uostalom, te činjenice su vrlo dobro роznate baš srednjestaleškim organizacijama. Sama beogradska Zanatska komora, u svom godišnjem izveštaju za 1935 godinu, naročito ističe činienicu proleterskog karaktera _ velikog broja zanatlija. Tako piše ona na strani 11:

»ima i takvih zanatlija čiji se socijalni nivo niukoliko ne razlikuje od nivoa običnog radnika, a ima dosta i

takvih čiji пина u робе повН idu ipod prihoda jednog kvalifikovanog radnika. U unutrašnjosti ima za-

па ја čiji prosečni čisti prihod ne iznosi više od 6,50 dinara dnevno. Pa i u samom Beogradu ima zanatlija koji dnevno ako zarade 25—30 dinara«.

Kad se ima u vidu da od 1 septembra po kolektivnom ugovoru u građevinskoj struci i nekvalitikovan radnik ima veću dnevnu zaradu od jednog zanatlije, koji zarađuje sveSa 25 dinara, onda je očigledno da ovi ne mogu da se ubroje ni u kom slučaju u srednji stalež, već spadaju u donji sloj proletera.

Naše sredniestaleške organizacije, dakle, guraju u jednu klasu multimilionere, milionere, bogataše, Карнаliste sa vrlo malom imovinom i proletere, da bi srednji stalež u Jugoslaviji izgledao što veći. Neverovatno je sa koliko se namerne beskritičnosti i ignorisanja faktičnog stania vodi ovako važna stvar od javnog i opšteg interesa. Neverovatno je da se kod nas nikad do sada u javnosti nije pojavila kritika napada na zdrav razum koii se vrši od strane tih organizacija činjenicom da dva milionera stoje na čelu tih organizacija koje su podigle bar|{ak protiv milionera (krupnog kapitala).

Srednjeg staleža kao organizacije u Jugoslaviji nema. Ono što se kod nas naziva srednjim staležom niti je to u stvari niti takvog srednjeg staleža ima ma gde u svetu.

HI SREDNJI STALEŽ NIJE STRUČNI, VEĆ SOCIJALNI POJAM

Zakon o radnjama predviđa prinudne organizacije za izvesne privredne redove, ali iskliučivo kao sfručne. iztaz »stručno« nalazi se i u zaglavlju celog trećeg dela Zakona o radnjama Кој govori o prinudnim udruženjima. Zatim Zakon o radnjama cepa svaku od ovih grupa na pojedine vrste i kategorije. Osnovna je ideja Zakona o radnjama u pogledu prinudnih udruženja da su ova esnafska i rufetlijska. Ideal prinudne organizacije je da svaki zanat u svakom mestu ima svoj esnaf. Od ovog se otstupa samo ukoliko je neizvodljivo. Pretpostavka |je da su зато rufetlije u istom mestu sposobne za esnal. Iz toga smo izveli logički zaključak da je stvaranje vertikalne „zemaljske centrale prinudnih udruženja besmislica i da je tim zakonskim propisom omogućeno gaženje propisa Zakona o radnjama i pretvaranje prinudnih udruženja u orgahizacije sa ciljevima koji su im potpuno strani.

To |e slučaj i sa srednjestaleškom parolom. Srednji. stalež nije nikakva ekonomska, već čisto socijalna kategorija. Srednjestaleški pokret, odnosno organizacija, u stvari je prikupljanje u jednu borbenu grupu određenog broja ljudi sa zajedničkim klasnim interesima i sa protupoloženim interesima prema ostalim klasama. Srednji stalež je zasnovan na ideji da bi njego-

vim pripadnicima mnogo bolje išlo, kad bi se uništio

finansijski i industrijski kapitalizam odnosno krupni kapital, kako oni to vele. Ono što odvaja srednji stalež

kao klasu od ostalih, to je razlika u imovinskom pogle-·

du.. Srednji stalež nije ni proleter, jer ima sopstvenog

kapitala, a nije ni krupni kapitalista. O dohodak

је »skroman«.

Ovakvo nastrojenje prinudnih udruženja je profivno Zakonu o radniama. Prinudne organizacije imaju isključivo stručan kriterijum. A on nalaže da se udružuju ljudi koji pripadaju istoj privrednoj grani ili, u nevolji, sličnim privrednim granama. Krajnja granica je isti privredni red. U prinudnom udruženju može biti učlanjeno nekoliko privrednih crana, ali bezuslovno istog privrednogz reda. To je dakle čisto tehnički kriteriium. Organizaci|i moraju pripadati svi, bez obzira na njihov dohodak. Svi obućari moraju pripadati prinudnom udruženju, od milionera (kakvih ima u Beogradu) pa do krpa koji jedva sastavljaju kraj s krajem, i to ne svaki dan. Imovno stanje ie za esnaf potpuno ravnodušno, jer se udruživanje vrši radi unapređenja struke, kako izrično propisuie Zakon o radnjama.

Srednjestaleška organizaciia ništi sfručni kriferijum i unosi klasno obeležie. Zadatak udruženia baca se sa terena međusobnoge pomaganja, poučavania, ljubavi i primenjiivanja savršenijih metoda u odnosnoj proizvodnji na teren klasne svesti i borbe, na odnose prema trećim licima, na akciju spolia mesto unutra. Sredniestaleški cili nije stručan, već sociialan.

Pa ne samo to; on |e borben. Srednjestaleška memetoda je klasna, a toi je borba. Organizacija ima da uđe u borbu za svoja prava protiv krupnogs kapitala. Ona шта да гад! па ргешгедепји розтојесео рогефКа, опа је po ciliu (a to se obično vremenom prenosi ! па теtode) revo/ucionarna. Međutim, u staleškom uređenju su stručne organizacije baš zbog toga stvorene da bi se onemogućila klasna borba koja je neizbežna u čisto

kapitalističkom i privrednom poretku, na kome se osni-.

va naš privredni i БОНА 21706.

IV DVA JEZIVA PRIMERA

Kakvih skandaloznih posledica ima ovakva protivzakona orientacija, pokazaće nam najbolje sledeća dva primera. U prinudnu organizaciju moraju se učla-

niti svi pripadnici. odnosne privredne отапе.. Svaki član mora da doprinese i uopšte da sarađuje na ostvarenju ciljeva prinadnog udruženja.

U prinudnom udruženju”

{ Mu | |