Narodno blagostanje

Страна 550 II

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Бр. 35

ДОГАЂАЈИ И ПРОБЛЕМИ

Ishrana Londona za slučaj rata pretstavlia težak problem za vladu. Broj stanovnika iznosi 8,5 mil. i, mada se predviđa evakuacija žena i dece, ipak će ostati nekoliko miliona liudi koje treba hraniti. Ovih dana u engleskoi štampi iznasena je organizacija ishrane ža slučai rata, pa ćemo se ukratko osvrnuti na nju.

Organizacija ishrane u Londonu za slučai rata

Čitavo područie Londona podeljeno je na 4 sreza. Dva severno od Temze i dva južno. U svakom nalazi se po jedan komitet koji sačiniavaju organi za kontrolu hrane, saobraćaja i pretstavnici trgovaca. Kontrola će biti vrlo stroga. Kontrolni organi moraće da prate kretanjie ћгап od trgovaca grosista do bakalina i potrošača. Predviđen ie centralni ured za raspodelu hrane u Aktonu kao neki generalštab koji će upravliati ishranom Londona.

Glavni teret organizacije ishrane ja na ovim komitetima. Oni će nadzirati ne samo raspodelu nego i cene. Naročita pažnja obratiće se potrošnji petroleja da bi se smaniila na naipotrebni|u meru. Zbog toga će se smanjiti broi trgovina koje ga prodaju.

Racioniranje nzće biti zavedeno odmah nego tek kad se završi evakuacija i broj stanovnika Londona opet postane stabilan. Računa se da će se to moći izvršiti za 14 dana. Zato да пз bi ko ostao gladan, dok se čitav taj aparat ne stavi u pokret, preporučuje se sada da svaka familija stvori što veće rezerve. Jedan od članova centralnog ureda za raspodelu hrane označio ie to kao patriotsku dužnost, jer će se time olakšati transport hrane u početku rata.

Smatra se da je ovakva organizacija ishrane dobra, ali se ne misli da ie konačna. Iskustvo će pokazati kakve ćž izmene trebati da se izvrše, naročito, da li će se moći održati ovakva centralizacija kao što je predviđena. О 32 вођење модерног рата није довољан само војни генералштаб, који ћеруководити рат ним операцијама на фронту него и привредни. Какви су задаци намењени немачком привредном генералштабу за време рата изнео је бечки лист „Паз 5Пдозјесћо" у броду од 25-УШ о г., из ког узимамо неке податке.

Као општи принцип постављена је преоријентација целокупне привреде за потребе рата, а та повлачи за собом читав низ специјалних мера. Једна од првих је рас подела радне снаге. Ту треба оба генералштаба да се сложе да буду задовољене и потребе војске и оне привреде. Расположиву радну снагу треба привредни генералштаб тако "да распореди да она да максимум рада. При томе се мора пазити да се не поремете радни односи формирани за време мира, а то претпоставља тачно по: знавање важности и потреба сваке поједине гране.

Привредни генералштаб за време рата

Врло тежак проблем претставља питање радне снаге у пољопривреди, пошто се несташица у њој осећа већ сада, а За време рата ће се још појачати. Недостатке у тој грани мисли се уклонити применом колективног рада на бази узајамне помоћи свих становника једног села или општине. Предвиђа се такође и пребацивање радника у пољопривреду из неких мање важних грана за време пољских радова.

Највеће измене. претрпиће индустрија, пошто ће бити обустављена производња у сваком предузећу које нема директне или индиректне везе са ратом. У свим предузе-

ћима интензитет рада мора се повећати до максимума. Концентрација радне снаге и дириговање сировина вршиће се према важности сваког предузећа као лиферанта за војску.

Све те промене у подручју производње повлаче нужно за собом реорганизацију саобраћаја. Право на камизоне имаће, у првом реду, предузећа која раде за војску. Исто тако поступаће се и код додељивања вагона итд. Спољна трговина биће потпуно подређена ратним циљевима. Политика стабилних цена водиће се и даље, јер је без ње немогуће да се проводи дириговање целокупном привредом. Јасно је, да ни финансиска политика не може остати ван делокруга овог генералштаба. На том пољу предвиђа се да се опорезовањем ратних добитака што брже повуку из оптицаја с платежна сретства мобилизована за један одређени циљ. Све то захтева одговарајуће промене у раду и организацији банака и берзе.

Godinu dana na svetskom tržištu kukuruz notira višu cenu od pšenice. U ianuaru 1938 g. pšenica je bila za oko 25% skuplja od kukuruza. Od tada paralelno sa padaniem cena pšenice padala je i cena kukuruza. Cena pšenice padala je mnogo brže od one kukuruza tako, da je koncem jula nastupilo iziednačznje cena. Od januara do jula pšenica je pala za 30%, a kukuruz za 12%. U avgu„tu razvitak cena obe žitarice pošao je obrnutom pravcu; dok je pšenica i dalie padala i uoči nove kampanje sišla ispod najniže cene u vremenu krize, kukuruz je popustio daleko manje i ostao trajno skuplji od pšenice. Pri ovakvoj ·relacill cena obično se govori o skupoći kukuruza. To međutim nije fačno, jer velike izvozničke zemlje smatraju sadanju cenu kukuruza vrlo nepovolinom. U stvari i pšenica i kukuruz danas su vrlo jevtini, ievtiniji no ikada do sada и роsleratnom periodu. Stoga je interesantno baciti pogled na perspektivu daljeg razvitka cene kukuruza pošto za cenu pšenice, uzimajući u obzir iskliučivo ekonomske faktore, znamo da nema nikakvih izgleda da bi se ona u dogledno vreme mogla popraviti. Cena kukuruza važna je utoliko više što zajedno sa cenom pšenice ima dominantan uticaj i na cene ostalih agrarnih proizvoda, a to znači na kupovnu snagu zemljoradnika. Niska cena kukuruza potencira agrarnu krizu u svetu.

Proizvodnja kukuruza ograničena je na pet zona umeren> klime. Naivažniju zonu pretstavlja Severna Amerika (glavni proizvođač S.A.D.) na koju otpada 55% zasejane роvršine. Na drugom mestu stoji Evropa sa 16% zasejane površine (od ovoga 120 otpada na izvozne zemlje evropskog jugoistoka, a 4% na uvoznike zemlje); zatim Južna Amerika (uglavnom Argentina) sa 12%, Azija sa 9%/5 i Južna Afrika sa 990. Svetska proizvodnja varira između 10 i 11,5 miliona vagona ne uzimajući u obzir Rusiju. Za razliku od pšenice ргnos po ha kukuruza ne pokazuje velik varijaciie po pojedinim zonama što je posledica istovetnosti sistema proizvodnje. Male razlike u prinosu po ha posledica su uglavnom ђоljih i lošijih načina obrade. Od ukupne proizvodnje u svetsku trgovinu dolazi 8—9%/, 750.000 do milion vagona. Od ovoga pak 75—80/> otpada na Argentinu u kojoji izvozni višak kukuruza pretstavlia 80—85%i prinosa. Argentina je dakle glavni faktor u svetskoj trgovini i na svetskoj pijaci kukuruza. Od ishoda njene proizvodnje odnosno ponud»> zavise svetske cene kukuruza.

Svetsko-tržišna „perspektiva kukuruza