Naša stvarnost

JEDAN DAN NA SELU

Seljak Martin ima pet kosača u otavi.

Poredjani jedan za drugim kosači su stali na zakosu i modrim pločama bruseva oštre svoje kose. Bljeska pet iziedenih kosa i laje na dodire bruseva kao pet pasa. Dan šaren od oblaka i sunčanih pjega, i sparan. Mravinjak lasta vri nad travom · livade.

Na dijelu livade koji ie pokošen prije dva dana, juče skupljen u meke plastove, jedan plast se pokreće i diže. Zatim se pod plastom ukažu dvije noge u bijelim gaćama i plast prohoda, i treska se, i runi sa sebe mekane i zelene plasice otave kao velika ptica koja poslije biskanja pored potoka uzlijeće i runi sa sebe mekano paperje. Seliak Martin odlazi u seoski dućan da za zeleni naviljak kupi kosačima duvana .. .

Martin ie sa sinom Lazarom kosio prije pet dana susedu Radunu, danas Radun kosi njemu; za drugog kosača doveo ie mladića Janka koji današnjom nadnicom vrača Radunu iednog dužnog rabotnika. Mladi seoski gazda Miljan, zet seliaka Martina, došao je da pomogne svom prijatelju iako ie već drugo ljeto ispustio iz ruku kosu i motiku ı predao ih svojim slugama Madjupima i svojim nadničarima. Medju koscima su i Martinovi sinovi: student Vojin i Lazar. 1 kosači kose. Mašu umorno kosama i povukuju bose noge po iježu koševine. Drvene brušnjače, vezane uz listove nogu, klokoću i prskaju svojom prljavom i gustom vodom. Trava se uparila, malaksala i kosa je neće. Rdjavo naklepane naprslim čekićima i rdjiavo nabrušene divliim brusevima koji se odvaljuju iz modrih ploča oko rijeke, kose se povukujiu preko trave kao od sunca malaksale i pijane zmije, i na zakosu ostaje polovina trave povaljene i nepokošene. Udri opet kosom po istom tragu, udri iz bubrega!

Student Vojin kosi pred zetom Miljanom. Vojin sve više zaostaje a zet žuri, sustiže ga i nabacuje mu na kosu plase trave. Vojinova kosa se spleće. Vojin se napreže da izmakne pred Miljanom. Vojinu je teško. Lazar to vidi i savetuje brata da više ne kosi. Danas si dosta kosio!

— Zašto da ne kosi, viče gazda Miljan. Bogami, da kosi uporedo s nama sve dok jede sa tudjih dlanova. Kad postane činovnik, priznaćemo mu da je gospodin i kad dodje u selo. preko lieta, može po cio dan ležati u lađovini.

— Idi, Vojine, čitai svoju kniigu, — tvrdo odgovara LaZar Zetu.