Narodno blagostanje

__НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

_ 5. март 1938,

·sme), stvar :zgledđa sasvim đrukčije. Motivi su čista konku'rentska borba i tako su je shvatili pevači i muzikanti organizovani kod jugoslovenskih nacionahnih radničkih sindikata u Beogradu. Oni su se na svojoj konferenciji izjasnili odlučno

:protiv svih predloga koje ie stavilo Udruženje narodnih mu-.

'ikanata i pevača.

_ _ _ Udruženje je predložilo da se pevači u ispitu i da tako bude potvrđena njihova kvalifikacija. Ono hoće da stane na kraj anarhiji u pevanju, da svak preva što mu se

· mili, znao ne znao. Tako bi se dobio tip pevača specijalista,

та sevdalinke, makedonske, dalmatinske pesme itd. Dobar pevač za dalmatinske pesme kad bude proglašen za lošeg sevda-

_ liju, ne sme da peva sevdalinku. Ciganka, dobra za ciganske

pesme, ne sme da peva pesmu čija interpretaciia zahteva osim sluha i muzičku kulturu.

Razumljivo je što se za advokata i lekara traži 'valifikacija. Zašto jie potrebna kvalifikovana umetnica- -pevačica gostu u čijim ušima zuji ne samo od muzike i galame nego i od alkohola. Ustanovljenie ove kvalifikacije traže oni koji bi hteli da na taj način oduzmu pravo izbora pevača samom Ка-

"fedžiji. Kafedžija mora da vodi računa o ukusu vrlo raznolike Dublike. Pevači moraju da imaju mešani program da bi zado-

sloljili svakoga gosta. Da bi mogao da izvede ovaj mešani

program Kafedžija bi morao da drži onoliko specijalista ko-

Еко ima raznih ukusa. Mesto svesiranog pevača, on bi moтао да drži hor. Samo što bi to bio hor nemih. Dok jedan 9eva,:'drugi bi morao đa ćuti.

O odnosu prema kafedžijama to bi bilo oduzimanie prava izbora. U odnosu prema pevačima koji ne bi bili kvali-

· fikovani, to bi bio sistem isključenja iz profesije i popravlja-

nje položaja jednih na račun drugih, Stvorila bi se staleška organizacija, a stalež ima tendencu da se začauri i da se neprijateljski odnosi prema autsajderima. On bi tražio da se "last stavi na njegovu stranu kad treba začepiti usta crnom "реуаби.

Predlagači brane svoj stav težniom da sačuvaju čisti

nacionalni karakter pesama pojedinog kraja, kako bi se tu-

ristima koji dođu u Beograd moglo da pruži narodno blago u neiškyarenom izdanju. Najviše peva Sarajevska ulica. Ali u njenim kavanama neće hteti da peva kvalifikovani pevač i turista neće hteti da se u njoj zadrži. Muzika je prema gostu, a tako i pevači. Gosti koji odlaze u Sarajevsku ulicu ne mogu da plate bolji lokal i skuplju pesmu a hoće i da sede i da slušaju. Zabraniti pevanje pevačicama koje oni mogu da plate znači zatvoriti jednu klasu lokala. Beograd bi dobio kvalifikovane pevače, a nekvalifikovani bili bi gurnuti u provinciju. Ako је Udruženju stalo do tog da sačuva čist karakter na·cionalne muzike, onda nije smelo čitav svoj plan zasnovati za područie Beograda. Čitay jugoslovenski narod ostao bi da peVa iskvareno i da sluša iskvarenu pesmu, a pedeseti deo naroda kultivirao bi čistu nacionalnu muziku. Zato je ı uzet drugi razlog da pojača ovaj predlog, briga za turiste, da im Se servira neiskvyarena muzika. Kome je stvarno stalo do tog 'da pevanje organizuje prema potrebama turizma rešiće to na vrlo jednostavan način. Skupiće pevače koji uživaju glas i angažovati ih. Ako turisti imaju potrebu za njima posao će biti unosan i održaće se. Ako nemaju propašće, a onda ne vredi argumentacija da treba kvalifikovati pevače.

Pevačice moraju pored dobrog glasa da imaju i dobar “moralni glas. Kod nas pretstava pevačice povlači asocijaciju prostitutke. Ukoliko je to tačno to dolazi od profesije. ProTesiia je sili da se prostituiše. Udruženje hoće da utvrdi kao primarno ono Što je sekundarno, i da uklanja posledicu, a da “ostavlja uzrok. Tako postupaju svi loši socijalni reformatori.

'Najmanje mogu da budu dobri oni reformatori kod kojih re+

forme Zavise od .njihovog interesa. Moralni ispit pevačice tre-

~ ЧАВА ПОВИШЕНЕ ЕА ЛЕВ уради ГРИН ШРТВЕБЕСА

Страна 151

| ba da bude gušće rešeto đa se dobije što manji broj kvali-

fikovanih pevača, i đa se smanji konkurencija. Lepo je da se ljudi brinu za moral, nemoralno je da im on služi u konku'rentskoj borbi. Nepravedno je da se u interesu morala podvrgne kontroli jedna profesija, kao da je razvrat njen monopol. Njega ima kod svih klasa. Ako treba da se on otstrani

moralnim ispitom, treba ga nametnuti svim klasama. Ali to je <redstvo koje ne bi donelo nikakvog ploda.

Према подацима дирекције Резултати прошлсгоди- трамваја и осветлења број анњег пословања показују гутника на трамвајима У Беопотребу тарифне реформе граду порастао је у 1987 e: београдског трамваја за 3 мил. на 56,2 мил. Приходи су се повећали за 5 мил. на 68,3 мил. дин. Пораст броја путника и повећања прихода заостаје иза пораста београдског становништва и његове куповне снаге. Узрок томе је упорно држање високе и нерацисналне превозне тарифе, која се показала превисока и за време прошлогодишњег просперитета.

Велику већину београдског становништва сачињаваду радници и намештеници. За њих је превозна цена београдског трамваја превисока. Радници н намештеници морају просечно да употребе трамвај четири пута на дан. То их кошта, ако се узму превозне цене на основу месечних карата на најдужим отстојањима н повлашћене јутарње вожње 5,50 дин. Просечна надница радника није већа од 26 дин. То значи четвртина наднице отпада на превоз, што је неподношљиво. Ни намештеник, ни чиновних са просечном месечном платом од 1.200 дин. не може да да од ње 140 дин. за трамвај, колико би износио месечни издатак, ако рачунамо 25 радних дана у месецу. Најчешћи су случајеви да је потребна употреба двеју линија, да би се дошло до места рада. То значи удвостручење издатака. Радник би морао половицу своје наднице, а чиновник ин намештеник четвртину своје плате да издаје на трамвајске карте. Више, дакле, но што би смео, ако пази на ред својих финансија, да да за становање. |

Под оваквим околностима већина београдског становчкштва мора да троши своје време н своју снагу у пешачењу, Само имућнији људи и странци могу да се користе трамвајем. Један од најпречих социјалних задатака општиче је да омогући најширим слојевима становништва да се користе трамвајем. Тарифна политика дирекције трамваја и осветлења треба да је тако подешена да привлачи и оне масе за трамвај, које се досад нису могле њиме користити. Увођење специјалних тарифа за раднички свет и линеарно снижење превозних цена повећали би фреквенцију трамваја. Само на тај начин могло би се постићи и повећање прихода.

Profesor Kenz prvi je koji je

Kenzova kritika rada Egali- svojom kritikom rađa Egalizazacionog fonda.

cionog fonda upozorio да је »vreo novac« iu Engleskoj prouzročio izvesnu promenu u monetarnoj tehnici. On objašnjava pad kurseva državnih hartija od vrednosti u početku 1937 ne iscrpljiivanjiem tržišta kapitala posle odlučenog zajma za naoružanje, nego ograničavanjem politike neposrednog delovanja na tržište. Ta politika sprovodi se preko Egalizacionog fonda. Fond prodaje bapkama državne bonove i dobijenim sredstvima kupuje zlato koje dolazi iz inostranstva i sterilizuje ga. Povećavanjem bonova u opticaju povećavaju se likvidna sredstva i na taj način ostvaruje obilie novca i niska kamatna stopa.

__Ро Кепзи Egalizacioni fond nije u toku 1937 godine