Narodno blagostanje

Страна 806

stvu maksimalno 700—800.000 vag. Znači da bi na kraju kampanie ti..31 jula iduće godine imalo ostati više od dva miliona vagona. Tako veliki višak nije ioš nikada prenet u novu kampanju (maks:malni Višak koji ie doveo do druge pšenične krize posle rata iznosio је 1,800.000 vagona).

Pšenica u ove četiri zemlje pretstavlia danas krupan socijalni, ekonomski i finansijski problem. Pored pšenice Argentina je u istoj situaciji i sa ku-

kuruzom i lanenim semenom, a S. A. D. sa pamukom.

Tu leži glavni razlog zašto cene ovih artikala nisu nikada mogle da se poprave, a ukoliko su nešto i porasle posle izbijania rata razlog treba tražiti isključivo u intervecionim merama kolje su preduzete u do sada nezapamćenim razmerama. |

S. A. D. od početka rata uvele su tri mere: davanje lombardnih zajmova proglašenje lombardne marže za pšenicu, kukuruz i pamuk minimalnim cenama, kao i davanje izvoznih premija za brašno. Pšenice je iIombardovano do sada (početak decembrx) 708.000 vagona, kukuruza takođe nekoliko stotina hiljada vagona, a isto tako i znatne količine pamuka. Za lombard angažovana su ogromna finansijska srestva koja će ostati duže vreme imobilizovana. Na ovaj način sprovedena intervencija za državu znači OZfUOman finansijski teret, a što je glavno nigde joj se ne vide orahnice. Stoga je vlada odlučila da prolećnom zasedanju kongresa podnese novi p'an o državnoj intervenciji na tržištu agrarnih proizvoda Moji bi se sastojao u tome, da se teret, ili barem Veći deo OVOga, prevali sa državne kase na potrošače i prerađivače artikala za koie država interveniše.

Kanada je bila prinuđena da objavi, da će do nove kampanje preuzeti sve tržišne viškove pšenice po minima'noj ceni i u tome smislu već je dat пајог državnom Žitnom uredu i obezbeđena veća finansijska sretstva. Pošto su silosi i državni magacini već prepuni vlada je odlučila da za smeštaj žita upotrebi i sve prazne magacinske prostore železničkih kompaniia, a ukoliko i to ne bude dovoljno Žitni ured davaće lombardne zajmove ma robu u prcizvođačkim таgacinima. U Australiji odmah na početku rata uvedena je minimalna cena, ali je ovoga puta morala da bude znatno povećana usled veoma rđave žetve. Usled toga znatno je povećana taksa na brašno koja delimično pokriva gubitak di žavne in:ervencije, pada na državnu kasu.

Ako se pođe od opšteg ekonomsko? i finansijskog stanja, naročito strukture izvoza i njegove хаvisnosti od evropskih pijaca, onda је Argentina u najtežem položaju, daleko težem od sviju ostalih prekomorskih zemalja. Njen izvoz sačinjavaju uglavnom četiri artikla: pšenica, kukuruz, stočni proizvodi i l3neno seme. Najveći deo ovih artikala izvožen je pre rata u Evropu koja {e sada nepristupačna. Takvo stanje dovelo је do državne intervencije u Argentini na|većih razmera. |

Novembra meseca 1998, usled pojave ponovn krize, Argentina je bila prinuđena da uvede min malne cene za pšenicu, kukuruz i laneno seme. Međutim, kad je izbio rat pretpostavlja'o se da ie time otvoren novi period koniunkture za prekomorske pro zvode pa su minimalne cene ukinute. Razvitak. je bio sasvim

_ НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

а сто оу

о 5

suprotan ovoi pretpostavci; cene пе зато да пи porasle, nego su počele rapidno da padaiu i ubrzo su sišle daleko ispod ranije ukinutih minimaln.h cena. Kako su se izgledi za izvoz sve više pogoršavali to su cene sistematski padale bez ikakvih izgleda na ђоijitak. Berba kukuruza donela je izvozni višsk od oko 700—800.000 хасопа od čega se do sada mogio izvesti samo 50—60.000 vagona. Proizvođačima kukuruza pretila je katastrofa. Da do toga ne bi došio vlada je odlučila da otkupi ce:okupni višak kukuruza Do minimalnoj ceni od 52 dinara za kvintal (u isto vreте Када је ova cena određena kukuruz je siobodno na berzi noctirao ispod 33 din. za kv.). По зада је Киplieno oko 480000 vag., a smatra se da će država morati da preuzme najmanje 600 000 vagona. N bavljeni kukuruz država ustupa industrijama za preradu u alkohol i železnici za upotrebu kao gorivi m-terijal po 2 do 2.50 pezosa kvintal. Gubitak na ovome poslu u naiboliem slučaiu ceni se na sto miliiona3 pe2052, дате ргеко пи јагде dinara, a može biti i veći.

Požetkom decembra donet je zakon kojim su ponova ustanovliene minimalne cene za pšenicu i |nneno seme. Za pšenicu određena je cena od 6,75 peZosa, a za laneno seme 9,25 pezosa za kvintal. U nedostatku privatne tražnie država je i za ove art:kle primila obavezu da po određenim censma prekupi sve viškove koji |oi se budu ponudili. Zakon o minimaln:m cenama razlikuje se od dosadašnjih u tome što s jedne strane predviđa mogućnost ogran:čenja zaseione površine sviju artikala za koje država garanttije minimalne cene, a s druge strane uvodi nove izvore za Tinansiranje državne intervencije.

Među prekomorskim zemljama Argentina, usled odnosa zemljišnog fonda prema polioprivredncm sta-– novništvu, ima najniže proizvodne troškove koji su |oi omogućili da u proseku ostvaruje rentabiinu proizvodnju i pri najnižim cenama ovih artikala na svetskoj pijaci. Usled toga Argent na nikada do sada nije htela ni da čuje za ograničenie proizvodnie. Ona ie onemogućila i sklapanie svetskog pšeničnog sporazuma zakliačenooe na svetskoj privredno f nans'iskoij konferenciju u Londonu. Po novom zakonu međutim Žitni ured ovlašćen je da sve proizvođače čije viškove otkupljuje obaveže da u narednoi godini ni u kom slučaju ne smeju povećati zasejanu površinti, a može ih naterati, u slučaju potrebe, i na smanjenje zasejane površine do 10%. Ova odredba za agrarnu politika Argentine prestavlia pravu revoluciju.

Ova pgrandiozna intervenicja treba da bude finansirana iz prihoda Deviznog fonda u koji ulazi razlika deviznih kurseva koja se ostvaruje kupovinot izvoznićkih i prodajom uvozničkih deviza. Kzko sretstva ovoga fonda neće biti dovolina ni za pokriće gubitka kod intervencije u kukuruzu to je predviđeno angažovanje budućih prihoda fonda na osnovu коли će država zaključivati zajmove kod državnih novčan: ustanova za potrebe Žitnog ureda. Budući prihodi fonda međutim, dok rat traje, vrlo su prob'ematični, jer oni zavise od izvoza odnosno uvoOZa. A ukoliko se bude smanjivao izvoz utoliko će se morati reduvitati i uvoz, a to znači smanjenje prihoda fonda. Sledstveno postoji bojazan da veći deo finansijskog te: reta ove akcije padne na državu i da ioš u većoj meri poveća državni dug. Da bi se pak ovo novo zaduženje države što više smanjilo uvedena ie, takođe prvi